azhdaja

srijeda, 21.12.2005.

Rudarima

Da, neki ce reci da je ovo izljev bijesa, i depresije, jer mi je netko drag negdje... Neki drugi ce reci da je ovo izraz nezadovoljstva jer nisam neko vrijeme bio doma. Oni koji nece nista reci, takve ovdje ne zelimo, znaci, kaj se mene tice, cim vise to bolje... Uglavnom:

Citam na netu, kazu Ovi neki se bune zbog toga sto su Oni neki radili priloge da je Tudjman partizan i sta ti ja znam sve ne... e sad, mene zanima dal Ovi sta se bune, dal se oni bune zato sto misle da Tudjman nije partizan, ili zato da bi svi mislili da se oni moraju buniti, bez obzira bio Tudjman partizan ili ne... I kaj je ON ? KAJ ? pitam ja vas... neznam kaj je, mislim znam, ali nije to poanta. Poanta je bunjenje Tih i Tih zbog toga, nije cak problem ni u bunjenju, vec u tome sto iskoristavaju samoubojstvo nekog N.N. borca koji je navedeno (ne)djelo uradio nakon emitiranja doticne emisije... Ali (da, uvijek mora postojati to neko ALI, kao sto je Z. rekla) zapravo nije problem i to nemasovno samoubojstvo (RIP) vec ono sto mene zapravo muci je dal bi se itko bunio (ako bi, tko ?) da neki Penis Chiril napravi emisiju, tj da mu tema bude recimo
kradje u esSCeu (pritom, naravno, ne mislim na ove multimilijunske kradje, tipa firma koja je obnavljala brzu menzu u Dravskoj 25, je po odluci komisije dobila zabranu izvodjenja radova za eSCe, ali bez problema su najvise pola godine nakon toga pobijedila na eSCeovom natjecaju za obnovu share... naravno, moji dragi/e sumrezani i sumrezanke (bivsi, buduci i sadasnji) i ini, posljedice tog (ocito "postenog") natjecaja su vidljive... mrezu necu ni spominjat, pitanje je dana i sata kad ce svi nepropisno izvedeni i postavljeni kabeli (njih 100tinjak po paviljonu, koji su na dnu hrpe) pocet odjebavat i jedino rjesenje ce biti napraviti spisak soba sa "odjebanim" kabelima i da te sobe nikad vise, ili barem do sljedece "obnove", po svakoj prilici vjerojatno od iste zabranjene firme, nece imati pristupim ikakovoj mrezi... "OK", reci ce neki, "pa studiralo se i prije bez interneta"... pa mislim da vidite da nije poanta u internetu ili mrezi, ili koliko ko stvari shera na disku (oko cega se vidim u zadnje vrijeme neki repovi podvili)... Naponska mreza u kurcu... "pa studiralo se i prije bez struje... Topla voda (oprskrba istom) u kurcu pa studiralo se i prije bez tople vode..., nego mislim na ovo prave kradje, ove sokove sta nam iz dana u dan kradu, ali zapravo ne kradu nam sokove, kradu nam hranu, i sad cete reci da nisam ja najpametniji na svijetu i da sam prosvjetljen tek od nedavno... pa dobro, ali svejedno mislim ako doticni napravi tu emisiju o eSCeu da ce se javiti neki i reci pa kralo se i prije...... ili mozda nece, sve ovisi kol'ko cemo se dati jebati u mozak, odnosno da li svi ti politolozi, i strucnjaci iz svojih podrucja, ce jednog dana doci na Vlastu i sjetiti se eventualnih nepravdi koliko god one male ili velike bile ???

ili ce samo odmahnuti glavom i reci "pa sta, i moj djeda je bio partizan, nisu to losi ljudi, cega se uopce imamo sramiti ?" i uzeti svoju mjesecnu plavu kovertu i uklopiti se u siroku masu.

-- chimaera --

p.s. i jos k svemu tome strajk najavljuju... pih

- 16:23 - Komentari (3) - Isprintaj - #

ponedjeljak, 19.12.2005.

