28.05.2014., srijeda

Žuborkrečina

I onda se jednostavno desi.

Kao u "pada kiša, pa je rat". Pada kiša, u ponoć prođeš cestom, kojom prolaziš sedamnaest godina. Ujutro joj priđeš u vojnom kamionu, dalje čamcem. Poznanik iz nekog drugog vremena te zazove imenom; "otkud Ti?!", gura ti staru majku u ruke, u čamac, nudi kulen. U vodi do koljena usred sobe - nikad nisi bio u njegovoj kući - kroz suze se smije. Bit će dobro, veli. Pazite mi ju, bolesna je.

Netko ti dodaje psića; "ne, prvo ljudi", čuješ se, i pomisliš na svoje suho pseto u suhom stanu, ni dva kilometra dalje. Jednostavno se desi. "Povlačimo se!", testosteronska glasina ronioca po povratku od probijenog nasipa; "mine!" Desi se.
Tražiš prinudno spušteni helikopter; navodno je na remontu tu - i -tu; preko treće zemlje doznaješ, nije. Akcija krpanja nasipa pod upitnikom; helikopteru nitko ne ulazi u trag.

I sve je to ok. Ubava Posavina, splitski šleper, premorena ekipa DUSZ-a, Belgijanci, THW, famozni tim Luksemburžana (piloti, krim - inspektori, vojni kemičari - volonteri), Albanci, Estonci, Austrijanci. Austrijance si lani, točno lani, gledao u nabujalom Dunavu. Ovdje? Nema šanse.
I onda se jednostavno desi.
Kao u "pada kiša, pa je rat."

I prvo su svi na lopatama, u lancima na paketima, na veslima, u mraku. Onda u kombiju prepoznaš lika sa Mljeta, kod kojeg si preklani slučajno probao famozno ulje i posjedio uz najljepši pogled na svijetu. Suza u oku pred klincem od desetak godina, veli, eto, koliko smo mogli...
U pozadini, kreću krvna zrnca, selo ovo, selo ono. Politikantska govna, vječnopovršna, iznimkama u čast, tim više. Dese se zalihe hrane u skladištu gada istovremeno sa apelom za skupljanje hrane. Desi se da križaš ime najugroženije obitelji sa kratke liste, jer ona mora biti kraća.
I sve to u oblaku adrenalina, vjerovanja, volje, neokretanja.

I pomalo se odlučiš vratiti sebi; moraš i sam dalje; i kreneš se povlačiti i prepuštati etabliranim rutinama, i sjetiš se poznatih lica iz vode, i kreneš zvati poznanike iz okolice... I tu, tada se desi... Važeš, riskirati stajanje u vodi punoj crkotina, ili se čuvati za plaćenu gažu za par dana. Drugi - "Ti si sa onim strancima sa pumpama; ako ikako možeš... makar prizemlje... " ... "Neka; hvala... Ne, ništa ne možeš pomoći. Sam ću. Što da Ti kažem...! Ne brini, u redu je."

Prvi bijes se tako desi, i prva nemoć.

Oznake: poplava, posavina


- 20:37 - Stisni pa pisni (8) - Papirni istisak - #

22.05.2014., četvrtak

Okolica Orašja,Posavina

Oznake: posavina, poplava


- 01:42 - Stisni pa pisni (13) - Papirni istisak - #

18.05.2014., nedjelja

Pozdrav iz Orašja...

... onima, koji su se javili i raspitivali. Nadam se, i onima, koje uzaludno zovem danima u Doboju i Šamcu.
Prije godinu dana, za dnevnice sam dokumentirao štete od poplava po Austriji, i vidio i jezu i organizaciju. Da sad probirem predmete za spašavanje, da lopatam cijeli dan, da šaljem apele za pomoć - tada nisam mogao slutiti.
Životinje i ljudi imaju jednako tužne poglede, kad moraju otići ili ostati.
Napuhani bilderi vreće pijeska bacaju kao čašice jogurta na kamione.
Meho i Ivica, Suada i Ana skupa pune vreće.
Balavci u iritantno friziranim autićima dolaze iz drugih gradova upomoć; firme "lopatarima" šalju vodu, kavu, kolače, sendviče, gulaš. Austrijanci došli sa opremom; helikopteri spuštaju generatore na livade.

