19.10.2016., srijeda

Preživjeti Mercedesa

Kad na posuđenom kombiju, koji uredno u četvrtom pokušaju pali od prve, plavi dim zasuklja u kabinu, samo zatvori ventilaciju i otvori prozor, dok jasno vidiš sve upaljene lampice upozorenja, dobro je.
Da ne radi far, prikrij gašenjem svjetala.
Temperaturu motora uz neispravnu kazaljku možeš pratiti preko desnog, čitavog retrovizora; dimi/ne dimi. Uz dva međugasa, sve se brzine daju šaltati; za rikverc uplanirati pet do sedam pokušaja i pripadni razmak kretanja kombija prema naprijed. (Prika u Audiju, nisam ja, matere mi...)
Mercedes je najbrži u trećoj, juri šezdeset, u četvrtoj i petoj usporava.
Zato ne radi nožna ručna kočnica, ali te zvuk škripanja jasno upozorava na to, čim si izišao iz kombija, nadisati se zraka.
Osim stranjskih dokumenata uz lokalne tablice, problem uvećava i neposjedovanje dozvole za ulazak TERETNIM VOZILOM u centar grada. Tu postaje skupo, ali zbog iskazane ljubaznosti i humanizma gospode policajaca, rasplet neću ispisati mimo propentane opaske, kako mi eto upravo ispada novčanica u vrijednosti par porcija lokalnog jela sa duplim lukom i više poljeva.
U tom trenu, zove vlasnica kombija sa opaskom, kako se bočna vrata ne daju otvoriti bez jakog zadizanja, ali su zato zadnja vezana žicom iznutra, jer brave nema.
Na moju završnu šalu sa policajcima,mogu li me pogurati, kombi je od prve upalio u četvrtom pokušaju.
Mahali su mi.
Nico Rosberg is a pussy.

Oznake: stari kombi


- 19:54 - Stisni pa pisni (0) - Papirni istisak - #

14.10.2016., petak

Strahote su nad nama

Potaknut učestalim napisima tipa "Što vam aviokompanije neće reći", "O čemu šute piloti" ili "Najsigurnije sjedište u avionu", vraćam se iskonu i krsnoj kumi ovog bloga.
Slijedeći serioznost i kompetenciju medija u izvještavanju o odvažnim muškarcima u njihovim letećim sanducima, prvo se posvećujem tzv. Chemtailsima.
Dok i laici i struka šute o tehnologiji zasipanja mističnim kemikalijama, o tome, kad se to, gdje i kamo u zrakoplov sipaju kemikalije, kako se otpuštaju... - dokazi su nam pred očima...



Naravno, samo najzadrtijim sljedbenicima teorija zavjere i tehnički najnepismenijim laicima mračne tajne Chemtrailsa djeluju za pobrkati slično - tehničkim kvarovima. A njih puno nebo ... :


(korištenje kineskih abgemufni umjesto originalnih)


(progorijevanje klipnog prstenja zbog sipanja plavog dizela)


(začepljenje katalizatora)


(zatajenje prirodnog horizonta)

Uz ove strahote, kojima svjedočimo svakodnevno, valja spomenuti i po život opasne manevre zrakoplova u izbjegavanju olujnih oblaka, koji čovjeka i stroj dovode do krajnjih granica ... :



Na žalost, grozne su, užasne i tragične posljedice gubitka kontrole nad zrakoplovom, od dubokog prevlačenja do nezaustavljivog poniranja:





... a oni, koji uporno ponavljaju kako je nebo sigurno, zacijelo ne žele da ikad vidite ovakve slike, koje zorno dokumentiraju trenutke prije katastrofalnih sudara sa nezamislivim posljedicama:











I zato, jer je istina negdje oko nas... Ne recite, da vas Shelly nije upozorio...

Oznake: zrakoplovstvo (Zeltweg 2016)


- 13:33 - Stisni pa pisni (4) - Papirni istisak - #

11.10.2016., utorak

Vlada-vina prava (ili, usitno u mozak)

Ne broje mi se proslijeđivanja Zagrebparkingu, Uredu za prostorno uređenje, komunalnom redarstvu, MUP-u.
U biti, proslijeđivanja me raduju. Znače da netko radi, vrijedno osam sati dnevno prosljeđuje drugome.
Posao snova. A i uprava, vlast, odgovara građanima, prepoznaje njihove interese i probleme.
Utoliko, velika brojka proslijeđivanja usrećila me.

