22.01.2015., četvrtak

Bilo gdje da krenem...

Kad te sa mašala muhura boravišne dozvole BiH u njemačkom Reisepassu gleda cifra, koja tvoje gastarbajtersko privrijeme čini gotovo punoljetnim, očekivao bi od sebe malo pameti i iskustva. Ili-i.
Jer, nisi jednom molio traktorista, da velikog terenca - ante - SUV izvuče iz jarka. Nisi jednom zalutao. Nije jednom prečac završavao usred bukve, i tako to.
I nisi jednom bio siguran u sebe, nakon što Via Michelin i tvoja naviguša unisono potvrđuju da je put iz Orašja do Goražda - preko Olova, pa ka istoku.
I nisi jednom sebi rekao, Shelly, kad te naviguša instruira da kod polumrtve babe uz crklog kera kraj starog FAP-a skreneš na poljski put - - to je greška.
I tako se uhvatiš, kako te naviguša instruira da kod polumrtve babe uz crklog kera kraj starog FAP-a skreneš na poljski put.

Na Radio Kameleonu, Kemo. Na Federalnom, Kemo. Na ORV-u, Kemica. Na Bobaru, Kemo. Na ErEsGeu isto.
I kažeš sebi, ovo ne valja, to sa navigušom; cesta je uska, snijeg razgrnut samo po sredini, zavoji, temperatura taman iznad nule. I onda vidiš u'po' crnogorične krošnje, kojagod bila, bordo Golfa dvojku. I ponoviš, ne valja ovo. Ali, piša ti se.
Pratiš cestu, profil, rubove asfalta, sve. Proširenje; usporiš, daš se desnim kotačima na ono, što smatraš niskim snježuljkom kraj puta. Ono jarak.
I tu se nasmiješiš kao budala na brašno.
Vrijedilo je svih carinskih inkvizicija, kad su pitali, da čemu sklopivi JNA - ašov u gepeku.
Jer, auto ne bi dalje, ni magarcu na volju ni konjima unatoč.
No ašov Č.Č. Čuda čini. Par udaraca po ledu, par otkopa, i eto auta opet na cesti. Stoji nasred iste, vozač piški također. Nasred iste.
Goveda se prave diskretna, njihovi vodiči djeluju neodlučno, dalekovidni (smijeh) ili kratkovidni (respekt dobroćudni).





"Jel' ovuda za Goražde?"
"Ja, gazda, ja, samo ravno... Do Rogatice, pa Sokolac, pa..."
Kemo pjeva o hiljadama pahulja bijelih.
Sjetim se da sam neku noć sanjao oca, nakon dugo, kako se gledamo u oči. Njegove suzne; što on vidi, nije do mene.







Ponekad, a propo budale i brašna, ne trebaš puno. Dovoljno je asfalt.
Nakon stotinjak metara, avetinjska škripa; stani, hauba gore, hauba dolje, ti dolje, ti gore; rikverc, naprijed, zakrivud, zakoč; škripa nestala; valjda kamičak sa Balvanstraße između diska i pakne ... ... valjda.





Kemo, kako ona nije htjela. I kako je ćaća ostavio obitelj radi Bosanke, i kako se družio sa Ciganima.
Taman kraj sokolačke ludnice rešetkastih prozora i penđera, kažeš sebi, jebeš ga, ovuda nazad ne idem.

I onda si tamo, kamo si krenuo (dva preparkiravanja kasnije), i svi su nekako klinci, u tvornički krug prolaziš dva osiguranja, iskaznica, najava, svi nasmiješeni. Predmet dolaska ima preko šest tona, vrijedi milijunčić i preko nešto valute; papira je puno.
Sat kasnije, pališ auto.
Želiš.
Misliš.
Ništa.
Pa opet.
Nekoliko puta.
Te niotkud, zaista.
Prede.
Zloguka silueta prikaza motora na displeju nestala je, poput onog svraba tada nekad, ne ureklo se niti ponovilo.

Kemo priča o Arsenu.
Arsen o Kemi.
Žera priča nešto.

Pale.
Da ih Pale, sami na svijetu.
(Preko brda povratno odustah još kod drugog Golfa u krošnji, uz svu čast govedima i Goveđarima.)
Sarajevo.
Ljubavi moja. Kesteni moji ponoćni, glasiću koketni, ručice hladna... Neka si sretna u Berlinu. Mora netko tu Bosnu čuvati... Ispod Trebevića... pjeva Kemo...



Ostatak se pretvara u rutinu, ta tri sata... Semizovac, nekad super gulaš na skretanju za Visoko; Olovo; serpentine, Kladanj, šleperi ...



Ormanica, vječna granica vrijemeprostora, magla... noć se spušta, dvanaesti sat puta... Kao iz Wittenberga do Orašja...
Kemo priča o ocu.



