aurum

29.04.2006., subota

ZLATNA ZRNCA TEOZOFIJE...10.

OSJEĆAJ SVJETLA I SLOBODE

Ulazeći u Svijet Realnosti, prvo i karakteristično što osjetimo je osjećaj silnog i sveprožimajućeg svjetla, premda to nije svjetlo koje se može zamijetiti pomoću osjetila. Mi to nazivamo svjetlom, jer je to najbliža oznaka za ono što se ne nalazi izvana, nego unutra.
Zajedno s tim osjećajem sveprožimajućeg svjetla dolazi i osjećaj oslobođenja, osjećaj neizrecivog veselja što konačno možemo slobodno disati, baš kao da smo, izašavši iz tamnice, ugledali krasote prirode i sunčanog sjaja.

Kada doživimo ovakvu realnost, onda nam je teško razumjeti kako smo nekad mogli ozbiljno shvaćati «ovaj naš svijet» i misliti da je on pravi realni svijet. Kada pritom pomislimo kako smo prije taj naš «svijet slika» smatrali pravim svijetom, onda se sami sebi smijemo, kao što se i odrasli ljudi smiju kad promatraju djecu kod igre.
Pa ipak, čim se opet vratimo u naše obično stanje svijesti, mi i opet postajemo djeca i vraćamo se posve ozbiljno našoj staroj igri.
Samo kratak čas u Svijetu Realnosti vidimo stvari onakve kakve one zaista i jesu.

- 20:17 - Komentari (22) - Isprintaj - #

28.04.2006., petak

ZLATNA ZRNCA TEOZOFIJE...9.

U SVIJETU REALNOSTI (Astral)
Kad nam uspije da svoju pažnju odvratimo od slike svijeta koju smo sami stvorili, kad svoju svijest saberemo i dovedemo natrag u njeno središte, kad svoj pogled upravimo u protivnom smjeru nego do sada, onda se najednom, prošavši kroz središte svoje svijesti, nađemo s one strane – u Svijetu Realnosti.
Pri tome osjećamo kako se ono što je bilo unutra okreće prema van, ili možda još bolje rečeno, kao da se ono što je bilo vani, okreće prema unutra. Naša slika svijeta je eksteriorizacija onoga što je unutra, i dok mi promatramo ovu eksteriorizaciju ( tj. eksterioriziranu sliku ), ne znamo ništa o Realnosti.

Ali kada se koncentriramo u onu točku kroz koju prolazi projekcija naše slike svijeta, i kad kroz tu točku uđemo u Realnost koja je uzrokovala projekciju u našoj svijesti, onda se sve ono što je u našoj slici bilo okrenuto prema van, okreće prema unutra, i nama se čini da se sve ono što smo prije gledali izvan sebe, nalazi u nama samima. I zato smo ispravno rekli, da se u trenutku kada kroz fokus svoje svijesti ulazimo u Svijet Realnosti, ono što je bilo vani, okreće se prema unutra.

Držeći na umu da u Svijetu Realnosti ( viši svjetovi ) stvari nisu prostorno jedna od druge razdvojene, mogli bismo se poslužiti usporedbom i reći, da se razlika između Svijeta Realnosti i našeg «svijeta slika» sastoji u tome, što smo mi u svojem «svijetu slika» iz središta svoje svijesti gledali na konturu slike svijeta koju smo projicirali oko sebe, dok se u Svijetu Realnosti mi nalazimo, ne samo u središtu, nego i na periferiji. To znanje bi se možda dalo najbolje objasniti tako, da kažemo da se naša svijest nalazi u krugu čije je središte svuda, a periferija nigdje. Pri tome mi nipošto ne osjećamo kao da smo se izgubili u nečem neizmjerno većem, nego kao da je to neizmjerno veće koncentrirano u našoj svijesti.
Odatle slijedi, da kada tko želi nešto saznati o nekoj stvari u Svijetu Realnosti, on se treba samo u svojoj svijesti koncentrirati na tu izvjesnu stvar, pa će u svojoj svijesti doći u neposredni kontakt s pravim bićem te stvari i saznati ono što želi.

- 20:13 - Komentari (2) - Isprintaj - #

27.04.2006., četvrtak

ZLATNA ZRNCA TEOZOFIJE...8.

O VJERI I SPASENJU

Vi koji ste kršćani. Ne budite lašci svojoj vlastitoj religiji i vaš Krist neka ne bude samo predmet vjerovanja, nego živa realnost. ON, kako to mnogi od vas znaju – uistinu jest, a ne zaboravite, ma kakvo mu bilo ime ili naslov, ideal je uvijek isti kao i misao na čemu sve počiva.

Vjera je iznad razuma, jer ona je svjedočanstvo o vlastitom biću koje čovjek daje sam o sebi…- to je uvjerenje o egzistenciji tog Bića od kojeg je naš razum samo jedna od vanjskih manifestacija, a to unutarnje uvjerenje o egzistenciji našeg pravog bića koje samo nama samima može pružiti potpunu sigurnost, to je jedino prava vjera.

Svrha Yoge jest, da nam omogući vezu s tim našim pravim bićem i to ne samo trenutno, kao u intuiciji, nego trajno, stalno i nepromijenjeno. A kad ta veza jednom postoji, onda se više u našem umu ne može pojaviti pitanje: « Postoji li Bog? »

Onaj čovjek stiče pravo posjedovati istinu, koji je sposoban da ju spozna.
U duhovnom svijetu nema pristranosti i zato ondje jedino sposobnost gledanja daje čovjeku pravo da vidi i jedino sposobnost primanja daje mu pravo da dobije.

Teozofi nastoje razumjeti svakoga, ali ne idu za tim da bilo koga obrate. Oni su pripravni da znanje koje im je povjereno podijele sa svima, te se nadaju da će pridobiti vjeru ljudi tako što će toj vjeri dodati znanje i otkriti im zajedničku osnovu na kojoj počivaju sve religije.
Zar Boga ne zovemo Ocem sviju duhova, dakle ne samo onih koji se nalaze u tijelima kršćana ?
Kad bismo mi to jedinstvo spoznali, nestalo bi svakog obraćanja na druge vjere i nitko ne bi više nastojao nekoga obratiti na svoju vjeru. Naprotiv, svatko bi nastojao saznati što druge religije naučavaju, jer bi time upoznao Boga s drugog gledišta.

Ako želite prepoznati Krista kad bude opet došao, trudite se u sebi razviti sve one vrline koje čovjeka čine duhovnim čovjekom, tj.; ljubav za svakoga, bio on privlačan ili odvratan, strpljivost koja postaje još strpljivijom kad se namjeri na glupost i neznanje, srce koje osjeća i razumije kad naiđe na bijedu i koje ne zadržava ništa za sebe, kad može davati.

Koliko vi ljubite i služite drugima, toliko Božanski Život nalazi u vama provodnicu kojom se može izraziti, a kad se jednom dignete u viši svijet i proširite svoju svijest, onda ćete znati ono za čim su težili svi sveti ljudi, a što je svaki majstor izvršio. Vi ćete osjećati da je Božanski Život vaš život i tako ćete ući u radost Svevišnjega.

Oslobođenje znači da vas više ništa vanjskoga ne veže i da je Božja Volja jedina sila koja vama upravlja.

Kada čovjek spozna realnost stvari, sumnja postaje za njega zauvijek nemoguća. Stjecanje znanja je dakle proces neprestanog umnožavanja života koji se stalno ulijeva u dušu, koja je otvorila sva vrata da ga (život) može primiti sa svih strana.

- 20:09 - Komentari (3) - Isprintaj - #

26.04.2006., srijeda

ZLATNA ZRNCA TEOZOFIJE...7.

O USTRAJNOSTI

Nemojte boli koje vas stižu u životu smatrati kaznom, nego čašću i znakom da su Veliki Gospodari Karme čuli vašu želju da što brže napredujete, pa vam sada šalju zlu Karmu prošlosti, da ju što prije iscrpite i da se na taj način što prije oslobodite.
Kad vas zadesi bol pred kojom ste strepili, znajte da je tako odredila ruka koja je puna ljubavi i da se, snoseći tu bol hrabro i ustrajno, vi brzim koracima primičete svojem oslobođenju.
Kaže se da je bol zlo. Bol je doduše neugodna, ali ona nije zlo, ona dapače nije niti nepoželjna, nego naprotiv – poželjna, jer ona je uvjet uz koji možemo steći savršenstvo, dok bez nje nema savršenstva.

