AxMi-24´s omanji kutak na netu
06.03.2005.
- Zbivanja na sjeveru
|
Zanimljiva fora sa nama (ljudima odozdola) je da na neko čudo jako padamo na onu foru da je bolje negdje drugdje. Još ako to negdje drugdje je na zapadu nema sreći kraja. Doduše ja sam neki čudan balkanac, nit me pali nogomet nit piva a i nešto sam oladio od ovoga drugdje je bolje. Ustvari što više živim (eto dokaza da je život nezdrav po mentalno stanje) to mi sve manje iluzija ostaje za sakrivanje od stvarnosti. Sjećam se kad sam bio debelo mlađi i još ladio rikverc po Zagrebu. Onda je bilo sanjanje o tome kako je vani super. I šta se desilo kad sam doša van (doduše ne na zapad nego na sjever ali ipak)? Razočaranje. Ovdje je absolutno isto sranje kao i u hrv. Iste fore di glavonje sami sebi štimaju sve. Ovdje je naravno stvar malo uglađenija ali praksa je totalno ista. Ono šta je najgore je to što se svi nerviraju ali se ništa nedešava. Kao da je cijelom narodu opran mozak. Svi i dalje glasaju za iste partije sve stalno po starome. Najbolje je kad dodđu izbori i novine raspale kako nisu ispunili niti jedno obećanje od prošlih izbora i svi se nerviraju i seruckaju ali na kraju sve opet po starome. Ono šta je najbolje je da su čak i "tajno" (ovdje tajno znači da glavne novine koje u naravno pod kontrolom političara nepišu previše o tome tako da javnost to nikad neskuži) maknuli "bijele listiće" kod glasnja. "Bijeli listići" su (zbog manjka bolje riječi) glas za nikoga (ali ipak glas) i nači da se pokaže da si nezadovoljan sa izborom. E sada može se pomislit da to nije tako strašno ali ustvari je. Država ti oduzima pravo da kažeš da su svi smeće jer naravno frka je da bi puno ljudi moglo tako glasat. Ako će mo iskreno nije baš da se i jedna partija iskazala, sve je to samo isti šrot samo drugo pakiranje. I tako ode ta iluzija. Prije nego što sam došao na faks sam uvijek mislio da je faks nešto savršeno. Dvorac intelektualizma, branioc svega šta je dobro u ljudskoj rasi. Je vraga. Faks je ista fora kao i sve ostalo (dakle bijedni pojedinci koji se mlate oko bijednih razloga i horizont im je koliki i domet nosa). Najbolja mi je fora kad su sada krenuli ukidat eksperimentalne vježbe na fizici jer puno koštaju. I tako sjedimo mi sa par profaća i jedan od njih sav oduševljen prilča: -Joj kakvu sam simulaciju napravio u FEMlabu! Ma fantastično, totalno se podudara sa teorijom... Nakon što tako nešto čuješ od čovjeka koji je profesor iz fizike onda stvarno nije ni čudo da je i na ostalim dijelovima totalno rasulo. (za one koji nisu upućeni, provjera eksperimentom je centralni dio prirodoslovnih znanosti i princip koji se nemože niti smije staviti sa strane. Čim se to desi nije više znanost nego vjera a to se uči na teologiji). Jupp dalo se pogodit ode još jedna iluzija. Slijedća na redu je, naravno, da barem ljudi koji se bave istraživanjem moraju biti ipak malo iznad tog nivoa. Ipak je istraživanje nešto od čega svi ljudi profitiraju i ima neki viši razlog od samo zgrtanja love. Ali je vraga i tu je vrtić mentalitet rasprostranjen. Od kojekavih tehničara sa povrijeđenim egom do "socijalno kompetentnih" osoba koje su se tu uvukle na sve osim svog znanja. Doduše jedna stvar me veseli u svemu tome a to je da ipak ima razmjerno puno dobrih ljudi koji su zbilja dosegli malo veće visine. Nakon ovog uvoda, da se vratim na ono o čemu sam i htio napisat par redova. Naravno radi se opet o znanosti (da se možda primjetit da mi je to oveći dio života) u ovoj ludoj zemlji gdje živim. Ovdje je trenutno velika moda biti zaluđeni feminist i krivit muškare za sve moguće i nemoguće probleme. Došlo je toliko da se počinje tražit da se oni koje se prijavi kao silovatelje vozi kao automatski krive i da oni moraju dokazat da su nevini. A sve u ime demokracije i jednakosti. Nažalost izgleda da je kao i dole prevlast kod budala kojima to zvuči sasvim ok (naravno ovo je samo jedan primjer ima tu još sličnih genijalnih ideja za napisat cijelu knjigu). To je trenutna politička istina u Švedskoj i zanimljivo je da je država (političari naravno) odlučila da su razlike između ženskih i muških osoba samo rezultat socijalnih interakcija. Mi se svi rodimo kao hemafroditi i onda nas odgoje u ulogu koju trebamo igrat. OK to i nezvuči tako debelo glupo, zna se da dobar dio naše "osobe" je rezultat odrastanja i interakcija tokom tog odrastanja a i daljnjeg života. Ali, ebiga uvijek neki ali, ono šta je ovdje tako strašno je da se sada politika počela uplitat u znanost. Naime upravo je trebao izać raport o žensko/muđkim odnosima i tu je istraživanje, rađeno od vrlo vrlo cijenjenih neurologa, o razlikama između mozga i općenito razmišljanja među curama i dečkima. E sada šta je tu tako strašno pita se čovjek? E strašno je to što je istraživanje pokazalo da ima razlika u mozgu koje postoje od rođenja. Dakle ipak nismo jednaki (fizikalno se ovdje misli). Da se naravno pogodit šta se desilo. Rad je izbačen i stvaljeno je da su svi isti jer tako kaže trenutna politička dogma. Isto tako je više zahtjeva za novce da bi se istraživalo dobilo negativan odgovor jer su ljudi koji su tražili novce dolazili ranije sa "nepogodnim" rezultatima. E sad nebio ja ja ako meni ovo sve skupa nevuče na brata Staljina i njegove ideje o političkoj korektnosti. Naravno kad se tako neš spomene prosječnom šveđanu odmah te popljuje i kaže kako je Švedska demokracija i nema veze sa Staljinom. Jea right demokracija i sloboda a ono... |
- 15:02 - Komentari (0) - Isprintaj - #
Dnevnik.hr |
|||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||