23.02.2017., četvrtak

Pet gaća za unutrašnji mir (Hiya, Stralya)


Otkako se sjećam, za put se pakiram uvijek istom rutinom. Uz torbicu sa „higijenom“, broj gaća jednak je broju dana (pravilo BGBD), plus rezerva jedan. Sve ostalo ovisi o okolnostima i planu; obzirom da često putujem autom a u autu često pijem kavu, korisnim mi se pokazalo, ponijeti hlače i košulju viška.
Još korisnijim potvrdilo mi se pravilo pet gaća, poznato i kao PPG – proširenje pravila BGBD. Jer, „do pet gaća“ znači, nema pranja veša; nošeno vraćam kući i perem nakon puta. E, ali brojka pet… Put je, dakle, duži, dalji; gaće će ili biti prane usput, dokupljene, …



Pravilo pet gaća ujedno često znači i redukciju količine ostale prtljage; ako je gaća pet, laptop-od-posla obično ostaje kući; laptop-od-privatnosti ostaje čuvati laptop-od-posla. Deset kila manje prtljage, samo slijedeći PPG!
S godinama i prilikama, BGBD i PPG razradio sam i šire. Tako, za duža putovanja avionom umjesto robe-za-polazak-iz-zime i one za dolazak-u-ljeto nosim svoju staru, dobru „ljetnozimsku“ jaknu, dovoljno toplu za skakutanje do balkanskog aerodroma, koliko i laganu za vješanje preko ramena toplog ljetnog jutra na suprotnoj Zemljinoj polutki. A u foto-ruksaku (nakon zamjene dva objektiva jednim, uz sukladno smanjenje mase i dobiveni slobodni prostor) - roll-on i vlažne maramice. Za dva dana letenja oko pola globusa, dovoljno! Sve dalje je opet – PPG.



I onda… Toplo jutro prosinca miriše vegetacijom, duga kiše, koja je maločas krstila avion na pisti, kao da piše dobrodošlicu nebom juga; dodici i plenkovići, vučići i todorići ostali su na petogaćomet, zaključani u drugoj dimenziji. I ja – ne njihov, već samo svoj ja si mogu početi …





















Oznake: Melbourne


- 10:46 - Stisni pa pisni (11) - Papirni istisak - #

14.04.2016., četvrtak

Crnobijelotinja Melbournea



















I onda, taman kad kao poslije shirazaste večeri koja neminovno vibrira u grudima i poput akvarela prijeđe u bezdah zaustavljenog trenutka i nezasitnosti i znatiželje i smiraja pred zoru sam sebi kažeš da se ovo ne smije nastaviti, i taman kad se kreneš grčevito hvatati za riječi te misli i samo želiš izići i otići i učiniti nedešenim i okončanim i zauvijek završenim ... Kao taman tada, i taman dok odlaziš, Melbourne ti zorom namigne... ono... baš ...

Oznake: Melbourne


- 09:47 - Stisni pa pisni (6) - Papirni istisak - #

13.12.2014., subota

Melbourne forever

Neke su zaraze tvrdokorne. Ma koliko ignorirao simptome, klinove klinovima izbijao, suočavao se, potiskivao – ne prolaze.
Melbourne.
Prije točno godinu dana, zima nam je pobrkala lončiće. Dočekala nas je procvala, oceanski blaga, sa dvadeset do četrdeset stupnjeva.
Sa seljačkim (ne)povjerenjem u sile fizike oprezno smo koračali gradom, za kojeg nas sobni globus uči, da bismo morali pasti i odvilenjati svemirom.
Melbourne.
Zarazno, neprolazno, u izraz lica urezano – wow!