Moramo znati, ma što nam ljudi činili, da su oni tek nesvjesni agenti Zakona i da sve što nas stiže u životu je naše vlastito djelo iz prošlosti. Spoznavši pravednost, čovjek ne može više ničemu prigovarati, jer on zna da ga više ništa ne može zadesiti što on nije zaslužio i, da mu ništa ne može stati na put što on nije sam, u svojim prošlim životima, na put stavio.

Bol nas poučava, najbolje lekcije u životu dolaze od boli, a ne od radosti.

Ljude koji trpe u neznanju možemo uistinu žaliti, jer oni ne znaju ni uzrok ni svrhu svojih patnji, ali nas koji znamo nešto o tome i koji iz boli crpimo najvrjedniju pouku, nas neka nitko ne žali, nego neka radije spozna veliki Zakon Požrtvovnosti, koji je jedan od najviših i najmoćnijih zakona duhovnog svijeta.

Što jača je duša, to manje napora daje odnosno treba u svojem djelu, što veća je snaga duše, to manje ona osjeća napade koji dolaze izvana.
Pomalo, naša niža narav počinje uviđati da, iako u našem djelu ima boli, da je ono što tim djelom postiže bilo vrijedno patnje i da nadvladavanje poteškoća pomoću napora, ma kako taj napor bio bolan, donosi ipak, kao rezultat, toliki porast snage, da se u veselju nad tim uspjehom gubi ona prolazna bol.

Naučiti sve što se na Zemlji može naučiti, razviti sve mogućnosti koje su sadržane u klici Božanstva koje se nalazi u nama, ostati u svom redoslijedu života dok sve lekcije nisu naučene, a onda, kao Božanski čovjek ići dalje i pomagati mlađu braću čovječanstva, pomagati kasnije svjetove od kojih će svaki dati svoju kvotu savršenih ljudi sposobnih za veliko djelo neizmjernog svemira, to je značenje Reinkarnacije.

Dok ne razumijete život on će za vas biti teret koji se teško nosi, ali kad ga jednom razumijete, onda se sve mijenja – i život postaje snošljiv.

Predanost dokrajčuje boli.
Ono što činimo za biće koje ljubimo, činimo s veseljem, pa i bol se pretvara u veselje ako se podnosi za volju onoga koga ljubimo.
Kako, dakle, ne bi onaj koji je imao priliku vidjeti ljepotu Boga, veselo podnosio sve što ga može dovesti bliže do sjedinjenja s Njim, i kako ne bi on bez prigovora, dapače i s veseljem, žrtvovao sve što ga sprječava u postignuću ovog sjedinjenja u duhovnom životu.


- 20:06 - Komentari (2) - Isprintaj - #

25.04.2006., utorak

ZLATNA ZRNCA TEOZOFIJE...6.

O MEĐUSOBNOJ SNOŠLJIVOSTI

Stvarno snošljivog čovjeka poznat ćeš po tome, što on može promatrati stvari sa gledišta drugih ljudi, i što im s tog gledišta može govoriti da bi im tako pomogao.

Uzdigni svoje ideale visoko, ali o drugima sudi blago, jer će tvoji ideali uzdignuti tebe, a tvoja blagost će pridignuti brata koji je pao. Ne zaboravi da se niti jedan čovjek ne može dići ako po njemu gaziš. Čovjeka možeš dići samo onda ako ga ljubiš sa svim njegovim grijesima i ludorijama, a onako kako ti postupaš sa svojom braćom, tako će s tobom postupati Oni koji su viši od tebe.

Snošljiv biti, znači: držati svoje, biti pripravan da to podijeliš s drugima, ali nikada nikome nemoj ništa nametati silom.
Snošljivost je ono čuvstvo poštovanja prema individualnosti drugih ljudi, koje služi kao jedan od sigurnih znakova po kojima možemo prepoznati čovjeka ako je uistinu daleko napredovao u duhovnom životu.

Svaki onaj koji hoće biti pravi okultist, mora u svome domu i u svojem krugu biti onaj na koga će se obraćati svi koji su u brizi, neprilici ili grijehu, sigurni da će kod njega naći razumijevanje i pomoć. Svi oni, pa i najodvratniji i najgluplji, moraju osjećati da su u njemu konačno našli prijatelja.

Upoznajte snošljivost koju ništa, pa ni ono što je najgrješnije, ne može odbiti i koja u svakom stvoru vidi
Božanstvo na djelu, te je pripravna da Mu pomogne.

Zar oni koji tvrde da je On sebe rezervirao samo za jednu između svih religija na svijetu, ne uviđaju kakvu nepravdu nanose Bogu ?
Zar oni ne uviđaju kako vrijeđaju Najvišeg svojatajući Istinu samo za sebe, tvrdeći da se sva ostala Njegova djeca nalaze u tami i da ih Otac sviju Duhova ne priznaje za svoju djecu ?
Upoznajmo sve religije i ljubimo ih sve!
Tako ćemo se približiti onom Izvoru koji je početak i konac svega.


- 19:53 - Komentari (3) - Isprintaj - #

24.04.2006., ponedjeljak

ZLATNA ZRNCA TEOZOFIJE...5.

O VLADANJU DJELIMA

Ne smeta ništa ako je ono što vi morate učiniti – sitno i trivijalno. Nije važno što se radi, nego kako se radi. To je vježba koja je potrebna budućem učeniku. Dakle, ne pitajte kakve je vrste posao koji morate izvršiti, nego na koji način ćete ga izvršiti, s kakvom snagom, s kakvim čuvstvima, i s kakvim mislima, i od kakve koristi će to biti za vas kao budućeg učenika.

Učenik svoje tijelo ne smatra svojim bićem, nego instrumentom koji treba pomoći Uzvišenom velikom djelu. Svoja djela on smatra dužnostima koje mu je Ljubljeni dodijelio. Kada jede, on to ne čini zato što mu jelo prija, nego da svoje fizičko tijelo drži u dobrom stanju. Kad misli, on to ne čini radi vlastitog veselja, nego zato da Gospodnje djelo bude bolje izvedeno. On utapa svoj život u sveopćem životu, i ljubi, misli, želi i radi zajedno s tim Višim Sveopćim Životom.

Tko je jednom upoznao ono što je realno, toga ništa nerealno ne može više zadovoljiti.
Tko je spoznao ono što je trajno, za njega sve što je prolazno nema više nikakve vrijednosti .

Svako vanjsko vidljivo djelo je izraz neke prošle misli ili nekog prošlog čuvstva.
Kod svakog djela najvažniji je motiv. Zato istražujte uvijek više motiv nego djelo i trudite se da vaša djela budu po mogućnosti što mudrija.

Što više učimo to šira i dublja postaje naša svijest, što više težimo za onim što je uzvišeno to jasniji postaje naš vid, to osjetljiviji postaje naš sluh.

Posljedice koje naša djela donose drugima, stvaraju nam vanjske prilike za naš slijedeći život na zemlji. Drugim riječima, zapravo mi time sami sebi škodimo ! Dolazeći u individualni doticaj s drugim ljudima mi stvaramo odnose i kujemo veze svojim dobročinstvima kao i uvredama; zlatne veze ljubavi, kao i željezne okove mržnje.

Kad ste učinili sve što je bilo u vašoj moći, odlučite se, a kad ste se odlučili – radite, i onda promatrajte posljedice svojeg djela, jer ćete po njima moći prosuditi da li je vaša odluka bila dobra ili zla.
Ako ste sudili krivo, nemojte žaliti, jer ste učinili najbolje što ste mogli, a vaša pogrješka vam je donijela iskustvo koje će vam biti od koristi u budućnosti.


- 09:50 - Komentari (9) - Isprintaj - #

23.04.2006., nedjelja

ZLATNA ZRNCA TEOZOFIJE...4.

