Što je ljubav??? Sedmi dio...

17 srpanj 2017

Što je ljubav??? Sedmi dio...

Poziv je uslijedio sljedećeg dana. Jednostavno nismo mogli jedno bez drugog, potajno smo se i dalje nalazili i uživali u zajedničkim trenucima.
Prošlo je i godina dana naše tajne veze koja je uskoro morala biti otkrivena. Jednoga jutra probudila sam se sa mučninom. Mislila sam da sam bolesna. Otišla sam kod doktora, a on me je poslao da obavim sve pretrage. Nakon njih sam saznala da sam u drugom stanju. U šoku, preplavljena emocijama sreće, straha pomislim: „Što ću sad?“. Nisam ni završila školu! Taman mi je bila zadnja godina. Kako ću sama? Što će biti sa manekenstvom? Kako ću reći roditeljima? Šta će on reći? Dali će me ostaviti? Ajmeeee!!!
Problemi su tek usljedili.
Dolazkom kući posjela sam roditelje u boravak da im obznanim meni radosnu vijest.
Šokirani mojom vijesti objašnavali mi da nije jednostavno odgojiti dijete. „Tek ti je 17, život je pred tobom“! Znam, ali ja želim to dijete i odlučila sam roditi. Nakon duge borbe i uvjeravanja roditelji su pristali biti uz moju odluku. No sada treba reći gospodinu savršenom!
Taj razgovor nije dobro prošao. Uvjeravao me da trebam pobaciti i posvetiti se sebi i svojoj budućnosti. Međutim ja u tome trenutku, u takvom stanju, buntovna kakva i jesam bila, odlučila sam ipak donijeti na svijet moje dijete. Odlazeći od njega bila sam povrijeđena, tužna, ljuta. Kako je mogao to reći? Kunio se ljubavi prema meni, a sada ima još veći razlog da učvrstimo našu vezu, naše dijete. Međutim on je to sve odbacio. Teško mi je bilo iskombinirati školu i trudnoću posve sama, ali uspješno sam položila i donijela svoju prekrasnu curicu na svijet. Toga sunčanog dana držeći svoju curicu bila sam najsretnija na cijelom svijetu. Njene zelene okice, tamna kosica i malene ručice u meni su stvarale prekrasne osjećaje. Nisam se odvajala od nje.
Javila sam gospodinu savršenom da je postao tata. On je upitao „Šta je?“. Kako šta je? Kažem:“ Pa dijete, prekrasna curica“. Odgovor je bio: „Aha, kad stignem doći ću ju vidjeti“.
Treći dan u bolnici pojavio se i on pogledati svoje dijete. Kada su mu je iznijeli van zasuzile su mu oči i progovori: ,,Ista je ja kad sam bio mali!“.
Bila sam sretna što je došao, a opet tužna što nije sa nama, ali valjda tako mora biti.
Nakon 6 dana izašli smo iz bolnice i uputili se kući. Živjeli smo sa mojim roditeljima. Obožavali su svoju unukicu. Gospodin savršeni posjećivao ju je jednom tjedno. Teško mi je bilo u njegovom prisustvu jer sam ga jako voljela. Uvijek smo se za vrijeme njegovog posjeta gledali, smješkali i toliko sam željela biti s njim.
Kako je vrijeme prolazilo Luna je napunila godinu dana .
Napravili smo joj rođendanski party, pozvali smo svu obitelj, moju, njegovu i njega.
Svi su se odazvali, a on je došao sa svojom djecom.
Rođendan je bio fenomenalan. Poslije njega ostali smo nas dvoje sami, a on kaže: „Ovako ne može više, ja želim biti sa Lunom i s tobom. Uzet ću nam stan i selite se k meni“. Molim??? Stvarno sam ostala iznenađena. Da, ja vas volim. Nakon mjesec dana preselili smo se u zajednički stan i počeli živjeti skupa. U međuvremenu se gospodin savršeni rastao.
Život u stanu nije baš bio idealan jer nisam još bila prihvaćena od strane njegove djece iz prvog braka. Bilo je jako teško razdoblje .
Ulagala sam godinama strpljenje i trud u razvitak odnosa između njegove djece i mene i moje curice i njezinih polusestri. Ali i to sam uspješno postigla.
Eto nakon 7 godina ostala sam ponovno trudna. Dijete smo oboje htjeli. Nakon 9 mjeseci rodio se Lukas. Mali dečko okruglih očiju i crne kose. Svi su bili sretni.
Eto na kraju ove priče da kažem da sam u braku sa gospodinom savršenim, imamo dvoje prekrasne djece i jos uvijek se Volimo! Ne bavim se manekenstvom hahhahaha, ali imam svoj butik. A ako Vas zanima šta je sa bivšom ženom i ona je sretno udana.
Pošto mojim kometatorima smetaju neke stvari, a od drugih dobivam i savjete da ne pišem detalje evo u što kraćem sam opisala dio mojeg života.
Kada bih i pisala sve detalje bilo preko tisuću stranica. I još nešto. Svi vi koji kritizirate stanite pred ogledao i upitajte se dali vi nikad niste u životu krivo napravili? Kako se kaže: „Tko je bez grijeha nek prvi baci kamen“. Ajmo da vas vidim, bacite!!!!!!