Posebno me raduje kad je sustav živ.
Recimo, one crne komunjare nekad sedamdesetih godina procijenili su da za dvije zgrade sa šest ulaza treba stotinjak parkirnih mjesta
Slobodnotržišne trendove privatizacije parkirnih mjesta pokretnim stupićima pasmaterkomunjare su srezale; parking je imao biti javan, svačiji, ničiji.
Zato me raduje jer je sustav živ.
Jer sad znamo, vlasnik zemlje je Grad. Vlasnik komercijalnu koncesiju (parkinga na zemlji) izdaje, recimo, Zagrebparkingu.
No, jer živi sustav kuži da je prihod od mjesečne parkirne karte smiješan u odnosu na prihod i usputna maziva vlasnika birtije, koji bi parkirao terasu na parking, živi sustav mu fino po važećim propisima (plus te minus) izda dozvolu.
Ne bi toga bilo u socijalizmu; bircevi u birceve. Sada, fino, birc parkiraš od travnjaka do parkinga. Preko. Travnjaka. I parkinga. I pinka sama dolazi.
A jer se u živom sustavu pinka na pinku lijepi, vremenom se na parking parkira pola tuceta terasa birceva. Svako preko barem četiri mjesta.
A jer gosti kafića samo dođu na trosatnu kratku kavu (u veliku šalicu, sa malo toplog mlijeka, sojinog), naravno nisu blesavi plaćati parking. Pa nismo u socijalizmu.
Stanu gdje ima mjesta. Posred, uz, ispred. Posebno ispred. Ispred nečijeg auta ili praznog parkirnog mjesta.
Ti kao tukac sa mjesečnom parkirnom kartom i punim gepekom fino kruži. Ako se uspiješ okrenuti, jer nema mjesta. I ako iza tebe nije naredano još par "klasa optimist".
Komunalno redarstvo se smatra nenadležnim; to policiju. Policija nema veze sa terasama kafića. Ured za prostorno fino sroči dopis, kako svi tendoparkirači imaju dozvole za parkiranje terase na parking. Naravno, tvoj je upit proslijeđen par puta, ponekad uz pojašnjenje nenadležnosti.
I tu te onda stvar raduje, na kraju.
Jer nije svo zlo u zujanju šopingcentrovskog trafoa, u brodskom dimnjaku pekarne, koji ti prolazi kraj balkona, u otpadu pekarne u smetlarniku stambene zgrade (štakorima se ne gleda u zube); nije problem u drugom brodskom dimnjaku, koji vonj luka i ćevapa iz mokrog podruma zgrade vodi prema krovu.
Nije problem što restoran gajbe sa pićem drži u smetlarniku.
Nije problem niti što pola stanara ne plaća pričuvu, a ulaz djeluje kao da pola stanara ne plaća pričuvu.
Velim, nije problem.
Sve je po zakonu. Živog sustava.

p.s.
Uputio sam dopis gradu; zanima me, mogu li svoju Ladu Nivu zaćerat' na parkirno mjesto, koje plaćam, iako se na njemu nalazi pokretna terasa kafića. t.b.c.





Oznake: Urbanizam


- 10:51 - Stisni pa pisni (3) - Papirni istisak - #

04.10.2016., utorak

72 sata, ili - Split personality? Zagora personality?

Neka putovanja mrziš, voleći ih, koliko ih voliš u mržnji.
Možda u nekoj međusferi prodaju Tjeskobin pod celofanom, Ushitin šumeći; ne znam. Meni kilometri postaju okvir sve sljubljeniji sa epitafom žudnje za promjenom mjesta, kofera within.
Hoću li od doma preko doma doma, odgađajući put doma za kasnije, ili ću prvo doma, pa preko doma u povratku od doma preko doma - doma, postaje svejedno, nevrijedno i objave na Fejsu, nezaslužno potezanja ručice za pranje vjetrobrana.
Po Geštaltu, osvijestio sam, po Meni, dosta mi je.

Od doma preko dakle i do tamo, naravno uz lukav tajming oproštaja od mora, od Mojega Mora, mantramo moj štumić i ja o predstojećem; o mučnim dijalozima sa vlajskom svojtom, o lijepim druženjima sa vlajskom svojtom, o ćaćinom grobu usred sudskog spora i o djedovoj mlinici niti pred sudskim sporom, o voljenoj rodici, kojoj po odvjetničkom timu šaljem urazumiteljske poruke. Negdje uz vanreddnu obavijest HAK-a o životinji kod Tuhobića promišljam minutažu kave, za koju se mentalno pripremam osamnaest godina.
Osvijestio sam. Dosta mi je. Ali... ja ne znam drukčije.
Lako je Nizozemcu bez zavjesa; skini ih Balkancu preko noći...