Melbourne je počeo noćnom morom, zapravo.
Nakon preko trideset i šest sati provedenih na tri leta, kičmanovićevskom istinoljubivošću prijaviš „drugs“ jer imaš drugsove protiv bolova, proljeva, čega već.
Naravno, za Kičmanoviće postoji posebni red, iz kojeg, ni sam ne znaš zašto, budeš ljubazno proslijeđen u treći red, druga prostorija. Tu vas je već nešto manje, i svi mjerkaju. Tko vrh cipela, tko ove koji mjerkaju vrh cipela.
Policajka uvede psa tragača; odjednom se pitaš, jesi li zaista imao prtljagu pod nadzorom.
Olakšanje, kad te pas prođe, pretvori se u jezu, kad stane i zagrebe šapom – kraj tvoje bolje polovice.
Broj uniformi u prostoriji se poveća; pas radi drugi krug, ma što zna pseto, svi smrdimo od puta; no ne, mi zaista svi smrdimo od puta, ali pseto zna. Opet stoji kraj prvozakonite.
Rasplet: Jabuka. Jabuka u ruksaku.
Hanuma prolazi s ukorom i dobrodošlicom.

(U povratku, ista ta suputnica konstatira da je izgubila putovnicu, taman kad je sjela u avion. Uspaničeno se gura kroz red putnika; gubiš ju iz vida, naravno je putovnicu sa torbom br. 17 spustila u pretinac za prtljagu; ok, imaš njezinu putovnicu, ali sad se ti guraš kroz red putnika i pojašnjavaš osoblju da si izgubio cijelu suprugu; je'l onu bez putovnice, koja je istrčala; tu sad skužiš PŽ (Priliku Života) da sve počneš iznova, ali ne, kičmanović u tebi veli, da, da, nju, ljubav moju …
Naravno, nešto kasnije radi kašnjenja aviona zvati turu pića za tristotinjak putnika nije izvedivo…
Još smo skupa.)







Zaraza Melbourneom stara je dakle godinu dana. Stanje postaje kronično. Ali i dalje mi je teško, pojasniti simptome…

Bratić parkira kraj kolodvora; upozorava nas, tri sata besplatno, ali ni minute više. Nigdje kamere, nigdje naplate. Slavjanskim gostima, mufljuzima balkanskim pojašnjava – kameru ne vidiš, a senzor registrira vrijeme dolaska. Po potrebi, kazna stiže poštom.
Bratić gubi novčanik sa parsto dolara i svim dokumentima. Nigdje novčanika. Kriminalno prekaljenim gostima pojašnjava, nije to ništa; sve će biti ok. Par dana kasnije, preporučenom poštom stiže novčanik sa svim dokumentima; ispričnica pisana lijepim rukopisom – sorry, needed the cash. Veli bratić, tako je to ovdje.
Bratić ne zaključava kuću na odlasku, vraćam se po kožnu jaknu, fotoaparat, karte. Stavljam u auto. Ali bratić ne zaključava ni auto. Veli, tako je to ovdje.
Na trijemu, veliki hladnjak pun piva. Na naš protest, netko će isprazniti, otrovati, smije se.









Policijska patrola prilazi polako, mjerkamo se. Otkud; Krouejšja. Oh, široki osmjeh, cool, ona bila u Dubrovniku, on planinario po Velebitu. Da koji to fotoaparat imam. Sviđa li nam se Australija, jesmo li već vidjeli to-i-to. Mašu, dok ulazimo u gradsku željeznicu.
Gradski prijevoz odličan; „enc“-oidna naplata, rijetke kontrole, iako uz naoružanu pratnju (koje nikoga ne nađu bez karte, barem ne u naša tri tjedna).
Besplatni turistički tramvaj kruži centrom; sam taj centar, desetak kvadratnih kilometara, svakako je najljepše proći pješke.
Predivni zalasci sunca uz rijeku Yarra; odlična piva - iako, osam do petnaest dolara… - uz besplatni Internet na potezu Flinder Station – Federation Square, lica cijelog svijeta, lica vedra, lica opuštena …
Tijekom našeg boravka, vijest – lokalna tvornica automobila se zatvara; 4.000 radnih mjesta. Empatijom slavjanskom pitamo, što će jadni ljudi. Jadni ljudi slegnu ramenima – no worries, we'll find another job, mate…













