azhdaja

utorak, 28.02.2006.

Ujedinjeni Stručnjaci

Dobar Dan.

Blogovi su u današnjem društvu zauzeli mjesto od velike važnosti i utjecaja. Bilo da ih pišete ili samo čitate, bili vi toga svjesni ili ne, oni na najrazličitije načine utječu na vas, vašu radnu i kućnu okolinu i sve oko vas.
Da ilustriram samo jedan od tih brojnih utjecaja uzeti cu za primjer mene što je ok jer ja sam ja
a) popularan što znaci da me svi vole i žele čitati o meni, ali i
b) marljiv što je bitno sa stajališta argumentacije u slijedećoj rečenici.

Dakle, obzirom da
a) sam ja, marljiv do jaja što znači u najmanju ruku iznad prosjeka, i...
b) da su ovako marljivi ljudi poput mene velika rijetkost u svemiru, a ...
c) ja trenutno ovaj post pišem na poslu za svog radnog vremena, i to nakon što sam pročitao barem deset drugih postova (i pripadajuce komentare) na ovom i drugim blogovima,

možemo sa velikom sigurnošću ustvrditi da:

većina ljudi koji se služe računalom na radnom mjestu, za svog radnog vremena u najmanju ruku barem čita blogove ako ne i piše.

Taj zaključak je izrazito pozitivan i od velike važnosti što potvrđuju i nedavna ohrabrujuća istraživanju provedena na reprezentativnom uzorku ljudi, a koja su pokazala da radnici vrlo često nalaze sreću, unutarnji mir i inspiraciju za rad čitajuci svoj omiljeni blog. Ista istraživanja pokazuju da radnici koji redovito čitaju blogove razviju 30% veci iq, 40% veću volju za radom, 25% veću veličinu penisa(!) (kod muškaraca)/grudi(kod žena) i cak 280% veći seksepil u odnosu na stanje prije čitanja blogova na radnom mjestu. Za ovaj konkretni blog rezultati nisu poznati, jer mjerni instrumenti kojima su se mjerila poboljšanja naravno nisu baždareni za tako velike vrijednosti... seksepila.

Spomenuti utjecaj blogova širi se u obliku luka hijerahijom društva i čini jednu pojavu koju mi stručnjaci zovemo hijarhijski luk bloga ili HLB. Što je to točno HLB objasnit ću sad...

Vidjeli smo da većina radnika za računalom čita blogove. Obzirom da je “većina”, kako mi znanstvenici to kažemo, dosta velik broj, proizlazi da blogovi koje čitaju i pišu spomenuti radnici, utječu na “većinu” poslodavaca, čije firme čine okosnicu gospodarstva pripadnih država, čiji boljitak utječe na
boljitak njihovih državljanja(vidimo kako se utjecaj penje po hijerarhiji pa zatim spusta ponovno do gradjanina - otud naziv "luk"), ultimativno utječući(pozitivno) na slobodu govora, seksepil, i iskorjenjivanje pojava kao što su:
- glad i bolest u africi,
- rat u iraku,
- globalno zatopljenje,
- lijevo orijetnirane političke frakcije u Hrvatskoj,
- naftni lobiji,
- bidei itd ...

Kao što ste nedvojbeno primjetili cijela ova priča je prepuna rupa i zahtjeva od vas da ipak zažmirite na barem jedno oko kako bi ostatak teksta imao iole smisla...

No vratimo se sad trenutak na ljude, iste one koji čitaju/pišu blogove. Mnogi od njih priželjkuju da će jednog dana i oni moći pisati ovako krasne i divne sastavke kakve možemo vidjeti maltene svakodnevno na ovom divnom blogu. Sigurno i ti koji ovo čitaš baš ovaj trenutak razmišljaš kako bi i ti volijo imati ovako divan blog kao što je ovaj. Medjutim ovakav uspješan i zanimljiv blog ne nastaje magično… A-a, ne, ne… puno je truda cijelog jednog kolektiva ušlo u ovaj golemi projekt…puno radnih sati u firmama nesvjesnih poslodavaca otišlo u stvaranje ovog veličanstvenog testamenta veličini hrvatskog čovjeka i radnika, reklo bi se u nas- udarnika.

Stoga bi zasluženo današnji post posvetio fenomenu bloga. Toliko u uvodu, uhvatimo se sad pravog posla. Dakle blog. Započeo bih sa jednim posve logičnim pitanjem koje se, kad se govori o blogovima, nameće samo po sebi: Što čini dobar blog? Sad kad sam efikasno otjerao sve čitatelje, moram vas, fiktivne preostale čitatelje informirati da sam vas jos jednom sve skupa obmanuo. Oprostite fiktivni čitatelji, nisam znao kako drugačije...zaboravite ovo što sam dosad sve pricao prije ove rečenice, ovaj post služi isključivo kako bih si ja olakšao dušu. Kako ne želim to napraviti na izrazito javan i otvoren nacin, jer me sram, ali me savjest primorala da to ipak nekako napravim, odlucio sam to napraviti na ovom blogu, ali zakamuflirano u hrpetine i hrpetine teksta koji nitko nece procitati pa će tako i ovo priznanje proci potpuno nezapaženo. Vuk cio, koza sita. Pišem vam dakle sad...da se izjadam...i da objasnim... niame, ovaj ljubavni ugriz s kojim šetam okolo i neuspješno ga skrivam napravila je jedna osoba...a ta osoba je nitko drugi doli... Anto Đapic...klikni (ako nece probaj u IE) Da, istina je. Anto Đapic. Rekao mi je da je magistar, rekao je da mu je pravo ime Ante a ne Anto, rekao je da me voli... a sad neće ni da prizna. Ne samo da mi je lagao kako se zove, ispada i da nije ni magistar ni ništa. Sve je to bila laž... bwaaaaaaaa, kmeeeee...zašto su muškarci takve lažljive svinje...A da stvar bude još gora, ispada da on, taj muškarac za kojeg sam mislio da je mr.Anto Đapic je ustvari nitko drugi doli - Neven Ciganovic(), lukavo prerušen u panj kako bi me zavarao. Kako me nagovorio da je on u biti Anto Đapic a ne panj ni transeksualni panj ni Neven Ciganovic, sram me reci... oh, kako sam glupav i lakvjeran bio od svoje ranjivosti. Eto ja sam se izjadao a kako bi ovo priznanje što bolje sakrio nastavit ću jos malo sa ovim tekstom koji nikom ne savjetujem da čita, čak ni vama mojim fiktivnim preostalim čitateljima. Gdje smo ono stali... aha, da, da - Što cini dobar blog. Pa to je barem jasno-dobri postovi kao što je ovaj. To je bilo lagano zar ne? Krenimo sad malo dublje istrživati cijelu tu stvar. Cilj nam je doći do nekakvog matematickog modela, nekakve formule, neke formalne definicije onoga što ustvari čini dobar blog. Krenimo stoga od slijedeceg niza pretpostavki:

-Blog je onoliko dobar koliko su dobri postovi na njemu.

-pritom "Dobar post" i "Loš post" su pojmovi kojima ne definiramo kvalitetu posta kao izdvojene cjeline, jer nekad zadnji post može da bude jasan samo ako se procita i predposlednji i poslednji post.

-Loš post smanjuje ukupnu kvalitetu bloga ali sveukupno blog ne može biti lošiji od svojeg najlošijeg posta niti bolji od svog najboljeg posta. To vrijedi jer smo vec pri ocjenjivanju posta uzeli u obzir kako se on uklapa U cjelokupni blog. Dakle blog možemo ocjenjivati kao što se ocjenjuju djeca u školi, prosjecnom ocjenom koju dobivamo kao aritmeticku sredinu ocjena pojedinih postova.


Kako bi blog bio ocjenjen kao što bolji bitno je, dakle, da pojedinacni postovi ne spuštaju prosjek cijelog bloga. No kao što je bitno da covjek jede meso i voli Hrvatsku, tako je na isti nacin bitno i da na blogu ima što više postova kako bi covjeku koji ih cita bilo zanimljivo što duže vremena, jer samo na taj način dom i država mogu prosperirati i cvasti.

Bitni faktori dakle kao i kod svega u zivotu su broj postova i njihova kakvoca, tzv. kvaliteta i kvantiteta.

Za vecu kvalitetu posta nužno je...opa evo šefa...

"Ljeno krme jedno, naucit cu ja tebe da pišeš gluposti dok te ja placam...evo ti! Evo ti još!...žvajz po glavuši! puf-pant!, argh!, urgh-nngh!"

--KaraIzBunara


P.S. Uh, otišao je, jedva sam izvukao živu glavu, svašta sam morao izlagati ali uspio sam... in your face, svi vi sta ste se nadali da ce iduci put pisati duh kare iz bunara.



- 16:14 - Komentari (0) - Isprintaj - #

ponedjeljak, 27.02.2006.

"d"okon "d"uh

Mene su u vrlo ranoj dobi pokušali podučavati čudesnoj prirodi brojeva i beskonačnim mogućnostima koje oni nude. Dali su sve od sebe i hvala im na tome, ali činjenica je da sam na mamino "Ovo je broj jedan" reagirala sa "Aha, aj mi sad nacrtaj cvitić!". Tu je otprilike trud prestao i sve do početka osnovne nisam o brojevima znala ništa osim kako koji izgleda.
Slova...
E, slova su me već više interesirala. O njima sam znala dosta. Istina da se katkad pojavljivalo "E" sa četiri crte, pa sam ga odmilja češljem nazivala i da me jebalo počinje li se "N" pisat odozgo ili odozdo, ali vježbom do savršenstva...
Slova me definitivno više zanimaju. Čak i sad, kad sam umrla. Žao mi je što nemam djecu da im prenesem ljubav prema slovima.
Ali!
Uvijek postoji "ali"; kolektivni projekt velikih umova popularno zvan Azhdaja omogućio mi je djelovanje nakon smrti, a samim time u mogućnosti sam podijeliti s čitateljima jedno zastrašujuće iskustvo glede slova.
Dakle, slučajnim promatranjem došla sam do ovog saznanja: ako je ovo veliko "K", a ovo malo "k", po logici stvari veliko "D" trebalo bi izgledati ovako - "b", a ne "d". Zanemarimo li Darwina i teoriju o nastanku većeg iz manjeg, očito je okrenuto u naopaku stranu (primijetimo da je riječ o lijevoj, a svi znamo... da...).
Moj zaključak je da je netko bio lupež i namjerno ga okrenuo, jednom davno, i sad su nam mozgovi isprani pa nam se ovakvo malo "d" čini kao najnormalnije.
Nažalost, u Lijepoj našoj, broj nepismenih unazad par stoljeća bio je iznimno visok, pa ne možemo kopati po starim dnevnicima svojih prabaka i pradjedova kako bismo došli do mjerodavnih podataka o uroti "d"-ovaca, jer naravno, takvih dnevnika nema.
Ukoliko netko slučajno uspije ipak doći do takvih podataka, zna što mu je činiti - na nama svijet ostaje! (jedna mi suza kane na "D" tastature)
Žao mi je što ne mogu biti dosljedna pa bar u svom pismu iskorijeniti izopačeno slovce, ali osim što ljubim vlastito beskičmenjaštvo, milo mi je i sporazumijevanje, te ne želim stvarati pomutnju. Teška srca, nastavit ću se koristiti dosadašnjom latinicom.
Unaprijed se ispričavam.

--lydijin duh

- 15:52 - Komentari (0) - Isprintaj - #

nedjelja, 26.02.2006.

(Nečuveno, 1998.)

Imao sam jučer početak posta. Danas smo bili u kinu, odnosno chinchi je bila, a duh lydia i duh ja smo je opsjedali za vježbu.. Vukovar, završni rez. U to ime posvećujem jedan post šutnje.



































































Jebem im mater svima počevši od gospodina i druga pa nadalje.

-- silly duh

P.S. Mali demantij - one aždaje što spominju tamo, to nismo mi, mi smo sa zh. Za Hrvatsku.

- 19:06 - Komentari (0) - Isprintaj - #

subota, 25.02.2006.

Izgleda da najbolji ipak ne umiru u dvadeset i sedmoj...

