25.11.2014., utorak

Imamo Europu, ili - "što vam nije jasno?"

Kad su stvari poslovne, misliš si, lakše je.
Poslovno, trebaš informaciju iz MUP-a.
Pronađeš broj telefona. Zoveš. Čitko se predstaviš, u tri rečenice pojasniš povod poziva. Glas sa drugog brda nervozno te prekine, da tko si i što zapravo hoćeš.
Zapravo hoćeš, pa tu ponoviš uvod.
Dva prespoja dalje, nakon trećeg uvoda, kojeg sad već variraš u naglascima, iz dosade, odlučan glas sa druge strane bežičja pojasni, da tako može bilotko zvati i tražiti bilošto, pa de vi to emajlom.
Onda ti to de emajlom.
Jer je zaista hitno američkom naručitelju u ime japanske oštećene, a i tvoj šef počinje dizati obrvu nekontroliranom brzinom, što čuješ na mobitel.

Na de emajl stiže odgovor dan kasnije; predmet proslijeđen drugoj postaji.
Zoveš tu drugu postaju, čitko se predstaviš, u tri rečenice pojasniš povod poziva. Glas sa drugog brda nervozno te prekine, da tko si i što zapravo hoćeš.
Zapravo hoćeš, pa tu ponoviš uvod.
Dva prespoja dalje, nakon trećeg uvoda, kojeg sad već variraš u naglascima, iz dosade, odlučan glas sa druge strane bežičja pojasni, da tako može bilotko zvati i tražiti bilošto, pa de vi dođite ovamo.
Onda ti to de 270 kilometara tamo, osobno.
Odtreptavši tvoj uvod, konsijerž policijske postaje lijeno uzme slušalicu, gotovo zastane u pokretu, mrmlja, mjerka, črčka, mjerka, mrmlja, krene odložiti slušalicu uz izraz lica, kao da je zaboravio njezin najsvježiji sadržaj.
Da ne, ne, ne može to tako, dete vi - evo ti broj spisa i telefon inspektorice, direktni, nju nazovi večeras.
Na tvoju otklopljenu vilicu, lik veli, radi ona noćnu, pa nek ti pojasni, veli lik dalje.

Zoveš inspektoricu; uvod, ona histerično da što ti nije jasno, ti opet uvod i da ti je sve jasno, ali je nepotpuno. Ona da što ti misliš da ne može to tako, jesli li bio osobno, da jesi, da aha, ali ne može to tako, nema broj spisa, daš joj broj spisa, da ne može to tako, ona ima posla, pa kad bi sad svatko diktirao broj spisa, pa nije ona na informacijama, da nazvat će ona tebe čim pronađe spis.

Inspektorica ne zove, pa ti nazoveš nju, ali između druge i treće alternative njoj u korist ona te prekine, da ne može to tako, jel' nije bila jasna, ona će tebe nazvati, pa kud bi došli da svi tako rade... tuut, tuut, tuut...

Šefovo dijabetičarsko mljackanje u mobitelu se miješa sa zujanjem podizanja i spuštanja njegovih obrva. Riječi ne čujem.
Dajem se na drugu stranu, zovem osiguranje.
Ceketava ženska subraćka sasluša dva istovjetna uvoda i izdvojena dva pitanja i prosikće - i što sad Vama nije jasno?
...
...

Oznake: ustanove, komunikacija


- 18:43 - Stisni pa pisni (6) - Papirni istisak - #

20.11.2014., četvrtak

Moja Ja

Moja su ja ponekad poput djece. Svako želi pažnju, svako bi dominiralo, bilo isključivo. A ja ne mogu.
Ne mogu Baltiku privesti motar, Splitu Lutherova vrata sa reformacijskim tezama, zvukovima zore Brodarskog instituta šum Zagore.
Pa odustajem; jedino biram, post ne označiti - putovanjem.
Jer sve su to - moja ja. Nikad prispjela, nikad ispraćena, uvijek nedosanjana, zauglovita i potkožna trenom bezrječnog.


















Oznake: Split


- 23:06 - Stisni pa pisni (8) - Papirni istisak - #

18.11.2014., utorak

Podrepići donji

Kvazimoj PP (Prvi Pas) bio je prvi spoter, kojeg sam poznavao.
Spotirao je parove po zagrebačkovelesajamskom Fukodromu.
Obzirom da post nije o masi stvari, preskačem pojašnjenja, ali po šlagvortu spoter prvo nabacujem, kako mi je, ne tako davno, čovjek iz Osiguranja naložio da mu predam film iz foto - aparata. Digitalnog. Jer sam kroz ogradu pogranične zone slikao javno vidljiv stari avion. Koji svakako leti po internetu. I za kojeg me nježno pitao tehničar, koji ga je negdje u mojoj životnoj dobi predao kompaniji bivše nam države.