Lik iz kave, planirane na pola sata, u trećem me satu uvodi u svoj dom; dodirne točke smo apsolvirali u prvih pola sata; verem mu se po brodu, nakon travarice pijemo ulje, za rastanak me njegov pas ljubi, on zaustavi promet da iziđem na cestu sa autom.
Rodica zove, da gdje sam, jesam li se skršio; napravila večeru. Ja ponavjam da ne brine, ali da me čekaju sjevernije. Ona zaključuje, nije svome ćaći nabavila vino, nek' se nacrtam na doručak.
Suton, podrigujem na lozovaču i maslinovo ulje (riblju platu još ne anticipiram).
Ploča, pod kojom mi leži otac, gotovo da ima toplinu tijela.
Iduće jutro, rodičinom vinu unatoč, dvaput ću kružiti Zagorom, da bi me odvjetnica tužene obavijestila, kako tužena pristaje na vansudski susret.
Razbucavši odvjetnika i solidnu predstavu za tu satnicu, odvodim rodicu na piće.
Sat kasnije, smijemo se, kako me iniciirala na AC DC. Da; čut ćemo se; da, drago joj je da govorimo direktno; da, 'ajmo sačuvat' didovu kuću i mlinicu.
Da.

Kava prije, kava između, more prije, more nakon. Moje More.
Ujutro, umjesto prelijepoj mladoj, opet, rodici, namiguješ magli nad Sinjskim poljem taman kad te uljudno zaustavi pogranična policija; otkud, iz Tijarice, kamo, do Graba; ah, veli, vlak bez voznog reda; gubim tekst.
Cvjećarica u Trilju u oblaku zrelog znoja preko latica ruže dobacuje kako ne koristi parVem. Ma nu.
Sinj, općina u čije sam matične knjige upisan (moga' bi Aalku trkat'..:); općina van vremena; momci bez alkara u osam ujutro između drugog kratkog espressa u veliku ćikaru sa zeru mlika i prve pivčuge; domaće babe sa domaćim češnjakom; duhovi posvuda...
Moj se nebeski ćaća hvata za glavu, dok ulazim u katastar.

Podne; opet Š.; vojarna, u kojoj sam ostavio više od dijela dosmrtnog sebe i dosmrtnog sna, zjapi prazna, neki Poljaci slikaju, kapija se škripavo ziba na vjetru.
Ne ulazim. Neću. Točka.
Rad, red i stega.

Posljednja večer u Zagori, Svilaja poput ljubavnice šapuće šutnjom prisnog, domaće crno sljubilo se sa korijenom nepca, stepenice ka sobi poništavaju ambiciju tuširanja. Ujutro valja zaplest' na sjever.
Draga lica, win-winovi, u prtljažniku travarica, ulje, mokre kupaće.

Putujući iz jednog doma preko drugog natrag u treći, moram pred nastavak u četvrti makar kupaće izvaditi...
...
Neka putovanja mrziš, voleći ih, koliko ih voliš u mržnji.


Oznake: osobnost, porijeklo


- 20:04 - Stisni pa pisni (4) - Papirni istisak - #

< listopad, 2016 >
P U S Č P S N
          1 2
3 4 5 6 7 8 9
10 11 12 13 14 15 16
17 18 19 20 21 22 23
24 25 26 27 28 29 30
31            

Srpanj 2017 (1)
Ožujak 2017 (2)
Veljača 2017 (1)
Siječanj 2017 (3)
Studeni 2016 (1)
Listopad 2016 (4)
Kolovoz 2016 (2)
Srpanj 2016 (1)
Lipanj 2016 (4)
Svibanj 2016 (2)
Travanj 2016 (4)
Ožujak 2016 (5)
Veljača 2016 (2)
Siječanj 2016 (4)
Prosinac 2015 (1)
Studeni 2015 (2)
Listopad 2015 (2)
Rujan 2015 (5)
Kolovoz 2015 (1)
Srpanj 2015 (3)
Lipanj 2015 (2)
Svibanj 2015 (5)
Travanj 2015 (2)
Ožujak 2015 (6)
Veljača 2015 (4)
Siječanj 2015 (2)
Prosinac 2014 (5)
Studeni 2014 (4)
Listopad 2014 (6)
Srpanj 2014 (1)
Lipanj 2014 (1)
Svibanj 2014 (5)
Travanj 2014 (4)
Ožujak 2014 (7)
Veljača 2014 (3)
Siječanj 2014 (4)
Studeni 2013 (2)
Listopad 2013 (2)
Rujan 2013 (3)
Kolovoz 2013 (3)
Srpanj 2013 (4)
Lipanj 2013 (1)
Svibanj 2013 (5)
Travanj 2013 (7)
Ožujak 2013 (6)
Veljača 2013 (2)
Siječanj 2013 (8)
Prosinac 2012 (3)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Komentari On/Off