O VLADANJU MISLIMA

Ako budete u sebe rado primali samo one misli koje su dobre, lijepe i korisne, a tjerali od sebe one koje su zle, ružne i štetne, vidjet ćete da će u vašu glavu dolaziti sve više lijepih i dobrih misli, a sve manje zlih i ružnih.
Mišlju čovjek može ubijati … mišlju čovjek može liječiti bolesti, mišlju čovjek može utjecati na mnoštvo…mišlju on može stvarati vidljivu iluziju koja je u stanju prevariti druge ljude i zavesti ih na stranputicu. Prije nego što čovjek dođe u potpuni posjed ove velike moći, potrebno je da nauči vladati svojim mislima, potrebno je da bude dovoljno jak da uzmogne u sebi svladati sve što je zlo, tako, da će ovu veliku moć upotrebljavati samo za dobre i uzvišene svrhe.

Krivo je mišljenje da iz dobrih djela nastaju i dobre misli. Ne ! Iz dobrog i ispravnog mišljenja nastaju dobra i ispravna djela ! I zato je neizmjerno važno što vi mislite. Ako budete krivo mislili, vaša će djela biti pogrešna, ako će vaše misli biti niske i podle, bit će i vaša djela takva.

Ispravno mišljenje je jedini način kojim možemo raskinuti okove u koje su nas sapele naše krive misli. Tako dugo dok mislimo da smo tijelo, bit ćemo vezani uz to tijelo. Tako dugo dok mislimo da smo um, bit ćemo vezani uz taj um. Tako dugo dok mislimo da smo niski, ostat ćemo u niskome.
Isto tako, ako mislimo da smo jedno s Uzvišenim Bićem, mi ćemo to i postati.

Ako zamislite da u vašem mentalnom tijelu postoje sve one osobine koje vi želite imati i da nema onih koje vi ne želite, tada vam je već napola uspjelo da steknete pozitivne osobine, a sve negativne da iz vas nestanu.
Puneći svoj um samo dobrim i korisnim mislima, vi ćete postići da će on (um) djelovati kao magnet koji će privlačiti sve slične misli iz vaše okoline.
Branite li ulaz svim zlim i štetnim mislima u vaš um, bit će takve misli, ako vam se približe, odbačene automatskim djelovanjem samog uma.


- 09:46 - Komentari (1) - Isprintaj - #

19.04.2006., srijeda

ZLATNA ZRNCA TEOZOFIJE...3.

O BEZŽELJNOSTI

Svaka privlačnost je sila koja veže duh i vuče ga onamo gdje se želja može ispuniti.

Mi se moramo dovinuti do stanja gdje je svaka strast ušutkana, gdje ne postoji niti najmanja privlačnost prema poželjnim predmetima i gdje su prekinute sve veze koje čovjeka vežu uz predmete koji ga okružuju.
Kako da se dovinemo do tog stanja bezželjnosti? Tako, da se pomalo sve više odvraćamo od vanjskih predmeta i okrećemo k našem pravom Biću.
No, to nije moguće postići najedanput, jednim jedinim silnim naporom, to se mora provađati trajno i ustrajno.
Pod praktičnim izvršavanjem ne misli se samo na meditaciju, premda se u tom smislu taj izraz obično upotrebljava, nego se misli na svjesno i neprestano izvršavanje bezželjnosti i to usprkos svih predmeta koji nas privlače.
Katkada želja za okultnim moćima obuzme učenika i on misli da bi mogao više koristiti kad bi bio vidovit, on misli da bi mogao bolje pomagati ljudima kad bi bio vidovit, kad bi se mogao sjećati što je radio kad je bio izvan fizičkog tijela. No, tko može to bolje prosuditi, da li Majstor ili učenik? Tko bolje zna što je učeniku potrebno? Učitelj ili učenik? Prepustite dakle da On odredi vrijeme kad će se to moći u vama razviti.
Postoji način kojim sjena Kristovog života može pasti u život običnog čovjeka, a to je, da svako naše djelo bude kao žrtva, i to ne žrtva za nas osobno nego za druge, i da u našem svakidašnjem životu koji je ispunjen sićušnim dužnostima, neznatnim djelima i uskogrudnim interesima, izmijenimo motiv djelovanja i time promijenimo sve.
Svaka i najuzvišenija sebična želja mora se iskorijeniti i odbaciti, a ostati mora samo volja, volja da služimo prema smjernicama koje određuje Božji Plan. Tako se izvršava bezželjnost, koju su Budisti mudro nazvali «pripravom za djelo».
Kad učenik jednom postane kanalom Božanskog Života, on onda ne želi više ništa drugo, nego da taj kanal bude što širi i što dublji, da što više Života može kroz njega prolaziti.

Možete li bez i najmanje boli gledati kako vaše osnove padaju u prah i kako se ruši zgrada koju ste sagradili da vam bude skloništem? Ako ne možete, onda ste radili za uspjeh, a ne samo iz čiste ljubavi za čovječanstvo.

Učenik mora naučiti da ga sve što je privlačno – više ne privlači, a da ga sve što je odvratno – više ne odbija. U jednome kao i u drugome on mora vidjeti manifestaciju Jednog Uzvišenog, tako da će mu i jedno i drugo služiti kao pouka po kojoj će se ravnati, a ne kao okovi koji će ga sapinjati. Usred najveće buke i nemira, njegov duh mora počivati u Gospodu Mira.
Ova indiferentnost ne znači da čovjek gubi sposobnost suosjećanja, naprotiv, on postaje sve osjetljiviji za svaki drhtaj svijeta u njemu i izvan njega, ali niti jedno niti drugo nije u stanju da ga potrese i odvrati od odabranog puta. Pa kad je čovjek toliko jak da ga ništa ne može potresti, a istodobno osjeća svaki drhtaj koji dolazi izvana, onda on u sebi osjeća sve snažniji život i sve veću harmoniju i ćuti kako mu svijest biva sve šira i kako on sve više postaje jedno s Onim, od kojega je on tek mali dio.

Nemajte nikakvih osobnih interesa za događaje, vršite sve dužnosti koje vam nameće položaj u životu i znajte, da Onaj koji je istodobno i Gospodar i Zakon, djeluje posvuda i izvršava veliko djelo Evolucije, čiji cilj i svrha je mir i blaženstvo.

Svaki uzrok ima svoju posljedicu, svako djelo donosi svoj plod, a želja je ona uzica koja veže jedno s drugim, nit na kojoj su oni nanizani. Kada bi se ova nit, ova uzica tj. želja, mogla spaliti i uništiti, veze bi nestalo, a kad su sve veze srca rastrgane, duh je slobodan.


- 14:23 - Komentari (17) - Isprintaj - #

18.04.2006., utorak

ZLATNA ZRNCA TEOZOFIJE...2.

O RASUĐIVANJU

Morate u sebi razviti sposobnost rasuđivanja, da biste mogli raspoznati vrijedno od bezvrijednoga u svemu što vas okružuje u vašem životu..
U ljudima koje susrećete morate razlikovati i vidjeti Boga koji se nalazi u njima, i strogo lučiti Prisutnost Božju od strasti, ludosti i pogrešaka koje se nalaze i čovjeku izvana.

Evoluciju pomaže onaj koji se odvraća od tjelesnog života i vježba se u duhovnom životu, onaj koji uvijek traži ono što je trajno.
On će svjesno i namjerno svoju svijest učiniti magnetom za sve što je dobro, tako da će sve što je dobro biti privučeno u njegovu svijest da ondje bude ojačano, a sve što je zlo biti će od nje odbijeno.
Napose se obraćam na starije među vama. Nemojte nikada praviti zapreke mišljenju mlade generacije.
Svaka nova generacija dolazi Istini za korak bliže nego ona koja je bila pred njom. Mi, koji smo stariji, mi ne poznajemo Istinu, mi ju samo upoznajemo, a mlađi od nas imaju tu prednost da dobivaju Istinu koju smo mi našli teškom mukom i u ljutoj borbi našeg uma.

Ako kojem čovjeku kažete nešto što je previsoko za njega, on će to smatrati besmislicom, jer ste vi tražili od njega da izvede nešto(donese zaključak) što on nije u stanju izvest (zaključiti). Vaša nerazboritost je pred njega stavila motive koji njega ne diraju.