Što je ljubav??? Šesti dio...

16 srpanj 2017

Što je ljubav??? Šesti dio...

....Vodili smo ljubav. Bilo je savršeno, prepuno strasti i emocija. Bila sam oduševljena i sretna što sam to učinila. Sretna jer po priči prijateljica kako su izgubile nevinost na stražnjem sjedištu auta, u parku polupijane, ja sam se dala čovjeku kojeg volim i to na najromantičniji način. Spavanje uz njega bilo je savršeno. Rano smo morali se probuditi i krenuti kući. Oko 6 ujutro smo stigli. Naravno, odmah sam otišla u krevet vrtjeti si u glavi dane provedene sa njim, ali mojoj sreći uskoro je došao kraj. Oko 10 ujutro mama me je došla probuditi jer imamo gosta. Iznenađena osobom koju vidim u kuhinji obuzeo me je strah. Da sjedila je ona. Žena gospodina savršenog.
Drhtajućim tonom prepričavala je mojim roditeljima gdje sam ja bila protekla 2 dana. Sa njenim mužem. U nevjerici i šoku zanijemili su. Tata je samo hodao po kući i nije ispustio ni glasa. Njena vika i galama preuzela je kuću. Nakon nekog vremena pojavio se i on na kućnom pragu .
Objašnjavao je roditeljima da je on zaljubljen u mene, da nije planirao takvu situaciju, da je sa ženom u rastavi i da me neće napustiti. Nisu bili sretni niti njenim dolaskom niti mojom vezom sa njim.
Molila sam i plakala da mi dopuste da budem sa njim jer: „Mi se volimo!“. Nakon dužih međusobnih razgovora roditelja tata je donio odluku. Pošto je saslušao njegov stav i primjetio da me voli dozvolio je daljnje viđanje.
Toga istoga dana gospodin savršeni pokupio je svoje stvari iz stana i preselio se kod brata u stan.
Viđali smo se vikendom. Sa njim bilo je preljepo ali kako je vrijeme odmicalo gospodin savršeni je sve više i više, kad smo bili zajedno, bio tužan, sjetan, sve manje je pričao.
Nije mogao podnijeti rastanak od djece, telefon mu je neprestano zvonio od strane djece i to ga je uništavalo.
Pripremajući se kod njega zazvonio mi telefon. Sa druge strane bio je on. Objasnio mi je kako se vratio ženi jer ne može više bez djece. Da agonija je počela! Drhtajući sam spustila mobitel na krevet i počela plakati .
Nisam mogla prihvatiti situaciju da je gotovo, da više neću biti s njim. Kako sam legla tu noć nisam izlazila tjedan dana iz kreveta. Bila sam emocionalno ubijena.
Dani su prolazili, a meni je sve gore i gore. Osjećaj nemoći, želje, ljubavi, žalosti, ma sve postojeće emocije kolale su mojim tijelom.
Spas u zadnji čas, kako bi se reklo. Došla mi je ponuda da glumim u kazalištu. Naravno da sam prihvatila. Uživala sam u glumi, gostovanjima. Druženje sa ostalim glumcima spašavalo je moje emocionalno stanje. Putovali smo po cijeloj Hrvatskoj. Pošto sam bila dosta zaokupirana završetkom 3 razreda srednje škole i kazališnim pripremama bila mi je skrenuta pažnja sa njega. Ali ne zadugo.
Došlo je i ljeto. Otišla sam sa prijateljicama na more. Dani su nam bili idealno iskorišteni. Ujutro kava pa kupanje pa sređivanje za disko. Svakodnevno su se održavali koncert u turističkom mjestu gdje smo bili.
Jedne noći odlazimo u grad. Putem sa prijateljicom izmjenjujem dogodovštine o kazalištu kad ispred mene pojavljuje se on! A neee! Jojj! Moje je srce počelo lupati, a dlanovi se počeli znojiti od uzbuđenja. Kako se približavao primijetim malu ručicu kako ga drži. Malenu djevojčicu crne kose koja skakuće uz njega ali ne ispušta njegovu ruku.
Susret je bio neizbježan. Osmjeh mu se razvukao od uha do uha. Klimnem glavom da ga pozdravim. No on stane i upita kako sam, kuda idem, a djevojčica, pošto sam imala dugu kosu, uhvati me za nju i kaže: „Ti si Pokahontas, jako si mi lijepa“. Ja se nasmijem, čučnem ispred nje i kažem joj: „Ti si ljepša, prava mala Barbie“.
Nakon toga upita nas dali idemo sa njima na piće. Kako sam bila sa prijateljicom bilo je i idealno da možemo sjesti javno. Dolazimo u kafić, djevojčica je odmah sjela meni u krilo i nije silazila s njega cijelo vrijeme koje smo provele u kafiću. Iz svoje male torbice koju je nosila izvadila je mali češalj i počela me češljati. U tom trenutku zaboravila sam na sve i prepustila sa preplavljenim osjećajima.
Popile smo piće i krenule svojim putem. Zagrlila sam djevojčicu, pozdravila se s njim, ali on u tom trenutku uhvati moju ruku, privuče me i na uho šapne: „Nazvat ću te!“.

