10.06.2016., petak

O vezi šporeta, spolovila i fotografije

Iz kruga fotografa dolazi lustrirajući komentar, kako dobar aparat ne čini dobru fotografiju, kao što dobar šporet ne znači i dobro jelo. Time nas eto, iako pomalo proizvoljno, do spolovila i kontekstu fotografije.
Đabe i najbolji, ako s njime ne znaš.

Naravno, žanrovi su specifični.
Recimo, pripremam se za slikanje aviomitinga.
Dakle, treba mi dugačak.
Problem sa dugačkim može biti, što je dugačak. Pa se trese. Pa trebaš stativ.
Tkogod je pokušao uslikati Eurofighter, koji iz brišućeg leta odlazi okomito nebu pod oblake, shvaća da će mu stativ koristiti koliko i kamen oko vrata na bazenu.
Dakle, ništa stativ; uzmimo malo kraćeg… ne prekratkog; s njime ne možeš ništa (u zraku uloviti).
Kraći naravno mora imati dovoljan otvor. Zbog svjetla. (Poznanica veli da to znači da je jak.)
Taj jaki, kraći sa velikim otvorom, naravno pomaže uhvatiti detalje tamnog trupa aviona na svijetlom nebu, ali istovremeno plavetnilo neba postaje bolno bijelo. Naravno, u kontri, divno azurno nebo sa crnom siluetom aviona fora je za pokoju sliku, ali ne za nekoliko stotina. Nisi na nebomitingu, nego na aviomitingu.





Zanemarimo to (kao i kompenzaciju ovoga ili onoga oko šporeta, spolovila ili fotografije), eto nas do brzine.
Ako je objektiv dugačak, brzina mora biti brojkom barem recipročna dužini zooma. To je ok; zbog vibracija. OK je za Eurofightere. Brže je bolje; teorija Zeitgeista. Zeitgeist se nijemo kesi na dilemu, treba li brzina biti recipročna stvarnoj fokalnoj dužini, ili onoj, koja uračunava faktor senzora… Damama – govorimo ipak o faktoru 1.6 …cerek
Ali đabe stari dvokrilac kao senzacija događaja, ako moj dugačak a brz zamrzne rotaciju propelera, što uglavnom ne valja. Želimo mrlju, kretanje, dinamiku. Dakle, neka je dugačak, ali malo sporiji. E, tu sad opet gubimo oštrinu. Ili idućim trikom povećamo zrnatost. Znamo samo da želimo umrljan propeler ali oštru svaku zakovicu, svaku antenicu. Oboje na istoj slici je idealno. Zato smo došli.
Svakako, pojma nemaš, je li propeler fiksne brzine, jer ako nije, opet novo poglavlje o brzini blende…





I hajde kad ti nemaš pojma.
Ali kad aparat nema pojma…
Fino svoju spravu, potaman dugačku i spremnu, uperiš na željeni kadar. Nešto vani, uz pogled unutra, u trup transportera. Motorići objektiva zumkaju amo, tamo; amo, tamo… Amo… tamo… OK, aparat se zbunio; ne kuži ideju. Refokusiraš; do pola stisneš okidač, rekadriraš. A-a. Zzz… Zzzz…. Amo, tamo. OK; nema veze; hajde, slikat ćeš samo unutra; struktura poda, spojevi, zainteresirani ljudi. Ali to znači, druge postavke. Taman kad si ih namjestio, ispred tebe se postavi debeli ćaća sa tri debela sina.
Odeš na pivu.



I hajde; odlučiš propustiti dio zbivanja vani, bauljaš u ogromnu mrcinu od aviona, razgledaš, promijeniš postavke aparata sa brzo, dugačko, sunce, servo na sporije, kratko, sjena; u tom trenu izvana dopre grmljavina Eurofightera; guraš se van, vraćaš postavke za sunce, mijenjaš program, spuštaš vrijeme… Taman… da uslikaš patetičnu točkicu, na par kilometara visine…