Oni dani...(u godini)

ON: Oprostite gospođo!
JA: Nisam ja gospođa, daleko od toga gospon, al recite (misleći da me hoće pitat za neku ulicu il sl.)
ON: Jel ste zainteresirani za kupnju novih zavjesa? Ako jeste, možete sa mnom poći do našeg dućana.
JA: Ja nemam zavjese.
ON: E pa, onda je prava prilika da ih nabavite!!!
JA: Al ja ne trebam zavjese..studentica sam, živim u domu i ne trebam zavjese…(i pokušavam otići)
ON: Zar niste razmišljali da malo razveselite svoju tmurnu sobu ovih božićnih dana?
JA: Moja soba nije tmurna. I da je, nisam prečesto u njoj.
ON: Idete kući za Božić?
JA: Idem.
ON: Ne želite li razveseliti majku s prekrasnim kompletom božićnih zavjesa?
JA: Ne
ON: Ali možete ih koristiti i sljedećih godina u ovo vrijeme…nisu jednokratne.
JA: Ma nemojte mi reći! Zavjese, pa da nisu jednokratne!?!
ON: Stvarno, kažem vam, gospođo!!!
JA: Nisam gospođa!
ON: Al vaša majka jest…Jesam li u pravu?
JA: je
ON: I ona bi sigurno htjela božićne zavjese!!!
JA: Ne bi. Da ih hoće, kupila bi ih sama. Uostalom, da stvarno i želim kupiti zavjese mami za Božić, nemam trenutno love za to.
ON: Može i na čekove…
JA: Nemam čekove, nemam plaću, mene starci financiraju, ja studiram…
ON: Vidite kako su roditelji dobri prema vama, a vi im ništa za Božić ne želite kupiti!
Ja: Gospon, a da vi zajebavate nekog drugog!!!
On: Mlada damo, nemojte psovati…radije pođite sa mnom do našeg dućana, stvarno je velik izbor. Evo, imam i brošure sa uzorcima zavjesa (i stvarno izvadi brošure iz aktovke)
JA: Ok, sad stvarno moram ići, nemam vremena za ovo(i odlazim)
ON: Gospođo, zar se vi ne bojite Boga. Božićno vrijeme, a vi ne mislite na siromašnu gladnu djecu?
JA: (popizdim i okrećem se opet prema njemu) Kakve veze vaše božićne zavjese imaju s gladnom djecom? Jel ste vi normalni?
ON: Pa božićno vrijeme je, a znate koliko gladnih ima u svijetu?
JA: Kao prvo, gladnima se jebe koje je vrijeme trenutno, jer su uvijek gladni, bil Božić ili ne…A kao drugo, pitam vas kakve to veze ima sa vašim glupim zavjesama?
ON: Pa to nisu bilo kakve zavjese, to su božićne zavjese…
JA: Niste mi odgovorili, kakve veze vaše zavjese imaju s gladnom djecom? Ako se ne varam, vi niste ni dijete, ni gladni, pa da bih ih zbog toga kupila…
ON: Oprostite na smetnji, inače ta rečenica pali u ovo doba godine, pa sam mislio…Mi inače držimo i uskrsne zavjese.(i ode do nove žrtve)

I onda će meni netko reći da ne voli Božić. Kako se ne bih veselila Božiću kad je ovo vrijeme ljubavi, mira, darivanja…i prodavanja muda pod bubrege…Sretan Božić!!!

--chinchi--

- 19:25 - Komentari (7) - Isprintaj - #

'bo te mob'tel

Da prvo postavimo neke okvire - ja sam čudan. Sad kad smo to riješili možemo na stvar. A stvar su mobiteli. Odnosno ovaj moj novi. Za one koji me srećom ne znaju, imam stari mobitel koji je po hrvatskim mjerilima zrel za karijeru podloška za ormar, od čega ga spašava samo veličina. Nebitno. Imam ga zato jer... ha recimo to ovako - da me netko ide opljačkat, dobio bi ga u glavu nakon čega bih ja s tog istog mobitela zvao hitnu da dođu po jadnika (ili jadnicu, nećemo diskriminirat) jer ima potres mozga. A između koraka 1 i 2b ne bi morao razbijati glavu koji mi je pin. Ukratko, imam jednu od onih cigli koje uporno ne umiru, ne gase se, ne treba ih resetirat jednom mjesečno itd., no tu ću stati da mi ne uskoči u riječ. Ipak je star :)