Što je ljubav??? Peti dio...

15 srpanj 2017

Što je ljubav??? Peti dio...

Razmišljala sam i razmišljala što ću reći. Na to mi sine ideja. Mogla bih im reći da imam reviju organiziranu sa strane moje agencije i plaćeni put. Idem sa curama i spavat ćemo u hotelu. Sigurno će proći. Tako je i bilo, objasnila sam im sve i naravno da su pristali.
Jako sam bila sretna i uzbuđena. Spremala sam se kao da idem na tjedan dana, a ne na dva. Hahaha!!!
Došao je i taj dan polaska. Kako smo se i dogovorili čekala sam ga kod crkvice. Krenuli smo u pustolovinu. Putem smo se gledali, držali za ruke, razgovarali o raznim temama. Kada smo došli otišli smo na večeru. Na meniu je bila riblja plata, a na plati kozice, škampi, fileti svakakvih riba. Gledam u platu i mislim kako se uopće jedu škampi. S čime? Da uzmem prstima ili??? Ajoj! Kako ću se osramotiti! Naravno ja! Osim svih mojih opisa zaboravila sam spomenuti da sam jako smotana. I naravno to mi se i dogodilo. Pokušavajući uzeti škamp sa vilicom škamp sklizne sa nje i pogodi gospodina savršenog u prsa. Jao kako me bilo sram! Ali on se na to samo dobro nasmijao.
Kao pravi gentlmen pokazao mi je kako se jedu škampi, tj. sam je čistio i hranio me. Bilo je savršeno.
Poslije večere krenuli smo u šetnju rivom. Hodajući prema hotelu i približavajuči se hotelskoj sobi počela me hvatati panika. Strah jer znam što bih se moglo dogoditi u sobi. Kako da kažem da ni sa kime nisam spavala??? Još sam bila nevina. Ulazak u hotelsku sobu. Sve više sam se tresla. Malo od straha, malo od uzbuđenja. Okrenuo se prema meni, pritisnuo uz tijelo i počeo ljubiti. Zaustavila sam ga na tren da mu kažem da sam nevina. Nakon izrečenog jako me je zagrlio i ...

