31.05.2013., petak

Moralnost Vegete - Jelo Ž. Propituje za vas!

Mili narode na nemilim vjetrometinama,

nekidan sam nakon dugo vremena popio kavu sa svojom omiljenom prijateljicom. Nađemo se mi tako ponekad, izmjenjujemo, kontempliramo. Sad se dugo nismo bili vidjeli; čini mi se da joj je tetovaža neke rogate beštije nekako kao malkoc mlohavuckavo skliznula još bliže trtici, nego što pamtim. Vara li oko, ne znam.
Brzo se smračilo.

Uglavnom, nakon male opće priče, dotakli smo se suštine. Nemajući bolju prijateljicu, ispirčala mi je o nedavnom seksu s nekim likom; pričala je uz nervozne napade smijeha i nesiguran pogled, nesvjesno miješajući pepeo cigarete i prosuti šećer po stoliću birca... Slušao sam, kimajući ritmično preko ruba pivske pjene u čaši, i taman kad sam odlutao do konstatacije, kako je sa tetovažama kao sa pivskom pjenom; ne sjećamo se od prošlog srka tako niskih tetovažostaja i pivostaja, ona je gotovo svadljivo konstatirala – „Ali to se svakako uopće ne broji. Ima malog; to je k'o da i nismo...!“
Nešto kasnije, rastali smo se u nedoumici o učincima seksa na brzaka, ako on ima malog (ili/i ona veliku). Koje su alternative, broji li se to u plusu ili u minusu; jelo ili glad, labavi dosjed ili čvrsti, i zašto se Velike nađu konsternirane na ponudu cijele ruke, umjesto pokojeg prsta!? Domahnula mi je preko parkinga, dobacivši uz namig „Gle', nećemo se vraćat' u prošlost!“

U trapericama iz „Konzuma“ još je imala divno oblikovano dupe; tim sam zamišljenije gledao za njom, pokušavajući dokučiti, što joj se dešava s tetovažom.

Nazvala me iste večeri; govorila je brzo, kao da se pokušava riješiti krhke, lakopokvarljive mase, za koju ju nisam niti pitao. Rekla je kako se dotad, do nebrojive ševe sa Malim, sa mužem nije jako dugo poseksala, ali da sad osjeća želju za njim, fizički.
Dotad, tema dana mi je bila erotizirajuća, ali vodenjačka mašta prizora njihovog seksa vratila me u stvarnost, koju sam samo donekle sklon dijeliti. Kako bih njezin ničim izazvani monolog u ime vlastitog spokoja preusmjerio adekvatno nesuvislom opaskom, usiljeno se smijući propitao sam njezin moral, proseksati vlastitog bračnog partnera.

Mili moji, svjestan sam svih aktualnih polemika, spolni odgoj, granice tematiziranja i pravni aspekti homoseksualnih veza, kružni tok Hrvatske, nada u naftno čudo, neiskrsavanje Sanaderovih videoića, sve to. Ali, i opet riječnikom geštaltovaca – kakvi ste vi s time? Sa seksom u braku?
Je li normalno, osobu, čije odrastanje i mijene pratiš i živiš dvadesetak godina, kojoj donosiš čajić u krevet, čije zaljubljenosti i depresije prolaziš s njom, pazeći da ne hoda golih leđa kad je vjetar; osobu, s čijim roditeljima sjediš za nedjeljnim ručkom, s kojom dijeliš žilet, novčanik i kojoj čistiš auto, kad ide nekamo – je li ju normalno još i seksati? Je li moralno i etično, u ime vlastite karnalne naslade – ili preventivno, radi njezinog zasićenja pred odlazak na višednevni seminar na moru – čekati da odgleda seriju, istelefonira sa mamom, otušira se, kako biste ju dok postavlja budilicu na gluho i ćoravo doba pred zoru još i spopali u naletu zadihanosti, trljanja, grickanja i zadihanosti, trljanja i grickanja? Nju; osobu, s kojom dijelite kurje oči, zagorene lonce, okupaciju televizora u 26 slika i šogorove kockarske dugove?
Na koncu, nju, s kojom liježete i uz koju se budite preko dva desetljeća; poput dva desetljeća kavijar – dijete ili janjetina – terapije; poput dva desetljeća Xanaxa ili ništa manje delanca?
Ima li smisla, takav odnos još dopunjavati i seksom, te jesmo li zanimljiv slučaj, i nakon tih dvadeset godina jutrom i večeri se stuštiti na taj isti kavijar, tu istu janjetinu, te iste Xanaxe ... Je li povremeno korištenje „Vegete“ nemoralno?

