azhdaja

Kad poželiš da je tiše
I rasprave oduzmu mjesto svađi,
Kad shvatiš da poznaješ sve više
Ljudi koji su od tebe mlađi,
Kad poželiš ne jesti čokoladu
Jer ne možeš s toliko kila na more,
Na plaži tražiš mjesto u hladu
Da ti se ne bi pojavile bore,
Kad subotom osjećaš, makar ne želiš,
Obvezu negdje da sjediš na pivi,
Kad uhvatiš sebe gdje se veseliš
Što su ti nagoni još uvijek živi,
Kad na obiteljskoj fešti odjednom
Za „odraslim“ stolom mjesto je tvoje
Jer smatraju te jednako vrijednom
I kao ozbiljnog gosta te broje,
Kad najmlađa pjesma kojoj znaš riječi
Starija je bar od osnovca,
I nesvjesno materijalizam te priječi
Napisati rimu bez spomena novca,
Kad smiješ pušit i smiješ pit kavu
Bez straha od glupih komentara,
Kad počneš kužit ljutnju u stavu
Mame u vokativu „stara!“,
Kad teško je naći novu ekipu
Jer čezneš ipak za onom od prije,
Kad ljudi ne kuže fore u stripu
Kojemu tvoje društvo se smije,
Kad shvatiš da tipovi muljaju, lažu,
A ni mi nismo ništa bolje:
Sva ega biraju kamuflažu
Da nagone g(l)adne zadovolje...,
Kad nema Boga, il` ima ga manje
Nego što ga je bilo u doba
Dok molitva je krila neznanje,
A sumnje su bile potrošna roba...

Jednom...

Kad san ti se pokvari
Jer nešto te nepopravljivo muči,
Shvatit ćeš: „Znači, tako se stari...“
Il` „odrasta“ – ako već ljepše ti zvuči...

P.S.Chinchi, znam da ne voliš "pesme", al ova je za tebe. Tako ti i triba kad si Srb... :)

--lydia