Što je ljubav??? Četvrti dio...

13 srpanj 2017

Što je ljubav??? Četvrti dio...

Nakon saznanja o njegovom životu više nisam imala toliku grižnju savjest što sam se uopće zagledala u oženjenog čovjeka već naprotiv. Smatrala sam da mu ja mogu ponuditi sve najbolje. Ljubav, pažnju, dobrotu i sve ono što mu nedostaje u životu. Da, želim ga usrećiti!
Broj njegovog mobitela čuvala sam u dnevniku kojeg sam pisala u slučaju da će mi zatrebati. Naravno, nakon onoga što sam čula, drugi dan sam ga i upotrijebila.
Trema mi je obuzela tijelo, ruke su se tresle, srce lupalo od uzbuđenja čekajući javljanje glasa sa druge strane slušalice. Nakon par sekundi zvuka zvona javio si prodorni jaki glas. On: „Halo!“. Ja: „Halo, znaš tko je?“ On: „Da ribice kako bih tebe zaboravio? Zašto si pobjegla?“ Ja: „Čuj, malo mi je bio problem što si oženjen“. On: „Čuj ribice, ne želim preko telefona razgovarati o tome, možemo otići na ručak ako si za?“. Da, pomislila sam si, jer sam to toliko željela. „Naravno da može“, rekla sam. Dogovorili smo se da ćemo se drugi dan u 12 sati naći u centru grada. Naš susret bio je nevjerojatan! Emocije i energija bili su toliko snažni! Neobjašnjivo riječima.
Kada smo došli u restoran ostala sam zatečena organizacijom. On je dogovorio da restoran radi samo za nas. Stol prekriven bijelim stoljnjakom, ruže na sredini, boca vina u ledu, 2 kristalne čaše, a upotpunili su sve to i tamburaši. Njegov pogled, osmijeh i pažnja učinili su u tom trenutku da se osjećam kao princeza! Ali malo ću zaustaviti priču.

Sada sa svoje 33 godine pisajući ovo pomalo se prisjećam djetinjstva. Zbog rata sam morala brzo odrasti. Preseliti se u drugi grad, seliti se iz stana u stan, čuvati mlađeg brata dok je mama radila itd. Tata je, naravno, i ono malo zarađenog novca uspio potrošiti na alkohol. S obzirom da u to vrijeme moji roditelji nisu znali pokazivati ljubav ja sam je bila željna. Ne samo željna ljubavi dečka-muškarca, nego i prijateljske ljubavi. Također, silno sam željela biti prihvaćena u društvu, ali zbog mojeg socijalnog stanja ni društvo me nije prihvaćalo. Ni ženska ljubomora radi moje ljepote nije mi ništa lijepo donijela po pitanju prihvaćanja i prijateljstva. Sav taj košmar odnosa i stanja definirao je moje emocije i moje slabosti.
Brzo sam počela i raditi i samostalno zarađivati. Radila sam u jednom disku. Prodavala karte na ulazu, bila hostesa, odrađivala revije. Vrlo često do dugo u noć. U to vrijeme sve moje „prijateljice“ ili suradnice bile su starije. To mi je i odgovaralo jer sebe nisam smatrala klinkom. Iako sam tada imala samo 15 godina život me učinio starijom, drugačijom. Voljela sam raditi. Osjećala sam se vrijednom, a i osjećaj da si mogu nešto samostalno prijuštiti bio je fenomenalan. Osjećaj samostalnosti kao da ti daje moć, a novac koji sam zaradiš kao da vrijedi puno više. No, vraćam se večeri.

