04.10.2013., petak

Just another day

Po tupom bolu desno ispod rebara, koji ga je točnošću voznog reda probudio, znao je da je pola četiri.
Otpio je gutljaj vode – naviku držanja čaše vode kraj uzglavlja dugo je ismijavao kod svoje bake, kao i kad bi njegova majka skidala naočale „da nešto vidi“ na pakovanju lijekova - i potisnuo sinoćnje pitanje šefa o obračunu satnice; „drop the thought“, mantrao je, sve se više budeći u pokušaju da potisne peckavo golicanje u nosnici, kako ne bi kihnuo. Kihnuo je, uz oštar, sijekući bol u donjem dijelu kičme, koji mu je oduzeo dah. Do drugog kihanja.
„Dobro, što si se uzvrtio?!“ – promrmljala je ona i nastavila mu hrkati kraj uha.
Srce mu je lupalo od grla do želuca; vrtio je u mislima obračun satnice, glupi odgovor predstavnika stanara; pokušavao se ne počešati, svakako ne shvaćajući, zašto ga pecka kožica već danima, a seksao se nije ... dugo. Svakako, i kapci i kutevi usana ispucali su mu, pomislio je, iziritiran misaonom klopkom o mogućoj zarazi bez koitusa. B – vitamin.
Treba kupiti B – vitamin.

Po histeričnom lavežu pekinezera u susjedstvu znao je da je šest.
Ustajući slijedom pokreta, koji bi upućenog promatrača mogao podsjetiti na puzanje minskim poljem, pokušao se tiho obući. Pipkajući za naočale, oborio je Labelo, kojeg je držao kraj uzglavlja, taman dovoljno daleko od čaše s vodom, da nju ne odloži koso. „Bože; daj se smiri više!“ – rekla je ona, već prije konačnog znaka interpunkcije nastavljajući hrkati.
On je pažljivo pipkao majicu, kako bi se što prije i što tiše obukao, i dvaput za redom promašio rukav.
Kako bi bio tih i ne budio ju, odlučio je ostati na ledenom parketu bos, dok rukom ne uhvati zveketavu kopču remena od hlača. Zveketava kopča remena od hlača udarila je u radijator.
"Mmmm... !!!"

Radna ploha bila je zasuta suhim krušnim mrvicama, koje su bile i objašnjenje krckanja pod papučama; dugi nož za kruh, vrha umrljanog majonezom, ležao je na sredini, uz neumotan ostatak kruha i potamnjeli narezak, na kojem je blago u Gospodinu počivala muha divnih boja. Sinoć je, taman prije spavanja, bio pospremio kuhinju i obrisao pod. Ona je ostala gledati seriju i, valjda, ogladnjela.
Dohvatio je bocu s vodom, kako bi skuhao kavu. Bila je prazna. Na izlazu iz kuhinje, skinuo je papuče – radi mrvica, i kako ju ne bi budio bučnijim hodanjem. Krenuo je u špajzu kraj stana po novu bocu vode; bešumno podigao ključ špajze sa police i potisnutom psovkom propratio njegov već pomalo zajebantski slobodni let do zvučnog pada na pločice, uz tri afektirana odskoka.
„E zbilja, jebi ga!“, čulo se iz spavaće sobe. Umjesto nastavka hrkanja, rekla je „Ti bi zaista trebao piti nešto za živce“!

Koliko je gumena brtva perilice posuđa prljava, primijetio je točno usred spoznaje da se i sad, dvadeset i pet godina od očeve smrti, nije pomirio sa načinom njegovog odlaska. Ne, otac mu nije nedostajao, ali ta smrt napuštene džukele nije ga puštala niti nakon toliko vremena. Svakako će danas morati oprati perilicu; nasmijao se zamišljenom debelom flomasteru, koji na ekranu križa lik stereotipne domaćice sa nekom čarobnom kemikalijom i stereotipno kemijskim smješkom domaćice; ništa ne mijenja klečanje sa spužvom u ruci, znao je.
Zaista, mrzio je ovaj datum.

Trzaj u želucu gotovo je bio sinkroniziran sa zvonom mobitela (iz sobe je doprlo „Hoće li taj čaj više?“); šef ga je zasuo serijom pitanja, koja mu je sinoć poslao mailom i na koja je on, sva redom, detaljno odgovorio prije spavanja; ne, šef nije vidio mail, i što je s tim obračunom satnice; „'alo, hoću čaaj!“; pokušavao je smirenim glasom pojasniti šefu pojašnjeno, dok je kabel kuhala za vodu kao na usporenom snimku prošao ispod ručke džezve koja se prevrnula a kava se preko umrvljene radne plohe i ispod ostavljenog kruha počela slijevati u ladicu i niz vrata elementa na umrvljene pločice, na kojima je na vlastito čuđenje, upravo je primijetio, stajao bos.
Pozdrav prostati, pomislio je.

Zvonjava sa crkvenog tornja i histerični lavež pekinezera u susjedstvu označili su osam sati. Iz portafona je čuo nazalni susjedov glas. „E, ko-o-mšija“ – sa onim mehkim „š“ – „eto't kerovi raznijeli đubre pred kapijom... sam' da't ja-a-vim...“
Iako je jutro bilo sasvim obično, grč u želucu, jači nego inače, pokušavao je svjesno ublažiti. Šef je prihvatio pojašnjenje; pokupiti prosutu kavu, skuhati drugu i oprati pod drugi put unutar dvanaest sati nije neki problem; mrvice nisu razlog gubljenju živaca, perilicu će oribati svakako, i time ostaje samo taj glupi datum...
Na popis za kupovinu dodao je B – vitamin.