Tog sam se jutra probudila iznimno radosna, puna elana, poletna poput razdragane lastavice i raspjevana kao Klinci s ribnjaka. Shvativši sve ovo još u ležećem položaju, pazila sam da se ustajući iz kreveta nužno oslonim na desnu nogu i pokucam o rub kreveta, kako ne bih prizvala zloduhe koji će mi pokvariti tako divno jutro...
Sve mi je išlo od ruke, sve! Ono suđe koje je već počelo dobivati potomstvo i koje je sinoć vapilo za pranjem, nekim je čudom bilo čisto (vjerojatno ne čudom, nego cimeričinom zaslugom, but stil...), kutija cigareta za koju sam mislila da je prazna krila je u sebi ne jednu, nego još dvije nakupine užitka, a mobitel nije upozoravao na propuštene pozive i poruke "aj nazovi ako možeš", makar mi danas, ovako sretnoj, ovako diiivnoj osobi, ne bi ni smetalo. Ogledalo... no dobro, ono me nije iznenadilo... obožavalo me kao i uvijek.
Danas neću ništa raditi, bar ne ništa korisno, ispita više nema, brige su izumrle... Kupit ću si one male šećerne spužvice, za koje me uporno uvjeravaju da su nezdrave i otići negdje gdje me nitko ne zna, tako da po potrebi mogu glumiti zlu kuju ili pak dobricu, a da me nitko zbog toga ne ugnjetava. Samo...
...gdje bih mogla otići?
Ne znam zašto, ali u ušima mi je zazvonilo "Barbie je samo jedna!", citat s jednog od omiljenih mi blogova, pa sam se sjetila koliko mi nedostaju moje Barbike. Sad mi se Turbo Limač učinio kao obećana zemlja.
Pa sam otišla tamo.
I naravno da je putem do TL čarolija i dalje trajala; puhao je vjetar, a moja zurka besprijekorna, skačem po lokvama, ali me ništa nije smočilo, čak sam nekoliko prolaznika poslala u kurac, a oni su mi se samo nasmiješili. Svijet je danas moj!
Evo me u zemlji snova; puno igračaka, žvačem odurno i savršeno preslatke spužvice, nema drugih kupaca da mi smetaju, a prodavačica ne postavlja glupa pitanja. Prolazim pored polica s plišanim medvjedićima, ne obazirem se na muške igračke (pritom ne mislim na išta perverzno) i približavam im se... Bože, kako su lijepe... Baš bih si mogla kupiti ovu s veeelikom plavaom haljinom. O, jebote, 300kn.. S nadom da ću pronaći u džepu potrebnu svotu, manijakalno ih počnem prekapati, ali čini mi se da nemam ni ono što sam imala prije! Osvrnem se oko sebe, ne bih li na faci nekog dotad neprimjetnog kupca pročitala osjećaj straha zbog džeparenja, ali nikog nema. Štoviše, nema ni prodavačice! A čini mi se da se i trgovina nekako smanjila. Vratim pogled na najljepšu Barbie na svijetu i tek kad sam očima počela prelaziti preko drugih, shvatim da mi je plavojka namignula.
Molim?
Trgovina se u međutku još više smanjila, osim mene i police s Brabikama nije više bilo nikog i ničeg. Stala sam slijepljena za pod, kao iz prizora domaće sapunice (does this ring a bell too?) i netremice zurila u oči plavojke, malo otvorenije i zločestije nego što je normalno.
"Ej...", rekla je. Njenog osmijeha više nije bilo, postala je mrtva ozbiljna.
"Ej", prošaptala sam sad i ja.
"Znaš...", započela je češući jednom nogom drugu i polako skidajući plave cipelice, "ti si mene nekad voljela.."
"Pa...", govorila sam sa strahom, "Volim te i sad..."
"Ali?!" podviknula je.
"Ali malo sam odrasla!" vikala sam i ja sad već jecajuć, "Ne mogu te stalno posjećivati, imam drugih briga, buuuuuu...!"
"Tišina!", vikala je glasom terminatora i počela rasti do prirodne veličine, što je u slučaju Barbike nekih 15cm više od mene. Kutija joj je polako postajala pretijesna, a od siline rasta, celofan je eksplodirao i napravio mi divovsku posjekotinu na čelu. Stajala je uskoro ispred mene s čarobnim štapićem (tj štapinom) u jednoj i čarobnom kuglom u drugoj ruci.
"Odavno ti mene ne voliš...", siktala je, "Voljela si me do svoje pete godine, a ond si me izdala..."
"Ne, ne, to nije istina..." plakakla sam polako uzmičući
"Gledaj!", vrisnula je dodirujući štapinom kuglu i gurajući mi je pod nos.
Bili su to grozni prizori... Barbika sama u napuštenoj kući godinama... Barbika koju šišam naćelavo... Barbika koju uporno pokušavam udati za nekog kvazi-Kena kojem fali jedno oko... Grozno
"Ali... bila sam mala...", pokušavala sam se opravdati, ali neuspješno.. Krajičkom oka vidjela sam ih sve kako izrastaju iz svojih kutija i sijeku mi lice eksplozivnim celofanima.. Opkolile su me... Sad ne mogu nigdje...
Plavojka opet progovara sablasnim glasom:"Sve bih ti to i oprostila... Ali shvaćaš li ti da ja i moji klonovi zbog tvoje ljepote padamo u zaborav?! Shvaćaš li ti da smo zakinute, jer ne možemo hodati, osim kad se osvećujemo, i jedina nadoknada bila nam je što smo ljepše?! Koliko smo ti radosti pružile, a tako nam uzvraćaš!"
Ostale su nešto mrmljale, sve glasnije i glasnije, lupajući svojim rekvizitima o pod i police, stvarajući zaglušujuću buku. Manekenka je petom lupala po podu; policajka je palicom maltretirala policu; princeza je žezlom mlatila zid; zubarica je zujala divovskom bušilicom, a sve su istovremeno mrmljale u transu "Lydia mora umrijeti, ..."
Plava vila mi se sad već stravično približila grohotom se smijući, a ja sam molila za milost. Ali nije mi pomoglo - nitko me nije mogao čuti, a one su bile previše svjesne moje ljepote da bi me poštedjele...
Donekle ih i razumijem...
Dok mi je zvjezda na vrhu štapine probadala naivno srce, mislila sam samo na svoju mamu i koliko sreće imam što nisam poželjela danas posjetiti izložbu figurica iz kinder jaja. Kako bi me oni tek mučili...
Eto. Tako sam skončala.
Tko je rekao da se po jutru dan poznaje?


--lydijin duh

- 16:15 - Komentari (0) - Isprintaj - #

petak, 24.02.2006.

Ljubomora

Da, znam da oni ljudi koji me uistinu poznaju misle da sam ja jedna divna osoba - dobra, inteligentna, ljubazna, lijepa i naravno skromna. I nisu se prevarili, ali imam i ja jednu manu. Bolesno sam ljubomorna na svoju cimericu jer ima ljepšu deku od mene. Ajd, ok ak netko nešt ima kaj ja nemam, al nek mi to ne drži pred nosom. Cijelu prošlu godinu sam spavala pod nekom ružnom domskom dekom na savi, a ona je uživala kad bi nam netko došao u sobu i govorio joj kako ima super deku.
E onda kak sam došla na šaru, mama mi je bez mog znanja kupila novu deku, i pritom mi rekla: «Kupila sam ti novu deku, bila je malo skuplja, ali ljubičica moja, ništa nije preskupo ako si ti sretna». Sve je to super, moja mama je super, al ta deka je ružna, ali nisam imala srca reći joj da mi je ružna, nego sam govorila kak je super i da sam sretna jer mama je sretna samo ako je njezina ljubičica sretna. A ja želim da moja mama bude sretna. I sad sam ja par mjeseci spavala pod tom dekom, koja se, usput rečeno cufa (ostavlja one kurčiće flafaste po odjeći) i cijelo vrijeme razmišljam zašto ja ne mogu imat bolju deku od te. E onda su na šaru došle prekrasne nove deke i prvi tren bila ja sva oduševljena kaj konačno imam lijepu deku. Jest da imaju i svi drugi, ali imam i ja. No shvatila sam da još uvijek imam problem. Te deke su lijepe, al moja cimerica ne samo da sad ima tu novu šarsku deku, nego ima i onu koja je najljepša i naugodnija deka koja je ikad postojala u svijetu deka. Ljubomorna sam na njezinu deku. Pokušavam to sakriti već godinu i pol, al više ne mogu. Mislim da bi joj se nešt moglo dogoditi. Deki, ne cimerici. Recimo, jednog kišovitog dana ja slučajno ostavim otvoren prozor i na njemu njezinu deku, jer želim bit dobra cimerica i provjetrit joj posteljinu kad se već ona nije sjetila i slučajno baš nekako stavim deku na sam rub daske na prozoru i bas taj dan puše jak vjetar i deka padne i uništi se od kiše, blata i ptice ju zaseru, psi popišaju i ove šarske mačke leže po njoj i ostave dlake. Kasnije cimerica i ja pokušamo oprat deku, ona plače i sva je jadna, ja je tješim, ali deka je zauvijek uništena. Ona se s vremenom oporavi, jer ipak ima ovu lijepu šarsku deku kao i svi mi i sve je super,a moj problem je riješen.

--chinchi

- 19:44 - Komentari (0) - Isprintaj - #

četvrtak, 23.02.2006.

Reload (hint: EUdict.com)

Natjeralo me. Kažu - odi pa se vježbaj. Nisi dugo, pa si mlohav. Visi ti sve, daj se vidi na šta ličiš. Koji ku.. (a ne nećete se izvuć ovaj put) koji kurac ne bi malo i ti nešto piso a?

E kad malo bolje razmislim, ovako puno bolje zvuči:

Nateralo me. Kažu - odi pa se vežbaj. Nisi dugo, mnogo si mlohav. Sve ti visi, vidi se na šta ličiš. Koji kurac nećeš da pišeš, mogo bi i ti malo a?

Jelda da bolje zvuči? A ovako tek:

They made me. Said - go, practice some. Been a while, you're getting all fluffy (don't you just LOVE the word? I do.. fluffy.. fluffy.. mmm :). I mean, look at yourself, what the fuck? Why don't you write some, you lazy....

Te psovke su im u kurcu. Mislim stvarno, osvojili svijet a ne znaju ni psovat. Debili. S druge strane, mi smo uložili finu energiju u to da nam psovke zvuče kako trebaju zvučat. Onako, čuješ i muka ti dođe kako je to nekom uopće moglo past na pamet. A ne kod njih. Defeciram ti se ja na to. Uriniram ti.. bah.. No to nije tema naše večerašnje emisije, tema naše večerašnje emisije je...

Pobježe mi..

Da, natjerali me. Imao sam neku pričicu al pobježe gadura pa sad eto. Da se pridružim gomili patetičara koji pišu kad nemaju šta. Dakle ako me sutra zgromi gnjevna gomila gladnih... DA! Sjetio sam se...

Makijato. Ajmo narode, šta je to po vama. Stari Čika Gugao kaže - sve živo - od kave s kapljicom mlijeka pa do kave s mlijekom pola-pola pa sve do nekih Starbucks egzibicija s slojevima - prvo hladno mlijeko pa kava pa pjena od mlijeka i to se sve skupa ne smije miješat i onda kad piješ krene prvo kava (espreso) kroz pjenu koja je tu da zadrži temperaturu i to sve završi s mlijekom, blago slatkastim, koje ispire nepce. Hm. To ja zovem dobar opis, šta god bilo - sviđa mi se. I ne pijem kavu, to samo rekreativno :)

E sad po meni je to kava s malo mlijeka, tako je kod mene doma (uglavnom), ovđe suknu bogte pola pola al uredno imaju kavu s mlijekom na cjeniku odvojeno od makijata, otpalo im r kad su pisali cjenik pa ispala kava. Cijenik, pardon. Jadni mali r.

Kad več gadim, da spomijenem još štogod. Evo baš ćitam jedan zgodan letak. Za cattering kaže. Nude piča kaže. Jedu juhu pileču kaže. Primaju naruđbe čak. A imaju i puno vrsti sira. Čak četri. I pomfri, al to ću im oprostit, skupa s Heinikenom. Srećom se ne bave organizacijom evenata. Idem sad na vrata nabit poruku da mi ne ostavljaju letke ako su nepismeni kreteni. Kako mi je krenulo zadnjih dana još ću dobit nož u leđa negdje. Pardon, ledža. Danas se još nisam uspio pokaćit ni s kim.. s nikim.. a več je 1 i pol. Pola 2. Što je jedan, ali u stvari nije jer je to kvarat do trifrtalj dva odnosno frtalj 3 od ponoći. Po-no-či. E sad mi još treba pančlajn. Ne, kako sam glup

(mrmot mrmot, di mi je čeklista)
Dosada, jesam
Intelektualac, jesam kurac al se pravim
Kuuul.. e viš viš
(povratni mrmot)

Bili smo na partiju kod Stine! Bejbi! Pili smo vine! Bejbi! Glupe su mi rime! Bejbi!

