subota, 10.05.2008.

Fly away like a butterlfy

Rogue i ja smo stajale pred učionicom iz Obrane. Na početku reda. Praktički smo kampirale.

Ja: Čuj, ja ću zijevat u toj prvoj klupi.
Rogue: I ja. Ali barem ćemo uspjet pročitat što piše.
Ja: Mislim da mi više i nije važno - rekla sam zjevajući.
Rogue: Ruku na usta.

Osmijehnula sam se.



* * *

Woodrow: D-d-d-dobro j-j-j-jutro - uspio je promucati. - Vi ste 7. godina, zar ne?

Nitko nije odgovorio.

Woodrow: Khm. U redu. Znači... Da. Dobro.
Ja: Profesore, želite li možda čašu vode?

Izvukla sam štapić.

Woodrow: Što? Ne, ne treba, hvala.

Pogledao je kroz prozor. Jasno su se vidjele ugravirane riječi na naočalama. Death to the Dark Lord. Trknula sam Rogue i pokazala prstom.

Woodrow: Molim vas da me ispričate što sam pomalo nervozan. Vi ste mi prvi u ovoj godini. Dakle, danas ćemo se pozabaviti misterijama među čarobnjacima. Godinama nismo znali zašto se to događa niti koje će dijete biti takvo, a koje neće. Ne znamo ni danas. Ali imamo neke pretpostavke. Danas ćemo se pozabaviti metamorfagusima. Ima li netko u razredu tko je metamorfagus?

Podigla sam ruku. Bila sam jedina.

Woodrow: Istupite, molim vas, gospođice...
Ja: Hamasaki - rekla sam i izašla pred ploču.
Woodrow: Metamorforzirajte se.

Zatvorila sam oči. Kad sam ih otvorila, ostatak razreda mogao je vidjeti dva Woodrowa. Woodrow se počeo smijati.

Woodrow: Hoćete li i predavati umjesto mene?

Nasmiješila sam se.

Ja: Vi zbilja ništa ne vidite bez naočala.

Metamorforzirala sam se natrag u sebe.

Woodrow: To je inače nasljedna osobina, ali zna ponekad preskočiti jednu ili čak nekoliko generacija. Možete sjesti, gospođice Hamasaki. Dakle...

* * *

Rogue: Mislim da je to bilo najbolje predavanje iz Obrane na kojem smo ikad bile.

Kimnula sam.

Rogue: Čovjek zbilja zna o čemu priča, kao da je bio auror ili nešto... Ayu, slušaš li ti mene?
Ja: Molim? Da, da, naravno.
Rogue: Što sam upravo rekla?
Ja: Oprosti, Rogue. Jednostavno...
Rogue: Što se događa?
Ja: Ma, ništa, sve je u redu...
Rogue: Ayu, poznajem te dovoljno dobro da znam da nešto nije u redu. Što se događa?
Ja: Rogue...

Pogledala sam kroz prozor. Ništa više nije kao prije.

Ja: Ništa više nije sigurno. Sve što se događa, ne događa se onako kako bi trebalo. Primjećuje se. Svi su pomalo napeti i razdražljivi, više se nitko ne iskrada po noći u kuhinju, mjere opreza oko Hogwartsa su strože...
Rogue: Kakve to veze ima s tobom?
Ja: Nisam sklona neugodnim promjenama. Ne sviđa mi se ništa od ovoga. Zabrinuta sam za svijet vani. Pritisak je prevelik i...
Rogue: Čekaj, o kakvom to pritisku pričaš? Zar te Dumbo zamolio da nešto učiniš? Nešto opasno?
Ja: Nema to veze s Dumbledoreom.
Rogue: A s čime ima? Ayu, znaš da ću razumjeti ako mi kažeš... Što se događa? Ayu, molim te...
Ja: Nije važno.
Rogue: Naravno da je važno. Radi se o tebi. Ne možeš očekivati od mene da ću samo sjediti i praviti se da se ništa ne događa.
Ja: Rekli su mi da ne smijem nikome reći.
Rogue: Tko?
Ja: Neizrecivci.

