27.02.2014., četvrtak

Zaživotna

Znaš, ne bih Ti pisao, ne bih Ti, posebno, pisao ovuda, ali znam da me čitaš.
I da ne bih poantu čuvao za kraj, odmah Ti pišem – jebi se. Jebi se, M.

Lijepo sam Ti rekao da mrzim otvorene teme, neizrečene, nerazjašnjene; ono „ima dana“, „lako ćemo“; „stignemo“, „čim bude prilika“. Rekao sam Ti da sa ocem nisam imao dana stići imati priliku i ne da nismo lako, nego nismo uopće. Ali ne, Ti opet po svome.

I uopće, samo da znaš, obradovao si me sa ona dva kartona jaja za moj rođendan. Ali brale, manja kokošja jaja nisam vidio, ono je cirkus od jaja, M., a uvijek si govorio kako imaš sretne kokoši na dvorištu... Eno gledam ih u hladnjaku jutros, i ne znam, što ću s njima.
I uopće, Ti i Tvoje sretne živine. Nisi ni izišao iz kuće, a maloj mački fali dio face. Zečeve nisi nahranio. Psi su se izbezumljeni razbježali. Ali ne, moj M. je odlučio... Uz ostalo, i zato se jebi, moj M. Jer, istina, nikad nisam vidio sretnije kokoši, ljepše zečeve, sretnije pse i pripadne im mačke. Ali stoput sam Ti rekao... kokoši i zečevi završit će, kad se ovo desi, u nečijem loncu, ma koliko si puta plakao za uginulim zečićima, ma koliko si mi tvrdio da pijetao razumije, kad mu pričaš. Rekao sam Ti, ovako će se završiti.
I ponavljao sam Ti, M., kako Ti mogu obećati zbrinuti pse kod Tvoje svojte, ali ta Tvoja svojta jedva da je došla, kad si Ti tako odlučio ... otići..., a kamoli da bi oni htjeli Tvoje sretne salonske beštije. Koje sam ja lovio po mjestu, kad si Ti izvolio ... otići.
(Nisam Ti ni o Australiji ispričao...)
Jebao Te i kupus za zečeve i mrkva i slama i kukuruz i koncentrat za kokoši, i kosti za pse... kad si sam jeo samo peciva. I cigarete si gutao, pardon.

Tvoje iritantne šlagere neću komentirati, Tvoje besmislene prognoze potresa (kako si znao, onaj put?!), Tvoje debilne vrtne patuljke... Jeb'o Te gipsani nos Olića od pola metra i Tvoj slom živaca, kad ga je pas oborio pa si urlao satima ...

A prije nego Ti kažem, M., jebi se zbog načina; zbog tristo i sedam patenata za praktično dvorište, čistoću kaveza, zbog tavana punog drva koja sam Ti unio, kako bi psi s trosjeda uživali kraj kamina, i uopće zbog Tvog svadljivog pametovanja svemu i svakome, prije svega toga, M., ... ali, zaboravio sam. Jebi se, što isto kao moj ćaća nisi htio doktora. To ne bi valjalo da sam Ti zaboravio napisati. Glupo muško, gori si od mene...
A bio sam zaustio reći, moj M., jebi se s tim pizdarijama od poklona. Jer što da radim sa kineskim džepnim satom, čiji se lanac pokidao prije nego je prva baterija iscurila? I bi li Ti pušio plastičnu lulu, kakvu si meni poklonio? Ne smij se, znam da te oduševljavalo, kako je ovdje sve jeftino. Ali da znaš, eto baš da znaš, upušit ću tu Tvoju plastičnu lulu i popravit ću taj idiotski sat, eto tebi u inat. I s time ću Ti doći u posjet.
I ne smij mi se; bolje izravnaj taj naheri križ u ilovači; znaš da je javašluk nedopustiv!
O neoprostivosti nereda iza Tebe da ne govorim...

Fališ mi, idiote.

p.s. Pozdravi mi ćaću. Ali kloni ga se, i on je namćorast.