(unaprijedni mrmot)

Stihoklepnju jesmo

I ostaje nam - taaaaaaaadaaaaaaaaaaaa citat. Kako je tako lijepo rečeno u Novom zavjetu - "Tamo bijaše puno trave." I on nahrani njih miljon s jednom lepinjom i pola kobasice ili šta su već imali u frižideru. Mašala. I gonjali su ih po cijelom Jadranu.

Pozdravlja vas Vaš (veliko slovo zbog mene a ne vas šta ste se ponadali)
-- Silly Moi.

P.S. Siguran sam da sam još nekog zaboravio uvrijedit, te se unaprijed ispričavam kretenima koji se nisu osjetili uvrijeđeni jer su toliko glupi da ne shvate uvredu kad je vide retardanti jedni nepismeni, da, ti, da ko drugi.

Pa me tjerajte drugi put.

- 01:41 - Komentari (0) - Isprintaj - #

srijeda, 22.02.2006.

Istina

Zdravo silni hrvatski narode! Za dom spremni uz bozju pomoc! Nekidan sam prolazio gradom po (zagrebackoj) špici, i kako sam prolazio pokraj svih tih finih kafića i lijepih ljudi, zadovoljan i sretan što dom i država napreduju i što su svi lijepi, zdravi i veseli, krajičkom oka sam ipak zapazio slijedeći komadić prostora za domoljubno poboljšanje, tojest prostor za poboljšanje doma i države, a koji možete vidjeti na slijedećem linku:prostor za poboljšanje ilitiga ScenarijA.
Plan poboljšanja vidimo na ovoj slici:ScenarijB.
Što mislite, na koliko načina scenarij B prednjači scenariju A? Koji su to načini? Koje bi istaknuli kao najbitnije? Koji je najbolji način za tranzijiciju iz stanja A u stanje B? Neću vam reći svoje zaključke, da nebi utjecao na vaš tok misli, nego ću vas radije ostavit da sami razmišljate o tome, a da vam bude lakše, pogledajte još jednom scenarijA i scenarijB i to je to. A kad ste već tako orni klikati moje linkove, što je meni uvijek drago, odlučio sam vas nagraditi pravom poslasticom(i istim potezom podići popularnost ovog bloga u nebesa ili barem u neslućene visine)... ekskluzivno za vas, samo na azhdaji - do ovog trenutka neobjavljene lezbijske slike jelene veljače i severine... uhvatite se za spolovila, kliknite i uživajte! Link je ovdje.

Sigurno ste kliknuvši na pretodni link nakon početne zbunjenosti i zaprepaštenja lukavom varkom, postali svjesni da sam vas obmanuo i nasamario. Čemu prijevara? Pa da vas podsjetim da neprijatelj nikad ne spava, te da vas potaknem na spremnost na borbu protiv unutrašnjeg neprijatelja(istog onog koji nikad ne spava). Da ova cijela priča nebi postala samo mrtvo slovo na papiru, molim vas da je ne prepisujete na papir niti da ju isprintate.

Znam, znam, ova zadnja rečenica je totalno razočaranje...htio sam sad stvarno razradit malo cijelu tu priču, ono, nekoliko primjera neprijateljskog rovarenja i spletkarenja, par šaljivih fora i dovitljivih doskočica, intrigu i zaplet... ali na kraju eto nisam. Htio sam to napravit na smješan i zanimljiv način, da svima bude drago sta su čitali jer bi ja onda bio car i glavni. Ali na kraju eto nisam... posustao sam. Neki bi rekli da sam ustuknuo. Priznajem, lijen sam i bez kičme. Ispričavam se. Žao mi je. Natjeralo me uredništvo. Kažu da ne smijem danas više pisati po blogu jer da sam jednostavno prelijep i previše proaktivnog stava i velike karizme... ili tako nekako... Ma opet sam vas slagao...nije me nitko natjerao, lijen sam a kako nemam ni kičme optužio sam uredništvo. Eto. To je istina, jedna od njih mnogo, ne nužno ona iz naslova, ali zato nema dvojbe da je ova iduća točka kraj ovog posta. Opet lažem, nije ta tocka kraj, nego ova --> .

Pusa&pozdrav,

-- Lažljiva-i-mlohava KaraIzBunara

P.S. A vaša kara, kao, ima kičmu, jel?

- 00:03 - Komentari (0) - Isprintaj - #

utorak, 21.02.2006.

svim na zemlji mir, veselje

S obzirom na razno razne netrepeljivosti u svijetu i sire, donosimo vam izvanredni, necenzurirani xml log sa messendjera, pracen sa share, sobe 130, paviljona A...

<"Zeljko">e ljudi jel zna kod di je crovortex
<"CHIMA">dobro a tko ili sto je to ? nominativ ?

<"MALIK">

e ljudi jel zna kod di je crovortex
ko je taj
<"ALTEREGO">jel to pokemon?
<"Zeljko">je, jaci od charizarda i pikachua zajedno
<"Zeljko">a kad mutira, svima vam ejakulira u usta
<"Zeljko">dakle, to je computer shop

<"MALIK">
jel to pokemon?

bit ce da je nekakva pojava neki vrtlog, crna rupa ili slican specificaN ZA PODRUCJE HRVATSKE
<"ALTEREGO">je, u Dalmaciji ga posluzuju sa kapulom
<"CHIMA">a jel ima neka web adresa toga kompijuter ducana ?
<"Zeljko">ima ali idioti nisu stavili lokaciju, nemos vjerovat www.crovortex.com
<"MALIK">NA PAGU IMAJU PASKI TROKUT MOZDA JE TAMO I CROVORTEX, koliko sam ja cuo dolaz svemirci a i ti mozes u drugu dimenziju

<"Zeljko">samo ako ce me seksualno iskoristit
<"MALIK">
ima ali idioti nisu stavili lokaciju, nemos vjerovat www.crovortex.com

uzmi br telefona i upisiga u t portalu u tel imenik
<"ALTEREGO">meni se cini da je to webshop sa dostavom. Dakle prodaja iskljucivo putem interneta. Nesto kao Oriflame...
<"CHIMA">ne nije. a ti, zeljko si gadno retardiran. ja sam nakon 3 minute nasao da su napisali adresu
<"Zeljko">joj eee, de dodi do mene da te ubijem, jer mi se svadat ne da

<"CHIMA">pa dobro, jel si vidijo da pise lokacija ?
<"MALIK">
Nesto kao Oriflame...
zakon computer shop u kojemu si mozes naruciti i aftershave ai nesto za zenku tako da te ne gnjavi zasto trosis lovu na komp a ne na nju
<"Zeljko">tek sad, ali posto si prvi poceo vrijedat, stvarno sam ljut, dakle, stvarno zelim da se pobijemo
<"LJULJO">JEBO VAS CROVORTEX!!! :@
<"Zeljko">dodi u prizemlje drugog paviljona
<"MALIK">
ne nije. a ti, zeljko si gadno retardiran. ja sam nakon 3 minute nasao da su napisali adresu


nemozes mu govoriti da je retard
<"MALIK">to mi je frnd ispricaj se
<"CHIMA">ma mozes ti zeljet sto god hoces, ali i dalje stoji da sam za 3 minute nasao lokaciju da pise na njihovom sajtu, a citirao bih tvoje "ima ali idioti nisu stavili lokaciju, nemos vjerovat www.crovortex.com" gdi ocito nisi u pravu....
<"ALTEREGO">decki, ovo bi vas moglo zaprepastiti, ali jos se ne moze kupiti komp za vaginom, da budem pristojan. :)
<"Zeljko">prizemlje drugog paviljona, dodi za 1 min, ja tebe nisam uvrijedio
<"CHIMA">
to mi je frnd ispricaj se


ma daj, covjece. ako ne zna koristiti internet nek ugasi komp, ubije se, i svima nam skrati muke (i da, posaljite me na abuse slobodno)....
<"MALIK">
prizemlje drugog paviljona, dodi za 1 min, ja tebe nisam uvrijedio

e j nemoj se zezati tip ima dva metrea inace je dobar ali mogao bi ostati bez zuba ili cak bez dva
<"Zeljko">haha chima, izgleda da lajes al ne grizes...
<"ALTEREGO">prodajem AK-47 najvisem ponudacu!!!Malo koristen. Aluminijski drza.
<"Zeljko">ali ako ikad saznam ko si
<"CHIMA">
i mogao bi ostati bez zuba ili cak bez dva


pita te moj cimer btw da mu kurac popusis... a od mene neces ni to dobiti... ali ja jos uvijek znam gdi je crovortex. a za malu ispriku cu to podijeliti sa tobom...
<"MALIK">
ali ako ikad saznam ko si

zeljko najebo si ako nastavis zatucice te izgledat ces ko perkovic kad su ga malo natukli
<"Zeljko">koliko ja vidim, jezik mu je veci od muda pa se ne brinem
<"CHIMA">btw ne moras saznavati, ja sam ti svaki pon, uto i petak u 1200 u racunalnoj. a za ostatak dana ne garantiram
<"LJULJO">:-S kakva rasprava... odite na igraliste i rjesite probleme.. nemojte sve nas pilat
<"Zeljko">oces svjedoke?

<"CHIMA">ne moras se ni najavljivati... mozes mi poslati MAC adresu, ili IP, meni je svejedno...
<"RADAN">
koliko ja vidim, jezik mu je veci od muda pa se ne brinem

Al je on veci od ormara.
<"Zeljko">veliko drvo brze pada, ja samo cekam da se isprica sto me nazvao retardirani
<"CHIMA">i dobro, oces se ispricati sto si bahat na mesendjeru, i dobiti adresu crovortexa ili ces dalje tupiti svoje ?
<"Zeljko">nasao sam adresu

<"CHIMA">svaka cast, sad si malo manje retardirani...
<"Zeljko">sad si malo vise prebijen. doci cu vidit kako izgledas, a ti ne znas ko sam ja.
<"RADAN">
veliko drvo brze pada, ja samo cekam da se isprica sto me nazvao retardirani

Da Chima, ispricaj mu se, nije covijek kriv sta je retardiran, bas si bezosjecajan.
<"ALTEREGO">ajmo se svi skupa primit za ruke i zapjevat koju od Thompsona...
<"CHIMA">mogli bi ti dodijelit orden "snalazivac na hrvatskom webu sa likom marije bistrice"

<"ALTEREGO">ako bude fajta zovite me da slikam
<"MALIK">
mogli bi ti dodijelit orden "snalazivac na hrvatskom webu sa likom marije bistrice"

kakav je to orden?
<"CHIMA">
sad si malo vise prebijen. doci cu vidit kako izgledas, a ti ne znas ko sam ja.

ma dodji. i ako ti se da, odma u 1200 pokupi portira da mi racunalnu otvori da nemoram ja ici po njega...
<"LJULJO">ajmo ovako... ja sam retardiran... vi ste svi genijalni... a sad da prestanete spamat?! ;)
<"MALIK">
ajmo ovako... ja sam retardiran... vi ste svi genijalni... a sad da prestanete spamat?! ;)


sta ces i ti dobit orden?
<"CHIMA">nemoj me vredjat, kako me mozes nazvati genijalnim... radan i zmakic ce se uvrdijedit sta me trpas u kos sa njima...
<"ALTEREGO">ljuljo, mogu te slikat?
<"RADAN">
ljuljo, mogu te slikat?

Radis portrete?
<"LJULJO">da slikaj me, al ne mogu se tolko dugo koncentrirat :-P
<"LJULJO">dajte mi orden tudum iz like

<"RADAN">
nemoj me vredjat, kako me mozes nazvati genijalnim... radan i zmakic ce se uvrdijedit sta me trpas u kos sa njima...

Ako oces mozes bit subgenijalan. To je skoro jednako dobro. ;)
<"CHIMA">ajde moze :)
<"ALTEREGO">blurp
<"LJULJO">mozda nisam bistar al sam bogami mnogo ljep B-)
<"ALTEREGO">Jel ti to mama rekla?