Toliko.

Pozdrav iz Orašja; duga noć pred nama, mjeseci još duži.

Oznake: poplava, posavina


- 22:54 - Stisni pa pisni (11) - Papirni istisak - #

14.05.2014., srijeda

Konsenzualni tajming i što nikako ne činiti – Jelo Žužinek reloaded

Dižući se sa pola tuceta velikih tanjura u ruci, tresnuo sam o otvorena vrata kredenca.
Ne po prvi put.
Tanjuri i vrata ostali su čitavi, ali nije naodmet naglasiti mudrost iniciiranih kućemuževa, kako posuđe iz perilice treba prvo ostaviti da se ohladi, kako ne bi puklo pri vađenju. (Tema, o kojoj B.a.B.e. znakovito šute.)

Dok sam tako tresnuo, taman poslije mraka mi je sinulo. Tajming je složena stvar. Lako je sa jednom kazaljkom; sama sebi kroji sudbinu; može joj bit' (o federima i bradatim ženama ne mislim kontemplirati). Ali tajming dviju kazaljki već je zahtjevnija disciplina. Potvrđuju, uz ostalo, Bosanci u ćejfluku.
E, tako je i sa tajmingom u seksu. Lako je sam sebe tajmirati tijekom Selfieja pod tušem, sa ili bez masažnog mlaza vode u kružnim pokretima od prepona do donjeg trbuha. No, ista scena udvoje tajmingološki postaje kompliciranija; treba paziti na ritmove, frekvencije, razmake, svašta. Tajming tada postaje poput planinarenja; putem se patiš, ali na vrhu - ako ste stigli skupa - tim zajedničkije uživaš. Ili uživaš. Ovisno o spolu.
Tajming dakle implicira dvojnost; po nekim autorima dopušta i grupnost, no to već nadilazi temu posta.

E, ali ako osim u Disneyevog jednoroga čovjek vjeruje i u jednonogu sreću, koja ga prati otkako se rodio pod napušenom zvijezdom, zna da su stvari drukčije; da nije sve, kako se čini. Na kraju krajeva, da nije sve, kako se čini, dokazuju i striktno muške spike; Porsche sa ugrađenim „plinom“ i sva sila rabljenouglancano uvežene Mercedesčadi sa poluplastičnim kineskim gumama...
E dakle, jednonoga sreća kad te prati, svijet je drukčiji. Poput onoga, promatranog okom ambicioniranog fotografa; zlatna ura, plava ura... Tko nije doživio, zadovolji se i fleš – slikom u podne. Da ne spominjem fleš – selfi opet. Oni rijetki pak - znajo, o čemu ja to.

Kredencoudarna spoznaja o tajmingu, tajmirana sa pola tuceta tanjura u ruci, dovodi me u najboljoj maniri moje antipoduše, izvjesne Žuži Jelinek, do SM-a. SM, kao u Savjet Mjeseca.
Mili moji kućni muški, ali i dresirane žene (dressed) i svi vi, koji se osjećate neobrijano iznutra – tajming je bitan, ne samo tijekom Selfieja pod tušem, ne samo pri prolasku neuračunljivim kružnim tokom „Slavija“ u Beogradu, nego i pri kućnim poslovima u zajedništvu. Bitan je, ukoliko vas prati spomenuta jednonoga sreća biti sponzoriran ili –a u vlastitom prostoru; ne nositi posao doma, ne biti izložen usnom smradu nikakodaumre šefa svako jutro; dakle, ako imate jednonogu sreću, biti kućanik i tako doprinositi karijeri svoje partnerice ili čovjeka, koji se tako osjeća.
On ili – a i sam ili –a zna, kolika je vaša uloga, koliko znači to što žonglirate poluohlađene tanjure, prljave šalice, usisavač, džoger, Allways sa pet kapljica (NE taj; stoput sam ti rekla...), vatrostalnu posudu, bijeli veš, psa, pac za pečenje, promjenu guma na autu, račune, režije i pokoji podtušni Selfie. I sve se to podrazumijeva; na koncu, ravnopravnost je u najmanju ruku dvolična, ako ne i multilična.