Cijelu noć smo pričali o raznim temama, smijali se, plesali, uživali jedan u drugom. U jednom trenutku rekao je: „Nikad u životu mi nije bilo ovako lijepo. Da si barem starija, odmah bi te oženio“.
Naravno, buntovna kao i uvijek odgovorila sam mu: „ Kakve veze imaju godine i ljubav? Ako se zaljubiš, ma koliko god se trudio, prevladat će emocije“. Iznenađen mojim odgovorima i stavovima rekao je: „Ne mogu vjerovati da si toliko mlada, a toliko znaš“. Tada me privukao uz sebe. Držeći me pripijeno uz tijelo počeo mi je ljubiti usnice pa vrat pa ponovo usnice i tada šapne: „Toliko mi se sviđaš, prolupat ću, zaludila si me!“. Toliko sam bila sretna što mu se sviđam da sam htjela zaustaviti vrijeme. Htjela sam da tako ostanemo cijeli život. Bilo je već dosta kasno. Morala sam poći kući jer roditelji nisu znali da sam s njim nego sam im rekla da sam kod prijateljice na rođendanu. Da su znali branili bi mi bilo kakav kontakt. Stariji, oženjen, ispijali bi mi mozak dan i noć. Ali kad si mlad znaš muljat. Kao i današnja djeca. Odvezao me kući cijelo vrijeme držeći me za ruku. Ulicu prije moje smo se rastali. Bila sam opčinjena. Sljedeće jutro zvoni mi mobitel. Pogledam, ono gospodin savršeni. Aaaaaaa. Odgovaram: „Molim?“. Upita me: „Jesi li se naspavala?“. Odgovaram: „Tako-tako“. On: „Čuj, imam jednu ideju. Idem na dvodnevni poslovni put u Split, dali bi htjela sa mnom?“. Odgovaram: „Daaa“. On: „Ok, super. Budi spremna u petak u 20.00 sati. Dođi blizu crkvice, tamo ću doći po tebe“. Ja: „ Može, vidimo se!!“. Tek kada sam poklopila slušalicu shvatila sam na što sam pristala. Hmm. Kako ću to izvesti? Što reći roditeljima? Jedno je slagat par sati, a ovo je ipak 2 dana.

Što je ljubav??? Treći dio...

12 srpanj 2017

Što je ljubav? Treći dio...

Njegov je poljubac ostavio takav utisak na mene da tu noć nisam mogla zaspati. Dani su mi prolazili u razmišljanju. Što dalje? Kako do njega? Očekujući njegov poziv krenula mi je i srednja škola. Naravno od učenja ništa jer mi je on bio stalno u glavi. Inače bila sam odličan učenik i nadala sam se uspjehu u životu ali on mi je pomutio mozak. Nikako nisam mogla dočekati vikend da odem u njegov kafić. Dani su, kao i godine, prolazili u iščekivanju susreta. Jednog dana nakon što mi je završila nastava uputila sam se kući. Iza mene lagano se kretao auto. Kada sam se okrenula bio je to on. Moj gospodin savšeni. Srce je kucalo sto na sat. Mislila sa da će iskočiti iz tijela. Ponudio se da me odvede na piće na što sam i pristala. Odlazak na piće bio je odlazak kod njega u stan. Penjajući se stepenica u zgradu noge su mi se oduzimale od uzbuđenja, straha, želje za njegovim poljubcima.
Ali ulazak u stan vratio me u realnost njegovog života. Života oženjenog čovjeka. Slike na zidovima njega sa ženom, slike djece, rođendanske slike, slike sa vjenčanja. Samo mi se stvorila tuga i bol. Kako mogu tako nešto učini ženi i djeci? Zašto on to radi? Zašto vara? Pa to su mala dječica. Ako se sazna što će biti s njima? Samo ću im nanijeti bol! Nisam mogla izdržati pritisak slika. Pobjegla sam.
Osjećaj tuge, bola kolao je mojim tijelom putem kući. Srce je željelo biti u njegovom naručju, a mozak nije dopuštao. Zašto se to moralo tako dogoditi??? Neiscrpna rečenica u mojoj glavi. Kako su dani prolazili, umorna od škole, revija i trošenja energije na krivu osobu lagano sam tonula. Nisam imala nikoga kome bih povjerila svoje najdublje misli i osjećaje jer da sam i kome rekla bilo bi to negativno stajalište. Ja 15 godina, a on 33. Velika razlika, a još oženjen i ima djecu.
Svašta sam pokušavala da ga izbacim iz glave, ali uzaludno. Prijateljice sa kojima sam išla na revije pripremile su jedan rođendanski party na koji su me i pozvale. Bila je subota. Od jutra sam smišljala što da obučem jer naravno nisam imala novaca da bih si kupila nešto novo nego sam sama morala iskreirati sa stvarima koje sam imala.
Kombinacija je bila za 5. Prednji dio uske crvene haljine sam odrezala, a dužinu iza ostavila. Ma savršeno!
Okupljanje je bilo u restoranu oko 20 sati. Lagano su nam tamburaši uljepšavali večer, ispijali smo koktele, smijali se svakakvim dogodovštinama sa revija. Prekrasno nam je bilo dok nisu počele teme dečkiju. Joj samo ne to! Do tada sam čak i zaboravila na njega. Sad opet kriva tema.
Slavljenica te večeri vrlo dobro je poznavala gospodina savšenog. Netko je slučajno spomenuo te večeri kako je zgodan, a pošto ga ona zna počela je otkrivati njegov život. Pričala je da je on pravi šarmer, vrijedan muškarac, da obožava djecu, no zaključila je da je šteta što ima takvu ženu. Kakvu? Pomislim. Sad želim još više saznati. U tom trenutku pretekne me druga prijateljica u pitanju. Na to slavljenica odgovara: „Ma ne brine se ništa o toj djeci, nikad ni nisu s njom, stalno je on, uz posao koji radi još je i sa djecom, vodi ih u vrtić, oblači, kupa, pravi im doručke i ručkove. Ona ga i vara.“ Molim??? Ostala sam zatečena njenim govorom. Zašto netko ima potrebu varati gospodina savršenog?!?!