<"CHIMA">bolje da si glup, ljepota je prolazna ;)
<"ALTEREGO">;)
<"LJULJO">necu da spamam... ciao ljudi, pozdravlja vas blentavi
<"CHIMA">ajde :)
<"ALTEREGO">adio
<"ALTEREGO">aur voir

<"MALIK">
bolje da si glup, ljepota je prolazna ;)

botox i super glue cine cuda, baka mi izgleda ko da je u 30 ima
<"BRUNDO-THE-BEAR">
botox i super glue cine cuda, baka mi izgleda ko da je u 30 ima

Dat mi broj?(T)
<"MALIK">
botox i super glue cine cuda, baka mi izgleda ko da je u 30 ima
Dat mi broj?(T)

moja baka sam reko, neznam kako si shvatio da je zelim podijeliti

<"JUMBO">kolko dugo cete jos??? da gasim messenger ili?
<"CHIMA">ma nemoj, sad je postalo dobro dok su flame-eri otisli...
<"BRUNDO-THE-BEAR">
da je zelim podijeliti

Uf, sad ĺemo se ja i ti tuĺi.;)
<"CHIMA">dragi sumrezani i sumrezanke. veceras ste svjedocili jednom govoru mrznje i poticanja na medjupaviljonsku netrepeljivost. zato vas molim, hajdemo pisati svim hrvatskim computer shopovima peticiju, da svoju lokaciju posebno istaknu, kako se ovakvi primjeri mrznje ne bi vise ponavljali...
<"MALIK">oo bit ce fighta

<"DEADMAN">da se ovakve sitaucije ne bi ponavljale
deadmanCollection_of_Self-help_Books
<"CHIMA">dobra :)
<"BRUNDO-THE-BEAR">
da se ovakve sitaucije ne bi ponavljale deadmanCollection_of_Self-help_Books

bolje da osnujemo Klub boraca
<"CHIMA">
oo bit ce fighta

samo ti navijaj. pazi da lik ne dodje kad si ti umjesto mjene u smjeni ;)

<"MALIK">
dobra :)

koja? ajde je sheraj
<"LJULJO">za koji k ti to imas? :|
<"MALIK">
za koji k ti to imas? :|

a valjda je cesto u takvoj situaciji
<"LJULJO">nije znam ga... cudak je al nisam znao da je tolki :-S , deadman you creep me out


dragi moji i drage moje, u nadi da ce Zeljko sretno naci taj cudno skriveni web shop, htio da se svatko od vas u sebi pomoli za njega, te da svi budu sretni i zadovoljni...

-- chimaera

- 20:44 - Komentari (0) - Isprintaj - #

ponedjeljak, 20.02.2006.

Ravno do dna

Kako mi je dopizdilo pisat, sad će Azhdaja doseći dno po duhu Hiroakijevom. Ima već puno blogova koji su na dnu, ali svi imaju svoju disciplinu.
Mi ćemo (ugledajući se u te blogove) doseći dno u svim disciplinama.

1. Dosada (disciplina u kojoj bloger opisuje današnji dan tako da ubije svaki literalni i ini gušt)

Danas sam se probudio i onda sam otišao na posao pa malo na faks. Sve je super prošlo, ali ja tu numeriku ne kužim nikako. Joj. A onda sam se vratio na posao pa sam tako radio nešto i evo me sad pa ovo vama pišem. Ne volim ovu zimu, ali mi je drago što je zatoplilo.

2. Intelektualac (bloger koji analiziraliga analizira jerbo je pametan)

Kolko ste se često zapitali kakav i čemu opće život vodite? Nikad? Pa to je jako bitno pitanje. Nije li današnji čovjek otuđen od vepra i paprati? Nismo li se ne zapitali koliko je uzročno-posljedična veza između bitka i stvarnosti zapravo srž našeg stvaralaštva?
Evo, danas na cesti gledam jednog postarijeg gospodina kako pita koju kunu za koricu kruha. Koricu kruha, kolege!!! Koliko se ljudi osvrnulo? Nitko. Ta on je samo blijedi pastuh na vrletima oholosti ljudske.

3. Kuuuuuuuuuuuuuuuuul! (jednostavno kuuuuuuuuuuuuuuuuuuuuuuuuul!)

Idemo na parti. Sva ekipa i bit će nam super. Sad baš slušamo mjuzu, zagrijavamo se i onda će doći i drugi pa ćemo na sva in mjesta ić. A onda će nas svi gledat kako se dobro zabavljamo. Prošli vikend sam tako bio u BoooooGaaaaaLooooUuuuu i bilo mi je savršeno. Baš sam se razvalio na mjuzu i bombone, a bilo je i za smotat.

4. Stihoklepnja (To ih dosta radi, a vrlo malo uspijeva. Većini je jedino samo važno da se rimuje)

Sada ovdje pišem blog
Gleda mene dragi Bog
Sutra kažem slovo A
Gledaju me boga dva

5. Citiranje (najčešće budu poduže pjesme sa vrlo čestom namjerom da bloger ispadne kul i da popuni prostor tuđim tekstom kad već ne može sa svojim)

Evo vam i jedna pjesma koja je super. I bolja je od originala, a ja sam panker i kul pa ja to slušam.

I Fought The Law (Dead Kennedys)

Drinkin' beer in the hot sun
I fought the law and I won
I needed sex and I got mine
I fought the law and I won

The law don't mean shit if you've got the right friends
That's how this country's run
Twinkies are the best friend I've ever had
I fought the law
And I won

I blew George and Harvey's brains out with my six-gun
I fought the law and I won
Gonna write my book and make a million
I fought the law and I won

I'm the new folk hero of the Ku Klux Klan
My cop friends think that's fine
You can get away with murder if you've got a badge
I fought the law
And I won
I am the law
So I won.

--hiroakijev duh

- 23:15 - Komentari (0) - Isprintaj - #

nedjelja, 19.02.2006.

Ambasador dobre volje (dobrovoljac)

Kupim pet metara dugu toljagu i hodam po cesti. Kako obitavam (mali seljober) u velegradu, cesta je prepuna ljudi.
Kad sretnem ženu - mlatnem je toljagom.
Kad sretnem muškarca - mlatnem ga toljagom.
Kad sretnem nisku osobu - mlatnem je toljagom.
Kad sretnem visoku osobu - mlatnem je toljagom.
Prosječnu osobu - mlatnem toljagom.
Svaku osobu - mlatnem toljagom.

U analize zašto sam to radio nećemo ulazit, ali u posljedice možemo "ući". Posljedice su bile radikalne. Mrtvih ko u priči.
I onda sam se zapitao zašto to radim. Počela me progonit savjest. Previše, brate, žrtava. Žao mi ih je. Mogla bi policija saznat pa sam najebao kao žuti (ova metafora je jako bitna, a to ćemo shvatit na kraju teksta).

I saznala to tako policija jer me prišpijunala jedna bliska mi osoba organima vlasti pa su izdanci te vlasti pokucali mi na vrata i pitali me jesam li ja Hiroaki. Rekoh, nisam, nego njegov duh. Hiroaki je poginuo u prošloj epizodi svog bloženja zbog prgavosti, ali govore da se vraća za uskrs.

Kažu oni meni da moram poći s njima. Pa sam pošao. Odveli su me nekoj babi u vladinoj organizaciji.

Kaže meni baba iz vladine organizacije: "Ja sam baba iz nevladine organizacije. Tražimo ljude bez predrasuda da budu ambasadori dobre volje u nerazvijenim i slabo razvijenim državama prvog, drugog i trećeg svijeta. Budući da imam informacije kako vi sve ljude tamanite svojom batinom bez predrasuda (ne gledate na spol, broj, padež i krvna zrnca), mislim da ste vi prava osoba za to. Stoga ćete vi dobrovoljno ići u ujedinjene narode kao naš pretstavnik.

Ja sam joj rekao da nisam dobre volje nego da sam nadrkan. O tome svjedoči i batina.
Kaže ona meni da sam dobrovoljac i da sam zato ambasador dobre volje.

Odmah sam uzeo batinu na rame i čekao prvu misiju. Poslali su me u Sudan da tamo pokažem primjerom kako ne diskriminiram ljude.

Mlatio sam tako i tamo ljude batinom (zamislili ste crnce, sram vas bilo - predrasuđujete), ali su me ubrzo povukli sa misije i poslali Nevena Ciganovića.

Kažu da su pročitali ovaj moj tekst na blogu i da sam na jednom mjestu spomenuo kako žuti najebu što je očito diskriminirajuće. Kažu da Neven to ne bi nikad.

--hiroakijev duh

- 11:41 - Komentari (6) - Isprintaj - #

subota, 18.02.2006.

Horor


Obavezno kliknite na sljedeći gumb kako bi uključili zvučnu kulisu koja pristaje uz ovaj post:

Bila je subota osamnaesti i nije bio petak trinaesti, ali se ipak zbio horor. Sjedio sam za kompjuterom i pisao sam novi blog kad me nazvao neki čudan tip i počeo mi prijetiti u stilu "kakav vam je to odvratni blog koji isijava mržnjom i da će me ubit". Nije mi bilo opće smiješno, ali se nisam ni uplašio. Smatrao sam ga budalom. Rekao mi je da pogledam kroz prozor. Otišao sam do prozora sa mobitelom i pogledao. Tamo je bio grbavi starac koji je u ruci držao nečiju glavu. Smijao se. Zavitlao je glavu koja je pogodila moj prozor. Tada sam shvatio da je riječ o lubenici. Ipak, smrzao sam se od straha. Glas iz mobitela je govorio: "To je Brus! On ti je zajeban frajer. Samo mi se zamjeri i drugi put neće bit lubenica."

Prekinuo je vezu, a ja sam ostao u šoku. Kako je znao gdje živim i zašto je poslao tog starca po mene. Odlučio sam sve povjeriti vama i, ako me sutra ne bude, znajte da je to zbog ovog bloga i jer vama želim poručiti da budete dobri jedni prema drugima. I da toj budali samo više napakostite. Na dnu ovog posta imate gumb kojim gasite ovu zvučnu kulisu. Molim da to i napravite kad završite sa čitanjem. Nemojte zaboravit ni slučajno.
Inače, dok ovo pišem sve mi se čini da je tip seronja i da je neozbiljan. Nije on za ništa nego za slanje nekog ubogog starca meni.
Ček, opet mi zvoni mobitel. Kad se javim, nastavit ću pisat.

"Halo!"
"Šta nisi poslušao savjet? Ode glava!"

--hiroaki

- 04:05 - Komentari (4) - Isprintaj - #

petak, 17.02.2006.

in the land of pursuit breakers where cops lie

nekada mi nije bilo jasno, kako ljudi mogu sate i sate provoditi uz uko ugodne, ali pritom, i vrlo zatupljujuce igrice... no, prije nego sto nastavim pisati glavnu temu, predjimo u prvi branch igara koje ja igrah, da bi se kasnije lakse znali vratiti kod elementarnog slucaja...

case age<15
prvo su bile mackice. bilo je to stvarno davnoooo. imate macku i imate kante za smece. imate bijeloga pasa koji tu macku oce celo vrijeme pojesti, ali vi ste macka.daklem, macka je mudra. skacete sa kante na kantu, da bi dosli do plota (ili ograde po naski)... i onda vam se namece izbor. izbor ? da izbor, mislim da su i tvorci matrixa igrali mackice u vrijeme dok sam ja bijo klinac. enivej, stvar izbora: u koji prozor uskociti i u kojoj od soba okusati srecu? da li loviti miseve u neutralnom siru? pojesti psima svu hranu dok spiju, etc... igrao sam je prije neg sam dobijo kompijutor, ali, isto tako, pamtim je kao PRVU igru na svom pc 386 dx 40 mhz 1mb rama 14" philips briliance, 80mb kompijuteru...

vratio sam se sa natjecanja... box od 10 komada 5.25" disketa je bio spreman. ono sto je meni falilo da se pretvorim u monstruma je redoslijed tipa:
cd igre[enter]
md nekanova[enter]
cd nekanova[enter]
copy a:*.* c:[enter]
nekanova[enter]

srecom, kao sto rekoh, nisam to znao, pa je moj japa, tada glavni racunarac u obitelji, kopirao nove igre, ko mrvu kruha...
uz mackice, prije prve sljedece, bijo je i IMP tamo (za one koji ne znaju sta je: SHAME ON YOU!, ali ipak da kazem da je to bila jedna stara pretece arkanoida (ili za jos novije generacije DX-BALL)...