Kakvi ste vi s time?

Neoporezivo Vaš,

Jelo Ž.



- 11:37 - Stisni pa pisni (13) - Papirni istisak - #

28.05.2013., utorak

Je li Narcisa ubio vlastiti odraz?

Dobra žena imenom Miriam Meckel napisala se klaftri i klaftri materijala o internetu i matematičkim modelima, koji nam rangiranu nude ponudu našeg vlastitog interesa. PageRank – algoritam se to zove.
Otprilike, veli, u početku je ubogi korisnik međumrežja mogao uguglati pojam svog interesa i baviti se njime. E, kako je kapital naravno otkrio tržište internetlija, tako je krenuo smišljati, ne kako ih privući na stranice brendova, komercijale ili određenih tema, nego kako ih pronaći, stjerati u kut i tu držati. „Match found“ - kolika je vjerojatnost nečijeg interesa za temu ili proizvod.
Kao kad te u neki mračni ugao stjera par likova stisnutih šaka. Match found.

Do ne tako davno, mogao si tako ukucati „cijena PVC – prozora“, proučiti i zaboraviti. No, vremena se mijenjaju. I ako sad sa istog računala i radiš i ne radiš, vrlo brzo desi ti se situacija da gotovo svaka stranica, koju otvaraš, osim sadržaja, kojeg si tražio, nudi bavarsku lovačku odjeću, policijske lampe, električne motorne pile, skidanje dioptrije, otkup bakra, cijenu građevinske armature, usluge vještaka i zimske gume.
Kod bavarske odjeće posebno vrijedi istaknuti „Kerstins Landhausmode“ sa plavookim likom u kratkim kožnim hlačicama. A samo si htio pogledati, recimo, prosjek temperature u Melbourneu. Cijene bavarskih hlačica tražio si nekidan, radi nekog vještačenja. Temperature Melbournea će ti se, naravno, otada pojavljivati i na stranici HAK-a, a logo HAK-a pojavljivat će se ubuduće dok, recimo, tražiš satnicu NKV-radnika. Dok slijedeći zov iz kuhinje na brzinu tražiš neki recept sa đumbirom, sigurno ćeš na ekranu vidjeti cijene guma, usluge ravnanja felgi, logo kineskog brodara i izvještaj sa burze PVC – granulata. Jer, to si guglao u posljednje vrijeme...
Ponekad iskrsne i slika nepostojeće crne kutije sa nekog turobnog leta; tu si sliku nekad davno tražio...
A ako si recimo puničinoj komšinici učinio uslugu tražeći jeftine aviokarte za Istanbul… naravno… Uz osnovnu standardizaciju građevinskog stakla, koja se ničim izazvana ukazala kad si krenuo pročitati sportske vijesti, uvijek ćeš znati sve cijene svih letova. Dobra je i furka kad usred vađenja propisa o skladištenju toksičnih materijala svako pola minute iskrsne reklama za lance za snijeg.
A ako tu i ponekad klikneš „Like“ na temu zarobljene novinarke, umjetnog krzna ili termoizolacijskog stiropora... Znaš već... kakofonija „Like“ – ponude. Jer TI to lajkaš.

Kvaka može biti i dublja, veli dobra žena Miriam M. Dok smo nekad znatiželjno brstili internet u potrazi za novim ili usporednim informacijama, internet sad brsti nas i unutar kriterija pretrage nudi nam redoslijede, koji sukladno matematičkim modelima odgovaraju našim dosadašnjim interesima, ne dopuštajući olako iskorak u usporednu perspektivu, u suprotni odabir. Nudi nam se odraz vlastitih preferenci, ukrug. Umjesto da sagledamo, ukoloteči nas; tražeći iznimku, povjerujemo u pravilo; postajemo vlastia vremenska petlja, vlastiti kontinuum. „Ovdje čitaš, što čitaju i drugi koji misle poput tebe.“ Gaussova krivulja vjerojatnosti, koeficijent slučaja – 'ode. Nema više. Ne na tražilici. A gdje smo mi po pola dana? Na tražilici. Zašto? Da vidimo, što analitički algoritam računa da želimo vidjeti.