... Konsenzualni tajming; na istisni ga više, Jelo, pomislili su neki dosad...

Konsenzualni tajming, braćo po vodi za peglu i Vanish - sestre premile, implicira da svojim činjenjem ili nečinjenjem a u ime i za račun mira u kući sa potencijalom uživanja u istom nikako – NIKAKO! – ne radite pogrešne stvari u pogrešno vrijeme (opet, vidjeti pod Selfie pod tušem). Jer, naše su suprugice širokog kolosijeka, poput onih uskotračnih, suptilna bića. Tankoćutna. I nemojte si dopustiti da im poremetite „va“, džogerom udarajući o stepenike stubišta ujutro, nakon što ih je pas mokar od (vaše!!) šetnje isprljao, stresajući se. Nikako tu grešku napraviti, dok vaše supružje iscrtava obrve, ili što već iscrtava. Jeka udarca džogera iz stubišta bitan je faktor miroljubive koegzistencije, koja je proporcionalna i spokoju iscrtavanja lica jutrom. Pretposljednje, što želite, je Eyeliner u supružnom oku.
O posljednjoj želji obrnute proporcionalnosti puno je pisano...

Predorgastički pokrećući srednjake po tipkovnici ovog kišnog prijepodneva, posljednju misao upućujem poanti...
NIKAKO, NIKAD, NIPOŠTO (NNN bez „i“) nemojte sitno sjeckati luk, iskuhavati kuhalo, tucati šnicle, laštiti obuću, a posebno – POSEBNONNN nemojte usisavati, dok se vaše supružje ili osoba, koja se u tom trenu tako osjeća, priprema za posao ili odmara poslije posla a prije večernjeg izlaska na redovni sastanak AFŽ-a. To NNNipošto ne činite. Nađite bolje vrijeme, trenutak osame! Osim ako se želite izložiti višetjednom tajcu nakon zaglušujuće paljbe iz slatkomednih ustašaca vaše premile osobice, koja u tom trenu više podsjeća na Staljinove orgulje, dok vi u glavi čajnom žličicom kopate zaklon u triput lakiranoj bambusovini parketa, na kojem jednonoge sreće stojite.
Jer – suptilna medousna ljubav, vaš (!!) zlatni sponzor vašom kućaničkom hiperaktivnošću prima vrlo negativnu poruku. Potvrdili komunikolozi i Geštaltovci. Naime, dok vi vitlate batom za meso, čekajući da se pegla zagrije i osluškujući, je li perilica oprala, kako biste iskoristili sunce za sušenje veša, nakon čega ćete usisati prije uzimanja vlažnog brisa poda (prije peglanja usisavati je zbog prašine besmisleno, vjerujte) – vaša ljubav vidi samo jedno: Vi ju vrijeđate!
Dok vam pseto veselo maše repićem, doznajete od svoje Staljinove orgulje u uskom kadru, kako to vaše iritantno ponašanje, to patetično demonstriranje žrtvenosti, to hinjenje dobre namjere nema za dotad neupitni cilj usisati, skuhati, oprati, osušiti; NE!!! – vi šaljete poruku, kako je vaše supružje lijeno; kako ste frustrirani, nezahvalni, kako očito nemate pametnijeg posla, a da je to tako i da se sa situacijom ne znate nositi, dokazujete upravo tim samoživim sjeckanjem, prženjem, džogiranjem, i, spomenut ću, makar me grom pukao – usisavanjem. Dakle, nemojte.
!
NNN.
!!
Nađite pravi trenutak; kad nitko ne čuje, ne vidi, kad nema svjedoka. A i tada, tiho; diskretno... Da nitko ne zna, ali i da nikoga ne zakinete. Baš kao Selfie pod tušem...