- 14:14 - Stisni pa pisni (8) - Papirni istisak - #

17.02.2014., ponedjeljak

Jelo Žužinek protiv viklera rutine

Mili moji,

odustajem od dosad često korištene uvodne figure. U glavu: Dlakavo ili kokošje poprsje, izbrijane noge ili testisi, grb lovačkog društva tetoviran na trtici ili stidnoj kosti - sve je zapravo isto. Ako dovoljno dugo hodate s kamenčićem u salonki, ako dovoljno dugo lupate glavom o kredenc zbog propuštenog kvikija (tome je preko desetljeće i kredenc bi svakako trebalo zamijeniti), neminovno vas uhvati – rutina. A kako ovo nije post o mitu da oni među vama, koji Lamborghini Aventador pred dvostrukim zavojem, s desnom nogom na gasu svo vrijeme, usporavaju nježno doziranim stiskom lijevog stopala, kako ne bi poremetili balans auta, ponudit ću vam danas nekoliko savjeta protiv rutine.
Nije rutina loša stvar; uglavnom je to limunovim sokom ispisan podnaslov svakog serioznijeg vjenčanog lista, ali – znaju tehničari među nama – ciklično opterećenje rutinom može postati rizik po konstrukciju; dovesti do zamora materijala, do pucanja. O rizicima i nuspojavama sam često pisao, ponekad i limunovim sokom, ali sad ću podijeliti sa vama par savjeta o prevenciji – praktičnih, konkretnih, onakvih, kakve bi potpisala i moja uvažena antipodica i, neki kažu, prijateljica Milke Planinc - Žuži Jelinek. Na žalost, na moj upit, može li svojim prebogatim životnim iskustvom potvrditi tvrdnju, da su kočničari lijevom nogom ujedno i obdareniji, do zaključenja ovog posta nisam dobio odgovor.

Usisavanje.

Sigurno vam se ne jednom desilo da usisavač, uvijek u milimetar desnim kotačem zapinjući o dovratke, rubove kreveta i noge stolica i stolova, ostane bez upravo tog desnog kotača. I vjerujte, mnogo je lonaca sarme prokuhalo, dok nisam shvatio: Radi se o zamoru, o rutini! Zar ne, uvijek nekako istim redom usisavate stan, i uglavnom nekako desnokretno, dakle tako, da uvijek isti kotač usisavača udara u prepreke – desni.
Mile moje bezrepe sugrađanke, dragi moji gurači i potezači kuhinjskih rekvizita – okrenite rutinu! Krenite ulijevo!
Ne uštekavajte ga uvijek prvo u kupaoni, prelazeći potom iz hodnika u spavaću sobu, kako biste završili na kuhinjskom podu. Ne; iznenadite i sebe i desni kotač usisavača; krenite ispod stola dnevne sobe, učinite kupaonicu međustanicom, pod krevetom tek predahnite, a završite na polici u radnoj sobi. Vidjet ćete razliku!
Još ako imate strpljenja, pratiti upad vanjskog svjetla u prostorije, kojima se tako mijenjajući raspored krećete u razna doba dana, razna godišnja doba – imat ćete i divan mentalni foto – projekt gotovo beskrajnog putovanja prostranstvima vlastite kreativnosti!

Pranje podova.

Ne lažimo se, mili moji i ništa zanemarivije mile. Čarolija, koju osjetite, kad osoba vašeg tokena promijeni parfem, u stvari je iluzija; iluzija promjene partnera. Zatvorivši oči, gotovo sigurno će vas i prije prodora cilindra u tubus (uz osobiti pozdrav jednom profesoru Nacrtne geometrije) čula zavarati, kako ste isprepleteni sa nekom novom osobom, drugom, koja tek slučajno ima kurje oko, madež ili brčić baš poput ključara vaše dugogodišnje rutine.
E, pa, tako je i sa deterdžentima za pranje poda. Ne morate uvijek do večernjeg ukazanja Mislava Bage ili Sulje Veličanstvenog u nozdrvama vrtiti miris Arfa. Probajte Ajax, Mr. Propper, Mr. Musculo! Vjerujte, osjećat ćete se, kao da je opranim stubištem prošla fatalna mulatkinja, čvrstoguzi mladac, dva u jedan ili kakogod. Svakako, mijenjajte! Ohrabrite se, istražiti novo, pomaknuti granice! Rutina ubija!
/Zašto se ova sredstva za pranje – isto kao i usisavači! - zovu muškim imenima, a barem polovica uragana ipak ravnopravno i ženskim, prepuštam struci.../

(Gornji savjet o usisavanju i ovdje vrijedi; ne krećite uvijek od tavana, desnokretno; ne, zamahnite džogerom koji put od prizemlja, ulijevo! Promatrajte igru svjetla kroz godišnja doba! Jamčim divnu mješavinu leptirića u želucu i ustreptalosti zabranjenim! Ponajbolje - ni vještačenje hard diska neće vas kompromitirati!)

