petak, 15.07.2005.

JA ODLAZIM.. RECITE KOVČEGU NEK ME U GLASNOJ TIŠINI VJERNO PRATI...

čudno je kako utonemo u san ni ne sluteći što nam jutro donosi..
i još je čudnije kad shvatimo da osoba koju volimo i za koju znamo da je uvijek tu negdje odlući otićt..
trebamo li ju pustiti? tko nas uopće to pita? ko da je bitno..

ona odlazi i ja sam sretna jer je i ona.. ali više neće biti isto..

satanci i rastanci.. nikad ih nisam shvacala.. jednostavno nije to za mene..

ovaj post je kratak ali za nju mi nikada nisu bile potrebne preduge rečenice..Maja volim te, nadam se da ćeš uspjeti!!!!
- 16:03 - Komentari (3) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>