Ljudi posrću i padaju jer nemaju znanje, oni su nemoćni jer su slijepi. Čovjeku koji želi prevaliti put brže nego obični ljudi, treba mudrosti i ljubavi, treba znanja i predanosti, on ne treba više dugo nositi teške okove koje si je u prošlosti skovao … On ih može za kratko vrijeme skinuti i potpuno ih se osloboditi, baš kao da ih je hrđa pomalo izjela i uništila.

Za okultista nema izbora između pravoga i nepravoga. On je obvezan činiti ono što je pravo, ma koliko god muke i žrtve ga to stajalo. On ne može sumnjati, kao što to mnogi čine, da li će poći putem koji je u skladu sa Voljom Božjom ili onim putem koji je toj Volji suprotan.


- 14:17 - Komentari (3) - Isprintaj - #

17.04.2006., ponedjeljak

ZLATNA ZRNCA TEOZOFIJE

ZLATNA ZRNCA TEOZOFIJE

Autorica: Dr. Annie Besant (izbor iz opusa)

Izbor izvršio i preveo Štefan Janeš
Izdavač: Teozofsko društvo u SFRJ, krug SKLAD, Zagreb, 1983.

Sadržaj :
O Dr. Annie Besant i njenim djelima
O PUTU
O SLUŽENJU
O ŽRTVI
O RASUĐIVANJU
O BEZŽELJNOSTI
O VLADANJU MISLIMA
O VLADANJU DJELIMA
O MEĐUSOBNOJ SNOŠLJIVOSTI
O USTRAJNOSTI
O VJERI I SPASENJU
U SVIJETU REALNOSTI ( Astral )
OSJEĆAJ SVJETLA I SLOBODE
UVOD U TEOZOFIJU
VIDLJIVI I NEVIDLJIVI SVJETOVI

O Dr. Annie Besant I NJENIM DJELIMA

Dr. Annie Besant je jedna od najvećih i najsjajnijih zvijezda Teozofskog obzorja, velika učiteljica i autorica mnogih glasovitih Teozofskih djela svjetskoga značaja.
Ona je u okultnom svijetu vrlo poznata i, kao nadasve zaslužna za širenje Teozofskih naučavanja, priznata je i slavljena u cijelom Teozofskom svijetu.
Rođena je u Londonu 1847., a umrla je 1934.godine. U međuvremenu je bila i predsjednica Teozofskog društva. Za života je bila proglašena najvećim i najboljim govornikom svojeg vremena u čitavoj Engleskoj, o čemu nam izričito svjedoči i sam Bernard Shaw.
Ona je korisno djelovala u Americi, Europi i Indiji, mnogo je radila na duhovnoj obnovi Indije i uzdizanju njene civilizacije.
Bila je i veliki znanstveni organizator i Apostol bratstva među ljudima.

Ova knjižica je skup nekoliko predavanja Annie Besant , korisnih svakom početniku u studiju Teozofije.

O PUTU

Prvi korak bez kojega se nitko na može približiti Cilju, može se označiti sa dvije kratke riječi: « Služenje čovjeku ».
Premda se onome koji to gleda izvana, može činiti da je to put odricanja, to je odricanje koje s druge strane znači povećano veselje i mir i sreću, jer ići tim Putem ne znači uzeti bol umjesto sreće, nego odbaciti prolaznu sreću da se postigne Vječno Blaženstvo. Kako čovjek napreduje na tom Putu, veselje biva uvijek sve dublje i sve veće, jer uzrok boli leži samo u neznanju.
Kad čovjek, koji je zreo da surađuje na spašavanju čovječanstva, vidi kako je svijet utonuo u neznanje i kako radi toga trpi, u njegovom se srcu budi samilost i ona mu daje pobudu da traži Put Oslobođenja za čovječanstvo.
Čovjek trpi uslijed svoje vlastite krivnje, jer nitko ga drugi na to ne može prisiliti. Kad on to jednom spozna, cijeli svijet se mijenja pred njegovim očima i sve teškoće Puta izgledaju sasvim drugačije.

Dvije su stvari koje čovjeku zadaju najviše boli, a to su: rastavljenost od onoga što nam je milo, i smrt, ali ni rastavljenost ni smrt ne postoji za onoga koji je prekoračio Prag i stupio na Put (tj. stupio na Stazu, predao se Teozofiji).

Pokazat ću vam znak po kojem ćete moći raspoznati da li se koji čovjek pripravlja da stupi na Put. Život takvog čovjeka označen je nesebičnim služenjem drugima, kao i pripravnošću da žrtvuje sve za dobro drugih i da ostavi sve što obični ljudi smatraju vrijednim, iz ljubavi prema Teozofiji, za koju on vjeruje da sadrži sve ono što je pravo.

Cilj do kojeg ovaj Put (Staza) vodi je svjesno sjedinjenje s Bogom. To nije samo obična molitva ili čežnja, čak niti oduševljenje mističara, nego svjesno sjedinjenje, u kojem se čovjekova svijest postepeno sve više širi, dok se ne sjedini sa Najvišom Svijesti i ne spozna da je jedno sa Sveopćim Životom.
Kad mi ne bismo imali klicu Božanstva u sebi, mi ne bismo nikad mogli postići to sjedinjenje s Božjim Bićem, ali, jer u srcu svakoga od nas živi sam Bog, zato je to sjedinjenje moguće i zato je ono cilj do kojega ovaj Put vodi.

Obuzdajte svoj jezik !
To je bezuvjetno potrebno za svakoga koji želi napredovati na Putu, jer niti jedna oštra ili neprijazna riječ, niti jedna nestrpljiva fraza ne smije izmaknuti iz usta, koja su se posvetila služenju i koja ne smiju uvrijediti čak niti neprijatelja, jer onome koji vrijeđa nema mjesta u Carstvu Ljubavi.

O SLUŽENJU

Samo ono što čovjek čini za općenitost (ne samo za jedan dio), što čini iz ljubavi prema Bogu ili prema kojem drugom Biću, a ne za sebe – samo ono čovjeka ne veže. Takvo djelo je žrtva i nema snage da nas veže. Sva takva djela zovu se jednim imenom SLUŽENJE.
Ako želite živjeti duhovnim životom, ne idite samo gore, nego i dolje. Spoznajte da ste jedno ne samo sa svetima nego i sa grješnicima, jer ono što vas čini Božanskima to je duh koji živi u svakom ljudskom srcu i koji je posvuda JEDAN i jednak, a razlika postoji samo u stupnju njegove manifestacije.

Mi smo ovdje samo zato da jedni drugima pomažemo, da jedni druge uzdižemo i da jedni druge ljubimo.

Vi morate osjećati tuđe patnje isto onako kao što osjećate i svoje, morate osjećati tuđe boli kao što biste osjećali da netko probode vaše srce.
Gdje vidite gorljivost i revnost u služenju, gdje vidite da je netko pripravan žrtvovati sve da drugi budu sretniji, gdje vidite da netko ne misli ništa drugo nego samo kako bi drugima pomogao i služio, znajte da se tu manifestirao DUH, koji samo čeka da se može izliti i koji ispunjava svoju žrtvu time što služi drugima.
Znajte, dakle, da se za to zahtijeva ono nesebično služenje koje daje sve, a za uzvrat ne traži ništa.

Prije nego se priključite kojem pokretu, istražite da li je on konstruktivan, da li je njegov motiv ljubav, i da li on nastoji oživotvoriti Bratstvo, da umanji nejednakosti među ljudima i da poveća osjećaj odgovornosti. Ako je tako, priključite se tom pokretu i radite za njega, ako nije, ostavite ga na miru.

