aveherc

nedjelja, 31.12.2006.

Kocka naša svagdašnja

Priznajem, ja sam rekreativni ovisnik. Mogu se pohvaliti da za vrijeme praznika kad god naletim na novac on odleti od mene... zašto... pa mojom krivicom .... neobično je to kako blagdanski duh djeluje na čovijeka... privlači nas automatski sve što svjetluca i blješti... poker aparati i igre na sreću najviše...problem je što čak za vrijeme igre dok postoji adrenalin u svađi sa mozgom imam razmišljanje ... koji će mi k... ovo šta je to što najviše mogu dobiti ... duplo aaaa aaa ne ... šta mi znači duplo ništa... da li ću se obogatiti? ... sigurno je da neću .... zašto onda igram... valjda životinjski instinkt... imao sam plaću sad je nemam... imao sam prijatelja sad sam mu dužan... sve što sam dobio je kurac za uši...a još uvijek u glavi pored normalnog razmišljanja stoji i blinka misao ... da mi je para još pa da ih prokockam... jako jako zanimljivo... a pred očima negdje odmah iza rožnice i šarenice vrte se voćke i karte od poker aparata u potrazi za savršenom kombinacijom koja dovodi do krajnjeg ispunjenja nakon kojeg ništa više nema smisao...

31.12.2006. u 17:47 • 0 Komentara • Print • #

petak, 29.12.2006.

Addict life

Odkad sam se rodio bio sam problem... zvali su me pekso jer me obitelj bas nije odgojila da poštujem higijenu kao ni ljude... bijaše mi dosadno u srednjoj školi pa sam bježao.. adrenalin je jedino što me držalo zaokupljenim.. lagano sam otkrio alkohol... pa travu... prije svega toga otkrih loše društvo ili su oni otkrili mene nisam baš 100% siguran sada ... no njih ionako nema više... kad me je prestalo zadovoljavati alkohol trava i sitne krađe ... i dok je moj mozak radio samo u cilju da održim status šefa raje... ahh kakva je to ekipa bila ... oči su im sjale dok sam pričao priče... kad smo smišljali pljačke bili smo složni niko nije cvikao , a u školu nismo išli... onda je došla droga ... najbolja stvar koja mi se dogodila u životu... ublažila mi je svu moju patnju ojačala me i stvarala je od uplakane majke izraz sretne osobe ... glavni izraz u to vrijeme je bio fuck weed cocaine is helll of a drug .... i stvarno je bio ... ne znam iz kojeg razloga dovodio je moje roditelje do pakla ... a sve što sam trebao od njih je malo novca povremeno... to povremeno je postalo češće dok nisam odlučio da opljačkam apoteku koja se nalazila u mojoj zgradi... nabrijo sam se pjan i napušen, navukao čarapu na glavu i krenuo ... uletio opljačkao i sav sretan izletio vani ... bit će koke he he he... četiri minute poslje policija mi je bila u stanu ... kako... neam pojma ... prebili su mi svaku kost i mišić... i poslali me u tvorza... burazeru tamo je najbolje .... vikendom vani ... droge ko u priči... a može se i zaraditi ... kad sam izašao nakon pola godine ... opet su me zatvorili ... ne znam kako me uvijek uhvate ... kao da imam neki uređaj na sebi ... samo sam obio trafiku... ostala mi jedna cigara...opet tvorza opet vani ... došao kući i onda drama ... ovo je dokaz da ne valja biti trijezan i trezven jer me je stari napao isprebijao i izbacio na ulicu, pa ionako nije imao nego samo 10 KM u novčaniku... šta ću odrakli me se svi ... ekipa ... njih više nema ... a, ja i ja sam mrtav ... i sad je svima lakše jer ne moraju da nose i moje probleme sa sobom uz toliko svojih....

29.12.2006. u 20:57 • 0 Komentara • Print • #

četvrtak, 28.12.2006.

Umal umro za Božić

Ovisnik o desktrozi ... izašao i plesao sa djevojkom čitavo večer. Zatim u auto pa u vožnju... pilo se crno vino... udarilo u glavu... bilo nam je drama, zatim smo se posvađali, ali toga se ne sjećam...

sljedeće čega se sjećam je buđenje u hitnoj pomoći... priznajem imam dijabetis i ne čuvam se baš ... volim popit i zajebavati ljude...

za Božić nisam bio gladan te nisam niti jeo... šećer je pao do minimuma ... možda skoro na 1.00 , a normalno je oko 5.00 .. nisam to primjetio jer sam mislio da je do vina... cura je otišla nakon svađe... brzo se vratila... bilo neobično što još sjedim sam u autu...

kad je vidjela moju glavu između noga, a noge skoro za ušima, izokrenute oči i tijelo bez reakcije na vanjske podražaje .... uplakana zvala je sve brojeve iz mobitela.. došli su po mene... odveli me u hitnu ... ubrizgali glukozu ...

SPAŠEN... da sam zakasnio pola sata u hitnu bilo bi suprotno ...

Sretan mi Božić Bog mi je poklonio život za Božić da ga mogu možda upropastiti u novoj godini .... sad sam živ, kako je dobro biti živ....

28.12.2006. u 18:35 • 0 Komentara • Print • #

srijeda, 27.12.2006.

Koliko mi život vrijedi

Život je u stvari bezvrjedan,
U stvari njegova vrijednost se mjeri postupcima njegova korisnika.
Postoje ljudi koji su se toliko uvukli u pesimističnu stranu života da im njihov život ništa ne vrijedi. Što je najtragičnije ti isti ljudi imaju sve preduvjete za odličan život, ali jebe ih okolina.
Navika da ti okolina određuje šta se smije i što ne smije. Šta je cool i nekul.... to ih jebe ... najgore je biti kul,a sjebavati sebe. Svako upozorenje na moguće tragične posljedice doživljava se kao uvreda...(nemoj meni bola, vidiš da mogu) to je pozadinsko razmišljenje u trenutku upozorenja ili (ovo je moj život i boli tebe neka stvar) pa da me boli neka stvar ne bih nikada ništa niti rekao....upozorenja i prijateljski savijeti u biti nikada ne pomažu... oni su za osobu koja nije spremna da posluša najgori mogući podražaji koji će ih natjerati da učine upravo suprotno... ovim textom zaključujem i kunem se da ću pokušati ne davati savjete više nikada ... to ću činiti samo kad savijet bude u vidu naredbe koja se mora ispuniti ...

Bog je rekao Ja jesam .... i On cijeni samo one koji su hrabri pokušati ....

27.12.2006. u 22:03 • 0 Komentara • Print • #

utorak, 26.12.2006.

Bosna i Hercegovina ( Podgrijani Leš )

Kada živo biće krepa, trenutak kasnije ono je leš. Leš smrdi, ova zemlja također. Leš trune, ova zemlja također. Podgrijani leš je kategorija koja je izmišljena upravo iz želje da prije objave smrti leš može lažirati jedno određeno vrijeme da nije mrtav.... a u stvari jeste odavno.... Leš opsjedaju dvije vrste :
Razgrađivači i Lešinari.... Obje vrste se hrane lešom , razgrađivači iznutra, a lešinari izvana.

Zemlja nam je puna lešinara koji se bore za svaki komad leša u stanju raspada ... dok slučajni prolaznici misle da je možda još živ.... oni odnose kupe i pohlepno hropću...

Razgrađivača ima mnooooogo više, mnooogo.... oni ruju iznutra što prije to bolje, što više to bolje... ovo je samo početak....

26.12.2006. u 23:55 • 0 Komentara • Print • #

Uvjeravanje

Sjedili smo u kafiću na standardnoj kavi koja je prerastala u večernji izlazak. Tada je ona upitala konobara: ima li ovdje išta alkohola za popit. Nema ovo je džamija odgovori on. Pa zar nije ovo kafić. Ne ovo je i crkva i džamija i kafić u isto vrijeme.... uvjerio je ...

26.12.2006. u 23:25 • 0 Komentara • Print • #

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>