Ako ne znate ili se ne možete sjetiti, neizrecivci su zaposlenici u Odjelu tajne u Ministarstvu magije.


Rogue mi je tada uputila zbunjen pogled.

Rogue: Bojim se da ne razumijem.
Ja: Pretvaram se da surađujem s Voldemortom kako bih otkrila što smjera.
Rogue: Pretvaraš se da si smrtonoša?! Znaš li ti uopće koliko je to opasno?!
Ja: Možeš li ne vikati?
Rogue: Ayu, je l' tebi fali adrenalina u životu pa zato to činiš?
Ja: Ne. Činim to jer me Dumbledore zamolio budući da sam metamorfagus.
Rogue: Rekla si da to nema veze s Dumbom.
Ja: Pa i nema. Više ima veze s neizrecivcima. Dumbledore me samo pitao i ništa više.
Rogue: Mislim da ne bi trebala to činiti.
Ja: Ne mogu više odustati.
Rogue: Zašto si uopće pristala?
Ja: Rekla sam ti. Jer me Dumbledore zamolio.
Rogue: Od kad tebe briga za Dumbledorea?!
Ja: Od kad se brinuo za mene i Nami cijelo ljeto!

Oči su mi se punile suzama. Rogue mi je obgrlila ramena.

Rogue: Ayu...
Ja: Stara mi je bila pijana cijelo ljeto. Ne znam je li uopće jela išta dok ja nisam došla, a za Akiru se nije brinula ni trunčicu, to je radio Dumbledore. Kosu nije oprala valjda mjesecima, čarobni štapić nije ni primila u ruku od kad sam ja došla, nije me ni prepoznala, mislim da ne zna više ni kako se zove...

U tom sam se trenutku slomila. Jedva sam disala kroz suze. Rogue me i dalje grlila.

Rogue: Oprosti. Ali čekaj, tko se onda brine o Nami?
Ja: Andromeda se brine i za Nami i za mamu. To je mamina stara prijateljica, bila je s njom u spavaonici u Hogwartsu. Dumbledore ode tamo svake subota da vidi je li sve pod kontrolom.
Rogue: Misliš da je Andromeda dobra?
Ja: Čuvala me dok sam bila mala.

McGonagollica je otvorila vrata učionice.

McGonagoll: Ulazite.

Ušli smo. Rogue i ja smo sjele na naše staro mjesto - zadnju klupu do prozora.

McGonagoll: Ove godine polažete OČI. I uvjeravam vas - tko god padne ispit iz Preobrazbe bit će isključen iz škole i nikada ju neće završiti u Hogwartsu. Ako nakon svega što smo prošli i nakon svega što ćemo proći vi nećete biti u stanju dobiti barem P iz Preobrazbe, onda niste ni zavrijedili školovanje u Hogwartsu. Ja nemam namjeru trošiti vrijeme na vas koji ste lijeni učiti. Čak su se Fred i George Weasley bar malo potrudili. Dobro, oni nisu polagali OČI, ali znali su dovoljno za P, ako već na za I. Imate se potruditi! Inače letite. Ovako daleko ste dogurali, znači da ste sposobni za to. Gospođice Hamasaki, pratite li vi?!

Do tada sam gledala kroz prozor znajući da priča o OČI-ma, a ne o nečemu zanimljivom.

Ja: Ne.
McGonagoll: Zašto?
Ja: Jer držite govor o OČI-ma, samo trunčicu drukčiji od onog o ČAS-ovima.
McGonagoll: I zašto vi ne pratite?
Ja: Jer samo pričate isto svaki put.
McGonagoll: Gospođice Hamasaki, kazna, sutra uvečer.

* * *

Poslije večere sam otišla ravno u krevet. Nisam čak ni čitala.

Rogue: Ayu, sad je 20 sati.
Ja: Znam. Ali dan je bio grozan i ja ga samo želim zaboraviti.

- 18:40 - Komentari (18) - Isprintaj - #

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.