25.08.2013., nedjelja

Scribo ergo sum

Javlja mi Školska da je iz svoje ucvijećene kasabe u Bavarskoj stigla nakon jedanaest sati puta u Istru.
Prethodno se raspitivala, kakva je higijena naših toaleta uz autocestu i treba li liječniku odmah dati mito, ako liječnik zatreba. Dok sam još vrtio film o toaletima, javila mi je i da ju je odmah po dolasku ubola osa, da su naše ose puno opasnije od bavarskih i da se stuštilo nevrijeme i da je pukla internetska veza.
Gruba zemlja, veli Školska.

Zaključujem da joj nisam slagao savjetom da na put ponese vlažne maramice i bocu vode za svoju Presvijetlu, a nisam pogriješio niti prešutjevši, kako ljudske fekalije slično vonjaju (a bogme i izgledaju) od Kopenhagena do Antalije, od Nizze do Mokpoa. Naravno, cijena karte čovjeka zavede, pa uneređen toalet u Lufthansinom avionu negdje nad Mandžurijom prihvaća više kao iznimku; besplatni kondut u Lici zato isti taj čovjek smatra pravilom...
Nije mi javila, kako su ona i njezina Presvijetla podnijele put. Toaletnosmisleno.

Prisjetim se i dvadeset i šest sati drndanja busom od Zagreba do Berlina (a grube Teuronije...), i zaleđene autoceste, i uboda brandenburške pčele posred mog jezika (đubre nacističko...), i prisjetim se sati i sati stajanja na Autobahnu desetak kilometara prije skretanja kući najsjevernijoj, pa niti se moći pomaknuti, niti smjeti zaspati, a u guzi dvije tisuće kilometara u dan i pol.
Da gruba Terra Istriana, veli moja Školska, istočnonjemačka Bavarka...

Eto taman je stigla, već smo u polemici o izjavama njemačkih politikanaca o euru i Grčkoj. Za svaki slučaj, šaljem joj svoj broj mobitela. Kad je već na Fejsu, a muža poslala u nabavku. Lakše je o euru u četiri oka, uživo.

Čitam o nesiplativosti ribarenja na našem Jadranu; cijena diesela poklopila cijene ribe. Čitam o mufljuzlucima po restoranima, o neprilagođenim Vlajima po Splitu, o Zagrebu između svoje sjene i sebe samoga. Čitam o turistima, kako pojma nemaju, kako premalo troše, kako ih je previše. Čitam o gužvama na trajektima, o gužvama na cestama. Godine su rane osamdesete, autor je Smoje.
Mi smo vremeplov. Pokvareni.

I ovo je ljeto završilo sa Gospom. Sa gastarbajterima u čudnoj odjeći i prevelikim autima, i rode su kidnule s Balkana. Čiope samo što nisu.
Knjigu navečer ne možeš ostaviti na terasi; vlaga uđe u papir. Komarca ni za lijek. Počinju dogovori o pečenju ajvara.
Krajnje je vrijeme, iz podruma izvući bicikl i makar mu jednom za ovu godinu opravdati svrhu postojanja, prije nego listopad izdajnički pokaže kvrgave, čankaraste ekstremitete bjelogorice pred zimu.

Pokušavam opet s prevoditeljskim agencijama. Na netu, lik, inženjer, sa dugogodišnjim iskustvom, nudi karticu stručnog tehničkog prijevoda po petnaest kuna. Kao kila mahuna na placu. Odustajem. Doktor mi je prije trideset godina preporučio posao bez sjedenja.
Ako zasadim mahune na terasi, smijem li tražiti poticaje?



- 20:31 - Stisni pa pisni (9) - Papirni istisak - #

21.08.2013., srijeda

Republika Noli

... i onda se voziš kroz sura brda, šume, dok se pogled ne sljubi sa morem sinjim, tvojim od Albenge do Antalye, na tvom najljepšem otoku, na tvom jedinom otoku, i onda su masline, kampaneli, kaldrme, škure, bjankarije, šušuri, i vina su i gradele i fjake i đelati i vonji i beštimje i gušti su, i riječi ne treba.

I nije ona tvoja Dubrovačka republika bila jedina; ne, bila je i Đenovska, i Republika Venecija i još skoro tuce sličnih. I bila je duboka luka kao osnova prekomorske trgovine ali i ranjivost s mora, i nama Turci i njima Saraceni, i svi nekakva predziđa, i sad se Turcima ljulja a Saracenima komeša, ribari dižu ruke od mreža, ... ali k vragu sve to ... tu i sad - Noli, đenovski zaljev, Ligurija.






