Otprilike tada i tu, okidajući jedno, poželiš drugo. I poput Johna Holmesa, samo ga okreneš ka novom cilju. Naravno, rezultat je odličan motiv, ali neupotrebljiva slika; pogrešne postavke….
Naravno, doba dana, kut svjetla, putanje i brzine aviona igraju ulogu, koliko i samo nebo; vedro, sivo, prošarano. Svako ima svoje faktore. Mamicu mu… Još ako si negdje na ravnicama sjevera, pa u deset minuta imaš sva ta neba, možeš ili stalno nešto stiskati i šarafiti, ili okidati, pa kako ispadne …







I sad ga tako gledam.
Dugačkog.
Treba li mi ipak duži? Znam li i sa ovim, kako najbolje…?
A što ako će padati kiša, pa tehniku moram spakirati u vrećice? Koliko baterija za rezervni aparat?
Kako se izboriti protiv selfie-štapova, klempavih ušesa i šilterica, koji unište kadar, za kojeg si se pripremao pola sata?
Mantraš intimno priznanje ozbiljnih fotografa; od tisuću slika, tek je par „to“. A ti bi da su sve dobre.
Je li ipak gušt bitniji od pravila?
Ili kako je to sa dobrim šporetom … ?

Oznake: ILA Berlin 2016, spotteri, fotografija


- 11:23 - Stisni pa pisni (5) - Papirni istisak - #

25.01.2016., ponedjeljak

Heavy Metal 1 i 2 i pokoji foto - izazov

Dok sam, prije puno godina, buljio u dugokosu rodicu, kako uz kazetu AC DC trese glavom i urla u nevidljivi mikrofon svu svoju nostalgiju za dalekom Australijom (radnja se dešava osamdesetih u splitskoj novogradnji), …
Ništa, dok.
Jednostavno, nisam shvaćao niti nju, dijete australskodalmatinskih povratnika, niti nerazgovjetnu buku sa kazete, niti sam imao neku pobližu ideju o Australiji.
Rodicu nisam shvaćao jer je bila žensko u svom filmu; moja su klempava ušesa ostala razapeta između Bowiea i Ramonesa, a preseljenje u Australiju popušio sam nešto ranije.
Sve to palo mi je na pamet usred zaglušne buke, usred stadiona usred Melbournea, nakon tri bratićeva poziva da dan nakon puta iz Europe „kako god znamo“ dođemo na koncert, koji je taman počinjao.
Kako god znamo – sat i pol brzog hoda do prvog vlaka, pa drugi vlak, pa tramvaj; dva sata kakogodznanja preko pola Melbournea, taman smo stigli na posljednju trećinu koncerta.
Umor u nogama izbio je umor u glavi; buka je izbila sve ostalo.
(Vrijedilo je. Kad odrastem, želim biti AC DC.)



Dok sam, prije puno godina, poprijeko ispružen ležao u „Trabantu“ a tetak napetog izraza lica pretjecao jedan po jedan kamion sovjetskog vojnog konvoja na truckavim pločama istočnonjemačke autoceste, …
Ništa, dok.
Bio sam posve siguran da ću jednog dana konstruirati aute, kamione, Formulu 1 ili barem avione.
Kako se ćorak uvijek desi, desio se ćorak.
Ne konstruirajući ništa, masu godina kasnije, počeo sam uviđati izazove amaterske fotografije, začinjene seljačinskim odbijanjem naknadne obrade.

Recimo, taman ujutro ustanejem skuhati uočnu, krmeljotjernu kavu, a jer je u garaži, pretrpanoj gramofonskim pločama i posterima, na mekanom tepihu svakako parkiran crveni Bentley, prvo ga pozdravim, pa pomilujem, pa sjednem za volan. I uživam.
Zaista, miris starog engleskog auta… usporediv je jedino sa nijansom mirisa seksa …
I onda, taman kad sam se odšunjao po fotoaparat, postaviš program, ISO, ovo, ono - u kadru neizbježna sušilica za veš.
Ili odsjaj prozora.
I onda, taman dok sam pronašao poziciju, doboko udahnuo, do pola stisnuo okidač, prepao me mazni glas netom ustale voljene osobe; „A daj mene slikaj… (zijev)“ …