Nitko ne može biti valjanim članom našeg Društva (Teozofsko društvo) ako ne preuzme bilo koju vrstu služenja. Život Duha je neprestano davanje. Ne smijete očekivati da će se duhovni život izlijevati na vas odozgo, ako vi taj život koji primate ne budete davali iz sebe drugima.
Jedan od znakova po kojem ćete prepoznati pravog sljedbenika Krista jest, da siromašni i ostavljeni, zdvojni i poniženi dolaze k njemu bez osjećaja rastavljenosti. Oni osjećaju privlačnu simpatiju u njemu, jer prijaznost izbija iz njegove osobe, a okružuje ga ljubav koja razumije.
Neznalice doduše ne znaju da se u njemu razvija sljedbenik Krista, ali oni osjećaju snagu koja ih diže, život koji ih oživljuje, a u njegovoj atmosferi oni udišu novu snagu i novu nadu.
Sjetimo se milijuna naše braće koja se još nalaze u tami neznanja, pa promislimo kako im možemo pomoći, kako ih možemo uzdignuti svojom energijom, koja je rođena u našim mukama, u našim borbama i u našim žrtvama. Mi ih možemo uzdignuti za koji korak bliže svijetlu, možemo ublažiti njihove boli, umanjiti njihovo neznanje, skratiti njihov put do znanja, koje je svijetlo i život.
Tko od nas, koji barem nešto malo zna, ne bi htio dati samoga sebe za one koji ne znaju ništa ?

O ŽRTVI

Dokle god naše srce nije ispunjeno samilošću za druge, dokle god mi ne osjećamo onako kako drugi osjećaju i ne vidimo onako kako drugi vide, mi ne možemo pomagati drugima, jer mi ne možemo drugima pomagati izvana nego iznutra i to tako, da sve više ulazimo u njihovo srce i njihov um, a da pri tome živimo na razini odakle možemo našu snagu ulijevati u njih i tako im omogućiti da postanu dionici onoga što smo mi postigli.
Kad će oni koji imaju, biti pripravni da žrtvuju, onda će se zora novog doba pokazati na nebu. Kad će bogatstvo, naobrazba i moć stajati na raspolaganje svima, onda će doći vrijeme da se udare temelji za jedno bolje i plemenitije društvo.
Kad bi ljudi upotrebljavali bogatstvo za odgoj i pridizanje kulture, umjesto za luksuz, onda bi se pojavila prava požrtvovnost koja bi spriječila revoluciju, a za to bi bilo potrebno da ljudi daju, umjesto da čekaju da im stvari budu oduzete, i da pružaju ruke pune darova, umjesto da čekaju dok im njihovo bogatstvo bude istrgnuto silom.
Davanjem nestaje novca, ali znanje i ljubav se umnožavaju ako taj novac dajemo od sebe i dijelimo ga s drugima. Ako, dakle, imate znanje, dajte ga drugima, a radi toga nećete osiromašiti, naprotiv, dajući sebe vi ćete se samo bolje upoznati …
Izlijevajući svoj život na druge, vi ćete spoznati Iskru Božanstva u sebi.
Nastavlja se...

- 15:28 - Komentari (5) - Isprintaj - #

16.04.2006., nedjelja

ČESTITKA


Dragi prijatelji, proljeće je opet tu, sva osjetila se bude i donose nam informacije o buđenju prirode, o toj proljetnoj simfoniji boja, simfoniji mirisa, simfoniji okusa, simfoniji baršunastih listova, trava i paperja, simfoniji zvukova i simfoniji ljubavi.
Svi mi znamo da je svaka biljka nastala iz žrtve sjemenke, koja je dala svoj život, da je svaki ptić izašao iz jajeta, koje je dalo sebe za novi život ! Znamo da je to tako od kada postoji svijet, po zakonu kojega je postavio KREATOR svega što jest. To nam je jasno, ali o sebi i tom istom zakonu ne razmišljamo.
Onda je prije dvije tisuće godina među ljude došao Čovjek-Bog , propovijedao je o još finijoj nijansi toga istog zakona, koja se odnosi na nas ljude, a ljudi ga nisu razumjeli. Dogodilo se razapinjanje i sve ono ružno, a On to nije spriječio jer je želio primjerom pokazati što znači žrtvovati se za druge. Nakon tri dana uskrsnuo je, sagradio je razoreni hram, i pokazao nam da smrt nije vladar, da nije konačno stanje. Život je radost, život je davanje i primanje, život je stalno kretanje, stalna promjena. Sreća je u davanju, davanju svega drugome i za drugoga.
Želim vam blagoslov Uskrsa u vašim životima i u vašim obiteljima, želim vam spoznaju povezanosti svih nas sa svima.
Želim vam da uživate u svim onim simfonijama koje sam nabrojao na početku.
Želim vam MIR I SVAKO DOBRO ! Aurum

- 15:21 - Komentari (1) - Isprintaj - #

12.04.2006., srijeda

IZREKE ZA POSLOVNE LJUDE 4.


SVATKO MOŽE BITI ZA
KORMILOM PO MIRNOM MORU.

Publius Sirius

SVATKO MORA VESLATI
VESLIMA KOJE IMA.

Engleska poslovica

BROD USIDREN U LUCI JE SIGURAN,
ALI TO NIJE ONO ZA ŠTO JE PRAVLJEN.

Grace Murray Hopper

UVIJEK SE PONAŠAJTE KAO PATKA –
BUDITE MIRNI I STALOŽENI NA POVRŠINI,
ALI POPUT ĐAVOLA VESLAJTE ISPOD POVRŠINE.

Jacob Braude

- 12:59 - Komentari (9) - Isprintaj - #

11.04.2006., utorak

NEBESKI GOSTI ( gosti s nebesa ) … 7.

NEBESKI GOSTI ( gosti s nebesa ) … 7.

Postoje određena razdoblja u godini, kad su Anđeoski gosti bliži u svom kontaktu sa čovječanstvom, nego u drugim razdobljima. Svetkovina Sv. Mihaela i svih Anđela, koja je 29. rujna svake godine, je upravo jedno takvo razdoblje. Budući da svetkovinu slavi većina kršćana po cijelome svijetu, radi toga postoji velika struja misli koja ide prema Anđelima po cijelome svijetu, u tom razdoblju. Ta stvarna činjenica privlači ih još bliže k nama i znatno im olakšava manifestaciju pred nama i komunikaciju sa ljudskim bićima, ako nam oni uopće žele nešto reći. Stoga je potrebno da se mi, koji dolazimo u crkvu i znamo o njihovoj egzistenciji, stavimo u prijateljski odnos s njima, da zauzmemo jedno prijemljivo držanje meditiranjem na Anđele, misleći o svemu onome što oni čine za nas u velikim ceremonijama u crkvi, te osjećajući najdublju zahvalnost prema njima za njihovu prisutnost, koju nam oni tako rado priušte.
Sjetite se, da i mi služimo Bogu na naš ponizni način, ali da su Oni veći službenici Božji i služe kudikamo otmjenije i plemenitije nego što to mi možemo učiniti. Mi se samo možemo učiti od njih, njihovoj ljubavi i pobožnosti. Mi možemo apsorbirati njihovu atmosferu i pokušati služiti kao što oni služe. Kao što mi pjevamo jednu od naših himni – Oni su zaista moćni Anđeli, Plamenovi Vatre, ali ta vatra je – Ljubav Božja.

Tako mi možemo razmišljati o Anđelima, ne samo kao o pomagačima, već također i kao primjerima slavne ljubavi i pobožnosti, koja je njihova najveća karakteristika.
Pomolimo se stoga, da bismo i mi – poput Anđela, mogli uvijek služiti, i da bismo uvijek imali pred očima našu veliku i svetu službu. Što više služimo, to se više približavamo k Onima, čiji cijeli život je samo služba, te uzmimo tako primjer po svetim Anđelima i zahvalimo Bogu za Njegovu dobrotu, što nam je pružio tako divne primjere, koje neka slijedimo dok i mi ne stignemo onamo u one divne visine, kamo su i Oni stigli.

Završetak.

- 12:52 - Komentari (3) - Isprintaj - #

07.04.2006., petak

NEBESKI GOSTI ( gosti s nebesa ) … 6.

NEBESKI GOSTI ( gosti s nebesa ) … 6.