e sad, nakon nekon vremena, mackice i IMP su fakat dopizdili i tu sam zamalo prvi puta pao pod krizem i ostavio se igranja za cijeli zivot (govorimo o ljetnom obrazovnom razdoblju 4. razreda OŠ)... ali, ne, tata je bijo dobar, pa sam dobijo jos igara... dave i prince of persia
dave, da dave (ili jos zvan dangerous dave, btw, sve ovo sto opisujem, barem iz ovog prvog razdoblja, imate na home of the underdogs ili slicnim abandonware stranicama, gdje se cuvaju igre koje su zla i bahata djeca napustila i sad cekaju da im zli ljecnici ustkaju injeckije vjecnog spavanja. a kad neko dijete pita starce: e, a gdje je ona nasa stara igra? a ovi na to: pusti je. ona je sretna sada. spava. spava dugim snom... barem jedna igra bude izgubljena, i nikada vise ne nadjena (ok, lemingsi su iznimka, jer se netko sjetio napraviti 3d verziju. jebote mudrosti. sta ce za 10 godina? 4d? 5d? gdje je tome kraj...)), da nastavim za DD-om. uglavnom, taj jeben*i dave nikad nisam prosao. dosao sam do zadnjeg nivoa milijun puta. jos uvijek imam traume. ali nikad prosao, bog mi prosti dusi, ali mislim da je to bilo neprolazno i zapravo zamisljeno kao neka droga koju klincima daju, da bi kasnije u zivotu bili uporni, cak i glede stvari koje je, ocito, nemoguce napraviti (tipa voljeti uciti. ulizivati se profesorima. prvu placu spremiti u stednju, umjesto da je zapiju, etc...)

prince? e da, prince... to je bila igra... prvi puta kad sam je pokrenuo, igrao sam je 3 sata bez da sam trepnul... i dosel na ? na drugi level, ocito... nazalost, saznal sam da postoji neka kombinacija (iz znatizelje) SHIFT+L koja je zauvijek promjenila nacin igranja igrica. poznatija u svijetu kao CHEAT. da, varanje. neznam ko je opce zmislil varanje u igricama...
iddqd, prince megahit, idkfa, idspispopd... console 9, pamtih ih bolje nego imena rodjaka... a zasto ? zato jer su mi isprali mozak...

ali dobro... proslo je doba prince-a, a ja sam bijo znatizeljan...
jedno popolne smo mario i ja gledali kaj sve pise na disketama...
na jednoj pisalo wolf.
pih. kaj bi to moglo biti ? heliokopter neki ? moguce, tak je zvucalo. nista. ja zical tatu. tata dosel. par naredabi i gle, wolf radi. i jos kakva igra... nismo se cijelo popolne micali od kompa, prosli epizodu jedan (tam vam je onaj lik boss sta ima dva chainguna umjestu ruku ugradjene)... i onda ? NISTA. RAZOCARANJE veliko poput suznih ociju dvoje klinaca kojima nije jasno zast su bi neki zao covjek napravio igru gdje se moze igrati prva epizoda, a ostalih 5 ne moze...SHARE WARE... da, sad mi je jasno. 13 godina poslije mi je jasnija namjera. ali svejedno nije fer... sta su opce stavljali da postoji 6 epizoda. jebo ti to. jebo mojih megabajt rama, i mjenjanje config.sys-a u szs i autoexec.bat u bgb, da bi EMS-a oslobodio, ako ne mogu igrat dalje...

ali nista, bilo je jos igara na disketama...

stavise, za sljedecu je trebalo primijeniti isti trik za EMS, ali vrijedilo je... commander keen in: goodbye galaxy
dugo sam mislio, a jos uvijek sam prilicno uvjeren, da sam najveci strucnjak za tu igru u blizoj i daljoj galaksiji. stvarno sam obozavao tu igru. hrpa levela. imas pistolj, trambulin (ili kak se vec zove ono na cem skaces), obicni skokovi, lake kontrole i peri...
tu i tamo otkrijes neke nove fore, sta te iz nivoa prebacuju u neki drugi level...
moras spasavat starcice u crvenom, sa bijelom bradom. svi mrmljaju o nekom "oracle chamberu". tada mi nije bilo jasno, ali sad mi se cini da su svi htjeli stici na sastanak administratora baza podataka... i da im se prilicno zurilo...
kvaka ? da, mora biti kvake, inace bih je zavrsio... naime, sta: postojalo je nekoliko piramida (izmedju ostalog). ali do jedne, na kojoj ruka bijase nacrtana, nisam nikako mogao doci...
a kaj se staraca u crvenom tice, cini mi se da ih bilo potrebno skupiti dovoljan broj, a nakon sto se to dogodilo, igra se skreshirala (crna pozadina i neki bijeli pravokutnici)...
a nista, crtl+alt+del, i mozda cu sljedeci puta imati vise srece...

dugo mislis da si kralj svijeta sa 386-icom, ali dok je heretic izasao, adio... nema sanse. nikakvi hackovi ne pomazu, jer nema memorije. poskup'lo. a nista, tata je nabavio 8mb. i to sam mogao igrati. mogao igrati i ne proci... ovdje se ne mogu na nista izvuci. nisam je mogao proci i . idemo dalje...

dosla je '95ica. necu trositi vase i moje bajtove uploada i downloada na opisivanje instaliravanja samih windoza sa disketa... pogotovo ako par puta ne skuzis gdje je, uopce, serijski broj...

pa je dosla i 98ica. vrijeme cedea.
u name it... duke nukem3d, wing commander IV: the price of freedom. svagdje je bijo neki zajeb, uglavnom sa moje strane, gdje nisam mogao proci. naravno, bilo je i bugova. bugova koji su se, u pravilu, manifestirali bas u trenutku kad sam bijo najblizu izlazu iz kriticnog odsjecka... ali jebiga, bilo pa proslo.

war2
ok. o "normalnoj" verziji nema smisla pricati, jer bi to moglo proci i dijete od 5 godina da igra samo sa misem, ovo o cem pricam je BTDP iliti bijond d dark portl.
nema sanse. pretesko. dizajneri su neki gadni mazohisti, ili neki oblik umno poremecenih manijaka, te bez "it is good day to die" ili "show me the money" mozes lagano odustati od prelaska igre i preci na solitaire ii heartse (ili, ne daj boze, minesweeper)...

diablo2
jedini razlog sto sam ga poceo igrati je najavljena bomba u srednjoj skoli. dobijo kopiju. instaliral. i zaigral. prestal sam nakon 6 mjeseci podocnjaka, mature, upisanog faksa i prodjene igre. na hellu. kurac prodjene. dosao expansion. trebam krknut Baala. i tako vec 4 godine.

potreba za brzinom: najtrazeniji
pocelo je da je hiroaki igral. a ja sam klokal karticu. nema cheatova. nema bugova (ima taj prokleti pure virtual fucntion call ali ne precesto). cak me nij ono hide-anje nije natjeralo da odustanem. ni svi labosi. nista. prodjito. kraj. gotovo...

Ja sam Ivan, imam 23 godine i prosao sam svoju prvu igricu. Ne i zadnju, cini mi se. Ne i zadnju...

-- chimaera


- 19:18 - Komentari (5) - Isprintaj - #

četvrtak, 16.02.2006.

Dijalektika postmodernističkog diskursa

Jednog jutra probudim se ja u zoni opasnog zuba. To je jedno sasvim zabačeno područje okruženo mnogim planinama i ispresijecano s nekoliko većih i mnoštvom manjih rijeka i potoka, i bilo bi to zapravo ugodno mjesto za život da se nad tu kotlinu nije nadvila sjena opasnog zuba. Nitko se ne sjeća kako je taj izuzetno opaki lik došao na te prostore, pa su se s vremenom među lokalnim ugnjetavanim narodom razvile nebrojene fame i legende oko tog nemilog događaja. Dvije su najčešće:
a) da je opasni zub žilavi ostatak nekog izumrlog mitološkog bića, koji je spletom okolnosti opstao u maglotivim predjelima močvara, a iz nekog se razloga baš u ovo doba probudio;
b) da je zbog nepridržavanja religijskih normi stanovništvo navuklo gnjev nekog od svojih bogova pa je ovaj poslao opasni zub na bi li kaznio blasfemičnu rulju. kako bilo, buđenje u toj zoni nije mi bilo nimalo lako ni ugodno. Nekako čovjek zna da mu se ne piše baš previše dobrog kad mu njuh zapuhne miris praiskonskog karijesa, svetog grala svakog zagriženog zubara.
Izgleda da sam spavao na tvrdom kamenu ponad neke sive zemlje posute travom. U magli jutra nazirao sam u neposrednoj daljini obrise zidina, i još sanjiv krenuo prema njima, ne bi li utvrdio što je posrijedi, zašto sam se probudio u zoni opasnog zuba i jesam li se probudio, te jesam li uopće i što je to ja. Magla se pomalo razilazila i sve sam se više približavao onome za što sam smatrao da je grad. Kad ono iznenađenje. Preda mnom je niklo tisuće stupova, koji drže neki ogromni strop. Stajao je tamo i natpis: drvenecija. Ugledavši ljestve nehajno položene na zemlju uzeo sam ih i položio ih prema otvoru u stropu koji sam ovlaš primjetio, ne bih li se popeo gore i vidio šta ima. Iznad stropa bio je čitav grad. Saznao sam kasnije da su stanovnici obližnjih naselja, ne mogavši podnijeti neopisiv vonj opasnog zuba, sagradili grad iznad zemlje na stupovima visine 4.73 metra, a za tu visinu je specifično da se na njoj vonj nastao na površini zemlje neutralizira pri dotoku vertikalne fronte zraka (tzv. "bazdična inverzija"), što omugućuje kakav-takav polunormalan život. Ljudi toga grada nisu me previše doživljavali, pa sam se dosta dugo vucarao uskim ulicama dok nisam našao neku vrstu knjižnice, do koje je trebalo proći most zadaha, jedinog mjesta u gradu na kojem se vonj opasnog zuba mogao osjetiti. U knjižnici sam proučavao karte i zaključio da sam izgubljen i da definitivno nemam pojma gdje sam. Javila mi se želja za nikotinom, te sam našavši u džepu cigaretu izašao na ulicu i zapalio. Prvi dim te cigarete bio mi je zadnji.
Kako je cijeli grad bio građen od drva upotreba vatre bila je striktno ograničena i nije bila dopuštena niti bogatijim građanima, a kamoli nezvanom dođošu poput mene. Kazna za korištenje vatre bila je jedenje vlastite jetre i testisa, te lijevog oka. Međutim imao sam sreće. Spomenuo sam most zadaha, kao i to da je knjižnica odmah do njega. Tada je jasno da sam izašavši iz knjižnice bio praktički na mostu, a nosnicama mi je već zatigrao nepodnošljiv smrad opasnog zuba, smrad koji je iznimno zapaljiv. Ta njegova osobina došla je do izražaja u trenutku zapaljenja cigarete, što je dovelo do toga da je u kratkom vremenu planuo veći dio grada i izgorio do temelja. I ja sam tamo izgorio, uništivši prije toga impresivnu civilizaciju. Columbo skrij se.

--cvet

- 00:05 - Komentari (3) - Isprintaj - #

srijeda, 15.02.2006.

Compression Method 1

Završim zabavne, nekako prijeđem zajebane, a onda me ovi čije ime ne znam ni prevesti potpuno izbace iz rutine. A baš je bilo zabavno; probudim se, popijem kavu, krenem 10ak minuta prekasno na faks, kod semafora na učiteljskoj skužim da sam zaboravila nešto prijeko potrebno (indeks, sretnu kemijsku, mobitel...), pa se vratim, skupim šta treba, krenem opet tamo gdje sad već debelo kasnim, pukne me fobija da sam zaboravila zaključat sobu (hvala ti, mama, na prijateljskim savjetima!), pa se opet vratim-a vrata su, naravno, zaključana... Kad, na koncu, ipak stignem, bude mi jako neugodno šta kasnim, ali gorčina izazvana neodgovornošću neznatna je u usporedbi sa slašću izazvanom zbog kraćeg prisustva predavanju...
Već se veselim što me doma očekuju mali, zelenokosi gadovi, glupi i ovisni o mojim potezima...
A sad sam zapela na toj odvratnoj metodi kompresije i očajnički žalim što sam ih ikad upoznala. Ne mogu zamjerit tvorcima, njihove su namjere bile zabaviti pučanstvo, ali ovi što ih šire, znaju što nevine očekuje... Ma koje cigarete, kakav alkohol, i droga je mila majka prema ovome! Pokušavam se pomaknuti s mrtve točke, poraditi na društvenom životu, ostavit ih se jednom zauvijek, ali sam zapela...
Ovo pišem s namjerom da spriječite teške psihičke traume kod svoje djece; mene je mama naučila da vrata moraju biti zaključana i pegla ugašena, ali to bih valjda shvatila i sama.
Nije me naučila nešto puno važnije: SAY "NO" TO LEMMINGS!