Predvečer tog dana, prepoznam siluetu pod ceradom. Malo kao Šepatove „Karijatide“. Ali puno napetije. Linija muška, izdužena.
Svjetlo nestaje; idealno je za, recimo, slikanje hridi 12 Apostola u izmaglici nad valovima Južnog oceana, ali loše je za usputne slike mobitelom ili zamjenskim aparatićem zamjenskog fotoaparata, na brzinu.
Odlučujem se za okidanje iz gušta, na brzaka, zadižem ceradu.
Sinkronizirano sa gurkanjem njuške stare kuje u leđa, zbog čega gubim ravnotežu sebe i fokus slike, začujem bratićev glas. „Pazi, Bro („r“ je englesko, „o“ je „ou“), u tom sam autu 'našao brown snake, kako vi rečete za brown snake … ?!"
Sjedeći na dupetu pred nalazištem otrovnice, gledam u nevjerici staru kuju Jesse, svog ofucanog starorokerskog i cvjetodjetnog bratića.
(Djeca cvijeća pomalo su smiješna, kad se dugom kosom i opuštenim brčinama opiru pretvorbi u Djedice cvijeća … )



Ogledajući se oko sebe, utvrdim da u blizini nema stare gluhe kuje, bratića, voljene osobe prvozakonite. Nikoga i ničega, što bi zasmetalo jutrošnjem pokušaju slikanja starog željeza.
Zanemarujem upozorenja o zmijama, izokola se približavam; hvatam bravu; sit zvuk mehanizma, iz unutrašnjosti me opet zapuhne taj miris vlažnog drva, kože, mošusa, seksa.
Sjedište starog Jaguara me obuhvaća; položaj je gotovo udoban, volan začuđujuće mali.
Fokusiram sliku.
Oštro, laserski oštro, gledamo se oveći šareni pauk i ja.
Okinuo sam nešto kasnije, kunući i paukove i zmije i stare kuje i dajmeslikaj i sve.



I slaba je utjeha, što me bratić taman tada pozvao iza garaže („Heeej Brrooou, 'ajmo … kako se reče… fire up autobus; nisam ga dugo palio … !“)
Oblak crnog dima djelovao je kao zvučni efekt uz AC DC, koji su treštali iz kazetofona Cadillaca.
Pojma nemam, kako sam slikao, jer me taman tada s leđa gurnula stara kuja Jesse.



A tih 12 Apostola, i kako bez plana popodnevnog izleta od osamsto kilometara stići u suton, kako se ne razbiti, koliko je pregaženih klokana uz ceste, kako je ujutro čitati o ogromnom požaru, kojeg si sinoć vidio i osjetio sa ceste, i šire ...



... slijedi u nekom idućem postu.




Oznake: AC/DC, australija, oldtimeri, fotografija


- 13:32 - Stisni pa pisni (4) - Papirni istisak - #

< travanj, 2018  
P U S Č P S N
            1
2 3 4 5 6 7 8
9 10 11 12 13 14 15
16 17 18 19 20 21 22
23 24 25 26 27 28 29
30            

Travanj 2018 (1)
Ožujak 2018 (1)
Studeni 2017 (1)
Listopad 2017 (1)
Srpanj 2017 (1)
Ožujak 2017 (2)
Veljača 2017 (1)
Siječanj 2017 (3)
Studeni 2016 (1)
Listopad 2016 (4)
Kolovoz 2016 (2)
Srpanj 2016 (1)
Lipanj 2016 (4)
Svibanj 2016 (2)
Travanj 2016 (4)
Ožujak 2016 (5)
Veljača 2016 (2)
Siječanj 2016 (4)
Prosinac 2015 (1)
Studeni 2015 (2)
Listopad 2015 (2)
Rujan 2015 (5)
Kolovoz 2015 (1)
Srpanj 2015 (3)
Lipanj 2015 (2)
Svibanj 2015 (5)
Travanj 2015 (2)
Ožujak 2015 (6)
Veljača 2015 (4)
Siječanj 2015 (2)
Prosinac 2014 (5)
Studeni 2014 (4)
Listopad 2014 (6)
Srpanj 2014 (1)
Lipanj 2014 (1)
Svibanj 2014 (5)
Travanj 2014 (4)
Ožujak 2014 (7)
Veljača 2014 (3)
Siječanj 2014 (4)
Studeni 2013 (2)
Listopad 2013 (2)
Rujan 2013 (3)
Kolovoz 2013 (3)
Srpanj 2013 (4)
Lipanj 2013 (1)
Svibanj 2013 (5)
Travanj 2013 (7)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Komentari On/Off