Brijanje.

Koliko ste puta skinutih naočala, mokrih ruku, face natrackane pjenom za brijanje, krenuli kao carinik na Bajakovu pretraživati kupaonu, jer je OVR (Osobica Vaše Rutine) ušla u kupaonu, dok ste vi šetali njegovog ili njezinog psa u maglovito praskozorje, i posluživši se vašim brijačem zaturila ga tko-zna-gdje, iako ste joj/mu do granice uvredljivosti jasnom porukom na njegovu ili njezinu policu stavili cijeli paket žileta, kako sami ne biste poslije brijanja izgledali kao loše obrijan pičić s upaljenim prištićima dva centimetra ispod suvišne tetovaže?!
Odgovor svi znamo, ma koliko šutjeli o tome.
I ne, ne zagovaram lokot na desnoj polovici špigla, niti sakrivanje brijača među prljavim rubljem (gdje ga sigurno neće tražiti). Vezanje brijača uzicom za slavinu također djeluje malo patetično, kao i ono u afektu crvenim markerom na utikač četkice za zube napisano „ne vadi!“, nakon što ste ju jednom prečesto praznu premetali po gubici manualno.
Ali, mili moji, iskoristite bolne zglobove, utrnule ruke, cijepanje u utrobi, pun mjehur – ustanite ranije! Obucite se, izvedite psa (stari Latini – „Tko prvum, ker šetum!“), uznesite ga Ajaxom mirisnim stubištem, operite ga, osušite, nahranite, napojite, skuhajte kavu i čaj i u blenderu pripremite beskompromisnu količinu odvratnog napitka za čišćenje jetre, i razgibavši se u „fast forward“ modusu, dohvatite svojom rukom svoj brijač, dok iz spavaće sobe dupkom pune zatvorenog prozora dopire spokojno hrkanje OVR. Jamčim trijumf volje! Svježe obrijani samo svojim rođenim žiletom, razgibani, prošetani, dobacite mirisno psetance OVR na jastuk i cvrkutavo zapitajte – „Meko kuhana ili na oko?“ Ne – za – mje – nji - vo!

Kupovanje uložaka.

Ne, mili moji i mile, neću se ponavljati o znanosti kartonskog i celofanskog pakiranja, broja kapi niti o vječnoj polemici, kad vam ona ili održi prodiku da ste mogli kupiti jeftinije veće pakovanje ili da ste opet uzeli najjeftinije a ne najbolje. Ne. O tome sam već pisao, a oraško sveučilište svakako je uvelo i poseban tematski studij; diplomu priznaje i zagrebačko sveučilište.
Protiv viklera rutine, kad poput teleta stojite pred petmetarskom policom sa ulošcima, ovaj put savjetujem da ne konzultirate mrgudnu i ne manje izgubljenu prodaviteljicu, nego vi fino skinite sa obližnjeg viljuškara istetoviranog skladištara, i zamolite njega za pomoć oko odabira uložaka za OVR. Umjesto da iskomplimentirate Akrapovićev auspuh njegoveg Kawasakija pred skladištem, pitajte ga - po mogućnosti hrapavim, dubokim glasom punim testosterona - kupuje li on ove ili one.
Jamčim zanimljive prizore; trgovinu ćete u svakom slučaju napustiti sa smješkom. Olakšanja.
Rutinu je lako razbiti, mili moji i mile! Samo se treba truditi!

Mogao bih tako nastaviti, mili moji, pa tako predložiti da sitno nasjeckanu kapulu dodate predzadnju u lonac, neposredno prije tri žlice hladno prešanog maslinovog ulja. Jer, okrenuti vikler rutine ima svoju cijenu. No, princip ste shvatili!

O ispucalim vrhovima i ispravljanju krive Drine, uz najavu prvog multipraktika sa MP3 – utičnicom - idući put.