Ljudi u pravilu ne vide Anđele, iako mnogi koji ih ne mogu vidjeti – mogu ih osjetiti.
Kako ćemo naučiti da postanemo sposobni vidjeti, ili osjetiti njihovu prisutnost ?
Prije svega, i u najvećoj većini i najčešće, ako se stavimo s njima u harmoniju. Tako na primjer, čovjek koji sumnja u njihovu prisutnost, te misli da su Anđeli samo izmišljotina pojedinih ljudi, neće nikada doći u bliži kontakt s njima, jer baš zbog takvog stava on emanira iz sebe vibracije koje njima ne odgovaraju. Onaj čovjek koji čvrsto vjeruje da Oni postoje, i da su prisutni, taj će mnogo vjerojatnije doći u ugodan dodir s Njima.
Svjetovna osoba bi rekla, da se jedna osoba koja je zauzela stav da Anđeli postoje, može vrlo lako prevariti. Morat ćemo preuzeti taj rizik, jer ako se mi ne stavimo u okvir lakog primanja dojmova, tada nam je nemoguće primati utiske viših svjetova. Zaista postoji mogućnost da se možemo prevariti, ali mi možemo brzo steći taj stupanj iskustva na kojem bismo poznavali tu manifestaciju, i znali da je ona bila zaista istinita – a ne prijevara.
Nastavlja se …

- 11:38 - Komentari (13) - Isprintaj - #

06.04.2006., četvrtak

NEBESKI GOSTI ( gosti s nebesa ) … 5

NEBESKI GOSTI ( gosti s nebesa ) … 5

Život Anđela razlikuje se na više načina od našeg života. Izgleda da se Oni reinkarniraju u smislu da silaze sa viših razina na niže razine, navuku oko sebe materiju te niže razine, te onda nakon jednog životnog razdoblja (znatno duljeg od našeg), predaju taj vehikl i povuku se ponovno na višu razinu, ali s tim, da se u određenom roku ponovno vraćaju u inkarnaciju. Izgledalo bi po ovome da i za njih postoji nešto kao «Zakon reinkarnacije», slično kao i kod nas ljudi, ali budući da već sama riječ «reinkarnacija» uključuje u sebi smisao uzimanja na sebe jednog tijela od mesa, tada je to zaista teško primijeniti i na Anđele i njihovu evoluciju, jer oni sasvim sigurno ne silaze u tijela od mesa .

Jedan od načina kako oni dolaze u najveću blizinu k nama !!!
Zapravo, dolaze u dodir sa čovječanstvom – to je u religioznom ceremonijalu, odnosno, bolje rečeno baš u takovim ceremonijama, kao što je npr. Sveta Euharistija. Na takvim ceremonijama prisutno je uvijek vrlo mnogo Anđela koji pomažu . Oni također primaju u sebe izljev one strahovite snage Svete Hostije. Oni tu snagu posreduju, donesu ju na razinu gdje je mi možemo najbolje asimilirati, a zatim tu snagu izlijevaju na narod. Oni rade kao posrednici, kao nevidljivi svećenici u našim službama, te postoji uvijek jedan mnogo veći sastanak Anđela kod svake Mise, nego li je to fizičkim očima uopće moguće vidjeti.
Za vrijeme Službe Božje Anđeli se postave oko oltara, oni ga zaokruže, jer u takvim zgodama oni vide za sebe krasnu priliku za razvoj. Kada god se u bilo kojoj crkvi služi Sveta Misa, ili u bilo kojoj privatnoj kući, uvijek će se oko oltara okupiti Anđeli – ti Nebeski gosti – i pomagati će kod služenja Mise. Oni su prisutni na misama, jer to je za njih divna prilika za rad, rad zbog kojega oni postoje – rad pomoću kojega se oni razvijaju, upravo tako kao i mi ljudi.
Nastavlja se …

- 21:47 - Komentari (4) - Isprintaj - #

05.04.2006., srijeda

NEBESKI GOSTI ( gosti s nebesa ) … 4.

NEBESKI GOSTI ( gosti s nebesa ) … 4.

Jedno područje anđeoskog rada nalazi se skoro nadomak naše ruke, u svim zemljama, u njihovim (anđeoskim) glavnim centrima, koje oni održavaju i ispunjavaju svojim uplivom. U primitivnim sredinama možemo katkad čuti od ljudi o svetim mjestima, o kojima se ne mogu dati nikakvi definitivni izvještaji o njihovoj navodnoj svetosti (niti o porijeklu i početku). Ipak u vrlo mnogo slučajeva, ako smo i najmanje senzitivni, osjetit ćemo da na takvim mjestima postoje neki neobični utjecaji. Na takvim mjestima je obično po jedan Anđeo, koji je odgovoran za taj utjecaj (on ga stvara), i koji je zadužen za očuvanje svetosti tog mjesta.
Ta velika Bića su katkada poslana da naprave Centre utjecaja, koji će poslužiti za događaje koji će se dogoditi u kasnoj budućnosti. Takvi se centri mogu naći (kako sam već rekao) u mnogim zemljama, u Irskoj npr. sam naišao na dva takva sveta mjesta, svako pod paskom jednog Velikog Anđela; vrlo lijepog, upravo divnog Bića, na oba ta mjesta. Što Oni zapravo namjeravaju na tim mjestima, ja ne znam, ali eto… Centri se čuvaju za nešto što bi imalo doći u kasnoj budućnosti. Može biti da će ta bijedna, ojađena zemlja postati ponovno Otok Svetih, kao što je to već nekada bila, i kako joj je ime nekada glasilo. Pa onda, ako je to tako, tada će sigurno ona dva velika Centra magnetizma postati svetim mjestima, za one koji se onamo približe. Bit će tu hodočasnika, baš kao i na Adamov vrhunac na Ceylonu; to je opet jedan drugi sličan Centar anđeoskog utjecaja – jer ljudi hoće znati da tamo postoji nešto sveto, nešto lijepo. Još jedan takav Centar postoji na Siciliji, to je jedno mjesto gdje je zakopan jedan izvjesni okultni talisman, koji isto tako čuvaju Veliki Anđeli, koji zrači (radira) svoj utjecaj nad okolnom zemljom. Takvih mjesta ima posvuda na svijetu, ali samo se ponegdje događa da se nađu mudri ljudi koji ih prepoznaju i osjećaju.

Anđeli igraju veliku ulogu u evoluciji našeg svijeta, premda mi rijetko kad priznajemo, odnosno prepoznajemo njihov upliv. Izvjesni niži Anđeli nadziru, praktično zapravo nadahnjuju i rukovode evolucijom na određenim područjima Zemljine površine, sve je u tim područjima u punom cvatu i snazi uslijed upliva ovog velikog i Svetog Duha, baš onako, kao što su na isti način i atomi, koji su uvučeni u ljudsko tijelo, jasno ispunjeni životom, poboljšani, ojačani, prije nego opet izađu iz tog tijela.
Mnogi milijuni fizičkih atoma prelaze u svačije tijelo u toku ovog života, te onda opet izađu, ali oni nisu isti pri svom izlasku kao i pri svom ulasku. Drugačiji su kad uđu u nas, a drugačiji kad izađu.
Budući da su oni (atomi) dio našeg višeg organizma, koji je razvijeniji nego li biljni ili životinjski – oni su namagnetizirani i odneseni dalje u svojoj evoluciji nego li drugi atomi, koji su sačinjavali dio organizama u nižim carstvima.
Na potpuno isti način, iako na jednoj višoj razini; sve jedinke bez obzira koje, da li ljudske, da li biljne ili životinjske, a koje ulaze u područje koje čuva jedan Anđeo, ojačane su i potpomognute na njihovoj razini njihovim kontaktiranjem sa Anđelom.
Nastavlja se …

- 11:15 - Komentari (5) - Isprintaj - #

04.04.2006., utorak

NEBESKI GOSTI ( gosti s nebesa ) … 3.

NEBESKI GOSTI ( gosti s nebesa ) … 3.