Naravno, preference naših korisničkih profila su roba, koja zamjenjuje skupo istraživanje tržišta ili tektonike demokracije. Utoliko, informacija s cijenom, i sa tržištem.
I vremenom...
... plašim se pomisliti...
Brendovi i teme će slijediti mene. Poput dosadnog servisera kišobrana.
U toru svoje slobode odabira, uredno ću sa tekuće trake koja tuda prolazi brstiti servirano, uvjeren da sam to tako htio; mljackati o beskraju mogućnosti ... Pred supermarketom čekat će me puna kolica stvari, kakve sam triput zaredom kupio. Na portafon će zvoniti Black Teen. Tjedno ću dobijati piktogram, kako postaviti lance za snijeg. Ritam će se uspostaviti... Baš kao "Ritam zločina" ...

Ali, to je već Orwell... Ja idem uguglati cijene laptopa, pa ću fino kao one enciklopedije JAZu-a; dika svake police 70-ih. A-Ćus, recimo, bit će laptop za „Ledermoden“ i „Termopan“, i samo za to. Idući laptop bit će za „Sidra u niskogradnji“ i „Black Butt“. I samo za to, i tako redom; da se ne brkaju više; da mogu u miru ...

Oznake: osobnost na internetu, algoritam interesa


- 13:11 - Stisni pa pisni (2) - Papirni istisak - #

21.05.2013., utorak

TIR, CMR i špediterske tajne braka - Jelo Žužinek šofira za vas

Dragi moji,

zamalo.
Misli su ganjale jedna drugu; analize, argumenti i protuargumenti. I taman, taman kad se krenula formirati senzacionalna spoznaja o razlogu, iz kojeg naše mile bezrepe sugrađanke mogu biti supruge, majke, rodilje, ljubavnice, piloti i tenkistice, ali čekaju nas muške da im u zidu izbušimo rupu, naspemo tečnost za čišćenje vjetrobrana ili promijenimo metlicu brisača na autu... Taman u tom trenu, bljedoguza srna iskočila mi je pred auto. I izgubio sam misao. Te misterium, radi li se o seksizmu i, da prostite, našem (!!) nasjedanju na spolni stereotip – ostaje.

Utoliko, ovaj put ću se fokusirati na probleme u logistici i transportu.

Braćo po brijačima punim ženskih nožnih dlaka, ne nalijećite poput mene.
Jer, kad vam vaša družica, ničim izazvana, napravi šnenokle, bez brojanja i monologa vlastoručno naspe i drugu čašu vina u istom danu; kad preskoči inzistiranje da joj uljem izmasirate ramena i leđa i mazno prošapće nešto poput „... daj niže...“, stvar je toliko jednostavna, koliko i oprečna prividu. Valja, naime, mijenjati kuhinju. Ona jest očuvana, relativno otporna na modu i pomodnosti, praktična (kuhinja, dakle). Ali, kako će vam priopćiti vaša prigodno nauljena suživotna suputnica, na tren vas ljeskave pozadine podsjetivši na neki skroz drugi cenzurirani trenutak - kuhinju treba u stvari mijenjati, jer bi se ova baš fino uklopila u vikendici.
Naravno, to tako neće biti rečeno; čut ćete dosta pridjeva, koji samo njoj djeluju logično ili barem svrsishodno, ali i tu gutate kvaku, jer da ona ne zna procijeniti, ne bi niti bila sa vama kao partnerom svog odabira. Ona, dakle, zna što radi, i vi ste na to ponosni.

Ispirući ruke od ulja nade, već doznajete izgled nove kuhinje, lokaciju i ime salona namještaja, rok isporuke, dojmove o mladom, elokventnom prodavaču divno oblikovanog ali ne nabildanog tijela i, naravno, cijenu, lukavo u istom kakofoničnom tonu izgovorenu kao pretposljednju informaciju, gotovo neprimjetno, taman koordiniranu sa vašim početkom mehaničkog, odsutnog i pomalo rezigniranog kimanja glavom, praćenog spuštanjem ramena.
Pazite, mili moji; kako biste sad i tu izbjegli trapulu napada kako niste slušali, kako ju ne volite, kako nikad ne obraćate pažnju i kako ju zapravo mrzite – nemojte niti trepnuti. Ali i to mora djelovati spontano i miroljubivo, jer vrag, znamo, leži u detaljima. Dakle, nepotrebna nova kuhinja, doznajete, košta otprilike kao Alfa Romeo Giulia, koju ste kao višegodišnji projekt restauracije htjeli kapariti, uz masu skrupula i premišljanja o svrsi i trenutku.
Alfa, prekriženo žutom, dakle.
Doznajete, nova kuhinja je u boji vanilije, hohglanc. (Divno ide uz vaše ispucale kapilare u očima.)