When in doubt,

Jelo Žužinek

Oznake: kućni poslovi, rutina, monotonija


- 08:32 - Stisni pa pisni (6) - Papirni istisak - #

09.02.2014., nedjelja

O sranju i pašteti, dok štuke lete

Da nije BeiHerc... (To samo doprinosim činjenici kako dupe i mišljenje svi imamo... )

Da dakle nije BeiHerc, ne bi mogao Dodik o zavjeri Muslimana. Pusić – i time se dotičem paštetoskakačice – bi imala manju minutažu u medijima. A posebno cukreno je procvrkutala, kako će ona o Bosni i pred nekim švedskim stolom NATO-a u Bruxellesu. Već vidim kako joj ganuti BeiHerclije šalju paketiće zahvalnosti; par tufahija, malo sudžuka, što se ima... Brine mucica o susjedima...

Da nije BeiHerc, ne bi Inzko prošpekulirao o međunarodnim tenkovima. Dobro pa nije špekulirao o padu meteora na Kalesiju, ili o možebitnosti kravljeg prdeža na obroncima Vlašića. Jer može bit' svašta.

Naravno, i Izetbegović Junioru dobro je došlo. Nije se libio izjaviti kako će on i njegovi učiniti sve, iako on i njegovi nemaju neku moć (kao što se nemoćan nije libio tražiti službeno vozilo za parsto tisuća maraka), ali i njega puni televizori opet, mašala, mašala. Najgore po neku zemlju su prazni i šuplji televizori. Gori od nemoćnih vlastodržaca, koji obećavaju sve učiniti.

Naravno, odjednom svi znaju sve; to korupcija, to lopovi, to neisplaćeno, to pro(ne)vjereno.
Naravno, nađu se i bivši međunarodni kolege; javljaju se, vele – „pa trebali ste znati...“ No, oni će se gurati sa Pusićkom po Bruxellesima i New Yorcima, i sigurno će zafaliti Eviana ili Ballantinesa, pa je to ok. Pusić će to shendlat desnim skočnim zglobom.

Ali sranje je manje izgorena arhivska građa u Sarajevu; sranje je manje čađava fasada u Tuzli. Veće je sranje, meni je veće, Milanovićevo ukazanje u Mostaru. Niotkud, ničim izazvan; očito sa slobodnim terminom, ili radi manjka zainteresiranih novinara u ErnamHa ove kišovite nedjelje. I dođe on, kako bi došao i nakaradu učinio ovih dana, recimo, srpski premijer Dačić dolaskom u Banja Luku. Petljatorski, nepozvano.
I veli tako Milanović u BeiHerc, ovu vašu BeiHerc šutaju već sto godina. Kratka stanka. Pa dometne - a ni mi ne znamo, što bismo s vama. Otprilike. I odlučno i mudro pogleda u tri kamere, svakim okom u po jednu. Raja se sturi ganuta trenutkom spoznaje; eto došao Miki reći šutanima da su šutani. Jesu li mu, pakujući poklončiće za Pusićku, isto spakirali par baklavica za puta, ne znam.
Ali ne mogu vjerovati.

Što bi bilo, da nije BeiHerc...


Oznake: Bosna i Hercegovina, Pusić, Milanović


- 20:24 - Stisni pa pisni (8) - Papirni istisak - #

< veljača, 2014 >
P U S Č P S N
          1 2
3 4 5 6 7 8 9
10 11 12 13 14 15 16
17 18 19 20 21 22 23
24 25 26 27 28    

Ožujak 2017 (2)
Veljača 2017 (1)
Siječanj 2017 (3)
Studeni 2016 (1)
Listopad 2016 (4)
Kolovoz 2016 (2)
Srpanj 2016 (1)
Lipanj 2016 (4)
Svibanj 2016 (2)
Travanj 2016 (4)
Ožujak 2016 (5)
Veljača 2016 (2)
Siječanj 2016 (4)
Prosinac 2015 (1)
Studeni 2015 (2)
Listopad 2015 (2)
Rujan 2015 (5)
Kolovoz 2015 (1)
Srpanj 2015 (3)
Lipanj 2015 (2)
Svibanj 2015 (5)
Travanj 2015 (2)
Ožujak 2015 (6)
Veljača 2015 (4)
Siječanj 2015 (2)
Prosinac 2014 (5)
Studeni 2014 (4)
Listopad 2014 (6)
Srpanj 2014 (1)
Lipanj 2014 (1)
Svibanj 2014 (5)
Travanj 2014 (4)
Ožujak 2014 (7)
Veljača 2014 (3)
Siječanj 2014 (4)
Studeni 2013 (2)
Listopad 2013 (2)
Rujan 2013 (3)
Kolovoz 2013 (3)
Srpanj 2013 (4)
Lipanj 2013 (1)
Svibanj 2013 (5)
Travanj 2013 (7)
Ožujak 2013 (6)
Veljača 2013 (2)
Siječanj 2013 (8)
Prosinac 2012 (3)
Studeni 2012 (5)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Komentari On/Off