Potaknut monotonijom provincije u kojoj privremeno živim deset godina, znatiželjan na oca Dalmatinca, introvertiran na majku Njemicu, ponekad u čudu na suprugu Tuzlanku, u životu svugdje pomalo, ovog pljuštećeg popodneva udovoljavam Vodenjaku u sebi i nekim dobronamjernicima koji me gurkahu na blogojavljanje, i ... kreće općeobrazovni blog introspektivnog snatrenja...

... a zašto baš Shelly Kelly?
Isključivo hommage imenu.
Interes za zrakoplovstvom odveo me u vrlo slojevitu priču o mogućoj kolateralnoj žrtvi interesa politike, o raznim licima istine i slučaju trenutka, o nafaki i sićušnosti svih nas na nekoj apstraktnoj, univerzalnoj šahovskoj ploči - privilegija je, moći pričati ...
(Šlagvort za zainteresirane - let IFOR-21, Ćilipi 1996. ...)


O bloženju načelno i konkretno:
"Da većina ljudi ne zna pisati, kompenzira činjenica što ionako nemaju što reći."
(Harald Schmidt)

"Nikad ne treba očajavati, kad se nešto izgubi, osoba ili radost ili sreća; sve se još divnije vraća. Što otpasti mora, otpada, što nama pripada, uz nas ostaje, jer sve se po zakonima odvija, koji su veći od naše spoznaje i s kojima smo samo naočigled u suprotnosti. Treba u sebi živjeti i na cijeli život misliti, na sve svoje milijune mogućnosti, širine i budućnosti, naspram kojih ne postoji ni prošlo niti izgubljeno.-"
(Rainer Maria Rilke, Rim, 29.4. 1904.)

"Inženjeri su deve, koje jašu ekonomi."

"Pametan čovjek nema vremena za demokratske većine."
(prof. Branko Katalinić)

"Malo ljudi vlada umjetnošću, plašiti se pravih stvari."
(Juli Zeh)

"Niemand lasse den Glauben daran fahren, dass Gott mit ihm eine grosse Tat will!"
(Dr. Martin Luther)

"Što manje ljudi znaju o tome, kako se prave kobasice i zakoni, to bolje spavaju."
(Otto von Bismarck)


Dnevnik.hr
Blog.hr

Napomena:
Za sadržaj linkova objavljenih ili preuzetih na svom blogu ne odgovaram.

... a ako netko želi mene linknut', u diskreciji, vlastitom prostoru, bez obaveza, ne svojom krivnjom, djeca ne smetaju itd ...:

grapskovrilo@gmail.com




Image and video hosting by TinyPic

Image and video hosting by TinyPic

Image and video hosting by TinyPic



...Godišnjem dobu sukladno...

Image and video hosting by TinyPic





... Uvijek ću se nakloniti imenima ...

Ernest Hemingway, Jacques Prevert, Peter Ustinov, Willy Brandt, Hans Dietrich Genscher, Brunolf Baade, Hugo Junkers, Ferry Porsche, Ruth Westheimer, Leni Riefenstahl, Dean Reed, Astor Piazzolla, Amalia Rodriguez, Ana Rukavina, Dieter Hildebrandt, Ivica Račan, Nela Sršen, Boris Dežulović, Ayrton Senna, Niki Lauda, Al Pacino, pater Stjepan Kušan ... i ima ih još mnogo, Bogu hvala ...

Image and video hosting by TinyPic

Image and video hosting by TinyPic

Image and video hosting by TinyPic

Image and video hosting by TinyPic

Image and video hosting by TinyPic

Image and video hosting by TinyPic

Image and video hosting by TinyPic

Image and video hosting by TinyPic

Image and video hosting by TinyPic

Image and video hosting by TinyPic

Image and video hosting by TinyPic

Image and video hosting by TinyPic

Image and video hosting by TinyPic

Image and video hosting by TinyPic

Image and video hosting by TinyPic

Image and video hosting by TinyPic