Braćo premila, diktatura demokracije leži u činjenici privida izbora. Utoliko, svakako vam preporučujem da presoljenu juhu spasite ubacivanjem par svježih bjelanjaka, koje ćete čim koaguliraju (pritom vezujući sol) cijetkom odstraniti.
Ali još više vam preporučujem da se ne izlažete remećenju nedjeljnog rasporeda i gubitku radovanja prijenosu Formule 1 u uzaludnosti oponiranja i, ne daj blože, protuargumentima u korist zadržavanja postojeće kuhinje, koliko i bespotrebnosti zamjenske kuhinje u vikendici. Ne činite to! Jer, odlučite li se na ovaj korak očuvanja vlastitog digniteta, naravno ćete čuti kako vam je škemba porasla a piša se smanjila (koliko se ona sjeća), kako uvijek hodate u istoj majici od prije petnaest godina i kako ona zarađuje više od vas ali vama, eto, nije stalo ni do čega, te da ćete tako bez brige i pameti živjeti sto godina.
E, zato, ako vam se brokulice raskuhaju, potopite ih u ledenu vodu, osušite i zapecite u pećnici pet minuta, 150°, sa sirom i vrhnjem. Uglavnom podvala uspije.
Ali tim više zato, prihvatite njezinu praktičnu ideju o ekonomičnom vladanju resursima i skupoj novoj kuhinji kao najboljem rješenju apsolutnog problema kuhanja tri kave u vikendici, godišnje. I držite do te svoje odluke; ne budite mekušci lelujavog stava; ne dopustite, da sami sebi podmetnete nogu. Recite DA; recite to afirmativno – ne i agresivno, a pogotovo ne ironično, ili tonom, koji dopušta mogućnost da zapravo prihvaćate liniju manjeg otpora; žene to čitaju kao uvredu, i reagiraju odlučno i odmah. Svakako, stara Alfa je rupa bez dna, preseksi stražnjici unatoč. Suvišna kuhinja je puno mudriji korak u zajedništvu.

Kao iskusan muž, suprug i čovjek, te posebno kao ženin najbolji prijatelj, vi znate da se mrlje sa ženskog donjeg rublja ne smiju pretjerano tretirati varikinom („Ti mrziš moje stvari! Ti MENE mrziš!“).
Ali tim ste svjesniji da je vaša družica još iz dana Adama i zmije odavno predvidjela, kako ovu dosadašnju kuhinju od pet, šest kubika prevesti u osobnom autu preko granice – vikendica, naime, nije u istoj državi, minornosti razlika unatoč (to je opet kao ono sa ženom i ljubavnicom; tek da nije isto, a isto postane)... Naravno, kuhinju ćete voziti u dijelovima (ne ironizirajte ceketavo; svakako ju ne biste vozili u komadu!), u četiri do sedam odvojenih tura.
I ne, ne razmišljajte o cijeni goriva i cestarini; na koncu, ljubav prema puničinoj kćeri time se ne mjeri, duše sitne!
A obzirom da ste svakako od teretane odustali, taman će vam dobro doći, tih par puta za redom, vikendom, nakon par dana terena i nedovršenog izvještaja koji kasni, pet - šest puta silaziti sa po jednim kredencom, ladicom ili sudoperom iz stana do auta; svaki put pozdraviti neku ljubopitljivu susjedu, pa na radost gostiju triju kafića na parkingu mozgati, kako sad svu tu drvenariju smjestiti u auto; uglavljivat ćete, vaditi, gurati, soptati. Vaditi. Mjeriti. Gledati. Ćete. Jer, ne želeći oponirati vašoj supruzi, koja kao pravnica ima savršen osjećaj za trodimenzionalne mjere, za rotacije i precesije kredenca u prtljažniku a pogotovo za osiguranje tereta u transportu – vi ste se zakopulirali. Trebali ste ipak, kako ste prethodno i naumili, izvaditi stražnja sjedišta. Ali, eto, niste; jasno vam je rečeno da „to može i ovako; daj budi pozitivan za promjenu!“ Pa sad, tu i zato imate seks sa samim sobom, na parkingu, pred pedesetak ljudi, ne računajući visibabe po balkonima.