Oznake: Bosnom


- 22:13 - Stisni pa pisni (6) - Papirni istisak - #

03.01.2015., subota

Endstation Bergland





Oznake: VW Käfer


- 22:23 - Stisni pa pisni (24) - Papirni istisak - #

< siječanj, 2015 >
P U S Č P S N
      1 2 3 4
5 6 7 8 9 10 11
12 13 14 15 16 17 18
19 20 21 22 23 24 25
26 27 28 29 30 31  

Travanj 2018 (1)
Ožujak 2018 (1)
Studeni 2017 (1)
Listopad 2017 (1)
Srpanj 2017 (1)
Ožujak 2017 (2)
Veljača 2017 (1)
Siječanj 2017 (3)
Studeni 2016 (1)
Listopad 2016 (4)
Kolovoz 2016 (2)
Srpanj 2016 (1)
Lipanj 2016 (4)
Svibanj 2016 (2)
Travanj 2016 (4)
Ožujak 2016 (5)
Veljača 2016 (2)
Siječanj 2016 (4)
Prosinac 2015 (1)
Studeni 2015 (2)
Listopad 2015 (2)
Rujan 2015 (5)
Kolovoz 2015 (1)
Srpanj 2015 (3)
Lipanj 2015 (2)
Svibanj 2015 (5)
Travanj 2015 (2)
Ožujak 2015 (6)
Veljača 2015 (4)
Siječanj 2015 (2)
Prosinac 2014 (5)
Studeni 2014 (4)
Listopad 2014 (6)
Srpanj 2014 (1)
Lipanj 2014 (1)
Svibanj 2014 (5)
Travanj 2014 (4)
Ožujak 2014 (7)
Veljača 2014 (3)
Siječanj 2014 (4)
Studeni 2013 (2)
Listopad 2013 (2)
Rujan 2013 (3)
Kolovoz 2013 (3)
Srpanj 2013 (4)
Lipanj 2013 (1)
Svibanj 2013 (5)
Travanj 2013 (7)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Komentari On/Off

Potaknut monotonijom provincije u kojoj privremeno živim deset godina, znatiželjan na oca Dalmatinca, introvertiran na majku Njemicu, ponekad u čudu na suprugu Tuzlanku, u životu svugdje pomalo, ovog pljuštećeg popodneva udovoljavam Vodenjaku u sebi i nekim dobronamjernicima koji me gurkahu na blogojavljanje, i ... kreće općeobrazovni blog introspektivnog snatrenja...

... a zašto baš Shelly Kelly?
Isključivo hommage imenu.
Interes za zrakoplovstvom odveo me u vrlo slojevitu priču o mogućoj kolateralnoj žrtvi interesa politike, o raznim licima istine i slučaju trenutka, o nafaki i sićušnosti svih nas na nekoj apstraktnoj, univerzalnoj šahovskoj ploči - privilegija je, moći pričati ...
(Šlagvort za zainteresirane - let IFOR-21, Ćilipi 1996. ...)


O bloženju načelno i konkretno:
"Da većina ljudi ne zna pisati, kompenzira činjenica što ionako nemaju što reći."
(Harald Schmidt)

"Nikad ne treba očajavati, kad se nešto izgubi, osoba ili radost ili sreća; sve se još divnije vraća. Što otpasti mora, otpada, što nama pripada, uz nas ostaje, jer sve se po zakonima odvija, koji su veći od naše spoznaje i s kojima smo samo naočigled u suprotnosti. Treba u sebi živjeti i na cijeli život misliti, na sve svoje milijune mogućnosti, širine i budućnosti, naspram kojih ne postoji ni prošlo niti izgubljeno.-"
(Rainer Maria Rilke, Rim, 29.4. 1904.)

"Inženjeri su deve, koje jašu ekonomi."

"Pametan čovjek nema vremena za demokratske većine."
(prof. Branko Katalinić)

"Malo ljudi vlada umjetnošću, plašiti se pravih stvari."
(Juli Zeh)

"Niemand lasse den Glauben daran fahren, dass Gott mit ihm eine grosse Tat will!"
(Dr. Martin Luther)

"Što manje ljudi znaju o tome, kako se prave kobasice i zakoni, to bolje spavaju."
(Otto von Bismarck)


Dnevnik.hr
Blog.hr

Napomena:
Za sadržaj linkova objavljenih ili preuzetih na svom blogu ne odgovaram.

... a ako netko želi mene linknut', u diskreciji, vlastitom prostoru, bez obaveza, ne svojom krivnjom, djeca ne smetaju itd ...:

grapskovrilo@gmail.com




Image and video hosting by TinyPic

Image and video hosting by TinyPic

Image and video hosting by TinyPic



...Godišnjem dobu sukladno...

Image and video hosting by TinyPic





... Uvijek ću se nakloniti imenima ...

Ernest Hemingway, Jacques Prevert, Peter Ustinov, Willy Brandt, Hans Dietrich Genscher, Brunolf Baade, Hugo Junkers, Ferry Porsche, Ruth Westheimer, Leni Riefenstahl, Dean Reed, Astor Piazzolla, Amalia Rodriguez, Ana Rukavina, Dieter Hildebrandt, Ivica Račan, Nela Sršen, Boris Dežulović, Ayrton Senna, Niki Lauda, Al Pacino, pater Stjepan Kušan ... i ima ih još mnogo, Bogu hvala ...

Image and video hosting by TinyPic

Image and video hosting by TinyPic

Image and video hosting by TinyPic

Image and video hosting by TinyPic

Image and video hosting by TinyPic

Image and video hosting by TinyPic

Image and video hosting by TinyPic

Image and video hosting by TinyPic

Image and video hosting by TinyPic

Image and video hosting by TinyPic

Image and video hosting by TinyPic

Image and video hosting by TinyPic

Image and video hosting by TinyPic

Image and video hosting by TinyPic

Image and video hosting by TinyPic

Image and video hosting by TinyPic