Čudna je stvar ta jednonoga sreća... Malo poput Mercedesa na plastičnim kineskim gumama...


U nedostatku napada, neporaženo vaš,

Jelo Žužinek

Oznake: kućni poslovi u doba emancipacije


- 09:32 - Stisni pa pisni (9) - Papirni istisak - #

08.05.2014., četvrtak

Terenci

Puno je tu i šminke i predrasuda.
Recimo, kad vidiš lika ili likicu; gojzerice, štucne, ruksak, štapovi, rukavice, posebne naočale, kompas, saharski šešir, sav ili sva poletna, koncentriran ili –a. Parsto metara kasnije, puhće, zastajkuje, njurga; vraća se, taman prekinuvši lovačku priču o nedavnom usponu na neki alpski vrh. Sad, jedva hvata dah, pozdraviti staricu, koja uz brdo goni magare, rutinski, bez štapova i kerefeka.
Kao i sa terencima - dajte mi Ladu Nivu; dajte mi terenac Uljanovskogo Avtomobilnogo Zavoda; može i Duster; nekakva Toyota iz dobrog starog vremena hladnog rata. Pustite me na miru sa kromiranim bull barovima, elektronskim asistencijama spuštanja (?!! wtf ??!!), aluminijskim felgama i deseteroslojnim lakom SUV-ova, čiji vozači obostrano ovlaže donji veš nakon spektakularne avanture Sljemenskom cestom.

Jednostavno, neke stvari jesu za neke stvari, a neke nisu. Zna se. Sve ima svoje. SUV je za po Tkalči i po Rivi / headbang /; Nivom se ide njivom. Poput specijalaca pretovareni planinari odlični su za salonski Selfie; ne i za ozbiljnije hodanje brdima.

Ili pekinezeri, recimo. Pekinezer jednostavno nije planinarski terenac ... eeehmm...

Oznake: pekinezer, planinarenje, Mljet


- 10:01 - Stisni pa pisni (7) - Papirni istisak - #

< svibanj, 2014 >
P U S Č P S N
      1 2 3 4
5 6 7 8 9 10 11
12 13 14 15 16 17 18
19 20 21 22 23 24 25
26 27 28 29 30 31  

Srpanj 2017 (1)
Ožujak 2017 (2)
Veljača 2017 (1)
Siječanj 2017 (3)
Studeni 2016 (1)
Listopad 2016 (4)
Kolovoz 2016 (2)
Srpanj 2016 (1)
Lipanj 2016 (4)
Svibanj 2016 (2)
Travanj 2016 (4)
Ožujak 2016 (5)
Veljača 2016 (2)
Siječanj 2016 (4)
Prosinac 2015 (1)
Studeni 2015 (2)
Listopad 2015 (2)
Rujan 2015 (5)
Kolovoz 2015 (1)
Srpanj 2015 (3)
Lipanj 2015 (2)
Svibanj 2015 (5)
Travanj 2015 (2)
Ožujak 2015 (6)
Veljača 2015 (4)
Siječanj 2015 (2)
Prosinac 2014 (5)
Studeni 2014 (4)
Listopad 2014 (6)
Srpanj 2014 (1)
Lipanj 2014 (1)
Svibanj 2014 (5)
Travanj 2014 (4)
Ožujak 2014 (7)
Veljača 2014 (3)
Siječanj 2014 (4)
Studeni 2013 (2)
Listopad 2013 (2)
Rujan 2013 (3)
Kolovoz 2013 (3)
Srpanj 2013 (4)
Lipanj 2013 (1)
Svibanj 2013 (5)
Travanj 2013 (7)
Ožujak 2013 (6)
Veljača 2013 (2)
Siječanj 2013 (8)
Prosinac 2012 (3)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Komentari On/Off

Potaknut monotonijom provincije u kojoj privremeno živim deset godina, znatiželjan na oca Dalmatinca, introvertiran na majku Njemicu, ponekad u čudu na suprugu Tuzlanku, u životu svugdje pomalo, ovog pljuštećeg popodneva udovoljavam Vodenjaku u sebi i nekim dobronamjernicima koji me gurkahu na blogojavljanje, i ... kreće općeobrazovni blog introspektivnog snatrenja...