Što je ljubav??? Drugi dio...

09 srpanj 2017

Što je ljubav? Drugi dio...

Da nastavim sa svojom pričom. Ovako.
Moje djetinstvo bilo je prekrasno do 7. godine dok nije počeo rat. Tada kreće selidba u rodni kraj mojih roditelja. Skrivanje po podrumima ostavilo je trag kao i svima koji su ga proživjeli. No nećemo o tužnim stvarima. Vraćamo se na temu. Tokom godina odrastanja eto došla sam i do svojih velikih 14 godina. Hahahahha. Visoka, mršava djevojka, velikih krupnih očiju, punih usnica, duge smeđe kose. Obožavala sam modu, manekenstvo i sve vezano uz to. Svi su me forsirali da uđem u neku modnu agenciju, no nisam smatrala da zaslužujem ući u život mode jer nisam imala lijepo mišljenje o sebi. Osnovna škola je u meni također ostavila trag zadirkivanja djece na moj izgled zbog velikih usnica i mršavog tijela.
Svake godine održavale su se škole manekenstva. I ovaj put uz nagovor roditelja prijavila sam se. Nakon položenih sva tri stupnja krenule su prve revije koje su mi pomogle da skupim malo samopouzdanja. Grad u kojem sam živjela održavao je izbor za miss grada na koji sam se također prijavila i odnjela pobjedu. Nakon završenog izbora imale smo organiziranu večeru tj.domijenjak.
Dolazak lijepih djevojaka uz društvo poznatih gradskih faca. Na kraju hotelskog restorana stajao je ON. Gospodin savršeni. Ugledni biznismen prodornih plavih očiju, plave kose. Sa moje strane ljubav na prvi pogled! Upoznavanje je bilo kao u nekom romantičnom filmu.