Bratić dobacuje ključeve od auta; evo, da imate dok ste tu; veli, mali auto, no worries.
Mali auto ima 4.000 kubika. Volan na pogrešnoj strani. Automatski mjenjač.
Bratić se smije, ne zaboraviAussies drive on the left side of the road!
Đabe tupit' Balkancu; najkasnije na petom kružnom toku Balkanac samouvjereno bira desnu stranu. Skvik, skrič, otvara se prozor drugog auta; ruka se diže umirujuće, „From Europe, hey, mate?“, smješak, mah-mah, prođeš, svi sretni. Pajsera ni na vidiku; majka nespomenuta.

Promet tečan u gradovima; vani zaista ponekad cestu prelaze oposumi, klokani… (uz opasku, izlet u blizinu komotno znači petstotinjak kilometara. U jednom pravcu.)
Na autocesti – ograničenje brzine ne prekoračuje nitko. Nitko. NITKO.
Jumbo plakati ipak „ciljaju“ na prijestupnike. Slika policajca sa radarom, uperen prst – „YOU IDIOT!“ Tek poznanica, porijekom sa Balkana, kuka o svirepom sustavu; samo jer je njezin malac opet pijan jurio, država ju je prisilila da podigne kredit za sud, odvjetnika, najam narukvice - lokatora – zamjena za zatvor – i Drägera, koji u vožnji gasi auto ako malac ne puše 0.0 … Pada mi na pamet jumbo plakat…











I naravno, turistički dojmovi ne uključuju basnoslovne stanarine, relativno skupu hranu, troškove „luksuza“. Naravno ne teku med i mlijeko ni Australijom. Ali ostaje činjenica – Australci ne djeluju zabrinuto; posla ima; „pokriti mjesec“ možeš svakako, a za većinu svakodnevnih problema vrijedi mantra, izgovarana uz smješak – no worries!

U svakom slučaju… neke su zaraze tvrdokorne …


Oznake: Melbourne


- 11:33 - Stisni pa pisni (8) - Papirni istisak - #

< ožujak, 2017  
P U S Č P S N
    1 2 3 4 5
6 7 8 9 10 11 12
13 14 15 16 17 18 19
20 21 22 23 24 25 26
27 28 29 30 31    

Ožujak 2017 (2)
Veljača 2017 (1)
Siječanj 2017 (3)
Studeni 2016 (1)
Listopad 2016 (4)
Kolovoz 2016 (2)
Srpanj 2016 (1)
Lipanj 2016 (4)
Svibanj 2016 (2)
Travanj 2016 (4)
Ožujak 2016 (5)
Veljača 2016 (2)
Siječanj 2016 (4)
Prosinac 2015 (1)
Studeni 2015 (2)
Listopad 2015 (2)
Rujan 2015 (5)
Kolovoz 2015 (1)
Srpanj 2015 (3)
Lipanj 2015 (2)
Svibanj 2015 (5)
Travanj 2015 (2)
Ožujak 2015 (6)
Veljača 2015 (4)
Siječanj 2015 (2)
Prosinac 2014 (5)
Studeni 2014 (4)
Listopad 2014 (6)
Srpanj 2014 (1)
Lipanj 2014 (1)
Svibanj 2014 (5)
Travanj 2014 (4)
Ožujak 2014 (7)
Veljača 2014 (3)
Siječanj 2014 (4)
Studeni 2013 (2)
Listopad 2013 (2)
Rujan 2013 (3)
Kolovoz 2013 (3)
Srpanj 2013 (4)
Lipanj 2013 (1)
Svibanj 2013 (5)
Travanj 2013 (7)
Ožujak 2013 (6)
Veljača 2013 (2)
Siječanj 2013 (8)
Prosinac 2012 (3)
Studeni 2012 (5)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Komentari On/Off

Potaknut monotonijom provincije u kojoj privremeno živim deset godina, znatiželjan na oca Dalmatinca, introvertiran na majku Njemicu, ponekad u čudu na suprugu Tuzlanku, u životu svugdje pomalo, ovog pljuštećeg popodneva udovoljavam Vodenjaku u sebi i nekim dobronamjernicima koji me gurkahu na blogojavljanje, i ... kreće općeobrazovni blog introspektivnog snatrenja...