- 11:06 - Stisni pa pisni (5) - Papirni istisak - #

< listopad, 2013 >
P U S Č P S N
  1 2 3 4 5 6
7 8 9 10 11 12 13
14 15 16 17 18 19 20
21 22 23 24 25 26 27
28 29 30 31      

Travanj 2018 (1)
Ožujak 2018 (1)
Studeni 2017 (1)
Listopad 2017 (1)
Srpanj 2017 (1)
Ožujak 2017 (2)
Veljača 2017 (1)
Siječanj 2017 (3)
Studeni 2016 (1)
Listopad 2016 (4)
Kolovoz 2016 (2)
Srpanj 2016 (1)
Lipanj 2016 (4)
Svibanj 2016 (2)
Travanj 2016 (4)
Ožujak 2016 (5)
Veljača 2016 (2)
Siječanj 2016 (4)
Prosinac 2015 (1)
Studeni 2015 (2)
Listopad 2015 (2)
Rujan 2015 (5)
Kolovoz 2015 (1)
Srpanj 2015 (3)
Lipanj 2015 (2)
Svibanj 2015 (5)
Travanj 2015 (2)
Ožujak 2015 (6)
Veljača 2015 (4)
Siječanj 2015 (2)
Prosinac 2014 (5)
Studeni 2014 (4)
Listopad 2014 (6)
Srpanj 2014 (1)
Lipanj 2014 (1)
Svibanj 2014 (5)
Travanj 2014 (4)
Ožujak 2014 (7)
Veljača 2014 (3)
Siječanj 2014 (4)
Studeni 2013 (2)
Listopad 2013 (2)
Rujan 2013 (3)
Kolovoz 2013 (3)
Srpanj 2013 (4)
Lipanj 2013 (1)
Svibanj 2013 (5)
Travanj 2013 (7)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Komentari On/Off

Potaknut monotonijom provincije u kojoj privremeno živim deset godina, znatiželjan na oca Dalmatinca, introvertiran na majku Njemicu, ponekad u čudu na suprugu Tuzlanku, u životu svugdje pomalo, ovog pljuštećeg popodneva udovoljavam Vodenjaku u sebi i nekim dobronamjernicima koji me gurkahu na blogojavljanje, i ... kreće općeobrazovni blog introspektivnog snatrenja...

... a zašto baš Shelly Kelly?
Isključivo hommage imenu.
Interes za zrakoplovstvom odveo me u vrlo slojevitu priču o mogućoj kolateralnoj žrtvi interesa politike, o raznim licima istine i slučaju trenutka, o nafaki i sićušnosti svih nas na nekoj apstraktnoj, univerzalnoj šahovskoj ploči - privilegija je, moći pričati ...
(Šlagvort za zainteresirane - let IFOR-21, Ćilipi 1996. ...)


O bloženju načelno i konkretno:
"Da većina ljudi ne zna pisati, kompenzira činjenica što ionako nemaju što reći."
(Harald Schmidt)

"Nikad ne treba očajavati, kad se nešto izgubi, osoba ili radost ili sreća; sve se još divnije vraća. Što otpasti mora, otpada, što nama pripada, uz nas ostaje, jer sve se po zakonima odvija, koji su veći od naše spoznaje i s kojima smo samo naočigled u suprotnosti. Treba u sebi živjeti i na cijeli život misliti, na sve svoje milijune mogućnosti, širine i budućnosti, naspram kojih ne postoji ni prošlo niti izgubljeno.-"
(Rainer Maria Rilke, Rim, 29.4. 1904.)

"Inženjeri su deve, koje jašu ekonomi."

"Pametan čovjek nema vremena za demokratske većine."
(prof. Branko Katalinić)

"Malo ljudi vlada umjetnošću, plašiti se pravih stvari."
(Juli Zeh)

"Niemand lasse den Glauben daran fahren, dass Gott mit ihm eine grosse Tat will!"
(Dr. Martin Luther)

"Što manje ljudi znaju o tome, kako se prave kobasice i zakoni, to bolje spavaju."
(Otto von Bismarck)


Dnevnik.hr
Blog.hr

Napomena:
Za sadržaj linkova objavljenih ili preuzetih na svom blogu ne odgovaram.

... a ako netko želi mene linknut', u diskreciji, vlastitom prostoru, bez obaveza, ne svojom krivnjom, djeca ne smetaju itd ...:

grapskovrilo@gmail.com




Image and video hosting by TinyPic

Image and video hosting by TinyPic

Image and video hosting by TinyPic



...Godišnjem dobu sukladno...

Image and video hosting by TinyPic





... Uvijek ću se nakloniti imenima ...

Ernest Hemingway, Jacques Prevert, Peter Ustinov, Willy Brandt, Hans Dietrich Genscher, Brunolf Baade, Hugo Junkers, Ferry Porsche, Ruth Westheimer, Leni Riefenstahl, Dean Reed, Astor Piazzolla, Amalia Rodriguez, Ana Rukavina, Dieter Hildebrandt, Ivica Račan, Nela Sršen, Boris Dežulović, Ayrton Senna, Niki Lauda, Al Pacino, pater Stjepan Kušan ... i ima ih još mnogo, Bogu hvala ...

Image and video hosting by TinyPic

Image and video hosting by TinyPic

Image and video hosting by TinyPic

Image and video hosting by TinyPic

Image and video hosting by TinyPic

Image and video hosting by TinyPic

Image and video hosting by TinyPic

Image and video hosting by TinyPic

Image and video hosting by TinyPic

Image and video hosting by TinyPic

Image and video hosting by TinyPic

Image and video hosting by TinyPic

Image and video hosting by TinyPic

Image and video hosting by TinyPic

Image and video hosting by TinyPic

Image and video hosting by TinyPic