Oznake: Liguria, Noli


- 17:23 - Stisni pa pisni (7) - Papirni istisak - #

15.08.2013., četvrtak

Čin slijedi um (a Jelo Žužinek vas)

Mili moj svijete ponovno izbijajućih dlačica,

sigurno vam se u trenu, dok vam pepeo cigarete pada po košulji; dok brašno iz multipraktika vitla po upravo opranoj kuhinji; dok se zagrcavate srčući kamenicu ili dok jedinu uličnu svjetiljku smatrate spasonosnom crkvom desila ona živcopogodna opaska vaše ljubljene osobe, kako čin slijedi um. Naravno, divotu vaše partnerice ili partnera prepoznajete intuitivno već u činjenici, koliko je teksta i višedesetljetnog situacijskog taloga između redaka tih triju riječi.

U današnjoj besjedi, par kratkih ilustracija, kako čin možda zaista slijedi um, ali ili ga presreće u kontri ili on, čin, radi za neprijatelja, za kontra - um, kojeg uporno odbijamo priznati baš jer, je li tako – čin slijedi um...


Situacija prva

Taman ste se preventivno posramili svog već desetljećima izduženog lica, kad vas osoba vašeg odabira ironično i ne manje u društvu podbode, kako, u redu, ne morate ići brati šljive, iako je ona bila voljna napraviti kolač. Jer čin slijedi um, tek par minuta kasnije spotičete se o sjekiru kraj voćke i gledate kantu sa nabranim šljivama, kako obuzeta vlastitim kratkim životom izvodi piruete u zraku, koje okončaju taman vašim slijetanjem na prosute šljive, dok mrtva i ne manje prazna katna pada kraj vas.
Naravno, tjedan dana kasnije, jer čin slijedi um, vi sa izuzetnim respektom i afirmativnog glasa i govora tijela (GiGt, jako bitno!) propitate svrhu eksperimenta sa curećim sokom od šljiva iz vrećice, koja tjedan dana skuplja mušice i treba poslužiti, koliko se sjećate, pravljenju pite od šljiva. Jer čin slijedi um, vi progutate blago presamouvjerenu i ne manje uvredljivu repliku osobe vaše ljubavi i, nekoliko dana kasnije, koordinirate kuhanje rajčica, pravljenje kolača od šljiva, brisanje podova, pranje veša i vlastiti posao. Jer, obzirom da čin slijedi um, vi to radite punog srca i rado, obzirom da i osoba vašeg odabira, poput vas, radi, pa ne stigne.
Dok sceckate češnjak poput lika iz telešopinga, promišljate situaciju, prisjećajući se piruete kante sa šljivama.
Čin slijedi um.




Situacija druga

Nikad, ali nikad, u navigaciju nemojte ukucati samo ime odredišta. Njanci nikad. Tipa, Mayrhofen, ili Muć. Jer – slutite – čin slijedi um, a vi samo želite stići, čitavi, sretni pa još i na vrijeme. Na odredište.
I za razliku od prijatelja ili prijateljice osobe vašeg odabira, a koju će on/a spomenuti za par trenutaka, vi ćete, slijedeći navigaciju i dodatno pogledavajući na isprintanu kartu „Via Michelin“, uspoređujući periodično, u maniri pilota – amatera, toponime sa vremenom na satu u odnosu na brzinu kretanja i sa stranama svijeta – justo u trenu, kojeg je dobra navigacija predvidjela - umjesto Mayrhofen/Alpe ugledati Piranski zaljev/Jadran. Ili umjesto Muća / Zagora Mugyöyji / Balaton.
Osoba vaše ljubavi, vaše inspiracije i odabira, propentat će posve opušteno „Čin slijedi um“, dok će joj se sladostrasni osmijeh poklapati sa slanjem posljednjeg od deset sms-ova tog kvarta od ure. Naravno, jer vi radite na sebi, nećete komentirati, nego ćete izvući pouku. Uvijek ukucati i regiju Mayrhofena ili Muća, te poštanski broj u navigaciju, pa ju isključiti i voziti po staroj dobroj karti.
Ona, osoba vaše odane ljubavi i ne pokojeg kompromisa, spomenut će, kako se to njezinom prijatelju, tom-i-tom, nikad ne bi desilo. Jer čin slijedi um.