Tema priče nije taj, kalibra 120mm, nego jedan drugi, mlađi mu brat. Da se vratim na onu prvu izjavu - podmladak je tu samo zato što časni starina ne može prožvakati mrežu koju je glupo odbiti, da ne idemo u reklamu. Kvragu. I sad šta - s mališom sam stvarno potrefio u oglasniku, super povoljno, sve radi, sve pet. Družimo se već skoro tjedan dana, što je daleko premalo da mogu reći da znam sve fore. Zadnjih par sati sam, recimo korisno, utrošio na sređivanje nečeg što je u mobitelima potpuno nebitno, a to je - imenik. Od korisnih stvari mogu se pohvalit da znam da ima VGA kameru i kad me pitaju kakav mi je mobitel, samo izrecitiram - dobar mu je fotic, VGA blabla i svi sretni. Okinuo sam ... 0 slika ako računamo namjerno slikanje. Zato što imam fotoaparat za to, a u tjedan dana nisam bio u prilici bit negdje gdje ne smijem nosit fotić. Koji btw. jede mobitele za doručak, osim što je malo teško birat broj al nauči se čovjek. Znam da serem, recimo da je to paralela bila. Loša, jako. Isto kao i imenik u ovim novim. I to zato što se nije apsolutno ništa bitno promijenilo u funkcionalnosti imenika osim što ga sad, gle sreće, mogu zakrcat s gomilom dodatnih podataka - što prije nisam mogao samo zato što cigla nije roda poslovnjaka nego ono drugo. Ostalo je .. isto.. kako?!? KAKO?!?!? KAKO J....U MOŽE SVE OSTAT ISTO U PROKL...H ŠEST GODINA RAZMAKA IZMEĐU? Da slučajno nije riječ o nečemu što se razvija prilično bjesomučno, nikom ništa. A ovako - veseli se narode, imaš u rukama kutijicu koja je upola lakša, svira, pjeva (imam i tu štogod al neću), šarena (a i tu isto neću), može pokrenut pošten komad Jave ALI .. ne može pretraživat imena. Pardon, imena može, ali ne prezimena. Big deal. Traži od početka unosa. Pazi vraga, isto kao i stari.

I koja je poanta? - e pa nema je. Kruha i igara. Sljedeći put kad ćete kupovat mobitel pripazite da ima barem 4Mpix kameru, jer ne znam kako bi inače slikali babinu jetrvu na vjenčanju šurjakove zaove po maminoj strani i obavezno, al to je apsolutno ključno, mora moći odsvirati bar petinu Castrovog govora pred UNom 1979. kad vas zove bolja polovica, jer inače stvarno ne znam. E da. I neku pi.ku za pozadinu. To! Ostalo ionako nije bitno, ta ko uopće priča na te mobitele, operateri su nam mahom pred bankrotom. 'bo te mob'tel.

-- silly moi

- 01:15 - Komentari (5) - Isprintaj - #

srijeda, 14.12.2005.

Holywood

Primijetih tako da mi se često dešava da ne pogledam film do kraja. Znate ono - šta ćemo gledat, žutog ili plavog, pa ovaj je zakon, e al nije za četvrtak, više za nedjelju popodne, ajde dobro može onda ovaj... i tako dalje. I na kraju nakon barem polusatnog navlačenja, krene projekcija u miru doma svoga, kad gle čuda nakon pola filma počne prvo zijevanje i to je to. Početak kraja. Ne onog filmskog. I šta da se radi - u kolekciji polovičnih imam već sasvim zavidnu kinoteku, a opet, sasvim čudno to me nipošto ne sprečava da komentiram (čitaj: serem po) svekoliku filmsku produkciju. A bome ni druge. A i oni su isto hrkali.. hm..

To nas dovodi do zaključka da je riječ o još jednoj prijevari - ne samo što HEP već godinama prodaje istu struju, država naplaćuje porez na zrak, nego još i ovi Američani snimaju polovične filmove. Pogledaš pola filma, drugu polovicu ne .. i to je to.. sve bitno znaš, poanta je tu, a ostatak je ko Teletubbies - opet ispočetka da utvrdimo gradivo.

E sad, što da se radi? Pažljivije oko primijetilo je sitnu greškicu u naslovu.. eeee... gledat bolje drugi put! Čemu greška? Da se pokaže da i mi imamo zube, dio stanovništva ovog bloga organizirao je jedan mali tulum prošli vikend. U istom stilu. Nitko se ne sjeća više od pola. A znamo da je bilo dobro. Živili!

-- silly moi

- 19:37 - Komentari (7) - Isprintaj - #

četvrtak, 08.12.2005.

Tutorial:How to be a


U posljednje vrijeme, a pritom mislim na zadnjih 20ak godina, ljudi mi često prilaze i komentiraju različite
aspekte mog djelovanja na neki od slijedećih načina:

1) "O Bože...KaraizBunara, kako možeš bit takav jebeni idiot?"
2) "Kakav retard!".
3) "Kako uspiješ biti tako glup?!"
4) "bwahhahahahhahahah"

Suočen sa tim učestalim pitanjima, a uvidjevši sav taj interes i divljenje te način na koji me ljudi obožavaju (iz prvog pitanja se jasno vidi da me neki čak smatraju bogom) odlučio sam nagraditi Vas, moje čitatelje, pa sam si htio dati malo truda te svima Vama pomoći da budete što sličniji meni, i to na način da napišem jednostavan tutorial u 5 koraka, na temu bivanja što boljim idiotom.