... a zašto baš Shelly Kelly?
Isključivo hommage imenu.
Interes za zrakoplovstvom odveo me u vrlo slojevitu priču o mogućoj kolateralnoj žrtvi interesa politike, o raznim licima istine i slučaju trenutka, o nafaki i sićušnosti svih nas na nekoj apstraktnoj, univerzalnoj šahovskoj ploči - privilegija je, moći pričati ...
(Šlagvort za zainteresirane - let IFOR-21, Ćilipi 1996. ...)


O bloženju načelno i konkretno:
"Da većina ljudi ne zna pisati, kompenzira činjenica što ionako nemaju što reći."
(Harald Schmidt)

"Nikad ne treba očajavati, kad se nešto izgubi, osoba ili radost ili sreća; sve se još divnije vraća. Što otpasti mora, otpada, što nama pripada, uz nas ostaje, jer sve se po zakonima odvija, koji su veći od naše spoznaje i s kojima smo samo naočigled u suprotnosti. Treba u sebi živjeti i na cijeli život misliti, na sve svoje milijune mogućnosti, širine i budućnosti, naspram kojih ne postoji ni prošlo niti izgubljeno.-"
(Rainer Maria Rilke, Rim, 29.4. 1904.)

"Inženjeri su deve, koje jašu ekonomi."

"Pametan čovjek nema vremena za demokratske većine."
(prof. Branko Katalinić)

"Malo ljudi vlada umjetnošću, plašiti se pravih stvari."
(Juli Zeh)

"Niemand lasse den Glauben daran fahren, dass Gott mit ihm eine grosse Tat will!"
(Dr. Martin Luther)

"Što manje ljudi znaju o tome, kako se prave kobasice i zakoni, to bolje spavaju."
(Otto von Bismarck)


Dnevnik.hr
Blog.hr

Napomena:
Za sadržaj linkova objavljenih ili preuzetih na svom blogu ne odgovaram.

... a ako netko želi mene linknut', u diskreciji, vlastitom prostoru, bez obaveza, ne svojom krivnjom, djeca ne smetaju itd ...:

grapskovrilo@gmail.com




Image and video hosting by TinyPic

Image and video hosting by TinyPic

Image and video hosting by TinyPic



...Godišnjem dobu sukladno...

Image and video hosting by TinyPic





... Uvijek ću se nakloniti imenima ...

Ernest Hemingway, Jacques Prevert, Peter Ustinov, Willy Brandt, Hans Dietrich Genscher, Brunolf Baade, Hugo Junkers, Ferry Porsche, Ruth Westheimer, Leni Riefenstahl, Dean Reed, Astor Piazzolla, Amalia Rodriguez, Ana Rukavina, Dieter Hildebrandt, Ivica Račan, Nela Sršen, Boris Dežulović, Ayrton Senna, Niki Lauda, Al Pacino, pater Stjepan Kušan ... i ima ih još mnogo, Bogu hvala ...

Image and video hosting by TinyPic

Image and video hosting by TinyPic

Image and video hosting by TinyPic

Image and video hosting by TinyPic

Image and video hosting by TinyPic

Image and video hosting by TinyPic

Image and video hosting by TinyPic

Image and video hosting by TinyPic

Image and video hosting by TinyPic

Image and video hosting by TinyPic

Image and video hosting by TinyPic

Image and video hosting by TinyPic

Image and video hosting by TinyPic

Image and video hosting by TinyPic

Image and video hosting by TinyPic

Image and video hosting by TinyPic


Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se