Gotovo oduvijek, u kršćanskoj tradiciji mi ih vidimo naslikane s krilima, a ipak niti jedan Anđeo ne nosi na sebi nešto takvog. Krila su uvijek tek simbolična.
Kad pogledamo statue nekih indijskih božanstava, mi ćemo ih vjerojatno smatrati strahovito ružnima, jer u većini slučajeva one posjeduju uvijek po 6 do 7 ruku, što se nama čini strahovitim unakaženjem, ali stanovnici Indije su vrlo filozofski narod. Mi ne smijemo pomisliti o njima da su oni toliko glupi, te da njihova božanstva smatraju kao bića sa tolikim rukama. Svaki će nam Indijac reći da su one ruke samo simbolika za različite moći koje to božanstvo posjeduje, te ako pogledamo sliku, vidjet ćemo da svaka ruka drži po neki simbol. Ako prostudiramo njihovu simbologiju, razumjet ćemo koja je poruka tih, za nas pomalo grubih, figura. Oni ne misle da ta božanstva zaista imaju toliko ruku, nego oni tim statuama simboliziraju Božansku manifestaciju, koja emanira određena svojstva i snage - od bezbrojnih snaga i moći koje posjeduje Bog.
Na posve isti način, krila kod Anđela su samo čista simbolika. Ako samo malo prostudiramo Bibliju, vidjet ćemo da je spominjanje krila u vezi s Anđelima uvijek simboličko, za one snage koje se pretpostavljaju da su u njihovom posjedu. Jasno i uvjerljivo se može spoznati, kao i u priči o posjetu Anđela kod Abrahama, da je Anđeo jedna osoba bez krila.
Radi toga, ako to shvaćamo, moramo potpuno odbaciti tu ideju o krilima, koja se tako uvriježila kod nas u pogledu Anđela. Oni zapravo izgledaju kao ljudi, ali samo do te mjere, da oni imaju istu aureolu (auru) žive vatre i jedan slavni oblik unutar nje, ali kod Anđela je ta vatra (aura) daleko više plamteća, isijavajuća i daleko veća nego li kod nas. Utisak što ga daje jedan Anđeo, ako ga uspijemo izbliza promotriti, jest ; kao da gledamo oblik žive vatre, živahan u svojoj biti, daleko iznad svega što je nama na Zemlji poznato, uz odražavanje velikog bljeska i žarke vatre, ali naravno, uvijek potpuno dobrotvorne i blagodatne. U njihovoj blizini ne možeš osjećati ništa takvoga kao što je strah povezan sa strašnom manifestacijom snage. Nekako instinktivno osjećaš već od prvog trenutka u kontaktu s Njima, da im je snaga dobronamjerna i blagotvorna.

Anđeli imaju sjajni vlastiti život, koji je pun najrazličitijih aktivnosti. Oni su dio (kao što smo to dijelom i mi) jedne zasebne zapanjujuće evolucije, koju mi za sada još, ne možemo razumjeti.
Mi počinjemo pokazivati čudesne mogućnosti u vezi sa tom velikom evolucijom i sa našom budućnošću, ali mi za sada ne možemo očekivati da ćemo moći shvatiti cjelinu toga plana. Sigurno je da taj plan krije u sebi jedan stalan uspon za sve nas, za Anđele kao i za ljude. Svi se mi razvijamo i uzdižemo se sve bliže i bliže k Velikom Božanskom Centru.
O radu Anđela mi znamo za sada vrlo malo. Mi ih možemo vidjeti samo odozdol i možemo studirati takve aktivnosti kakve su nam omogućene u okviru našeg slabog vida. Viša vidovitost se proteže beskonačno daleko i čini se, daleko iznad običnog fizičkog vida, ali u stvarnosti taj vid je ipak strogo ograničen, jer kako god se čovjekove snage čine velikima, one za sada još nisu potpuno razvijene u nikome osim u velikim Adeptima. Oni koji mogu vidjeti nešto više nego drugi, priznaju vrlo rado, da je naš vid nakon svega tek samo jedan ograničeni vid, i da postoji jedna Božanska Beskonačnost, izvan koje mi možemo tu i tamo samo nešto malo pogledati, zapravo samo one najvanjskije stvari. Mi vidimo donekle, ali vrlo malo, pa ipak mi vidimo dosta, da bismo si mogli sa apsolutnom sigurnošću predočiti ono što se proteže upravo do podnožja Božjeg Prijestolja.
Nastavlja se …

- 13:35 - Komentari (7) - Isprintaj - #

03.04.2006., ponedjeljak

NEBESKI GOSTI ( gosti s nebesa ) … 2.

NEBESKI GOSTI ( gosti s nebesa ) …. 2.

Čovjek je u svojoj prošlosti bio nažalost i suviše koncentriran u svojim idejama sam na sebe kao i na svijet oko sebe. Kroz dugo i dugo vremena čovjek je vjerovao da sva niža bića postoje samo za njegovo veselje ili korist, ne uviđajući da su ona također manifestacija Božanskog Života na drugim stupnjevima, odnosno fazama evolucije nego li je naša.
Kroz dugo i dugo vremena držao je čovjek da su zvijezde, koje sjaju na nebeskom svodu, a koje su u stvarnosti veličanstvena sunca udaljena nebrojene milijune milja od nas, izvješene tamo da rasvje-tljavaju nebo za njega, za njegovo veselje, ili čak da mu osvjetljavaju put.
Upravo na isti način, ako je čovjek vjerovao u Anđele (sve do pred dva stoljeća nitko nije vjerovao u Anđele, a nekoliko stoljeća prije toga samo su poneki počeli vjerovati), u ta dva stoljeća, dakle, čovjek je vjerovao da oni postoje samo za to da njega uslužuju i da su sva bića bila centrirana samo oko ljudskih stvari, i da je čovječanstvo, da tako kažemo, centar cijelog svemira.
Što više tu stvar znanstveno ispitujemo, tim više razotkrivamo naše zaista minimalno značenje. Mi nipošto nismo najviša evolucija koja stoji u vezi makar i sa ovim svijetom u kojemu živimo, jer veliko Anđeosko carstvo stoji daleko više nego li mi. I tako, dolikovalo bi, da budemo zaista ponizni u našem studiju tih tema, i ne smijemo pretpostaviti da sve postoji samo za našu upotrebu, već moramo radije nastojati shvatiti Univerzum onako kako ga gleda njegov Stvoritelj i kako On želi da ga mi shvatimo.
Sve što postoji, postoji najprije kao manifestacija Božanstva, a to je ono što smo mi, zatim, ovi veliki i slavni Anđeli, kao i cijela priroda koja nas okružuje; sve je to dakle, jedna manifestacija Boga. Stoga je naša prva i najveća dužnost da postanemo onakva manifestacija Boga, kakvu nam je On namijenio.
Umjesto da to uvijek imamo na umu, mi tako često mislimo samo o sebi, o nastojanju da se svidimo sami seb, i da živimo onako kako bismo mi htjeli, tj. živimo onako kako se nama sviđa, a ni malo ne pokušavamo, niti nastojimo, živjeti onako kako to On želi, a koji je ipak jedini razlog, ono Jedino zbog čega mi živimo – i što zaista vrijedi.
Ovi veliki Anđeli žive prije svega za to da budu manifestacija Božanskog Života na njihovoj vlastitoj veličanstvenoj razini, a ako nam oni povremeno, tu i tamo, nešto pomognu, tada mi to moramo primiti sa poniznošću i zahvalnošću. To je samo sitan dio njihovog velikog i slavnog života, jer oni imaju svoju vlastitu egzistenciju koja je nama neshvatljiva; oni provode život u kojem je slava Božja sigurno prva i najvažnija misao vodilja.
Iako Anđeli ne postoje niti najmanje zbog toga da nama pomažu, ipak su nam oni na razne načine od velike koristi, a mi, ja mislim, možemo im s naše strane pružiti izvjesne prilike za to.
Mi moramo potpuno odbaciti ideju, da oni postoje zato da nama pomažu.

Naš mali psić ili mačkica, sigurno i vrlo vjerojatno, bi mogli misliti da mi postojimo samo zato da udovoljavamo njihovim željama. Potpuno je vjerojatno da oni tako misle (psić ili mačkica). Mi imamo mnoge druge aktivnosti i taj psić vidi mnoge od tih aktivnosti, on nas npr. vidi kako čitamo i pišemo, ali naravno, on ne može imati nikakve ideje o tome što mi radimo. Naše više ideje, ideje o poslu, ideje o pomaganju čovječanstvu i sve te lijepe stvari, su za tu malu životinju knjiga sa 7 pečata. Ta naša životinjica nas voli vrlo dirljivo unatoč toga, i premda je ona nama tako bliska, ona ipak ne zna ništa o našem stvarnom životu.
Mi smo u vrlo sličnoj poziciji prema Anđelima. Mi ih gledamo, divimo se njihovoj snazi, ali mi ne razumijemo. Mi možemo donekle pojmiti ponešto iz njihovog života, tj. gdje oni žive i gdje njihov život dodiruje naš život, ali mi ne uviđamo da je to zaista minimalni dio znanja o životu Anđela.