Situacija treća

Još široko nasmiješene duše od divnog odmora, skupa sa osobom svog povjerenja titrate u istoj frekvenciji novootkrivene naklonosti, slaganja, planiranja. Čak i skupa lovor sadite, smokve; pse šećete; čuda.
Stoga, uviđate da ona zaista uz svoj posao i rodicu, koja je koncem prošlog mjeseca poziv na posjet preko vikenda shvatila kao trajno useljavanje, nema vremena za sva vaša očekivanja. Uz posjete prijateljicama, pokazivanje provincijskih butika i pijaca svojoj starmladoj rodici prevelikih grudi ali zato poluspuštenih hlačica, uz turske telenovele i vlastiti posao, ona zaista ne stigne iznositi smeće, stavljati veš na pranje, kuhati rajčice, praviti kolače i prati podove. Vi to razumijete, jer i vi kao usput radite, pa iznesete smeće, upalite veš – mašinu i perilicu posuđa, razvrstate opeglan pa zaguran veš, operete podove, stavite kuhati povrće za umak, operete onih pet kila šljiva i krenete raditi kolač, kojeg ste prije dva tjedna poželjeli. Ali, mili moji, nikad ne zaboravite – čin slijedi um.

I taman kad ste skinuli toć sa ploče na šporetu, ne opterećujući se što se pritom pola deci prosulo po netom prije opranoj ploči (čin slijedi um, znate već), zazvoni mobitel, a vi u kućanskoj radosti miomirisa voćnog kolača u pećnici, preko opranih podova, kroz oblačak mirisa omekšivača iz kupaone, krenete odgovoriti na poziv ciničnog kolege, koji vam u idućih pola sata demontira tjedan dana mukotrpnog rada i pokoju besanu noć (oboje usred nedavnog godišnjeg, naravno).
Obzirom da čin slijedi um, uspjeli ste u istih pola sata i smiriti kolegu, sačuvati posao i samaritanski obići većinu prozora, jer od nekud dopire vonj zagorenog. (Nikad, ali nikad, ne prihvaćajte poziv nadrndanog kolege dok pečete prvi kolač u svom ne tako mladom životu.)

Jer čin slijedi um, ostajete dobre volje i nakon što vam gorkoplavi dim sukne u facu i ne zadržite pažnju na za kolerike zahtjevnom kadru, u kojem crni ostaci kolača klize u koš za smeće.
Naravno, stručnjaci među vama znaju da izgoren kolač u radno vrijeme sklizne sa tepsije, ako ste ju prethodno posuli sa malo brašna.

Znajući da čin slijedi um, odlučujete ispoštovati svoj trud branja šljiva pozitivno, bez bespomoćnog pripisivanja krivnje osobi vaše ljubavi, te ponovno vadite recept i krećete raditi drugi kolač u svom životu, u istom prijepodnevu, koje se sad već opasno sljubilo sa podnevom. Čistite tepsiju, posipate ju brašnom, koje malo leti uokolo, isto kao i šećer u prahu oko vage i dva dužna metra donjih elemenata, ali vi ostajete pozitivni pri pogledu na maloprije brisanu kuhinju i podove, jer – čin slijedi um.
Jer čin slijedi um, porezali ste se muški tek pri kraju otkoštavanja druge ture šljiva za kolač (rezati uzdužno, polagati na tijesto rezom na dolje; šljive naime). Naravno, vispreniji među vama znaju, da će se tijesto za kolač manje lijepiti za žlicu, kojom ga po receptu širite po tepsiji, ako i nju malo natapkate brašnom.

Prethodno, jer čin slijedi um, vi niste radili dramu od drugog razdvajanja bjelanjaka od žumanjaka tog prijepodneva, te ste ponovili proceduru od prije par sati; odlučan udarac ljuskom o rub zdjele; paziti da bjelanjak ne curi preko kore i kokošje kakice (ako ste sretni dobiti prava svježa jaja, opasnost salmonele nije ništa manja, znaju eksperti među vama.) I, č.s.u. (čin slijedi um), sa natruhom smješka promatrate i ljusku u bjelanjku i u stopu ju prateći žumanjak, kojeg naravno sa smješkom i malom žlicom onda strpljivo koliko i bezuspješno u prvoj četvrtini doigravanja lovite po dosad već sedam bjelanjaka.