Pažljivo sam osmislio svaki korak, i ukoliko pozorno budete slijedili korake iza dana u dan,
garantiram da cete postati idioti u vrlo kratkom roku, već u prvih nekoliko dana ćete moći u najmanju ruku postati barem bahato govno,
a vec nakon nekoliko tjedana kvalitetni debil meni na sliku.
Znam znam, sve se to čini kao pusta obećanja i daleki neostvarivi snovi, ali ako vjerujete u sebe i pažljivo slijedite ove upute sigurno ćete uspjeti.

1.Prvo i osnovno:Pljuni ga!
Najbitnije je imati pravi stav. Kad ti netko pruži ruku, pljuni ga, kad ti se nasmješi, pljuni ga, kad kaže lijepu riječ - pljuni ga.
Na taj način poboljšati ćete vaš stav i steći dovoljno neprijatelja na kojima ćete brusiti svoje novostečene sposobnosti.
Za vježbu probajte odgonetnuti što napraviti kad vas bakica u tramvaju zamoli da sjedne na vase mjesto.

2.Kvalitetna prehrana:
Da bi mali debili postali veliki, potrebna je pravilna ishrana. Parizer i keksi.
Kombinacije majoneze i jabuka ili eurokrema i srdela su takodjer dozvoljene.
Mnoštvo različitih mješanih alkohola te redovito pušenje što jeftinijih cigreta je obavezno.
Na ovaj način, osim postajanja boljim debilom, možete eventualno računati i na visok plasman na dodjeli Darwinovih nagrada, jednog od prestižnih međunarodnih priznanja i svojevrsni sveti gral za debilnost.

3. Glazbaom do boljih rezultata
Znanstvenici su pokazali da prava glazba ima jako motivirajuće djelovanje.
Zato stavite "Prodao sa livade i njivu" u CDPlayer i odvrnite bez srama "Orem duboko", po mogućnosti dovoljno jako da nerazumnim
i zavidnim susjedima kojima vaš napredak smeta, dozlogrdi te vam pocnu dolaziti na vrata u kojem slučaju primjenite korak 1.

4. Prijavi se na Big Brother
Iskustvo je pokazalo - s kim si takav si. Nije posve jasno na koji način pronicljivi veliki brat vrši svoju selekciju, ali takva kolekcija talenata rijetko se pojavljuje i valja iskoristi svaku priliku za učenje zanata od pravih majstora.

5. I konačno: Vježba
Tu ne treba puno pricati. Genetske predispozicije nisu dovoljne za realizaciju vaših potencijala. Vježba je nužna i za iskusne idiote.

A da vidite što drugi misle evo i prvog feedback-a: posve neizmišljeno i istinito pismo jednog čitatelja tutoriala:
Bok Kara,

Zovem se Ivan Horvat. Čitao sam tvoj tutorial i moram reći da sam već dok sam ga čitao primjećivao kako postajem sve gluplji i gluplji.
Prije sam bio uspješan odvjetnik, sa previše love, sklon raskalašenom životu ženama piću i drogi. Sad na televiziji reklamiram prašak za rublje sumnjive kvalitete. Mrzim te iskonski ti jebena retardirana debilčino.


Hvala Ivanu na javljanju i na lijepim riječima hvale. Toliko za danas, vjezbajte do iduceg puta. Pozdrav i zivjeli.

--Dr. KaraIzBunara

- 19:45 - Komentari (6) - Isprintaj - #

utorak, 06.12.2005.