Potaknut monotonijom provincije u kojoj privremeno živim deset godina, znatiželjan na oca Dalmatinca, introvertiran na majku Njemicu, ponekad u čudu na suprugu Tuzlanku, u životu svugdje pomalo, ovog pljuštećeg popodneva udovoljavam Vodenjaku u sebi i nekim dobronamjernicima koji me gurkahu na blogojavljanje, i ... kreće općeobrazovni blog introspektivnog snatrenja...

... a zašto baš Shelly Kelly?
Isključivo hommage imenu.
Interes za zrakoplovstvom odveo me u vrlo slojevitu priču o mogućoj kolateralnoj žrtvi interesa politike, o raznim licima istine i slučaju trenutka, o nafaki i sićušnosti svih nas na nekoj apstraktnoj, univerzalnoj šahovskoj ploči - privilegija je, moći pričati ...
(Šlagvort za zainteresirane - let IFOR-21, Ćilipi 1996. ...)


O bloženju načelno i konkretno:
"Da većina ljudi ne zna pisati, kompenzira činjenica što ionako nemaju što reći."
(Harald Schmidt)

"Nikad ne treba očajavati, kad se nešto izgubi, osoba ili radost ili sreća; sve se još divnije vraća. Što otpasti mora, otpada, što nama pripada, uz nas ostaje, jer sve se po zakonima odvija, koji su veći od naše spoznaje i s kojima smo samo naočigled u suprotnosti. Treba u sebi živjeti i na cijeli život misliti, na sve svoje milijune mogućnosti, širine i budućnosti, naspram kojih ne postoji ni prošlo niti izgubljeno.-"
(Rainer Maria Rilke, Rim, 29.4. 1904.)

"Inženjeri su deve, koje jašu ekonomi."

"Pametan čovjek nema vremena za demokratske većine."
(prof. Branko Katalinić)

"Malo ljudi vlada umjetnošću, plašiti se pravih stvari."
(Juli Zeh)

"Niemand lasse den Glauben daran fahren, dass Gott mit ihm eine grosse Tat will!"
(Dr. Martin Luther)

"Što manje ljudi znaju o tome, kako se prave kobasice i zakoni, to bolje spavaju."
(Otto von Bismarck)


Dnevnik.hr
Blog.hr

Napomena:
Za sadržaj linkova objavljenih ili preuzetih na svom blogu ne odgovaram.

... a ako netko želi mene linknut', u diskreciji, vlastitom prostoru, bez obaveza, ne svojom krivnjom, djeca ne smetaju itd ...:

grapskovrilo@gmail.com




Image and video hosting by TinyPic

Image and video hosting by TinyPic

Image and video hosting by TinyPic



...Godišnjem dobu sukladno...

Image and video hosting by TinyPic





... Uvijek ću se nakloniti imenima ...

Ernest Hemingway, Jacques Prevert, Peter Ustinov, Willy Brandt, Hans Dietrich Genscher, Brunolf Baade, Hugo Junkers, Ferry Porsche, Ruth Westheimer, Leni Riefenstahl, Dean Reed, Astor Piazzolla, Amalia Rodriguez, Ana Rukavina, Dieter Hildebrandt, Ivica Račan, Nela Sršen, Boris Dežulović, Ayrton Senna, Niki Lauda, Al Pacino, pater Stjepan Kušan ... i ima ih još mnogo, Bogu hvala ...

Image and video hosting by TinyPic

Image and video hosting by TinyPic

Image and video hosting by TinyPic

Image and video hosting by TinyPic

Image and video hosting by TinyPic

Image and video hosting by TinyPic

Image and video hosting by TinyPic

Image and video hosting by TinyPic

Image and video hosting by TinyPic

Image and video hosting by TinyPic

Image and video hosting by TinyPic

Image and video hosting by TinyPic

Image and video hosting by TinyPic

Image and video hosting by TinyPic

Image and video hosting by TinyPic

Image and video hosting by TinyPic


Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se