Nepuni sat kasnije, nakon što ste se zaustavili radi susjede iz prizemlja, koja vam nije predočila nikakvu iskaznicu ali vas je svojski propitala, otkud, kamo, tko i pošto, krećete, praćeni njezinim sumnjičavim pogledom i uoblačeni njezinim kiselokariotičnim dahom.
A jer je život lijep ("La vita e bella") i vi ipak činite dobru stvar, Bog vam u tom trenu pošalje omiljenu pjesmu Bowiea na radiju. Naravno, jer osim Boga ima i žene, ona intuitivno ugasi radio, kako bi maltene geštaltovski reiterirala vašu negativnost u svemu, jer ste se prethodno, uz svu silu ograda i u punom povjerenju povjeravanja ljubavi svog života usudili konstatirati da radna ploha struže po armaturi auta a dio brzina ne možete promijeniti, jer se sudoper pomaknuo. Sve je u glavi, čujete u tom trenu, i onda u uglavnom mraku odvezete tih tristo kilometara.
Na sreću – misliti pozitivno! – od slaganja posljednje aviomakete imate još ostatke bojica; sredit ćete te ogrebotine... ako se boje nisu davno osušile... („Dobro, čemu držiš tu to smeće godinama?“)

Na granici, naravno, nemate ništa za prijaviti, tih sedam do trinaest puta, a carinik nativne brdskoplaninske fizionomije alfa – mužjaka svaki put pokaže raštrkanozubi kes vašoj supruzi. Su-pruzi. Koja justo tada intuitivno prekine višesatno esemesanje.
Su-pruga. Zrake paralelne, nikad da se dodirnu.

A jer treba sa svakom situacijom rasti, vi ćete po okončanom prekograničnom transportu i po treći put odgoditi edukaciju, na koju vas šef uporno šalje, kako biste sa puncem, s kojim zapravo ne govorite, postavili prošvercanu suvišnu kuhinju. On će se svojski potruditi, nikad ne razumjeti vaše instrukcije (su-pruga će kasnije konstatirati, kako ju očito niste slušali, dok vam je ponavljala, kako želi da se elementi postave); neće se on libiti, groteskno prevelikim svrdlima - uz smješak - bušiti i još i razvrtati rupe u zidu – jer vi, eto, niste ponijeli bušilicu – pa će vam – uz pogled čovjeka na crva - pojasniti da tiple i šarafi, koje ste donijeli, nikako ne odgovaraju. Upoznat ćete i sve obližnje trgovce sifonima, ući u posvećene tajne brtvljenja nekompatibilnih dijelova odvoda i shvatiti, da su milijarde sifona na Zemlji unikati, bez ikakve mogućnosti kombiniranja u čovjeku poznatim dimenzijama. U toj spoznaji, punac će vam zdušno pomagati, svaki put vam praveći društvo, kad se opet zaputite u dućan po fleksi – crijevo, teflon – traku ili redukciju sa pola cola na tri osmine. Naravno, niste nečovjek, pa ćete ga za njegov penzionerski trud počastiti ćevapima sa duplim lukom, koji će vam frcati u vidno polje, dok će on punih usta još jednom pojašnjavati, kako je odmah vidio da su tiple premale za rupe, ali nije htio ništa reći. I da, glet – masu treba kupiti.
("Zete, ne vidim dobro... Stariji sam čovjek... Jel' to ono stavlja kaznu za parkiranje...?")

Mila moja braćo, sigurno se pitate, zašto ne spominjem mitsku situaciju sa pizzom i sudarom. Onu, kad ste vi svo svoje životno iskustvo i organizacijske sposobnosti sa natruhama Crew Resource Managementa u najboljoj namjeri i posve afirmativno posvetili pravodobnom planiranju, kako je po dolasku na utovar najjednostavnije naručiti pizzu, odgledati Formulu, natovariti kuhinju i krenuti. Ali ne, vaša ljubljena ženica bi radije jela kinesko, a svakako bi se prije malkoc vozikala po gradu, pa otišla frendici na kavu; sve to u tih sat i pol Formule, gledajući koju da vi pripremite sve za nošenje. Pa vas nazove pet krugova prije kraja utrke, kako je imala sudar i čeka policiju, pa biste li mogli časkom pješke doći. Na vaše pitanje, zašto je udaren i stražnji kraj auta, ako je u auto ispred udarila prednjim krajem, ona, naravno, pojma nema. I sama se čudi. "Nisam, matere mi!"
E, tu situaciju ne spominjem, jer ... što reći. Svakako, tko bi vam vjerovao da niste niti „a“ rekli i bratski ju uzeli u naručje. Svakome se to može desiti, čujete svoje riječi utjehe u neponovljivoj nevjerici. Uostalom - vama je po hranu krenula! Dakle, zato to niti ne spominjem.