Prvom boricom napora dočekujete onu omiljenu izreku voljene osobe – čin slijedi um... I po drugi put tog isteklog prijepodneva, taman nakon što se u međuvremenu na internetu iskopali tarifne tablice robnog cestovnog prometa i satnicu austrijskog elektromontera u inozemstvu, koja kolegi nikako ne ide u klempavouhu ali zato proćelavu glavurdu, gurate tepsiju u šporet.
/Ovo je blizu presudnom trenutku, u kojem zabunom pomislite kako je signalni zvuk došao od veš – mašine, a eliminirate pekač kruha, jer ste kruh pekli sinoć. No, smeli ste s uma pod sijedim lasima, kako u trenu oglašavanja trećeg znaka geofizičkog zavoda neke od kućanskih sprava – pišete post za blog. Te je prošlo 45 minuta od porinuća drugog kolača tog dana u pećnicu. Pa je trenutak ključan, jer se tu i sad odlučuje, hoće li to biti i zadnji kolač tog dana, a manje, hoće li vas opet po faci sprljiti vrućina iz pećnice, dok ga vadite, maltene prekasno, kao u najboljim i pomalo zaboravljenim danima karnalne slave. Ga, kolač, drugi istog dana, kao u pomalo zaboravljenim danima karnalne slave./

A jer čin slijedi um, druga tura veša skoro je biserno bijela. Samo je crvena kuhinjska krpa malkoc poremetila dojam, približivši kolorit inače standardnom, jer osoba vašeg odabira desetljećima tako pere veš, uporno u svakom društvu ponavljajući, kako vi ne znate prati rublje, iako ste ju baš vi još u prošlom stoljeću naučili tom znanju, dok je perilicu rublja smatrala plohom za heklane miljeiće pod slikom šire rodbine.




Situacija četvrta...

... zaokružuje drugu. Jer ste naučili biti pozitivni, vi znate da čin slijedi um. Te dakle, tražeći Muć ili Mayrhofen, odlučujete biti pozitivni i slijediti evidentno zabrazdjelu navigaciju, koja dosadnošću urasle dlačice ponavlja instrukcije, dok vam trijumfalno ne objavi da ste stigli na odredište, s desne strane. I zaista, tu, na špici trinaeststoitrinaeste serpentine cjelodnevnog puta, odmah uz puteljak za izvlačenje trupaca, pred vama je stablo. Usred ničega, osim drveća.
No, jer samo pozitivan čin slijedi samo pozitiva um, ne date se smesti, i taman kad gubite signal mobitela uz poruku zabrinute svojte, jeste li se izgubili, vi duboko udahnete i odlučite nastaviti putićem kroz mrak. Kao pozitivna osoba, činom slijedeći um, znate da ćete eno, tamo, gore, kraj svjetla, vidjeti crkvicu i seljane, koje možete pitati za put. Zašto je ulična svjetiljka postavljena na sam kraj puta, drito kraj ogromnog hrasta, bez crkve, seljana ili sela, a pogotovo bez signala mobitela, nikad nećete saznati, a mantra o činu, koji slijedi um, navede vas na uvredljive misli o gluposti čina, koji si takve stvari dopušta, kao što propitate i svrhu satelita, koji vam omogućavaju točnu orijentaciju.
(Dva sata kasnije, na odredištu ste i sve je dobro. Jer čin slijedi um.)

Mili moji, da ne duljim, neću nadovezivati više.
Nikad, pa ni dok u potpunom znanju kako će vam električni trimer jubilearno opet raskrvariti podmudje, koje izbrijavate na trinaestu ponovljenu sugestiju osobice vašeg suputništva, kako ćete tim činom možda ipak ugledati onih dvadeset deka mesa, koje život znače, a tamna krv u krupnim kapljama krene curiti i padati po podu i vašim kao-da-je-jučer-bilo vretenastim bedrima, ne zaboravite – čin slijedi um. Pa i kad se ovaj izgubi.

Oda(v)no vaš,

Jelo Žužinek

Oznake: brak, in, um, kolač od šljiva, navigacija


- 14:59 - Stisni pa pisni (3) - Papirni istisak - #

< kolovoz, 2013 >
P U S Č P S N
      1 2 3 4
5 6 7 8 9 10 11
12 13 14 15 16 17 18
19 20 21 22 23 24 25
26 27 28 29 30 31  

Ožujak 2017 (2)
Veljača 2017 (1)
Siječanj 2017 (3)
Studeni 2016 (1)
Listopad 2016 (4)
Kolovoz 2016 (2)
Srpanj 2016 (1)
Lipanj 2016 (4)
Svibanj 2016 (2)
Travanj 2016 (4)
Ožujak 2016 (5)
Veljača 2016 (2)
Siječanj 2016 (4)
Prosinac 2015 (1)
Studeni 2015 (2)
Listopad 2015 (2)
Rujan 2015 (5)
Kolovoz 2015 (1)
Srpanj 2015 (3)
Lipanj 2015 (2)
Svibanj 2015 (5)
Travanj 2015 (2)
Ožujak 2015 (6)
Veljača 2015 (4)
Siječanj 2015 (2)
Prosinac 2014 (5)
Studeni 2014 (4)
Listopad 2014 (6)
Srpanj 2014 (1)
Lipanj 2014 (1)
Svibanj 2014 (5)
Travanj 2014 (4)
Ožujak 2014 (7)
Veljača 2014 (3)
Siječanj 2014 (4)
Studeni 2013 (2)
Listopad 2013 (2)
Rujan 2013 (3)
Kolovoz 2013 (3)
Srpanj 2013 (4)
Lipanj 2013 (1)
Svibanj 2013 (5)
Travanj 2013 (7)
Ožujak 2013 (6)
Veljača 2013 (2)
Siječanj 2013 (8)
Prosinac 2012 (3)
Studeni 2012 (5)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Komentari On/Off