Spoteri dakle.
Ljudi, koji vukljaju Bauhaus - ljestve, termosice, sendviče, folije, kompase i kojekakve mape i karte u blizinu aerodroma, ne bi li snimili neki avion. Po isprintanom redu letenja, ili po blic - prilici nakon pogleda na javnomrežne avioradare.
I onda lupam glavom o kredenc, čupam viklere nad loncem poluskuhanog graha i zdvajam u maniri svih Glembajevih zajedno, shvaćajući da već punoljetno živim u kasabi, ubavoj, ali kasabi; da nema kina kazališta saune frendova muzeja aerodroma piste spotinga ... spotinga...

I onda kroz lavež pseta, koje preferira tartufatu umjesto Pedigrea, prepoznam zvuk dalek, zvuk poznat, zvuk jednoznačan. Nad kasabom. Pod koridorom oznake 115°.
Te se podiobim; Yin sa fotoaparatom na terasu, Yang na Google, poput stare Mlječanke, koja škica nebesa ...



I zaista...
Na 37 000 stopa, FL 370, po tracku 115°, eto ga; TC-JJF, let THY 12, Turkish, Boeing 777-3F2 ER... nad kasabom mi... A letjeh takvim iz Sydneya za London ...



Kad ono... Obadva... I posebno mi srcu milo, napaćeni Malaysian obadva; i obadva Airbus A-380... Prvi na 37 025 stopa, iz Pariza za Kuala Lumpur... iznad kasabe, drito... Dva A-380 u letu gledam...!



... a sa zapadnog horizonta, neparnom oznakom visine, korektno, FL 350, na 114°, slijedi ga MH 21, Malaysian A-380, ista destinacija, iz Londona... Evo ga, kasabu nadlijeće, Orašja mi muškatnog...



... i sjetim se, koje sam dječačke povode našao putu u Australiju, i kako sam jedan povod potvrdio trncima, dok su četiri motora gurala A-380 londonskom pistom prema Hong Kongu...
I kako mi nitko nije rekao, da sjedeći na donjem katu, sredina, za razliku od kina "Kustošija", od krila ne vidiš gotovo ništa...
I kako su mi koljena klecala, kad sam tu pticu prvi put u zraku vidio, još par godina prije...



A pas laje, i mobitel zvoni, ali moj film se zaglavljuje na tom prvosjećanju ...



... i ne stižem suvislo snimiti THA 971 iz Züricha za Bangkok, track 115°, 35.000 ft, A-340-642, kao neke godine na putu za Seoul...



Ja se tu nešto jadam, što živim u kasabi, a ona centar svijeta; globalni koridor.
Jer kad vidiš i Pariz i Kuala Lumpur i London i Zürich i Bangkok u deset minuta, i dva A-380 odjednom, uz obloguzu komšinicu kako leluja sa placa sa zelenjavom... /upload failed/
zubo
Ali, Kvazimoj PP bio je prvi spoter, kojeg sam poznavao.

Oznake: Airbus A-340, A-380, B-777, avioni


- 20:43 - Stisni pa pisni (4) - Papirni istisak - #

12.11.2014., srijeda

Za gorom

U duhove ne vjerujem.
Znam ih.
Znam ih, ali oni su zaposlena bića (i poštujem što ne haju za gender-osviješteno pisanje tipa „duhovi i dušice“), pa ih neću unedogled raspisivati; ipak duhovi imaju pune duhoruke posla, držati na okupu ovaj naš svijet… Treba šaltati svjetla, miješati mirise, krckati, žuboriti; ponekad dati taman onih par centimetara, koji te spase sudara. Kod duhova nema nezaposlenih.

Jedan se moj duh osjeti na pijesak, šumsku vlagu; ponekad i na željezo alata, na pivo, pretakano sa zaprežne cisterne u kante, pa u boce… Ogrće se nebom niskim, sjevernim.
Njega obično nađem lako, uvijek na istom mjestu; znam da je tamo i susreti su nam uvijek isti, mirni, rutinirani.
Mi se razumijemo.
Moj je drugi duh nestalan; svugdje je, ali kamo god sjednem da popričamo – baš tu baš tada nije…
Drugi duh oblači se u huk slapova, u vlagu krša i grabovine, u noć bezbrojnih zvijezda, u vonj magaradi i miris brašna, koštradine, vina, mokrog psećeg krzna.
I njega obično tražim, ali on je svugdje, svugdje uz mene, a ja ga tražim …























Oznake: Dalmatinska Zagora


- 11:42 - Stisni pa pisni (12) - Papirni istisak - #

< studeni, 2014 >
P U S Č P S N
          1 2
3 4 5 6 7 8 9
10 11 12 13 14 15 16
17 18 19 20 21 22 23
24 25 26 27 28 29 30

