tales from the elvenpath

26.01.2006., četvrtak

I'll soon be gone now

Ahh,već zaboravih kako izgleda blog editor. Da,da,dugo nisam pisala. Za to je prije svega zaslužan moj fakultet, koji mi oduzima popriličan dio vremena, kao i moj dragi Gilian,na kojeg odlazi ostatak, ali nije mi žao zbog toga. Svi ste bili svjedocima nečega što i nije bilo tako lijepo i što me duboko uznemirilo. I imat će svoj epilog na sudu. Stranice su obrisane, ali i dalje postoje. Moram priznati da je to na neki način ubilo volju za pisanjem u meni. Znate ono,kao kad vam netko provali u stan i onda se više ne osjećate sigurno u njemu. E,tako se ja sad osjećam. Otvorim elvenpath i vidim tragove tih gadnih, zlih ljudi i ne mogu pisati. Jednostavno, kao da se nekakav nevidljivi zid podigne i gotovo. To vam je slično kao i sa mojim kulama...
Naravno,da u svakom zlu ima nekog dobra,ima. Neki ljudi od kojih nisam očekivala pomoć, nesevično su je pružili i iskazali se, neki ljudi od kojih sam očekivala pomoć,pružili su je i dokazali da su zaslužili moje povjerenje...i oni najmanje bitni...ljudi koji su potpuno izdali mene i moje povjerenje...crne rupe u linkovima svjedoče o njihovu postojanju...Stoga mi je drago što se to dogodilo, bar sam ponovno mogla napraviti selekciju...
I odlučila sam prekinuti pisanje....Ne zatvoriti blog, ali prekinuti pisanje,to da. Ne samo zbog tih zlih ljudi koji sada znaju gdje me i kako uvijek mogu naći.snosi i faks dio odgovornosti.Veljača samo što nije stigla,moram učiti i lakše ću se koncentrirati i spremati ispite ako ne moram svaki dan pisati blog...Tako da ovo možete shvatiti kao svojevrsan oproštajni post. Mogu vam obećati da ću se vratiti...kada,ne znam...gdje,e to znam još manje...hoće li Elvenpath i dalje biti Aurino prirodno stanište ili se selim...odlučit ću još...ali budite sigurni da će svi koji trebaju, biti obavješteni čim se to dogodi...
Isprike svima na čije mailove ne stignem odgovoriti...prije svega Gabrielu,mojoj dušici...nadam se da ću za vikend naći vremena...naravno,ne smijem zaboraviti ni Adrianicu, Fishbraina i Cvjetića...javim vam se čim ulovim vremena,obećajem....S ostalim bitnim ljudima nastojat ću održavati kontakt....to bi bilo to od Aure u ovom izdanju....
nemojte me zaboraviti...znam da ja vas neću


This used to be my playground (used to be)
This used to be my childhood dream
This used to be the place I ran to
Whenever I was in need
Of a friend
Why did it have to end
And why do they always say

Don't look back
Keep your head held high
Don't ask them why
Because life is short
And before you know
You're feeling old
And your heart is breaking
Don't hold on to the past
Well that's too much to ask

Live and learn
Well the years they flew
And we never knew
We were foolish then
We would never tire
And that little fire
Is still alive in me
It will never go away
Can't say goodbye to yesterday (can't say goodbye)

No regrets
But I wish that you
Were here with me
Well then there's hope yet
I can see your face
In our secret place
You're not just a memory
Say goodbye to yesterday (the dream)
Those are words I'll never say (I'll never say)

This used to be my playground (used to be)
This used to be our pride and joy
This used to be the place we ran to
That no one in the world could dare destroy

This used to be our playground (used to be)
This used to be our childhood dream
This used to be the place we ran to
I wish you were standing here with me

This used to be our playground (used to be)
This used to be our great escape
This used to be the place we ran to
This used to be our secret hiding place

This used to be our playground (used to be)
This used to be our childhood dream
This used to be the place we ran to
The best things in life are always free
Wishing you were here with me


- 23:34 - Komentari (34) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

< siječanj, 2006  
P U S Č P S N
            1
2 3 4 5 6 7 8
9 10 11 12 13 14 15
16 17 18 19 20 21 22
23 24 25 26 27 28 29
30 31          


Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Komentari On/Off

Mail me

aura_institoris@net.hr

Because I love them