U toj silnoj gužvi ljudi susreli su nam se pogledi. Pogledi sa smješkom. Nervozu koju mi je u tom trenutku stvarao njegov pogled i osmijeh neopisiv je riječima. Samo želja još veća za sljedećim susretom pogleda.
Naravno o njemu tada ništa nisam znala osim što mi je tijelo davalo signale da ga želim upoznati.
Kako je protjecala noć u moru ljudi stojeći sa prijateljicom na ramenima sam osjetila nečiju ruku. Kada sam se okrenula bio je to on "gospodin savršeni".
Energija između nas bila je nestvarna. Nakon nekoliko izmijenjenih riječi, pošalica, bila sam uvjerena da je on pravi za mene. Moj princ na bijelom konju.
Da se malo vratim na djetinjstvo. Srednje sam dijete, jedina kći slabije imućnih roditelja, pomalo problematične situacije, tj.tata alkoholičar .Kroz život sa roditeljima samo sam proživljavala teške situacije: neimaština, očev alkoholizam te psihičko maltretiranje nas djece i majke.
Pošto sam bila maštovito dijete i uvjeravala samu sebe da ću jednoga dana živjeti kao u bajci, da će me spasiti princ na bijelom konju, nadala sam se da će to biti baš ON.
Nakon završetka domjenka uputila sam se kući sa kolegicom razmjenjivajući dojmove sa izbora. U jednom trenutku mi počne govoriti o njemu. Kako je on veliki šarmer i da sve djevojke lude za njim, ali šteta što je oženjen i ima djecu. Na to si ja pomislim: „Molim??? Kako??? Zašto baš on??? Ma ne, to nije moguće! Moj gospodin savršeni je oženjen!“. Sve mi se srušilo u trenu.
Noć sam probdjela razmišljajući o nepravdi. Zašto se to baš moralo dogoditi da je oženjen? Nisam GA mogla izbaciti iz glave. Prijateljice su me na svakakve načine pokušavale uvjeriti da me čeka nešto bolje, da izađem s njima van zabaviti se i da prestanem razmišljati o njemu. Nakon dugog nagovaranja pristala sam na izlazak. Naravno kreće se prvo od odlaska na kavicu pa onda u disko.
Dolazak u kafić. Odmah sam bila iznenađena osobom koja se motala oko šanka. Pomalo u nevjerici! Ali da, to je bio on! Ajme šta sad??? Moje tijelo i dalje reagira, srce lupa, a osmjeh se sam od sebe počeo širiti. Njegov prilazak prema meni još više je stvarao nemir.

Što je ljubav???

Što je ljubav? Prvi dio...

Sjedim ujutro na verandi. Lagano ispijajući kavu razmišljam što je to ljubav danas. Kako postoje raznorazne tehnike poput googla gdje možes sve saznati tako sam i upisala „što je ljubav“? Izbacila mi se „wikipedija ljubavi“, evo ovako glasi dio definicije: „Ljubav može opisivati snažan osjećaj kao zadovoljavanje osnovnih emocionalnih potreba, pruža najintenzivniji osjećaj bliskosti između dvoje ljudi.“

Zanimljivo, u mojem prijevodu ljubav bi bila neka neobjašnjiva sila privlačnosti. Osjećaj sreće, možda onaj osjećaj u trbuhu praćen nervozom uz osobu uz koju smo. Ili je to možda zaljubljenost? Zbunjena sam.
No možda posljedica moje zbunjenosti je to što u mojoj društvenoj okolini do sada nisam uvidjela značenje prave ljubavi. Nekako se sve promijenilo. Zašto? Pa evo. Jučer u jednom društvu slušam dvije teenegerke kako raspravljaju o ljubavi. Čekaj malo, one imaju 14 godina i raspravljaju o ljubavi. Hmm. Ajd ok. Slušam i ne vjerujem. Facebook mreža upoznavanja navodno kreće ovako. Dečko ili cura suprotnom spolu pošalje poruku. I to direktno. Čuj, sviđaš mi se. Hoćeš ići sa mnom van? Ajmeeeee . Pa što je to??? Gdje je ono slatko škicanje jedno drugoga? Gdje je nestao trud kako saznati ime te osobe koja ti se sviđa. Pa kako doći do broja? Pa sama trema koju osjetiš prilikom spoja. Izbacivanje iz ormara stotine kombinacija koju bih isprobala prilikom dogovora za izlazak. Žalosno. Mogla bih tako pisati još stotine stranica ali osvrnit ću se malo i na sebe, na moj doživljaj ljubavi! U drugom dijelu priče...

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se