Potaknut monotonijom provincije u kojoj privremeno živim deset godina, znatiželjan na oca Dalmatinca, introvertiran na majku Njemicu, ponekad u čudu na suprugu Tuzlanku, u životu svugdje pomalo, ovog pljuštećeg popodneva udovoljavam Vodenjaku u sebi i nekim dobronamjernicima koji me gurkahu na blogojavljanje, i ... kreće općeobrazovni blog introspektivnog snatrenja...

... a zašto baš Shelly Kelly?
Isključivo hommage imenu.
Interes za zrakoplovstvom odveo me u vrlo slojevitu priču o mogućoj kolateralnoj žrtvi interesa politike, o raznim licima istine i slučaju trenutka, o nafaki i sićušnosti svih nas na nekoj apstraktnoj, univerzalnoj šahovskoj ploči - privilegija je, moći pričati ...
(Šlagvort za zainteresirane - let IFOR-21, Ćilipi 1996. ...)


O bloženju načelno i konkretno:
"Da većina ljudi ne zna pisati, kompenzira činjenica što ionako nemaju što reći."
(Harald Schmidt)

"Nikad ne treba očajavati, kad se nešto izgubi, osoba ili radost ili sreća; sve se još divnije vraća. Što otpasti mora, otpada, što nama pripada, uz nas ostaje, jer sve se po zakonima odvija, koji su veći od naše spoznaje i s kojima smo samo naočigled u suprotnosti. Treba u sebi živjeti i na cijeli život misliti, na sve svoje milijune mogućnosti, širine i budućnosti, naspram kojih ne postoji ni prošlo niti izgubljeno.-"
(Rainer Maria Rilke, Rim, 29.4. 1904.)

"Inženjeri su deve, koje jašu ekonomi."

"Pametan čovjek nema vremena za demokratske većine."
(prof. Branko Katalinić)

"Malo ljudi vlada umjetnošću, plašiti se pravih stvari."
(Juli Zeh)

"Niemand lasse den Glauben daran fahren, dass Gott mit ihm eine grosse Tat will!"
(Dr. Martin Luther)

"Što manje ljudi znaju o tome, kako se prave kobasice i zakoni, to bolje spavaju."
(Otto von Bismarck)


Dnevnik.hr
Blog.hr

Napomena:
Za sadržaj linkova objavljenih ili preuzetih na svom blogu ne odgovaram.

... a ako netko želi mene linknut', u diskreciji, vlastitom prostoru, bez obaveza, ne svojom krivnjom, djeca ne smetaju itd ...:

grapskovrilo@gmail.com




Image and video hosting by TinyPic

Image and video hosting by TinyPic

Image and video hosting by TinyPic



...Godišnjem dobu sukladno...

Image and video hosting by TinyPic





... Uvijek ću se nakloniti imenima ...

Ernest Hemingway, Jacques Prevert, Peter Ustinov, Willy Brandt, Hans Dietrich Genscher, Brunolf Baade, Hugo Junkers, Ferry Porsche, Ruth Westheimer, Leni Riefenstahl, Dean Reed, Astor Piazzolla, Amalia Rodriguez, Ana Rukavina, Dieter Hildebrandt, Ivica Račan, Nela Sršen, Boris Dežulović, Ayrton Senna, Niki Lauda, Al Pacino, pater Stjepan Kušan ... i ima ih još mnogo, Bogu hvala ...

Image and video hosting by TinyPic

Image and video hosting by TinyPic

Image and video hosting by TinyPic

Image and video hosting by TinyPic

Image and video hosting by TinyPic

Image and video hosting by TinyPic

Image and video hosting by TinyPic

Image and video hosting by TinyPic

Image and video hosting by TinyPic

Image and video hosting by TinyPic

Image and video hosting by TinyPic

Image and video hosting by TinyPic

Image and video hosting by TinyPic

Image and video hosting by TinyPic

Image and video hosting by TinyPic

Image and video hosting by TinyPic


Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se