Ahh,već zaboravih kako izgleda blog editor. Da,da,dugo nisam pisala. Za to je prije svega zaslužan moj fakultet, koji mi oduzima popriličan dio vremena, kao i moj dragi Gilian,na kojeg odlazi ostatak, ali nije mi žao zbog toga. Svi ste bili svjedocima nečega što i nije bilo tako lijepo i što me duboko uznemirilo. I imat će svoj epilog na sudu. Stranice su obrisane, ali i dalje postoje. Moram priznati da je to na neki način ubilo volju za pisanjem u meni. Znate ono,kao kad vam netko provali u stan i onda se više ne osjećate sigurno u njemu. E,tako se ja sad osjećam. Otvorim elvenpath i vidim tragove tih gadnih, zlih ljudi i ne mogu pisati. Jednostavno, kao da se nekakav nevidljivi zid podigne i gotovo. To vam je slično kao i sa mojim kulama... Naravno,da u svakom zlu ima nekog dobra,ima. Neki ljudi od kojih nisam očekivala pomoć, nesevično su je pružili i iskazali se, neki ljudi od kojih sam očekivala pomoć,pružili su je i dokazali da su zaslužili moje povjerenje...i oni najmanje bitni...ljudi koji su potpuno izdali mene i moje povjerenje...crne rupe u linkovima svjedoče o njihovu postojanju...Stoga mi je drago što se to dogodilo, bar sam ponovno mogla napraviti selekciju... I odlučila sam prekinuti pisanje....Ne zatvoriti blog, ali prekinuti pisanje,to da. Ne samo zbog tih zlih ljudi koji sada znaju gdje me i kako uvijek mogu naći.snosi i faks dio odgovornosti.Veljača samo što nije stigla,moram učiti i lakše ću se koncentrirati i spremati ispite ako ne moram svaki dan pisati blog...Tako da ovo možete shvatiti kao svojevrsan oproštajni post. Mogu vam obećati da ću se vratiti...kada,ne znam...gdje,e to znam još manje...hoće li Elvenpath i dalje biti Aurino prirodno stanište ili se selim...odlučit ću još...ali budite sigurni da će svi koji trebaju, biti obavješteni čim se to dogodi... Isprike svima na čije mailove ne stignem odgovoriti...prije svega Gabrielu,mojoj dušici...nadam se da ću za vikend naći vremena...naravno,ne smijem zaboraviti ni Adrianicu, Fishbraina i Cvjetića...javim vam se čim ulovim vremena,obećajem....S ostalim bitnim ljudima nastojat ću održavati kontakt....to bi bilo to od Aure u ovom izdanju.... nemojte me zaboraviti...znam da ja vas neću This used to be my playground (used to be) This used to be my childhood dream This used to be the place I ran to Whenever I was in need Of a friend Why did it have to end And why do they always say Don't look back Keep your head held high Don't ask them why Because life is short And before you know You're feeling old And your heart is breaking Don't hold on to the past Well that's too much to ask Live and learn Well the years they flew And we never knew We were foolish then We would never tire And that little fire Is still alive in me It will never go away Can't say goodbye to yesterday (can't say goodbye) No regrets But I wish that you Were here with me Well then there's hope yet I can see your face In our secret place You're not just a memory Say goodbye to yesterday (the dream) Those are words I'll never say (I'll never say) This used to be my playground (used to be) This used to be our pride and joy This used to be the place we ran to That no one in the world could dare destroy This used to be our playground (used to be) This used to be our childhood dream This used to be the place we ran to I wish you were standing here with me This used to be our playground (used to be) This used to be our great escape This used to be the place we ran to This used to be our secret hiding place This used to be our playground (used to be) This used to be our childhood dream This used to be the place we ran to The best things in life are always free Wishing you were here with me |
< | siječanj, 2006 | |||||
P | U | S | Č | P | S | N |
1 | ||||||
2 | 3 | 4 | 5 | 6 | 7 | 8 |
9 | 10 | 11 | 12 | 13 | 14 | 15 |
16 | 17 | 18 | 19 | 20 | 21 | 22 |
23 | 24 | 25 | 26 | 27 | 28 | 29 |
30 | 31 |
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv