13.03.2014., četvrtak

Premijer u zemlji klokana

Ok.
Zgadio se meni Premijer.
Ne toliko zbog sebe, nego zbog moje iznevjerene naivnosti o nemogućoj misiji. Zbog mene mi se dakle zgadio, zbog mog tračka natruhe želje u vjerovanje. Cijela mi se politikanija u Hrvata zgadila, nepovratno.
No, četrdesete životne inače uče – tako to biva. Bezzvučni zid probijanja vlastite mladosti, nepovratno; s posvetom jednoj od borica, anonimnoj.

Ali.
Prvo ne kužim, zašto je dvadeset debila vijest. Vijest je dakle, prajm tajm, kako je njiZIh dvadeset, obučenih i sređenih da bi im i Ciganović skinuo kožnu kapicu, jako prosvjedovalo radi Milanovićevog boravka u Australiji.
U prosjeku, dvadeset likova sa problemom ega i živaca vidiš na autocesti bivšeg bratstva i bivšeg jedinstva između Lužana i Rugvice. I nigdje naslovnice o njima, niti o tebi.
I sad se i tu se pitam. Je li njiZIh dvadeset vrijedno te naslovnice, tog priloga, te kamere. /Naravno, još čujem melbournskog bratića, kako mi sa ljubavlju i pažnjom pojašnjava kombinaciju tri daljinska, kako bih ujutro mogao vidjeti sinoćnji Dnevnik Haertea. Da nešto ne propustim, iz domovine./
OK; Milanovićev engleski bolji je od engleskog dijela tih klokanoida sa raspelima oko vrata i u crnim majicama Made in China. Ali zbilja... Jesu li oni ta ciljna grupa, vrijedna puta od barem pola milje kuna za grupu? Riječima jednog mog visprenog politpoznanika vremenom pregaženog do prve buduće renesanse -neka ovi moji općinari idu po inozemstvima, ali brate, neka mi donesu projekte preko vrijednosti puta, i svi sretni...
Da će modno zastranjeli polusklerotici, koji brkaju vlastitu glad i politički progon (eksplicitno ubrajam dobar dio svoje rodbine) baš biti svijetla prekretnica ErnamHa ekonomije; dični investitori vrijedni čak i Ureda za Dotepence, kakoli – aj đast faken daut it.
(Usput, nakon američkog duga, eno su Kitajci kupili Afriku. Kako uzduž, tako i poprijeko. No smo mi skeptični prema njiZIhovim investmentima.)

S druge strane iste kakice (principu inherentno), čemu onda vijest o dvadeset debila, i čemu taj put do njih, zbilja?
Nedavno sam boravio u Australiji i do degutantnosti mi se dopalo. I NV (Naši Vani) mahom kažu da su Australci; ne kopuliraju zavUčajne klubove, ne visi im šahovnica sa ćune. Žele biti Australci. OK, fer inaf, na zidu, u novčaniku, na ekranu laptopa imaju sliku kamene kućice, djedovine, ali – tu i staje. Australc su, vele, i točka. Porijeklom jedna od stopedesetak nacija - nacije Australaca. Zato su, u biti, gladni i odhajali, pedesetih, šezdesetih, sedamdesetih.
Devedestih.
OK, pitaju za tog lijevog Milanovića, pitaju, je li fakat komunjara, jesu u hadezetu zaista samo mufljuzi, ali nakon pete rečenice – a, dont bader mi, brou, ol gud, ajm Ostrejljen, fak det šit.
Chiaro, Hodak & Co. vjerojatno fine honorarčiće dobiju za desničarenje po rvackim dijaspornim novinoidima; Naši gutaju, vele - pa piše advokat, čovjek od libri; valjda je tako... Ne bi to Hodak doma, kao tamo daleko...

Ili pak... ili pak ta šačica vječnojučerašnjih (eto mene u materinjem, die Ewiggestrigen) zaista zaslužuje dipolmatski efort, dugi đerni ekros pola glouba da im se pruži ruka, u koji fino pljunu, jer su Croats?
Jest da su došli tamo uglavnom sa jugopasošem Titovim; jest da veze nemaju o razlici socijalizma i komunizma, jest da su smetnuli sa neuma da je Tuđman bio Titov general, ali eto. Ali eto i što svakako geopolitičke strategije ne ovise o Milanoviću, koliko niti o Tuđmanu, a da sviZI nas tuTE ima kao njZI Melbournčana. Kojima ne pada na pamet brojanje krvne zrnčadi.
A i ovi u ronilačkim majičicama, da se i vrate kojom zabunom, dobili bi po preplaćenim gebisima jer liče na bijelosvjetske gejeve. A to naši dečki ne vole.

Ali dakle... Trebamo li se zaista posvetiti toj margini političkih rokabilija, o kojoj po nekima ovisi naša budućnost? Oni, u retro cvikama, crnim majčicama na omlohavljelom tijelu, će svoje leder armćerse i pieržen karpete /uz recept za Xanax i kineski goblen Sinjske Gospe/ uložiti u Krojejšju, i svima će nam procvasti ruže?
A da?

I tu si onda zaista dođem. Čemu, dragi Milanoviću? I kome, dragi mediji? Te sa čijom pinkom, zašto, uz koji očekivani povrat uloženog. Se štekatetamo.


Oznake: Milanović, dijaspora


- 22:07 - Stisni pa pisni (16) - Papirni istisak - #

09.02.2014., nedjelja

O sranju i pašteti, dok štuke lete

Da nije BeiHerc... (To samo doprinosim činjenici kako dupe i mišljenje svi imamo... )

Da dakle nije BeiHerc, ne bi mogao Dodik o zavjeri Muslimana. Pusić – i time se dotičem paštetoskakačice – bi imala manju minutažu u medijima. A posebno cukreno je procvrkutala, kako će ona o Bosni i pred nekim švedskim stolom NATO-a u Bruxellesu. Već vidim kako joj ganuti BeiHerclije šalju paketiće zahvalnosti; par tufahija, malo sudžuka, što se ima... Brine mucica o susjedima...

Da nije BeiHerc, ne bi Inzko prošpekulirao o međunarodnim tenkovima. Dobro pa nije špekulirao o padu meteora na Kalesiju, ili o možebitnosti kravljeg prdeža na obroncima Vlašića. Jer može bit' svašta.

Naravno, i Izetbegović Junioru dobro je došlo. Nije se libio izjaviti kako će on i njegovi učiniti sve, iako on i njegovi nemaju neku moć (kao što se nemoćan nije libio tražiti službeno vozilo za parsto tisuća maraka), ali i njega puni televizori opet, mašala, mašala. Najgore po neku zemlju su prazni i šuplji televizori. Gori od nemoćnih vlastodržaca, koji obećavaju sve učiniti.

Naravno, odjednom svi znaju sve; to korupcija, to lopovi, to neisplaćeno, to pro(ne)vjereno.
Naravno, nađu se i bivši međunarodni kolege; javljaju se, vele – „pa trebali ste znati...“ No, oni će se gurati sa Pusićkom po Bruxellesima i New Yorcima, i sigurno će zafaliti Eviana ili Ballantinesa, pa je to ok. Pusić će to shendlat desnim skočnim zglobom.

Ali sranje je manje izgorena arhivska građa u Sarajevu; sranje je manje čađava fasada u Tuzli. Veće je sranje, meni je veće, Milanovićevo ukazanje u Mostaru. Niotkud, ničim izazvan; očito sa slobodnim terminom, ili radi manjka zainteresiranih novinara u ErnamHa ove kišovite nedjelje. I dođe on, kako bi došao i nakaradu učinio ovih dana, recimo, srpski premijer Dačić dolaskom u Banja Luku. Petljatorski, nepozvano.
I veli tako Milanović u BeiHerc, ovu vašu BeiHerc šutaju već sto godina. Kratka stanka. Pa dometne - a ni mi ne znamo, što bismo s vama. Otprilike. I odlučno i mudro pogleda u tri kamere, svakim okom u po jednu. Raja se sturi ganuta trenutkom spoznaje; eto došao Miki reći šutanima da su šutani. Jesu li mu, pakujući poklončiće za Pusićku, isto spakirali par baklavica za puta, ne znam.
Ali ne mogu vjerovati.

Što bi bilo, da nije BeiHerc...


Oznake: Bosna i Hercegovina, Pusić, Milanović


- 20:24 - Stisni pa pisni (8) - Papirni istisak - #

14.03.2013., četvrtak

Ja otpuštam Premijera!

Ja sebi i si otpuštam premijera Milanovića.
Urbi et blogi.

Dugo, dugo sam vjerovao. Dečko iz Zagreba. Moj. Sinjanin. Moj. Mlad, ambiciozan, ovoono, moj.
A mi kao državica em duboko potonuli em genetska grintala em nikad sami krivi (pa ni zaslužni, dakle). Mislio sam, taj će nas pomaknuti; eto, mislio sam!
Sad više ne vjerujem. I kažem:
Dragi premijeru, ja osobno dajem Vam osobni otkaz.
Mnome više ne premijerčite!
Ne; pismo preporuke nećete dobiti, jer ste bili posljednji svoje sorte, kojem sam nastojao vjerovati. Vi ste mi zadnji.

Zašto?

Vrlo jednostavno, rekli biste Vi. A citirat ću vas i da je u životu tako; padne se i ustane. Evo, pao sam; ustajem i idem dalje. Ja bez vas.

Zašto?

Zato, što mogu shvatiti kalkulacije, manjak petlje, kompleksnost situacije. Ali da nam prodajete plac – spiku kako Antičevićka bolje govori nego što čita – vrijeđate nas! SVI ljudi bolje slobodno govore nego što čitaju, morate znati.
Ali poanta je, što ste mislili o nama svima, puštajući stranojezičnu nepismenjaču da nas bruka tamo, kamo taman krećemo.
Koliko je vama stalo do percepcije svijeta o nama, i još više, koliko vam je stalo do ono malo zdravog razuma ljudi, od čijih ste glasova profitirali?
Druga je poanta Vaša izjava u istoj temi, kako Antičevićka „govori engleski bolje od nekih profesora tog jezika“. Premijeru, Ministarstvo prosvjete – a time i fakulteti, njihova uspješnost i svrha – Vaša su odgovornost. Vi ste dakle jedna od odgovornih osoba, što i ako profesori jezika govore lošije od onih, koji uopće ne govore. Sami ste rekli.

Ali ponajviše - zašto?

Zbog Azerbajdžana.

Hajde, ok je što nam njemački ministar gospodarstva doputuje mahati zrcalom pred našim likom. A mogao je isto tako otprhutati u misiju u Azerbajdžan; slično gospodarski zanimljiva zemlja velikih potencijala. /“Veliki potencijali“; divna fraza; Ameri ju koriste za uljudno proglašavanje kretena i mediokriteta.../
No, ok, Azerbajdžan nam je potencijalno bitan partner; u redu. Istina.

Ali, ima i to da je preklani Europski parlament (!) rezolucijom osudio kršenja ljudskih prava u tom Azerbajdžanu, naglašavajući sustavno nasilje protiv civilnog društva i njegovih pojedinaca, protiv aktivista socijalnih mreža i protiv novinara. Poluupitno ali ne manje pobijeno argumentima – azerbajdžansku eksklavu Nakčivan u smislu policijske sile i limitiranja građanskih sloboda neki mediji uspoređuju sa Sjevernom Korejom.
Neću sad o našoj slobodi i kriterijima odabira partnera; ok, Srbija nam nije valjala, Beiherc nam je sprdnja; s druge strane, da nam je da se nekome svidimo; da nas netko uspori u padu... Razumijem.
Ali, bivši moj Premijeru, gubim Vas na Vašoj ljutnji na naš NVO – sektor, kojem ne dopuštate da javno – i, dapače, sufinanciran iz proračuna (jer, čemu ne dopustiti pluralizam mišljenja kao vlastitu slobodu?!) izražava neslaganje sa ugošćavanjem delegacije Azerbajdžana? Treba li dakle, po Vama, podržavati samo nevladine udruge, s kojima se Vi osobno slažete ili koje su Vama dovoljno puta koristile; s kojima ste se iskoordinirali prije izlaska u javnost, možda?
Ne zagovarate li time i sami cenzuru i priskutništvo, radi kojeg ozbiljne udruge i institucije - na koje se inače i sami često i rado pozivate - propituju Azerbajdžan?

Posljednje figurativno Zašto, na koje bih nadovezivao kako ušutkavate novog ministrića, koji bi naravno trebao biti jasan oko svog imovinskog stanja (i u Vašem interesu, čini mi se, uz pozdrav i od Holy i od Čačića)... – to dakle već neću elaborirati; prethodno ste me dotukli; rispekt!

Da ne duljim, gospodine Premijeru.
Ustajem i idem dalje. Takav je život. Jako jednostavno.
Bez Vas.
Jer, Vi ste mi zadnji.

Oznake: Milanović


- 08:31 - Stisni pa pisni (24) - Papirni istisak - #

< travanj, 2018  
P U S Č P S N
            1
2 3 4 5 6 7 8
9 10 11 12 13 14 15
16 17 18 19 20 21 22
23 24 25 26 27 28 29
30            

Travanj 2018 (1)
Ožujak 2018 (1)
Studeni 2017 (1)
Listopad 2017 (1)
Srpanj 2017 (1)
Ožujak 2017 (2)
Veljača 2017 (1)
Siječanj 2017 (3)
Studeni 2016 (1)
Listopad 2016 (4)
Kolovoz 2016 (2)
Srpanj 2016 (1)
Lipanj 2016 (4)
Svibanj 2016 (2)
Travanj 2016 (4)
Ožujak 2016 (5)
Veljača 2016 (2)
Siječanj 2016 (4)
Prosinac 2015 (1)
Studeni 2015 (2)
Listopad 2015 (2)
Rujan 2015 (5)
Kolovoz 2015 (1)
Srpanj 2015 (3)
Lipanj 2015 (2)
Svibanj 2015 (5)
Travanj 2015 (2)
Ožujak 2015 (6)
Veljača 2015 (4)
Siječanj 2015 (2)
Prosinac 2014 (5)
Studeni 2014 (4)
Listopad 2014 (6)
Srpanj 2014 (1)
Lipanj 2014 (1)
Svibanj 2014 (5)
Travanj 2014 (4)
Ožujak 2014 (7)
Veljača 2014 (3)
Siječanj 2014 (4)
Studeni 2013 (2)
Listopad 2013 (2)
Rujan 2013 (3)
Kolovoz 2013 (3)
Srpanj 2013 (4)
Lipanj 2013 (1)
Svibanj 2013 (5)
Travanj 2013 (7)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Komentari On/Off

Potaknut monotonijom provincije u kojoj privremeno živim deset godina, znatiželjan na oca Dalmatinca, introvertiran na majku Njemicu, ponekad u čudu na suprugu Tuzlanku, u životu svugdje pomalo, ovog pljuštećeg popodneva udovoljavam Vodenjaku u sebi i nekim dobronamjernicima koji me gurkahu na blogojavljanje, i ... kreće općeobrazovni blog introspektivnog snatrenja...

... a zašto baš Shelly Kelly?
Isključivo hommage imenu.
Interes za zrakoplovstvom odveo me u vrlo slojevitu priču o mogućoj kolateralnoj žrtvi interesa politike, o raznim licima istine i slučaju trenutka, o nafaki i sićušnosti svih nas na nekoj apstraktnoj, univerzalnoj šahovskoj ploči - privilegija je, moći pričati ...
(Šlagvort za zainteresirane - let IFOR-21, Ćilipi 1996. ...)


O bloženju načelno i konkretno:
"Da većina ljudi ne zna pisati, kompenzira činjenica što ionako nemaju što reći."
(Harald Schmidt)

"Nikad ne treba očajavati, kad se nešto izgubi, osoba ili radost ili sreća; sve se još divnije vraća. Što otpasti mora, otpada, što nama pripada, uz nas ostaje, jer sve se po zakonima odvija, koji su veći od naše spoznaje i s kojima smo samo naočigled u suprotnosti. Treba u sebi živjeti i na cijeli život misliti, na sve svoje milijune mogućnosti, širine i budućnosti, naspram kojih ne postoji ni prošlo niti izgubljeno.-"
(Rainer Maria Rilke, Rim, 29.4. 1904.)

"Inženjeri su deve, koje jašu ekonomi."

"Pametan čovjek nema vremena za demokratske većine."
(prof. Branko Katalinić)

"Malo ljudi vlada umjetnošću, plašiti se pravih stvari."
(Juli Zeh)

"Niemand lasse den Glauben daran fahren, dass Gott mit ihm eine grosse Tat will!"
(Dr. Martin Luther)

"Što manje ljudi znaju o tome, kako se prave kobasice i zakoni, to bolje spavaju."
(Otto von Bismarck)


Dnevnik.hr
Blog.hr

Napomena:
Za sadržaj linkova objavljenih ili preuzetih na svom blogu ne odgovaram.

... a ako netko želi mene linknut', u diskreciji, vlastitom prostoru, bez obaveza, ne svojom krivnjom, djeca ne smetaju itd ...:

grapskovrilo@gmail.com




Image and video hosting by TinyPic

Image and video hosting by TinyPic

Image and video hosting by TinyPic



...Godišnjem dobu sukladno...

Image and video hosting by TinyPic





... Uvijek ću se nakloniti imenima ...

Ernest Hemingway, Jacques Prevert, Peter Ustinov, Willy Brandt, Hans Dietrich Genscher, Brunolf Baade, Hugo Junkers, Ferry Porsche, Ruth Westheimer, Leni Riefenstahl, Dean Reed, Astor Piazzolla, Amalia Rodriguez, Ana Rukavina, Dieter Hildebrandt, Ivica Račan, Nela Sršen, Boris Dežulović, Ayrton Senna, Niki Lauda, Al Pacino, pater Stjepan Kušan ... i ima ih još mnogo, Bogu hvala ...

Image and video hosting by TinyPic

Image and video hosting by TinyPic

Image and video hosting by TinyPic

Image and video hosting by TinyPic

Image and video hosting by TinyPic

Image and video hosting by TinyPic

Image and video hosting by TinyPic

Image and video hosting by TinyPic

Image and video hosting by TinyPic

Image and video hosting by TinyPic

Image and video hosting by TinyPic

Image and video hosting by TinyPic

Image and video hosting by TinyPic

Image and video hosting by TinyPic

Image and video hosting by TinyPic

Image and video hosting by TinyPic