--lydia

- 20:41 - Komentari (14) - Isprintaj - #

utorak, 14.02.2006.

O dvije stvari

Prva stvar:

Eto na! Jedan put napišem provegeterijanski post i odmah napravim sranje. Nikad više! Sve isprike Ivici Kosteliću zbog loše procjene. Ovaj pothvat zaslužuje Sveborga dok skija kombinaciju.

Druga stvar:

Kažu da vrane broje do tri. I to nije zajebancija. Vrane stvarno razlikuju brojeve: 1, 2 i pun kurac. Pun kurac im je sve više od 2.
Ljudi su to ustanovili tako što su skrivali lovce u sklonište kod vinograda. Vrane bi vidile lovce kako idu u sklonište, a zatim bi čekale da svi lovci izađu i odu doma. Tek tada bi napale grožđe.
Vrane su pobjeđivale u slučaju da je bilo manje od 4 lovca, ali kad bi ih bilo više onda bi one nakon što treći lovac ode doma - napale grožđe i bivale uhvaćene.

E, sad, postoji nešto što se zove kompjutor, računalo, računar ili kompjuter i to je davno otkriveno, ali se tek u zadnjih petnaestak godina počelo radit na tome da ga svaki retard može koristit. I to se uspješno napravilo, tako da sad ima ljudi koji broje do jedan, a ipak znaju koristit kompjutere i blogove pisat. Ako mislite da lažem, provjerite kolko ima ljudi koji dođu na naš blog pa ostaju zbunjeni jer nas ima više od jedan. Nisu u stanju razlikovat ni jedninu od množine, a kad skuže da smo različitih spolova, to ih grozno jebe jer po Dirichletovom ne mogu pridružit dva spola jednoj osobi.

Tim ljudima stvarno nije lako i postoji više životnih situacija u kojima su ugroženi. Evo primjera (od najmanje opasnih do najopasnijih):

1. Vrtić:
"Doriane, oćeš se mijenjat? Ja tebi dam moj AUTIĆ, a ti meni sve svoje AUTIĆE?" Dorian odgovara: "Može, može."

2. Osnovna škola:
"Slatkice, s kojim državama graniči Hrvatska?" Slatkica: "Sa Italijom!"

3. Srednja škola:
"Osobo, oš se j...t sa nas petnaest tisuća?" Osoba: "Može, naravno."

4. Prelazak preko ceste:

Ako ima više od jednog auta, definitivno gine netko od naših posjetitelja.

--hiroaki

- 21:19 - Komentari (9) - Isprintaj - #

ponedjeljak, 13.02.2006.

Linčine jedne

Naslov nema nikakve veze sa sadržajem posta.
Nego, da se uhvatimo ukošticu s temom.
Kvaliteta bloga vrtoglavo opada kako ponestaje tema za pisanje, a poradi dosljednosti opisu našeg bloga na našem stupu srama moram pisat ovo sad šta pišem.
Evo jedna crtica iz fikcije (dosadna je ko ponoć koja nemilosrdno dolazi i povećava mi pritisak).

Hodao sam Copacabanom i vidio tipa kako žonglira s limunima. Pitam, ga, mali, jesi ti Pele. Kaže on da jok da ti si, misleći na mene. Kažem ja njemu da mi baci limun na volej pa on to i napravi, a ja volejom opizdim limun u rašlje vratiju postavljenih u Kolumbiji. Higuita je pokušao obranit tako što se bacio prsimice i pokušao petama zakačit loptu.
Nije mu pošlo za rukom pa je primio gol. Istovremeno mi je Roberto Baggio objašnjavao da nogometni talent nije bitan. Da je puno bolje bit fejker koji pada u šesnaestercu pa sudac sudi penal i onda mi je sinula zamisao:
Idem ja fejkerski simulirat objavljivanje posta prije ponoći pa će se kućica zacrvenit pa ću onda nastavit sa editiranjem, a to dođe ko penal...

--hiroaki

...docnije:

E sad kad sam se oslobodio pritiska, počela me grist savjest da nije to baš najbolje i najukusnije tako varat na blogu. Međutim, Roberto me nastavio uvjeravat da se ne trebam brinuti jer njega smatraju velikim nogometašem bez obzira na razne prevare.
Maradona potvrdi. Kaže da mu je gol rukom omiljeni potez u karijeri i da ga opće ne peče savjest šta je onako slavio. Pokušao se izvući na temu Falklandskog otočja i govorit da mu to dođe kao osveta Argentine prema Englezima.

Govorio bi do danas, ali ga je Gascoigne prekinuo glasnim beštimanjem i prigovorima na tu temu. Kaže mi da se vidi da sam talent i da odemo do puba na dvjetri krigle piva. Pitam ga je li pivo Ginis, a on me poslao u kurac uz opasku da to irsko smeće mogu pit sa svojom materom i da odjebem.

Moja priča bi tužno završila da sve nije slušao Roy Keane. Možete zamislit njegovo ozareno lice kad je čuo moj mali doprinos veličanju irskog piva. Međutim, njegova sreća je bila kratkog vijeka jer sam mu objasnio da mi je Liverpool najdraži engleski klub pa je rekao da sam posrnuli sin i da mi on ne može pomoć.

Pijuckao sam tako pivo sam, ali je naišao Ivo Sanader i upitao me želim li igrat na male golove. Kaže da već Gerard i Signori čekaju i da će otić ako se ne pojavim.

Odgovorio sam protupitanjem: "Otkad vi, premijeru, igrate nogomet?"

On me mrko pogleda i kaže: "Ja sam stručnjak za sve. Šta, nisi već to sam primjetio?"

--hiroaki

- 23:44 - Komentari (13) - Isprintaj - #

nedjelja, 12.02.2006.

Napalo ženu


Mislim, stvarno su seljačine. Razbijemo ih u Davis Cupu i onda oni počnu napadat svoju plivačicu jer je navijala za svoju domovinu. A neš ti države Austrije. Kakva je to država kojoj je maternji jezik strani.
A i kakav je to post koji nema ideju vodilju.
Ima.
Samo neću reć da ne popizdim.

Eto, naš Sveborg zna koliko nam znači svaka glavica kupusa na tržnici. Dobro je da nam znači jer se u protivnom ne bi imali čemu radovat, a ovako se, nadam se, hoćemo. Dobar je kuhani zlatni kupus. Dobar je i srebrni, a dobro je i više dana jest kupus, ali treba zahvalit kuharici ako se potrudi, ali joj ipak ručak zagori. Bitno je da je imala namjeru skuhat.

A ne ko njen brat koji bi možda ušao u drugi krug kuhanja kupusa cik-cak, ali u ženskoj konkurenciji. A kad treba veličat fašizam, onda je prvi.

--hiroaki

- 23:46 - Komentari (1) - Isprintaj - #

subota, 11.02.2006.

Nokaut u 3 runde

I runda - Bojanje grafa

Prvo moram definirat graf. To neću radit potpuno formalno jer želim da i sutra ljudi dođu na ovaj blog. Dat ću jedno objašnjenje "na prste" koje će bit dovoljno za našu priču.
Recimo da imamo neke kružiće koje spajamo crtama. Spojimo tako neke od kružića crtama i sad je to graf. Recimo tako nekako. Evo jedan primjer grafa:



Sad želimo obojat kružiće sa što manje različitih boja. Međutim, NI U LUDILU ne želimo da susjedni kružići budu obojani istom bojom.

Evo primjer minimalnog bojenja jednog grafa:



Evo i primjer minimalnog bojenja drugog grafa. Tu nam trebaju 4 boje iako ima jednako kružića kao i u prvom grafu.



II runda - javni zahodi

Od kad su ljudi zaželili da mogu pišat di god ih je volja, izmislili su javne zahode. Međutim, nije im bilo u interesu da muškarci i žene idu u isti zahod pa su izmislili oznake "M" i "Ž" kako bi odredili ko di ide.
Sustav je takav kakav je. Vi mu se morate pokoravat. Ne uvažavaju se ni izjave: "Mogu ja u ženski, ja sam oženjen i ne gledam druge žene" ili "Mogu ja u muški, meni su oni prljava stoka i opće se ne palim na njih".
Šta je tu je - sustav smatra da su svi muški silovatelji, a sve žene ninfomanske radodajke i mi svi igramo po tom sustavu jer je siguran od laganja stanovitih osoba. Recimo, neki seksualni manijak može lagat da ga žene ne zanimaju kolko god oće, ali mora ić u muški zahod i katastrofa je spriječena.

III runda - Britka poveznica

Ako kružiće na grafovima iz prve runde promatramo kao osobe, a crte koje ih povezuju kao potencijalne simpatije, a bojanje kao zahod u koji osoba pripada kako bi bila spriječena katastrofa imamo sljedeći rezultat:

Prvi graf je heteroseksualni graf. Muškarci su lijevo, a žene su desno. Sustav iz prve runde ne provjerava ko koga simpatizira pa muškarce boja plavo, a žene crveno i šalje ih u plavi (muški) zahod i crveni (ženski) zahod. Bez obzira na broj kružića, za ovakve grafove dosta su dvije boje.

Drugi graf je homoseksualni. Pederi lijevo, lezbijke desno. Trebaju nam 4 (četiri) zahoda. A ako broj povećamo, linearno se povećava i broj zahoda. To je nepraktično i preskupo i samim time nije nešto čemu trebamo stremiti.

Postmeč komentar

Nisam homofob i samo iznosim činjenice. Govorim "peder" jer mi je "homoseksualac" predugo, a ako kažem "homić" više sam sebi sličim na homića nego onaj za koga sam upotrijebio izraz "homić".

--hiroaki

- 23:42 - Komentari (7) - Isprintaj - #

petak, 10.02.2006.

1010.10.11111010110.

Jeeeee! Sretan rođendan Nosiocu Zmaja od ostatka azhdaje! ;)
-- ostatak azhdaje modulo hiroaki

- 00:52 - Komentari (11) - Isprintaj - #

četvrtak, 09.02.2006.

Mala trgovina užasa

-čekam u redu…čekam
-na redu sam

ONA: Kaj trebate suseda?
JA: Četvrtinu kruha, pet deka sira i pet deka zimske.
ONA: Jel vam prerežem kruh?
JA: Ne treba.
ONA: Kaj ste ono rekli, pet sira i pet zimske?
JA: Da.
ONA: A kojeg sira?
JA: Svejedno, može gaudu.
ONA: Pet, ha?
JA: Da.
-priča sa kolegicama, reže sir…
-narezala je sir, reže salamu…

ONA: I kaj još, suseda?
JA: Beli walter.
ONA: To je na kasi!
JA: Znam, al kad pitate.
ONA: Dobro, to bu pričekalo!
JA: Dobro.
-narezala je salamu
-dolazi do kase, sudarajući se s kolegicama

ONA: Kaj ste rekli, suseda, bijeli ronhill?
JA: Ne, walter.
ONA: Bijeli?
JA: Da, bijeli walter!
-sagne se ispod pulta i kopa po cigaretama…i kopa…
ONA: Nema belog waltera, oćete plavog?

JA: Ne, kupila bum na kiosku.
ONA: Dobro, i kaj još?
JA: Ništa, hvala.
ONA: 8 kuna i 50 lipica!!!
-dajem 20 kn
ONA: Jel imate možda kaj sitnog, 50 lipica možda?
JA: Nemam, dala bih vam već da imam.
ONA: Joj, nikad ne dođete sa sitnima!
JA: A svi bi uvijek sitne, u menzi, na kiosku, v dućanu, nemrem uvek imat!
ONA: (pjevuši) joj, joj, deset, dvadeset, trideset, četrdeset, pedeset, devet kuna i kuna je deset i deset su dvadeset.
JA: Mogu dobit vrećicu?
ONA: Može, kaj niste prije rekli!
-daje mi vrećicu…prošla još minuta dok ju nije uspjela otvorit
JA: Hvala, bok.
ONA: Bok, suseda!
-odlazim
-ona prelazi na drugog kupca…

ONA: Recite, sused!

vrijeme trajanja kupovine: >=20 minuta
posljedice: uništeno milijun mojih moždanih stanica
pouka: ako i postoji,ja je nisam naučila,jer svaki dan se ponovno vraćam k svojoj susedi

--chinchi

- 05:15 - Komentari (21) - Isprintaj - #

srijeda, 08.02.2006.

Ko je jamio, jamio je

Mrzi nas 9 ljudi, a ona glasaonica usporava učitavanje stranice onima koji nas ne mrze. E zato ću je sad maknut. Jebo taki program koji usporava sve pa i Sveborga.
Inače, ovo je samo informacija. Današnji post je ispod. Svi, marš na čitanje.