kaj god

"dobrodošli" pisalo je na ulazu u zemlju skrivenih motiva i mračnih želja. prije ulaska ipak je
trebalo odati počast pograničnim službenicima i otvoriti prtljažnik ulaštenog monovolumena.
međutim sadržaj se baš nije svidio potplaćenim i korumpiranim djelatnicima carine koji su stoga
počeli stvarati probleme meni građaninu psujući pritom na svojem jeziku, recimo mađarskom, dok su
probleme pravili na engleskom, jeziku prejednostavnom da ne bude problem. da kakav problem? desilo
se da sam nehotice došao u sukob sa zakonom na način što sam pokušao u stranu mi zemlju
uvesti i 2
mala mrava, kako odmilja zovem svoja 2 kineza koja već godinama držim u podrumu u svojstvu
neslobodnih umjetnika čišćenja, spremanja i pjevanja ode radosti svake nedjelje uvečer, jer
kako
sam nadasve ispunjen plemenitom ljubavi prema čovječanstvu smatrao sam da nema ljepšeg nego
naučiti
ta dva izdanka žute rase da pjevaju vrhunac 9. beethovenove, simbol bratstva, prijateljstva i
jednakosti među ljudima, poštenim ljudima. ne treba obja šnjavati apsurdnost optužbe s kojom
sam
sutradan, nakon besane noći ispunjene svjetlom lampe uperene u oči i dubokim glasom duhanskog
dima
izlazećeg iz grla nekog inspektora meni nepoznata imena, a koja je inzistirala na tome da sam ja
neznam što i kakav, jer da sam imao robove. što nije nikako točno.ja niti jednog stanovnika
robije
nisam primio pod svoj krov, već dva stanovnika kine, koji su iskoristili prigodu živjeti u mojem
vlažnom i kranje neprijatnom podrumu, u kojem im je u svakom slučaju bolje nego u nekakvom ko
zna
čemu gdje već ti i takvi rižojedi žive. druga stvar je što je trebalo i ponešto upotrebe
umjerene
sile od strane mene a koja je tim simpatičnim komunjarama otvorila oči i omogučila im
shvaćanje i
prihvaćanje prednosti zivota u ponuđenim im uvjetima. međutim su tkinja nije imala sluha za moje
argumente te me osudila na smrt čitanjem svih brojeva kozmopolitena uključujući i posebna
izdanja, a
ako to nedovede do terminacije mojeg postojanja bit ću prisiljen gledati sinkronizirano plivanje i
ja ću budan sanjati (bez pauze za toalet i vreće za povraćanje), a što bi me trebalo
izdosađivati do
smrti. zadnje što sam čuo o svojim kinezima bilo je da su se u domovini proslavili i obogatili
objavljivanjem uzničkog dnevnika, i sad žive lagodnim životom kosookih plejboja. di end

-- cvet --

- 23:22 - Komentari (5) - Isprintaj - #

četvrtak, 01.12.2005.

Željezničkar

Ko meni brani pisat po blogu?
Nitko.
Ko meni brani pisat navečer po blogu?
Nitko.
Evo, pa baš tim riječima slobode želim prvi napis napraviti baš večeras i baš po blogu.
Posebno od svega me povukao za jezik doc'mer kad je spomenuo portira koji nam je noćas navratio u sobu misleći da je tamo uvijek drag gost i to zaključujući na temelju toga što ga tamo nikad nitko nije spomenuo u drugom licu jednine (ili množine) u istoj rečenici u kojoj se spominje muški spolni organ i pušenje, a da nisu ni cigarete ni trava i cigare. Međutim, doc'mer mi ne zna da je portir navratio opet i to buneći se zbog preglasne glazbe, a ja ovim putem pozivam divovskog bermudskog slona da me slobodno spolno poopći do općenitog ako je decibelluk te glazbe bio takav da se netko od susjeda potužio. Dapače, bilo je pretiho i za posmrtni marš u pičku materinu neznanog Švicarskog junaka. I onda je jedini moj zaključak da je portir svoje cijenjeno uvence (iliti uhance) priljepio uz naša vrata kako bi mogao čut šta dobrog slušamo, ali mu nije bilo merak to slušat pa je ušao u sobu u namjeri da nas nagovori da pustimo nešto veselo. I sve bi to bilo dobro, ali je stanoviti portir reprogramiran da kad god uđe u sobu zausti "dečki, dečki... pa koliko je sati..." i eto sranja.
Ja mislim da on ne zna na sat i da zbog toga stalno pita koliko je sati. Najnervozniji je tokom dana kad ne zna jesu "dvi ure ili tri ure", a ne može pitat koliko je sati jer će se raskrinkat budući da je dan. I onda mu nema druge nego pogađat. Dođe na dežurstvo pa odbrojava 60 puta po 60. To sve ponovi 8 puta i onda ode doma.
Uglavnom, poanta ovoga što sad govorim je zapravo inicijativa.
Koja inicijativa?
Pa da se portiru kupi jebeni tranzistor i sat pa neće više dolazit kod nas slušat glazbu i pitat kolko je sati.

p.s. Svaka sličnost s izmišljenim osobama je izmišljena i slučajno je izmišljeno da je namjera bila da slučajno kažem da je namjerna.

--hiroaki

- 02:43 - Komentari (3) - Isprintaj - #