Nikad kuhinju ne montirali krivo,

Vaš

Žužinek Jelo

Oznake: Scene jednog braka


- 08:46 - Stisni pa pisni (16) - Papirni istisak - #

17.05.2013., petak

Vanvremenost

Ja ne putujem, kako bih otišao. Putujem, kako bih znao, zašto se vraćam...












































Oznake: Mljet


- 14:41 - Stisni pa pisni (13) - Papirni istisak - #

06.05.2013., ponedjeljak

Mljećkanje

Priče o Mljetu i osobno su nepresušne.
Mogu početi nizanjem toponima; Srebrenik, Tuzla, Kladanj, Olovo, Sarajevo, Mostar, Blagaj, Počitelj, Metković, Ston, Prapratno, Sobra, Polače... Velika slova namjerna.
Mogu i skakutati preko prohe iz srebreničke pekarne, preko stonskih kamenica i rožate do trovanja želuca u Pomeni.
Mogu i o matematici; trojke i trećine. Mljet, trideset sprovoda na tri rođenja; trideset posto otočkog življa unutar nacionalnog parka.
Ruska spoznaja da država Hrvatska ima pravo prvokupa nekretnine u naicionalnom parku, ali ne može parirati njihovim ponudama.
Mogu o zavadama kontra jedinog hotela, o zloj krvi unutar sela i među selima.
Upitno ostaje, kako je mitski kraljević uspio bisernicu poslati s otoka ćaći na kopno, na što mu ovaj - vjerojatno isto tako DHL-om - pošalje otrovani kolač, i shema navodno funkcionira (ovo barem objašnjava svježe kamenice u Beogradu).
Mogu o vatrogascu - vodiču velikog srca, kao i o Mad Maxu sa šestero djece, koji na svom orlovom gnijezdu slučajnim prolaznicima servira odlično i odlično temperirano bijelo vino i kozji sir vrijedan pljačke, dok niti ne pojašnjava motornog zmaja iza ograde.
Mogu o podzemnim tunelima bivših vojski, kraj lastovske uvale.
Naravno, mogu o neponovljivom Marinu, koliko mogu i o bunaru na otoku usred jezera usred otoka usred jezera usred mora.
Mogao bih i o selu Goveđari, dotaknutom suhonjavim prstom anđela i jednim neimarskim anđelom u prolazu.
Mogu, ali neću.

I'll be back...



































Oznake: Mljet


- 21:41 - Stisni pa pisni (12) - Papirni istisak - #

< svibanj, 2013 >
P U S Č P S N
    1 2 3 4 5
6 7 8 9 10 11 12
13 14 15 16 17 18 19
20 21 22 23 24 25 26
27 28 29 30 31    

Srpanj 2017 (1)
Ožujak 2017 (2)
Veljača 2017 (1)
Siječanj 2017 (3)
Studeni 2016 (1)
Listopad 2016 (4)
Kolovoz 2016 (2)
Srpanj 2016 (1)
Lipanj 2016 (4)
Svibanj 2016 (2)
Travanj 2016 (4)
Ožujak 2016 (5)
Veljača 2016 (2)
Siječanj 2016 (4)
Prosinac 2015 (1)
Studeni 2015 (2)
Listopad 2015 (2)
Rujan 2015 (5)
Kolovoz 2015 (1)
Srpanj 2015 (3)
Lipanj 2015 (2)
Svibanj 2015 (5)
Travanj 2015 (2)
Ožujak 2015 (6)
Veljača 2015 (4)
Siječanj 2015 (2)
Prosinac 2014 (5)
Studeni 2014 (4)
Listopad 2014 (6)
Srpanj 2014 (1)
Lipanj 2014 (1)
Svibanj 2014 (5)
Travanj 2014 (4)
Ožujak 2014 (7)
Veljača 2014 (3)
Siječanj 2014 (4)
Studeni 2013 (2)
Listopad 2013 (2)
Rujan 2013 (3)
Kolovoz 2013 (3)
Srpanj 2013 (4)
Lipanj 2013 (1)
Svibanj 2013 (5)
Travanj 2013 (7)
Ožujak 2013 (6)
Veljača 2013 (2)
Siječanj 2013 (8)
Prosinac 2012 (3)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Komentari On/Off