--hiroaki

- 21:37 - Komentari (1) - Isprintaj - #

umjetnost

idemo po redu...

prvi sat: hrvatski
kao i svakog ponedjeljka, bio ujutro ili popodne, hrvatski je bio na redu. naravno, da smo pero i ja, kao i svakog ponedjljka, bio on ujutro ili popodne, kad je bio hrvatski, ljepo opicili u J&C na prvu jutarnju kafu. tad sam bijo mlad. znam da sam kafu pijo u iznimnim situacijama ( :), op.a.) bjezanja sa satova. mislim u sebi: "sok necu, za pivu mi je prerano, za GP prekasno, nisam metro da pijem caj ko Tony, znaci jedino sto ostaje je kafa. ona prava. turska." s obzirom da su kod raske izgovori tipa: "vlak nam je kasnil, razrednice" uvijek, ama bas uvijek palili, a ja i pero smo putovali vlakom, svaki iz svog kraja, za kafu smo imali cca sat i pol (onih 45 minuta kojih vlak nije kasnil + 45 minuta hrvatskog)...taman dovoljno da ispricamo jedan drugom ko je kak v petak i subotu bil vani etc etc...
na satu 0845h. znaci za 5 minuta zvoni za drugi sat... trebalo bi platit i krenut... ipak se ima do skole hodati jedno 3 minute...

blok sat:matematika
dolazi raska. odma se obojica ispricavamo, za kasnjenje vlaka, i pricamo kak bumo probali najti neki alternativni prijevoz. raska komentira jedinice iz razno raznih predmeta (s obzirom da je SRZ ukinut jos dok je nestalo SFRJ, nase vrijedne blok-satove matematike trosi na to... ne uvijek, ali skoro uvijek...)
gradivo ? pa da... doci ce i to na red, ali prvo jedan do dva usmena... pa nismo zabadava dosli u skolu...raska otvara imenik (koji se, uzgred budi receno, otvara na nekom desetom, ali ona uporno, kao i cijelu godinu i pol prije toga, dok se na mene namjeri, procita: "stimac"... mozes mislit kak me otvorila...)
sta li ce me pitat, sta li ce me pitat... reci ti nama, Ivane, nesto o izotopima. IZOTPIMA? jel sam mozda pijan od petka jos ? pa mislio sam da je ovo matematika. raska je u razredu, znaci kemija, a bome ni fizika nije... pokusavam se izvuc... pokusavam se probudit. nejde. ocito sam vec budan, ali nije mi jasno pitanje... Pitam rasku: "ne kuzim zast me to pitate...", kaze raska: "pa nista posebno, ali da bi se svi mogli smijat"... opet ja: "smijat kome, meni ?" - "da. pa ne valjda svetom petru..."
Nakon mog mucanja i zamuckivanja, koje je u mojoj glavi trajalo vjecito dugo, nest je nasvrljala u imenik i zatvorila ga... jos nesto gradiva i prosao je blok sat matematike a sa njim i pola sporog, odvratnog ponedjeljka...

cetvrti sat: njemacki
standardno, mi "nijemci (iliti osobe kojima je njemacki bio strani jezik iz osnovne)" se selimo u drugi kabinet, zajedno sa sportskom i opcom (B razred). nova lekcija. neki neshvaceni Turak i njegov gastarbajterski zivot u novoj mu zemlji. Kao, cisti ulice po danu, a po noci uci, da bi pokusao upisati fakultet. Fiziku i kemiju. Svakim danom mu je glava puna novih pojmova poput: gibanje, kinetika, statika, mehanika, atomi, molekule, kovalentna veza, ionska veza, ugljik, kisik, uran, deuterij, vodik, toplina, masa... i tome slicno... Na satu se Kolak sav ceri, pokusava objasniti prof. Nevenu, da to nema smisla. Da su turci u njemackoj radna snaga, a ne da uce i nauce. i da djeluju... Rasprava lagano prelazi na komentiranje koncerta Vatre, koji je za vikend bijo u kc. Profesoru se svidijo, Kolak pljuje po njima, ali sve u svemu je to smjesno, najvise zbog toga jer pricaju na Njemackom. Ali, malo pomalo, prolazi i Njemacki.

5ti sat: informatika
dobijo sam po usima opet. Gordana mi je, milijun puta rekla da ne smijem mladjima rjesavati testove jer je to ocito i da samo njima medvjedju usluga radim...Goga je super. Obozava me. Ali MRZIM kad mi bode usi, svojim "tihim" glasom. Ali dobro, i ovaj put sam se izvukel. Proslo je i to. uf.

Zadnji sat: likovni
Kao i uvijek, Hrupec nest rishe po ploci i naravno, gluh je za bilo sto drugo (doslovce je gluh)...Jukic je izvel neku spachku, i sad je Hrupec stvarno popizdil. Pocinje svoj monolog oko toga kak smo svi nis-koristi, kak se trebamo prestati zajebavat (mozes mislit, drugi razred gimnazije, a da se prestanemo zajebavat. Fala Bogu, likovni i glazbeni su samo prve dvije godine, pa ga ne bumo vise slusali)... Gledam iz zadnje klupe i nest se smijem, mislim si "nece l' valjda", a stari majmun ipak hoce. Otvara imenik. Brblja nesto tipa :"da i ja malo proresecem po vama". Otvara @ random i lagano veli moje prezime. Ja mahnito trazim biljeznicu sa svojim (jos vise Tonyijevim) crtarijama iz likovnog, razmisljam u sebi sto ja uopce znam odgovoriti, lagano polazeci prema ploci. Hrupec otvara biljeznicu, divi se mojim (tj Tonyjevim) crtarijama. Komentira kak ne smijemo koristiti tehnicku olovku za umjetnost... Jedino sto meni prolazi kroz glavu je slikica na zadnjoj stranici, skoro na koricama. Tony je tamo, u navali svoje sirom poznate "duhovitosti", nacrtao SAD, SSSR, KINU, Japan, Afganistan (skoro ljepo u Riziku :)) i kraj svakog od moguce naoruzanje. Mislim si ja: "E al sam glup kaj sam mu opce dal da crta, al sad je kasno. Hrupec je peacemaker i siri duh zajednistva medju ljudima (prije bi zapravo rekel medju sobom i zenksim spolom, jer jedino sto on radi od "umjetnina" su aktovi. na tisuce njih), nece shvatiti moju i Tonyjevu zajebanciju na racun nuklearnog naoruzanja. Evo ga, vec pocinje: "Ivan, da znas, ovo uopce nije smjesno. Morat su staviti sjetvu na tebe i autora ovog crteza, jer ovo ocito nisi ti crtal, pa budete snosili posljedice. Ja se u polusmijehu okrecem prema Tonyju, upitno ga gledajuci tipa "Pa koji kurac je to sjetva ?". Hrupec, kao da mi skuzil gestikulaciju, pokusava odma objasniti: "Ako neko na vas stavi sjetvu, znaci da bilo koji umjetnik, racunajuci samo one prave umjetnike, a i karikaturiste, moze obajviti vase karikature u bilo kojem lokalnom listu, a sama oznaka sjetva je zbog toga, nakon sto vas izkarikira u listu, vi padate na pod kao posjeceni i gledate u pod jer ne znate gdje bi drugdje od srama." Aha, mislim si ja. Pa i nije tak strasno. To znaci da taj isti list bilo lokalni bilo neki veci, moze objaviti bilo sto od Hrupecu, od utaje poreza, do igranja sa curicama koje su 3 do cetiri puta mladje od njega, u svakom slucaju nisu starije od 15 godina. Pokusavam mu ocima poruciti da imam frenda u urednistvu, i da ce odmazda biti teska. Hrupec, kao da me shvaca, ali misli u sebi da nemam dovoljno muda to napraviti. barem ne njemu, profesoru likovnog u nasoj gimnaziji. Tony se od iza smije. Meni prolece glavom citav dan: od kafe pod hrvatskim, preko Raskinih izotopa, Turskih atoma i deuterija, preko varanja u korist mladih curica na informatici, pa sve do ovog nuklearnog sranja na zadnjoj stranici moje biljeznice. U tom trenutku ulece Zizo, nas ravnatelj i gleda cas u Hrupca, cas u mene, kao da mu nije jasno da smo na satu. Kaze: "Prof. Hrupec, dosli su decki iz KRim policije, ovaj sat je zavrsen. A ti, mali, mars na mjesto..."

Hrupca su sljedeci tjedan ulovili zbog prodaje CeDeova a da nije porijavil porez. O pedofilstvu nisu nista saznali (zasad). A ja, zeleci da se ne ponovi ovakav radikalna najava mog profesora likovnog, vise ne dozvoljavam Tonyu da karikira po mojoj biljeznici iz likovnog, a jos manje da se sprda na racun nuklearno onesvjestenih nacija i velesila, jer nikad ne znas ko moze doci do tih karikatura i gdje ih moze objaviti, jer sa sjetvom se nije zajebavati.

-- chimaera --

- 19:22 - Komentari (5) - Isprintaj - #

utorak, 07.02.2006.

Nagrada

Vi, koji ste poslušali moj savjet pa ste dizejblali kukije i tako pridonijeli varanju statistike i veličanju bloga, hrvatstva i ega našeg svagdašnjega, bit ćete nagrađeni.
O čemu je riječ? Sa vaše lijeve strane stoji glasaonica u kojoj možete potpuno slobodno izraziti svoje mišljenje o ovome blogu na koji dolazite.
Međutizim, ta glasaonica je sranhe. Zašto? Zato što koristi kukije da bi zabranila našim vanjskim neprijateljima da nam priušte višestruku jadikovku nad vlastitom sudbinom. U prijevodu - moreš glasat samo jedared.
E, ali ipak ima izlaz (i keč): Ako želite pljunit po ovom blogu više puta, možete (pogađate) dizejblati kukije u omiljenom vam mrežnom pregledniku i tako si omogućiti višestruko glasiranje i to dođe kao nagrada onima iz prve rečenice ovog posta.

A onima koji nas mrze dođe ko pljuska u oba obraza jer će tako samo povećat broj naših junik posjetilaca.

--hiroaki

- 01:19 - Komentari (3) - Isprintaj - #

ponedjeljak, 06.02.2006.

Bilo bi vrijeme...

Budući da je na Azhdaji vrlo nedavno spomenuta hrvatska mladež tužnih lica, mislim da je vrijeme da pogledamo istini u oči i priznamo kako smo ugnjetavani. Evo, ja ću prva: ugnjetavana sam. Sad plačem i kapljem po tastaturi, tužna što se mladež više ni preko blogova ne smije jadati, da ih neki tamo zločesti ne bi slučajno ugnjetavali. Strašno...
Btw, čudan je taj glagol "ugnjetavati"... - postoji li uopće ta riječ u hrvatskom standardnom jeziku? Mislim da da, ali nisam sigurna. Nekako, kad sam je izgovorila naglas, zazvučala mi je kao plod moje mašte. Ili možda precjenjujem svoju maštu...
To mi se često događa.
Ne to da se precjenjujem, nego to s riječima.
Npr., dogodilo mi se prije par godina, kad sam ležala na nekoj klupi blizu splitskog autobusnog kolodvora, krepana od neprospavane protekle noći (ne sjećam se točno zašto, ali sam prilično sigurna da nisam spavala jer su me ugnjetavali!), i od upravo završenog koncerta grupe privlačnog imena, i s povećom modricom na rebrima (jer su me na koncertu ugnjetavali!), kad sam u rečenici iz ma kojeg razloga upotrijebila riječ "kranje" i odmah mi je zazvučala grozno. Pa sam svoju zbunjujuću misao podijelila s Hiroakijem, a on je tad sa suigurnošću ustvrdio da "ili nisam normalna, ili sam pijanija i od njega kad vidim problem tamo gdje ga nema, tj. u najnormalnijoj hrvatskoj riječi mogućoj, onoj normalnoj" (i pritom me je ugnjetavao!). E da bismo nakon par sati oboje došli do zaključka kako postoji riječ "krađa", te da je zato "kranje" potpuno sranje od glagolske imenice. Eto. Kranje je, dakle, ugnjetavano od krađe!
I od tada se meni događa da sumnjam u svaku riječ koja mi zvuči imalo čudno.
Primjerice "ugnjetavati"...
Ili "kolebati se"...
Ili "upražnjavati"... (koji je kurac s tom riječi, skovali su je nasilu, a nije čak ni milozvučna kao "zrakomlat", pa da im možemo oprostiti!)
Uglavnom, tako ja više nemam povjerenja u svoje znanje hrvatskog jezika. Zbog glupog "kranja" koje sam izmislila u polusnu. A bilo mi je pritom i ledeno. I bojala sam se Splita po noći. Pomalo.
Sad se više ne sjećam što sam još na početku htjela reći o jadnoj hrvatskoj mladeži, ali nije ni bitno. Drago mi je da sam s čitateljima ovog bloga podijelila svoj strah od nepravilnog izražavanja (u narodu poznatiji kao leksikofobija).
Nadam se da ćete biti milostivi i da me zbog moje iskrenosti nećete ugnjetavati.
Ili kako se to već kaže...