Mogli bismo se pitati: A kako oni zapravo izgledaju ? Kakav je izgled tih slavnih i velikih Bića ?
Oni, koji su već donekle razvili svoja viša osjetila, znat će kako čovjek gleda na te stvari kad postane vidovit. Oni znaju da to čovjeku izgleda kao jedna briljantna kugla, bliješteće boje, jarkog svijetla i uz stalno mijenjanje šara, neke od njih vrlo ljupke, a neke i obratno, jer smo mi još jako nesavršeni.
Velika evolucija Anđela je daleko bliža savršenstvu nego je naša, i prema tome, kad se oni pojave i kad ih pogledaš pogledom viših osjetila, oni bliješte i sjaje iznad svakog našeg poimanja. Oni plamte svjetlucavim aureolama raznih boja, ali opisati ih je nemoguće, jer naše riječi nedostaju da bi opisale ljepotu njihovog visokog života.
Postoje Anđeli, koji vode razgovore između sebe pomoću boja, a postoje i druga plemena, rase, redovi među njima, koja se za svoje sporazumijevanje služe glasovima ili muzikom. Ovi posljednji se u Indiji nazivaju Gandharvas; mi nemamo u kršćanstvu nikakvo tradicionalno ime za njih, te ih tako zovemo «Muzički Anđeli». Ali, ono divno, čudesno, iskreće, bliješteće svijetlo jest zapravo sve, što bismo kao nešto najljepšega, mogli u svemu tome vidjeti; kad bi se koji Anđeo mogao pokazati vidljivim pred našim očima.
Ovi veliki i slavni Dusi, sasvim općenito govoreći, imaju približno ljudski oblik, veličine otprilike kao čovjek, iako su katkada čitavi kolosi, a katkada vrlo daleko od ljudskog oblika, a svi oni imaju velika, mirna, čudesno divna lica, zvjezdanih očiju punih mira.
Nastavlja se…

- 15:21 - Komentari (1) - Isprintaj - #

01.04.2006., subota

NEBESKI GOSTI ( gosti s nebesa ) ...1.

NEBESKI GOSTI ( gosti s nebesa )

Autor: Charles Webster Leadbeater

Prevedeno za potrebe osobnog studija, Zagreb, 1966.

Ako želimo shvatiti Prirodu i rad Svetih Anđela, najbolje je da prihvatimo činjenicu da Oni postoje.
U drugoj polovici XIX stoljeća bilo je zaista mnogo dvojbe oko svega skrivenoga, odnosno fizičkom oku nedostupnoga, ali svaki je početak težak, te sam stoga danas radostan što mogu reći da sam do sada tu dvojbu u javnosti prilično rastjerao. Mi moramo najprije shvatiti da imamo posla sa činjenicama u prirodi, a činjenice u prirodi ostaju uvijek iste.
U ona pradavna vremena kad su Sv. pisma bila pisana, a postoje još i daleko starija pisma nego li su naša, postojala je ta velika evolucija Anđela, zvana Anđeosko Kraljevstvo. Ta evolucija postoji još i danas, te ja pretpostavljam da će ona uvijek postojati. Istina je da mi o toj evoluciji baš i ne znamo mnogo, ali se zato moramo potruditi da naučimo ono što nam je moguće. Da bismo mogli studirati Anđeosku Hijerarhiju i pokušali shvatiti ponešto od divnog i snažnog života što ga Anđeli vode, mi moramo prići tom razmatranju tako određeno i jasno, kao da namjeravamo studirati povijest prirode ili etnologiju.
Mi možemo biti posve sigurni, da su nebeska mnoštva (Anđeli) upravo tako različiti na svojoj uzvišenoj razini, kao što su to plemena i narodi ljudi na Zemlji. I nadalje, baš kao i ovdje na zemlji, tamo postoje kraljevstva (carstva prirode) koja vode sve do ljudskog, a to znači da i tamo postoji : mineralno, biljno carstvo i životinjsko carstvo, dakle jedna stalna linija evolucije koja kulminira u čovjeku, a postoji i carstvo koje vodi do carstva anđela i kulminira u Anđelima. Postoje mnoge različite razine među tim stvorenjima, koje mi nazivamo prirodnim dusima ili vilama, te oni održavaju otprilike istu liniju u pogledu Anđeoskog carstva kao što i životinjsko carstvo država prema nama ljudima. No ipak, prije nego li uzmognemo dobiti pregled te velike evolucije Anđela, prije toga moramo izvršiti još jednu klasifikaciju, a to je uvijek samo stvar pomnog studija i istraživanja.

Nekima će se to možda učiniti donekle čudnovatim, jer se ta velika Bića zacijelo ne vide baš tako često. Njih ne vidimo tako često upravo iz razloga, što su oni jedna viša evolucija, te oni ne silaze tako nisko u materiju kao mi. Mi silazimo dolje u niže razine fizičkog svijeta i zastrti smo gustim tijelom. Mi vidimo, čujemo i osjećamo kroz osjetilne organe (ćutila) ovog gustog (fizičkog) tijela, i ako jedno takvo Biće ne siđe na našu razinu, mi ga ne možemo ocijeniti tako dugo, dok nismo naučili upotrebljavati naše više vehikle. Ako vladamo eteričkim osjetilima, tada možemo osjetiti, dodirivati i čuti eteričku materiju. Ako upotrebljavamo osjetila našeg astralnog tijela ili vehikla, tada možemo osjetiti astralnu materiju. Ako upotrebljavamo vehikle mentalne razine, tada možemo zamijetiti mentalnu razinu i njenu materiju i stvorove koji žive u mentalnim tijelima, itd.
Ali, budući da mi u budnom stanju živimo u fizičkom vehiklu, u toj odjeći od mesa, mi smo vrlo prikladni da gledamo (vidimo) samo ono što možemo vidjeti, te mi možemo gledati i osjećati kroz to fizičko kao kroz jedinu stvarnost, zaboravivši sve one više stvarnosti, koje su nam ostale sakrivene zbog našeg ograničenja. Više stvarnosti su činjenice, baš onako kao što su činjenice i sve ono sa čime mi imamo kontakt ovdje dolje, ali zbog naših ograničenih ćutila mi ih ne možemo ni vidjeti ni čuti, niti oćutiti. Budući da Anđeoski gosti ne silaze u ovo gusto fizičko tijelo, a niti na ovu našu fizičku razinu, većina od nas ne zna ništa o njima. Mi smo skloni da to zaboravimo ili da to uopće ne znamo, no naravno, mi činimo posve krivo kad se za tu stvar ne interesiramo.
Možda su se ova Anđeoska bića kad i manifestirala, a možda se manifestiraju i danas, tako da ih čovjek može vidjeti na nekoliko kratkih trenutaka, ali njih može uvijek vidjeti svaki koji posjeduje viši vid (vidovitost).
Mi se dakle moramo osloboditi i početi sa time, da postoji mnogo studenata Naše nauke, koji sa nesigurnošću gledaju na egzistenciju Anđela. Mi znamo i oni moraju uvidjeti, da Anđeosko carstvo, «Nebeske vojske», zaista postoje kao činjenica u Prirodi i to kao slavna i sjajna stvarnost.
Nastavlja se…

- 23:18 - Komentari (4) - Isprintaj - #

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

< travanj, 2006 >
P U S Č P S N
          1 2
3 4 5 6 7 8 9
10 11 12 13 14 15 16
17 18 19 20 21 22 23
24 25 26 27 28 29 30


Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Opis bloga

Linkovi

HAJDE DA GRADIMO SVIJET NOVE ODANOSTI

TEME I LINKOVI

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se