Potaknut monotonijom provincije u kojoj privremeno živim deset godina, znatiželjan na oca Dalmatinca, introvertiran na majku Njemicu, ponekad u čudu na suprugu Tuzlanku, u životu svugdje pomalo, ovog pljuštećeg popodneva udovoljavam Vodenjaku u sebi i nekim dobronamjernicima koji me gurkahu na blogojavljanje, i ... kreće općeobrazovni blog introspektivnog snatrenja...

... a zašto baš Shelly Kelly?
Isključivo hommage imenu.
Interes za zrakoplovstvom odveo me u vrlo slojevitu priču o mogućoj kolateralnoj žrtvi interesa politike, o raznim licima istine i slučaju trenutka, o nafaki i sićušnosti svih nas na nekoj apstraktnoj, univerzalnoj šahovskoj ploči - privilegija je, moći pričati ...
(Šlagvort za zainteresirane - let IFOR-21, Ćilipi 1996. ...)


O bloženju načelno i konkretno:
"Da većina ljudi ne zna pisati, kompenzira činjenica što ionako nemaju što reći."
(Harald Schmidt)

"Nikad ne treba očajavati, kad se nešto izgubi, osoba ili radost ili sreća; sve se još divnije vraća. Što otpasti mora, otpada, što nama pripada, uz nas ostaje, jer sve se po zakonima odvija, koji su veći od naše spoznaje i s kojima smo samo naočigled u suprotnosti. Treba u sebi živjeti i na cijeli život misliti, na sve svoje milijune mogućnosti, širine i budućnosti, naspram kojih ne postoji ni prošlo niti izgubljeno.-"
(Rainer Maria Rilke, Rim, 29.4. 1904.)

"Inženjeri su deve, koje jašu ekonomi."

"Pametan čovjek nema vremena za demokratske većine."
(prof. Branko Katalinić)

"Malo ljudi vlada umjetnošću, plašiti se pravih stvari."
(Juli Zeh)

"Niemand lasse den Glauben daran fahren, dass Gott mit ihm eine grosse Tat will!"
(Dr. Martin Luther)

"Što manje ljudi znaju o tome, kako se prave kobasice i zakoni, to bolje spavaju."
(Otto von Bismarck)


Dnevnik.hr
Blog.hr

Napomena:
Za sadržaj linkova objavljenih ili preuzetih na svom blogu ne odgovaram.

... a ako netko želi mene linknut', u diskreciji, vlastitom prostoru, bez obaveza, ne svojom krivnjom, djeca ne smetaju itd ...:

grapskovrilo@gmail.com




Image and video hosting by TinyPic

Image and video hosting by TinyPic

Image and video hosting by TinyPic



...Godišnjem dobu sukladno...

Image and video hosting by TinyPic





... Uvijek ću se nakloniti imenima ...

Ernest Hemingway, Jacques Prevert, Peter Ustinov, Willy Brandt, Hans Dietrich Genscher, Brunolf Baade, Hugo Junkers, Ferry Porsche, Ruth Westheimer, Leni Riefenstahl, Dean Reed, Astor Piazzolla, Amalia Rodriguez, Ana Rukavina, Dieter Hildebrandt, Ivica Račan, Nela Sršen, Boris Dežulović, Ayrton Senna, Niki Lauda, Al Pacino, pater Stjepan Kušan ... i ima ih još mnogo, Bogu hvala ...

Image and video hosting by TinyPic

Image and video hosting by TinyPic

Image and video hosting by TinyPic

Image and video hosting by TinyPic

Image and video hosting by TinyPic

Image and video hosting by TinyPic

Image and video hosting by TinyPic

Image and video hosting by TinyPic

Image and video hosting by TinyPic

Image and video hosting by TinyPic

Image and video hosting by TinyPic

Image and video hosting by TinyPic

Image and video hosting by TinyPic

Image and video hosting by TinyPic

Image and video hosting by TinyPic

Image and video hosting by TinyPic


Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se