--lydia

- 01:00 - Komentari (7) - Isprintaj - #

nedjelja, 05.02.2006.

slavonska kljet

tako otprilike je pocinjala ta vecer, naizgled suhoparna i dosadna... do kraja sam uvidio da sam debelo bijo u pravu, i jedino sto je uljepsalo dan je sisanje aparatom... i to samostalno... nisam se bojo... aa... u glavnom, sljedeceg tjedna, konkretno ponedjeljka u tom tjednu, konkretnije oko cca 1155h po CETu, vratio sam se. vratio sam se na mjesto zlocina, na mjesto gdje je sve, pred cca 2-3 mjeseca, u zelji da mi se dozvole odredjene povlastice, makar i sa prilicnim zakasnjenjem, pocelo...

cijeli prethodni vikend dok se uzme i nije bijo tako los... imamo score 5:1 (igrao sam pikado i dobijo 5 partija od 6, da niste slucajno pomislili da mislim na neki mizerno bitan sport poput ..... i ........ ?)

dalje ? a sto dalje vidjet cu... ima hrpa toga, sto se Potrebe tice, s tim sam gotov, sad valjda sljedi VAU ili cehovski ratovi, sto god prije naleti. veli buraz da mogu cehove isprobat, pa onda prec za ozbiljno, pa tako ce izgleda i biti, VAU sam ionako vec isprobao proslo ljeto... bilo pa proslo, ljeto. e da, Ljetooooooo !

stvarno mi fali +40 u hladu, fali mi nedostatak inspiracije, to je isto sto mi fali... citao sam danas jednu pricu. pricicu. prilicno je dobra... stovise jako je dobra. ako se mozes uziviti, a ja mislim da sam se uspio, mislim da cu procitati i ostatak. mozda vec nocas... imam izbor: ili to, ili nekrofilske crtice za najmladje by Burton Tim... pa sad ti biraj.

eto, mslim da je dosta... idem... idem dok mi buraz vratne zile ne odgrizne jer sam zauzeo tudje vlasnistvo... barem tak izgleda...

pozdrav svima tamo, u hladnom zagrebu...

-- chimaera Gubec BAG --

- 22:07 - Komentari (13) - Isprintaj - #

Što nevalja sa svijetom danas?

Dobar dan. Danas bi se htio dotaknuti jedne dosta aktualne teme medju nama mladima.
U zadnje vrijeme primjetio sam da se mnogi mladi vucaraju po putu sa tužnim licima kukajući i prigovarajući obilno.
To me zabrinulo i nagnalo da malo razmislim o tome kako bih shvatio u čemu je problem. Kad bih samo to uspio odgonetnuti sigurno bih im mogao pomoći, sjećam se kako sam odmah pomislio. Razmišljao sam i razmišljao dok mi odgovor na pitanje nije natuknuo moj dragi prijatelj i docimer Joghurt, kad mi se jednom prilikom jadao kako ga hvata težak slučaj postporođajne depresije.
Kako ispada, čini se da se on s tom opakom boleščinom junački bori već 23 godine. Kako bi se suočio sa svojom bolešću pravovremeno se okrenuo narodnoj medicini i to u vidu opijanja alkoholom(u narodu poznata kao AHM - alkoholna medicina). Neko vrijeme se činilo da mu je sve bolje. Činio se sretan. Plan je bio dobro utemeljen na znanosti, no bio je jedan problem koji nitko nije mogao predvidjeti, sudbina nije bila na njegovoj strani...tko je mogao zamisliti da će tog hrabrog mladića, kao i tolike druge mlade ljude hrvate i katolike na kraju dokrajčiti i natjerati u tešku posporodiljnu depresiju upravo - manualna masturbacija. Da budemo precizni, manjak iste. Taj hrabri mladić kao i toliki njegovi vršnjaci, toliko se seksao sa prelijepim fotomodelima, prekrasnim glumicama i pohotnim narajcanim ljepuškastim djevojčurama, studenticama bilogije i ekonomije, bujnih poprsja i lakog morala, nesebično se dajući i servisirajući spomenute djvojčure, da je potpuno zapustio brigu o samome sebi. Da je u pitanju trend, a ne samo izdvojeni slučaj, shvatio sam kad su mi ljudi počeli prilaziti na ulici i kao u reklamama pitati me: "Bok Kara, oprosti ali... što činiš da ti je pimpek tako suh?". Odgovor na to pitanje izbjegao je modernoj znanosti, a novca za istraživanje nema, pa stoga ovom prilikom apeliram na sve vas da budete nesebični i donirate novac u količinama kako bi se ja mogao provoditi na karib... kako bi se moglo pomoći tim mladim ljudima... Broj žiro računa Fonda Za Manualnu Masturbaciju je 09898-2348923-3213. Budimo nesebični, dajmo da masturbiraju!

Toliko iz mog posjeta obrnutoj paralelnoj dimenziji u kojoj je sve naopako osim činjenice da sam ja i u naopakoj dimenziji jednak nejebičar ko u ovoj.

Pusa & pozdravi, Vaši

--KaraIzBunara, special thx to Joghurt

- 19:27 - Komentari (4) - Isprintaj - #

subota, 04.02.2006.

U kipuću vodu

Natjerali me da pišem. Bilo je to na prepad. Uđe u sobu,a ja bezobrazno pitam šta je, i to onim tonom ti nemaš šta dolazit u moju sobu ak nešt ne trebaš, al to je bilo samo zato jer nisam navikla da k meni dolaze, nego ja k njima - i to uglavnom bez razloga.
E da, šta pametno napisat u nedostatku inspiracije i vremena i to još pod prisilom.
Možda vic? Ne, ne, ne…pisali su već viceve oni tamo dolje.
Današnji poraz rukometaša? Ne ni to, jer ovdje govorimo samo o hrvatskim uspjesima(šta uopće Hrvati mogu doživjeti neuspjeh?)
O tome zašto sam sad pristala pisati, a ni ne znam o čemu pisat? E to već može…Zašto? Pa zato da ne bih učila. Koliko ja uopće mogu izmisliti razloga da ne učim i pritom misliti kako su to sad stvarno dobri razlozi i da sad nikako ne mogu učit. Nekoliko primjera:
1. Odlazak u menzu ili pekaru - baš kad se treba primit učenja ja se sjetim da bi trebalo nešto i pojest, iako do tad nisam ni pomislila na jelo jer sam nešto drugo radila zbog čega nisam učila.
2. Utakmica - bilo koja s bilo kim dovoljan je razlog zašto baš sad ne učit.
3. Užasno dosadan film o gadnim gay kaubojima koji se pokušavam prisilit pogledat do kraja(ostalo mi još pola sata, u tri navrata sam ga nastavljala gledat, samo da ne učim)
4. Spavanje - spavam po noći cca 10 sati, dobro se naspavam, ali to me neće spriječiti da odspavam još 2-3 sata popodne ili podvečer, kada već dođe vrijeme za učenje. Često se događa da legnem i da ne mogu satima zaspat…i tako ležim i razmišljam kako se sutra stvarno treba primit učenja, al ne pada mi na pamet da idem učit u tom trenu jer ja sad moram spavat.
5. Pretraživanje weba da se sjetim kako se zvao onaj crtić gdje su vukli slona u kipuću vodu samo zato jer je on vjerovao da u djetelini postoji pravi mali svijet, a oni nehrvati su htjeli tu djetelinu uništiti…i slon i mali svijet su na kraju spašeni.
6. Pacman,tetris,lemmingsi,solitaire (da znam, al to je razina igara koju ja mogu doseći)
7. Kao sto rekoh na početku, pisanje posta na azhdaji samo da ne bi kućica na kalendaru danas ostala bijela. E pa sad će pocrvenit!
8. Soba 130 - ako ništa drugo ne ostane, spustim se dolje i zaboravim na sve, jer tamo se uvijek nešto događa.

--chinchi

- 23:58 - Komentari (10) - Isprintaj - #

petak, 03.02.2006.

O Norrisu i Hrvatima

U vezi Chucka Norrisa iz donjih komentara, pale su mi na pamet neke ideje. Onda sam malo računao i naišao sam na zanimljivu posljedicu.
Počet ćemo sa jednostavnim primjerom:

Ako je Frani baba Ruskinja onda je Frane 1/4 Rus.
Ako je Frane 1/4 Rus onda mu je npr. baba ili djed Rus(kinja) ili su mu dvoje od pradjedova/prababa Rusi. Mi ćemo sve te slučajeve tretirat jednako jer su za ovo izlaganje ekvivalentni.

Potrebna nam je i jedna jednostavna lema koju zbog opće poznatosti navodimo bez dokaza:
Lema 1: Narodna pripadnost stečena kanibalizmom se NE prenosi nasljeđem.

Sada uzmimo Chucka Norrisa (u daljnjem tekstu Walker). On je putem kanibalizma postao 1/3 Indijanac pa to što je 1/468 Hrvat u NASLJEĐENOJ narodnosti sudjeluje u 1/312 dijelu jer je (1/468)/(2/3) = 1/312.

Vidimo da je 512 najmanji broj koji je potencija broja 2, a veći od 312. pa je tek Walkerov predak u lg(512) = 9 koljenu bio Hrvat. (lg je oznaka za logaritam po bazi 2). Ostaje 1/312 - 1/512 = 25/19968 pa od tog broja možemo oduzeti najviše 1/1024. Dakle i predak u 10. koljenu je bio Hrvat. Tada ostaje 11/39936. Ako nastavimo postupak dobijemo zapis broja 1/312 u bazi 2:

0.000000001101001000001101001000001101001...

Vidimo da se niz 000001101001 koji počinje na 4. znamenci periodički ponavlja u beskonačnost (dokaz prepuštamo čitatelju).

Slijedi važan teorem i još važniji Korolar koji zbog svoje važnosti nazivamo teoremom.

Veliki Teorem o Wallkeru i Hrvatima:
Za svaki n element od N postoji m > n tako da Wallker ima pretka Hrvata u m-tom koljenu.


Korolar 1(Veliki Teorem o Hrvatima):
Hrvati postoje oduvijek.

--hiroaki

- 23:57 - Komentari (9) - Isprintaj - #

četvrtak, 02.02.2006.

Šta je?

Šta ste se ponadali, vi, vanjski neprijatelji? Mislite da će opet proć dan, a da se na Azhdaji ne zablogira?
E pa prevarili ste se. Ima nas koji možemo bezidejno pisat bez da nam bude neugodno. I možemo ispričat vic bez da nam bude neugodno.

Natjecali se Amerikanac, Rus i Mujo čija država ima veće kvalitete.
I prvo Amerikanac kaže kako kod njih grade velike rakete i takve stvari vezane uz svemir.
A onda njemu Rus kaže da može sve to protjerat kroz muški spolni organ. To je kao u prenesenom značenju omalovažavanje. A onda kaže kako oni u Rusiji imaju najbolje podmornice pa je mislio da Amerikanac neće imat šta odgovorit, ali mu je ovaj rekao da može protjerat to kroz penis, kao omalovažava on to.
A onda Mujo kaže da u Bosni ima ostataka ratnih logora i da su okruženi bodljikavom žicom pa ih upita mogu li i to protjerat kroz kurac, jer nije Mujo pristojan pa da bira izraze, a nije mislio na preneseni nego na pravi način pa računa ako je bodljikava žica da će se ogrebat, mislim Amerikanac i Rus.

--hiroaki

- 23:22 - Komentari (6) - Isprintaj - #

srijeda, 01.02.2006.

strava u zemlji ledenoj...

decki svaka cast, nemam rijeci... ocito idemo prema finalu, samo ako ikako moze, da do finala mi jos ostane nesto zivaca... mislim znam da smo ipak takva nacija, ali previse je toga, brate...

-- chimaera Genius Balić --

- 19:37 - Komentari (3) - Isprintaj - #