Potaknut monotonijom provincije u kojoj privremeno živim deset godina, znatiželjan na oca Dalmatinca, introvertiran na majku Njemicu, ponekad u čudu na suprugu Tuzlanku, u životu svugdje pomalo, ovog pljuštećeg popodneva udovoljavam Vodenjaku u sebi i nekim dobronamjernicima koji me gurkahu na blogojavljanje, i ... kreće općeobrazovni blog introspektivnog snatrenja...

... a zašto baš Shelly Kelly?
Isključivo hommage imenu.
Interes za zrakoplovstvom odveo me u vrlo slojevitu priču o mogućoj kolateralnoj žrtvi interesa politike, o raznim licima istine i slučaju trenutka, o nafaki i sićušnosti svih nas na nekoj apstraktnoj, univerzalnoj šahovskoj ploči - privilegija je, moći pričati ...
(Šlagvort za zainteresirane - let IFOR-21, Ćilipi 1996. ...)


O bloženju načelno i konkretno:
"Da većina ljudi ne zna pisati, kompenzira činjenica što ionako nemaju što reći."
(Harald Schmidt)

"Nikad ne treba očajavati, kad se nešto izgubi, osoba ili radost ili sreća; sve se još divnije vraća. Što otpasti mora, otpada, što nama pripada, uz nas ostaje, jer sve se po zakonima odvija, koji su veći od naše spoznaje i s kojima smo samo naočigled u suprotnosti. Treba u sebi živjeti i na cijeli život misliti, na sve svoje milijune mogućnosti, širine i budućnosti, naspram kojih ne postoji ni prošlo niti izgubljeno.-"
(Rainer Maria Rilke, Rim, 29.4. 1904.)

"Inženjeri su deve, koje jašu ekonomi."

"Pametan čovjek nema vremena za demokratske većine."
(prof. Branko Katalinić)

"Malo ljudi vlada umjetnošću, plašiti se pravih stvari."
(Juli Zeh)

"Niemand lasse den Glauben daran fahren, dass Gott mit ihm eine grosse Tat will!"
(Dr. Martin Luther)

"Što manje ljudi znaju o tome, kako se prave kobasice i zakoni, to bolje spavaju."
(Otto von Bismarck)


Dnevnik.hr
Blog.hr

Napomena:
Za sadržaj linkova objavljenih ili preuzetih na svom blogu ne odgovaram.

... a ako netko želi mene linknut', u diskreciji, vlastitom prostoru, bez obaveza, ne svojom krivnjom, djeca ne smetaju itd ...:

grapskovrilo@gmail.com




Image and video hosting by TinyPic

Image and video hosting by TinyPic

Image and video hosting by TinyPic



...Godišnjem dobu sukladno...

Image and video hosting by TinyPic





... Uvijek ću se nakloniti imenima ...

Ernest Hemingway, Jacques Prevert, Peter Ustinov, Willy Brandt, Hans Dietrich Genscher, Brunolf Baade, Hugo Junkers, Ferry Porsche, Ruth Westheimer, Leni Riefenstahl, Dean Reed, Astor Piazzolla, Amalia Rodriguez, Ana Rukavina, Dieter Hildebrandt, Ivica Račan, Nela Sršen, Boris Dežulović, Ayrton Senna, Niki Lauda, Al Pacino, pater Stjepan Kušan ... i ima ih još mnogo, Bogu hvala ...

Image and video hosting by TinyPic

Image and video hosting by TinyPic

Image and video hosting by TinyPic

Image and video hosting by TinyPic

Image and video hosting by TinyPic

Image and video hosting by TinyPic

Image and video hosting by TinyPic

Image and video hosting by TinyPic

Image and video hosting by TinyPic

Image and video hosting by TinyPic

Image and video hosting by TinyPic

Image and video hosting by TinyPic

Image and video hosting by TinyPic

Image and video hosting by TinyPic

Image and video hosting by TinyPic

Image and video hosting by TinyPic


Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se