Vještica Aurora

Hodaš ulicom na putu do kuće. Umoran si i iscrpljen, te jedva čekaš da se baciš u krevet nakon vrućeg, napornog dana. U daljini iza sebe čuješ režanje, no to je samo pozadinski zvuk, pa ga jedva doživiš.
Odjednom, shvatiš da su ti se noge zapetljale i da ne možeš pravilno hodati i da stalno zapinješ za nešto.
A onda shvatiš da je ono lajanje i režanje nekako preblizu.
Okreneš se, samo djelomice, da bi ugledao velikog, crnog psa kako te navlači za nogavicu. Unatoč panici, ostaneš miran i priseban, te bez ikakvog straha i ljutnje u glasu narediš divljem psu da te pusti. Pas te, naravno, ne čuje. previše je zauzet trganjem tvojih ionako preskupih hlača i režanjem na tvoju nedužnu nogu.
Što se dulje bakćeš s tim psom, to si bjesniji, dok na koncu ne ostane samo jedan izlaz.
Što misliš, što je to?
Ugrizeš psa natrag.
Susjedi koji su se okupili da vide kakva je to strka vani uhvatili su tebe kako mlatiš psa i zgroženo su počeli širiti glasine o tebi.
Kako si ti grozna osoba.
Sram te bilo.