Srpanj 2017 (1)
Ožujak 2017 (2)
Veljača 2017 (1)
Siječanj 2017 (3)
Studeni 2016 (1)
Listopad 2016 (4)
Kolovoz 2016 (2)
Srpanj 2016 (1)
Lipanj 2016 (4)
Svibanj 2016 (2)
Travanj 2016 (4)
Ožujak 2016 (5)
Veljača 2016 (2)
Siječanj 2016 (4)
Prosinac 2015 (1)
Studeni 2015 (2)
Listopad 2015 (2)
Rujan 2015 (5)
Kolovoz 2015 (1)
Srpanj 2015 (3)
Lipanj 2015 (2)
Svibanj 2015 (5)
Travanj 2015 (2)
Ožujak 2015 (6)
Veljača 2015 (4)
Siječanj 2015 (2)
Prosinac 2014 (5)
Studeni 2014 (4)
Listopad 2014 (6)
Srpanj 2014 (1)
Lipanj 2014 (1)
Svibanj 2014 (5)
Travanj 2014 (4)
Ožujak 2014 (7)
Veljača 2014 (3)
Siječanj 2014 (4)
Studeni 2013 (2)
Listopad 2013 (2)
Rujan 2013 (3)
Kolovoz 2013 (3)
Srpanj 2013 (4)
Lipanj 2013 (1)
Svibanj 2013 (5)
Travanj 2013 (7)
Ožujak 2013 (6)
Veljača 2013 (2)
Siječanj 2013 (8)
Prosinac 2012 (3)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Komentari On/Off

Potaknut monotonijom provincije u kojoj privremeno živim deset godina, znatiželjan na oca Dalmatinca, introvertiran na majku Njemicu, ponekad u čudu na suprugu Tuzlanku, u životu svugdje pomalo, ovog pljuštećeg popodneva udovoljavam Vodenjaku u sebi i nekim dobronamjernicima koji me gurkahu na blogojavljanje, i ... kreće općeobrazovni blog introspektivnog snatrenja...

... a zašto baš Shelly Kelly?
Isključivo hommage imenu.
Interes za zrakoplovstvom odveo me u vrlo slojevitu priču o mogućoj kolateralnoj žrtvi interesa politike, o raznim licima istine i slučaju trenutka, o nafaki i sićušnosti svih nas na nekoj apstraktnoj, univerzalnoj šahovskoj ploči - privilegija je, moći pričati ...
(Šlagvort za zainteresirane - let IFOR-21, Ćilipi 1996. ...)


O bloženju načelno i konkretno:
"Da većina ljudi ne zna pisati, kompenzira činjenica što ionako nemaju što reći."
(Harald Schmidt)

"Nikad ne treba očajavati, kad se nešto izgubi, osoba ili radost ili sreća; sve se još divnije vraća. Što otpasti mora, otpada, što nama pripada, uz nas ostaje, jer sve se po zakonima odvija, koji su veći od naše spoznaje i s kojima smo samo naočigled u suprotnosti. Treba u sebi živjeti i na cijeli život misliti, na sve svoje milijune mogućnosti, širine i budućnosti, naspram kojih ne postoji ni prošlo niti izgubljeno.-"
(Rainer Maria Rilke, Rim, 29.4. 1904.)

"Inženjeri su deve, koje jašu ekonomi."

"Pametan čovjek nema vremena za demokratske većine."
(prof. Branko Katalinić)

"Malo ljudi vlada umjetnošću, plašiti se pravih stvari."
(Juli Zeh)

"Niemand lasse den Glauben daran fahren, dass Gott mit ihm eine grosse Tat will!"
(Dr. Martin Luther)

"Što manje ljudi znaju o tome, kako se prave kobasice i zakoni, to bolje spavaju."
(Otto von Bismarck)


Dnevnik.hr
Blog.hr

Napomena:
Za sadržaj linkova objavljenih ili preuzetih na svom blogu ne odgovaram.

... a ako netko želi mene linknut', u diskreciji, vlastitom prostoru, bez obaveza, ne svojom krivnjom, djeca ne smetaju itd ...:

grapskovrilo@gmail.com




Image and video hosting by TinyPic

Image and video hosting by TinyPic

Image and video hosting by TinyPic



...Godišnjem dobu sukladno...

Image and video hosting by TinyPic





... Uvijek ću se nakloniti imenima ...

Ernest Hemingway, Jacques Prevert, Peter Ustinov, Willy Brandt, Hans Dietrich Genscher, Brunolf Baade, Hugo Junkers, Ferry Porsche, Ruth Westheimer, Leni Riefenstahl, Dean Reed, Astor Piazzolla, Amalia Rodriguez, Ana Rukavina, Dieter Hildebrandt, Ivica Račan, Nela Sršen, Boris Dežulović, Ayrton Senna, Niki Lauda, Al Pacino, pater Stjepan Kušan ... i ima ih još mnogo, Bogu hvala ...

Image and video hosting by TinyPic

Image and video hosting by TinyPic

Image and video hosting by TinyPic

Image and video hosting by TinyPic

Image and video hosting by TinyPic

Image and video hosting by TinyPic

Image and video hosting by TinyPic

Image and video hosting by TinyPic

Image and video hosting by TinyPic

Image and video hosting by TinyPic

Image and video hosting by TinyPic

Image and video hosting by TinyPic

Image and video hosting by TinyPic

Image and video hosting by TinyPic

Image and video hosting by TinyPic

Image and video hosting by TinyPic


Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se