azhdaja

ponedjeljak, 20.11.2006.

Krađa automobila

Automobil je prijevozno sredstvo.
Krađa je otuđivanje nečijeg vlasništva u svrhu povećanja vlastitog vlasništva ili zabave.
Krađa automobila je ono što se meni dogodilo.
Ja nisam vidio onog ko mi je ukrao automobil.
Ja ću mu lomit noge.

--hiroaki

- 13:21 - Komentari (23) - Isprintaj - #

četvrtak, 16.11.2006.

Queer Theory

Odmah da raščistim: naslov zapravo uopće nema neke izravne teme s onim o čemu mi se prohtjelo pisati, već je tu tek zato da bude zvučan, privuče sve ljubitelje perverzija i one koji će to tek postati, te zato što odnedavno (kako imam dojavu) ovaj blog ne čitaju samo rodbina i prijatelji, nego i određeni studenti humanističkih znanosti (osim mene i Greenwoman), a studenti većine humanističkih znanosti (tipa Kroatistike ili Komparativne...) znaju da je „queer theory“ nešto što se tiče nihove struke – ne zbog uvriježenih predrasuda, nego...,no dobro, oni znaju...
E, pa zajebala sam vas, tema ove naše emisije nije u naslovu, a vi svejedno čitate! (suckers...) Tema je, ekšli (dozvoljeno je bljuvanje na svaki pohrvaćeni i ini anglicizam, ili anglizam), nešto čime se ovih dana morala, poradi teme za seminar, baviti gore spomenuta Greenwoman pa je i mene ponukalo na razmišljanje. Zato bi pravi naslov trebao biti... (bubnjevi...) - ...“JE LI MONOGAMIJA U LJUDSKOM DRUŠTVU PRIRODNA ?“
Moja stara bi, po tko zna koji put, sad opet zajaukala i počela govoriti kako bit stvari uopće nije jesu li one prirodne ili nisu, nego može li se čovjek kontrolirati ili ne može i kako je samokontrola najvažnija i „nema samokontrole – nema čokolade“ i kako kršćanstvo ovo-ono, ali moja stara, kao i većina drugih starih, nije mjerodavna, jer uostalom, na što bi ovaj svijet i došao kad bi roditelji bili mjerodavni? A usput, možda roditelji, za dobrobit svoje djece, često ne izriču iskreno sve one zakone u koje vjeruju, znajući kako se klinci hvataju za rupe u njihovu zakonu kao Pamela za plutaču (ili kao što bi se mnogi likovi htjeli uhvatiti za Pameline plutače). Recimo, moja djeca sigurno neće znati koje su sve ilegalne supstance dolazile u obzir „kad sam JA u pitanju“ (mir, Chinchi!), jer mi nije na kraj pameti da nađem jedno kako se previja od tripa i ne smijem mu opatrnut takvu šamarčinu da ne bi slučajno bio pametan pa rekao „e, pa i ti si, šta sad glumiš“.
Živjela iskrenost!
Kako bilo, većina ljudi bi se složila kako monogamija svakako jest prirodna, ali ja se ne bi baš zaklela. Nekako sam sve više sklona vjerovati da su monogamiju izmislile žene i užasno mi je krivo šta sad zvučim kao jebena šovinistkinja (ako uopće postoji nešto takvo), no pogledajmo to ovako: za produženje bilo koje vrste, trebalo bi biti normalno da je posao ženke širit noge što češće, enebili zatrudnjela, pa samim time i što veći broj partnera povećava vjerojatnost da će uspješno zatrudnjeti. Isto tako, za produženje bilo koje vrste, posao mužjaka je posijati sjeme na što više mijesta, kako bi osigurao činjenicu da je tlo na koje je sijao bilo plodno. Negdje davno, davno, davno, vjerojatno se dogodilo to da se neka žena (vjerojatno slična meni, a i ostalima, jer je bila užasno moćna pa je utjecala na pretke svih današnjih žena) odlučila pobrinuti za to da ne odgaja mladunče sama, pa je vezala jednog od partnera uza se, a kasnije pazila da mladnučad bude samo od tog partnera, jer je ipak bila dovoljno fer da se ne pari kad stigne, pa zbog zakona velikih brojeva nadrapa slučajni paritelj, kao što je bilo kad ga je zadržala kod prvog mladunčeta. Tako je nastalo ono što se danas zove monogamijom i što svi mi, naročito žene, podrazumijevamo zdravo za gotovo.
Nadalje, dobrim pokazateljem kako monogamija nije prirodna smatram to da nas se većina kroz život zaljubi i do deset puta, a mnogi se nakon dugih veza i brakova još uvijek mogu jako emotivno zaljubiti u osobu koja nije njihov odabranik. Tako dolazim do zaključka kako TBF tek djelomično laže kad kaže da je „ljubav samo prilagođavanje emocija fizičkoj potrebi“, - ne, nije; ljubav je ono što osjećaš trajno i osjećaš prema svima na jednak ili vrlo sličan način, ono što ostaje i kad zaljubljenost prođe, a zaljubljenost je prilagođavanje emocija fizičkoj potrebi. Drugim riječima, zaljubljenost je ona potreba za parenjem koju dobiješ kad nesvjesno počneš shvaćat kako je nečiji genetički materijal dobar (ili ti se bar zbog nekih stvari čini takvim – mogućnost valjanog prosuđivanja moramo još evolucijski usavršit, jebiga...).
E, sad; tu se ja moram pozvat na ono mamino „nema samokontrole – nema čokolade“. Jer, however (bljuv!), monogamija postoji već odavno, a kako stvari stoje, postojat će još dugo. Možda je to ključ i izvor svih nesreća u svijetu i ne bi se začudila da je tako. Ali postoji, i ljudi je prihvaćaju, koliko god im to teško bilo, ili bar dobro glume da je prihvaćaju.
Zato ovim putem poručujem svim „ljubiteljima“ mene i onima koji će to tek postati (makar trenutno nemam nikakvog „ljubitelja“, već je fraza tu tek zbog izričaja) da me ne varaju ni slučajno jer bi im ruke mogla počupat. Nije mi uzalud bar jedan ženski predak bila agresivna ženka homosapiensa koja ga je odlučila zauvijek lišiti slasnog zalogaja poligamije (majku joj njenu, lišila je i sebe...!).
I za kraj, da ne bi sve bilo tako prpošno, moram istaknuti kako imam problem, ovaj put pravi i ozbiljan: nisam se uzalud pozvala na TBF, zadnjih par dana mi se jako motaju po glavi jer mi se nameće dilema – brucošijada FER-a, ili Tribute to Queen?
Hm...

--lydia

- 23:25 - Komentari (13) - Isprintaj - #

srijeda, 08.11.2006.

hepi brtdej to me

eto, pred 365 dana i 90 minuta objavljen je prvi post na ovom nadasve dobrom i duhovitom blogu...
magicna brojka u medjuvremenu je 171 post do sada...

A nista, zelim nam da i dalje pisemo, da ostanemo na hrpi, i sve sto se u ovakvim trenucima zeli...

p.s. mozda neko okupljanje jedan dan izvest, nesto kao domjenak...
eto, idem ja sad na ispit, pa cemo vidit ;)

-- chima

- 12:51 - Komentari (13) - Isprintaj - #