... a zašto baš Shelly Kelly?
Isključivo hommage imenu.
Interes za zrakoplovstvom odveo me u vrlo slojevitu priču o mogućoj kolateralnoj žrtvi interesa politike, o raznim licima istine i slučaju trenutka, o nafaki i sićušnosti svih nas na nekoj apstraktnoj, univerzalnoj šahovskoj ploči - privilegija je, moći pričati ...
(Šlagvort za zainteresirane - let IFOR-21, Ćilipi 1996. ...)


O bloženju načelno i konkretno:
"Da većina ljudi ne zna pisati, kompenzira činjenica što ionako nemaju što reći."
(Harald Schmidt)

"Nikad ne treba očajavati, kad se nešto izgubi, osoba ili radost ili sreća; sve se još divnije vraća. Što otpasti mora, otpada, što nama pripada, uz nas ostaje, jer sve se po zakonima odvija, koji su veći od naše spoznaje i s kojima smo samo naočigled u suprotnosti. Treba u sebi živjeti i na cijeli život misliti, na sve svoje milijune mogućnosti, širine i budućnosti, naspram kojih ne postoji ni prošlo niti izgubljeno.-"
(Rainer Maria Rilke, Rim, 29.4. 1904.)

"Inženjeri su deve, koje jašu ekonomi."

"Pametan čovjek nema vremena za demokratske većine."
(prof. Branko Katalinić)

"Malo ljudi vlada umjetnošću, plašiti se pravih stvari."
(Juli Zeh)

"Niemand lasse den Glauben daran fahren, dass Gott mit ihm eine grosse Tat will!"
(Dr. Martin Luther)

"Što manje ljudi znaju o tome, kako se prave kobasice i zakoni, to bolje spavaju."
(Otto von Bismarck)


Dnevnik.hr
Blog.hr

Napomena:
Za sadržaj linkova objavljenih ili preuzetih na svom blogu ne odgovaram.

... a ako netko želi mene linknut', u diskreciji, vlastitom prostoru, bez obaveza, ne svojom krivnjom, djeca ne smetaju itd ...:

grapskovrilo@gmail.com




Image and video hosting by TinyPic

Image and video hosting by TinyPic

Image and video hosting by TinyPic



...Godišnjem dobu sukladno...

Image and video hosting by TinyPic





... Uvijek ću se nakloniti imenima ...

Ernest Hemingway, Jacques Prevert, Peter Ustinov, Willy Brandt, Hans Dietrich Genscher, Brunolf Baade, Hugo Junkers, Ferry Porsche, Ruth Westheimer, Leni Riefenstahl, Dean Reed, Astor Piazzolla, Amalia Rodriguez, Ana Rukavina, Dieter Hildebrandt, Ivica Račan, Nela Sršen, Boris Dežulović, Ayrton Senna, Niki Lauda, Al Pacino, pater Stjepan Kušan ... i ima ih još mnogo, Bogu hvala ...

Image and video hosting by TinyPic

Image and video hosting by TinyPic

Image and video hosting by TinyPic

Image and video hosting by TinyPic

Image and video hosting by TinyPic

Image and video hosting by TinyPic

Image and video hosting by TinyPic

Image and video hosting by TinyPic

Image and video hosting by TinyPic

Image and video hosting by TinyPic

Image and video hosting by TinyPic

Image and video hosting by TinyPic

Image and video hosting by TinyPic

Image and video hosting by TinyPic

Image and video hosting by TinyPic

Image and video hosting by TinyPic


Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se