atomski mrav

Voda
Ona nije tu radi nje
ona je tu bezuvjetno
teče neumoljivo i tvrdoglavo
da bi drugima pokazala put.
Ona ne treba taj put
ona to od davnina zna
Ona nema pravac
jer ona je u svim pravcima
Ona ne treba život
da bi stvorila život
jer ona je to bila i prije nas
ona jeste i ona će to biti
Ona je kao majka naša
čist izvor koji nas krijepi
voda iz koje smo stvoreni
da bi voljeli i bili voljeni

vrijeme i prostor

Kada nekog volite zapravo dajete svoje vrijeme. Trebali bi znati da je vrijeme zapravo samo vaše prihvatanje, vjerovanje u ono sve što se dogada na svim razinam univerzuma, ono što jeste...ljubav odnosno davanje ljubavi je stvaranje prostora, prostranstva, svemira.. dopustite da pucaju atomi jedan pored drugog zbog nečeg većeg od nas... ta jedna vaša iskra može zapravo da stvori prostor...odnosno postojanje...ona zapravo to radi, to se dešava, ne bi to trebali osporavati... to tako treba.. to je več proces koji se desava... veliki prasak je i dalje u procesu i ne bi se trebali kolebati i biti u strahu i osporavati tu vezu izmedu nas samih i univerzuma...jer samo odugovlačimo ono sto jeste i sto će biti...prihvatimo to puninom svog bica i budimo spremni da prsnemo poput atoma, da prihvatimo i stvorimo, da se pridruzimo stvaranju univerzuma... to je ljubav... stvaranje prostora i prihvatanje već postojećeg.

preispitivanje

Ne preispitujte svoje akcije niti reakcije...ako zelite to preispitati...evo vam primjer...ako je disanje dobro zato sto nas cini zivim a samim time i umiremo...preispitajte da li je disanje dobro ili lose tako sto cete zaroniti u vodu...probajte tada preispitati disanje... Tu vam mozak nece puno pomoci... Danas skoro sva ljudska bica se oslanjaju na snagu uma ne svatajuci da nije um taj koji je zasluzan za nase postojanje nego srce...ono je to koje radi nesebicno za nas...a mi kroz taj impuls bi trebali nesebicno da radimo za druge...bas kao sto voda nama dolazi a mi je prljamo, zagadujemo i osporavamo njenu cistinu..ali ona nesebicno se cisti i vraca nam se opet...bas kao i pcela sto radi nesebicno za sve nas da bi kroz svoj rad dala svima zivot i cisti nektar svog rada... Ne preispituj svoje postojanje nego djeluj... Ljubav nikad ne preispituje ona hrli ili ceka tvrdoglavo kao mazga... I kao takva stvara zivot.. ne preispituj jer gubis snagu impulsa..gubis snagu stvaranja... Dok se preispitujes nisi dosljedan trenutka...

Vjera

Vjera ... Tamo gdje prestaje nauka počinje vjera ... prvi uzdah ljubavi je zapravo već posljednji uzdah mudrosti... Baš kao što je voda osnova svega živoga i sve što živo zapravo spaja u svim svojim agregatnim stanjima i bez jednog ne bi postojalo drugo a bez drugog, treće ili prvo... Tako i ove, zapravo tri univerzalne vrijednosti stvaraju naše postojanje i odobravaju ga u svim prostorima koje možemo da stvorimo... Mi nismo samo posmatrači ali u toj slobodi odabira očigledno smo negdje zalutali... Kao da nam fali jedna od tri vrijednosti da bi mogli nastaviti dalje... Ne prihvatam pravilo da se mora nešto uništiti da bi se nešto stvorilo.
Nema smisla uništavati da bi stvarali... To iziskuje jako puno naše životne energije a krug koji ćemo da stvorimo je taj da ćemo svojom srdžbom stvoriti jos više srdžbe, što znači da ćemo ipak i dalje morati da trošimo jako puno da bi branili ono sto mislimo da je naše. Otkud nam pravo da kažemo da nešto posjedujemo?!
E pa, nemamo to pravo i zato ćemo stvoriti karmički krug koji će nas učiti sve dok ne naučimo... Ipak tu je vjera koja će biti vrhunac stvaranja jer ona je ta koja na vrhuncu svega u nama aktivira odobrenje univerzuma jer u vjeri više nema kolebanja, ako imate vjeru sve možete riješiti. Nema nauka da vam to dokaže ali ima nauk da vas nauči o svemu tome ali nema dokaza da vas uvjeri u tu vjeru osim da sami stvorite iz ljubavi i nade vjeru kojom vas uče... Morate znati da je svaki nauk dobar ali ne i način primjene istog. Stoga je vjera uvijek ta koja ce produžiti nauk, stvoriti više, postojanije, skladnije sa univerzumom, jer mi moramo biti svjesni činjenice da je i sama misao materija koja je stvorena u prostoru, a ne samo nasa riječ ili stvaranje našim tijelom... Vjera je ta koja će nas učiti čistom nauku koji uvijek možemo testirati sa onim sto je čisto i što nas sve spaja, a to je voda, Sve religije se baziraju na vodi. Embrion kada se stvori, on raste u vodi... Krv ne bi postojala da nema vode... Pa i sama nafta ne bi postojala da nema 1% vode... 1% vjere je dovoljan da očisti sve i da dokaže pravu ljubav koja nikad ne bi bila tako moćna da nema taj nesebični rad, otkucaj ili impuls...

nada

Nada je dio ljubavi ona je njen potencijal, mogućnost male iskre da prsne, ona je dozvola za svijetlo koje treba da dođe u prostor koji smo stvorili... Nada je osnova da svijetlo dođe i opstane u prostoru stvorenom, bez nje kao i bez ljubavi nema stvaranja u vec stvorenom prostoru...tri osnovna nacela stvaranja univerzuma su ljubav, nada i vjera... Nada je poveznica, karika u našem stvaranju, spona između nas i magije koju stvaramo... Ako je ljubav iskra onda je nada prasak, bljesak, dozvola za svjetlo da uđe u prostor da se stvori život... Onaj koji nema nade neće biti u mogućnosti da stvara u prostoru koji je stvoren iz ljubavi i prostor ostaje prazan, ostaje neiskorišteni potencijal magije...zato pustite tu malu iskru, atom da prsne i da se počne dešavati magija.

Ljubav

Sve postoji na osnovu nečega osim ljubavi... Ona nije ovisna o nikome, ona stvara i ako vanjski uticaji utiču na nju onda ona nije postojana... Ona ljubav koja vas ne prizna, iako ste mnogo puta pokušali da je prizovete da vrišti zbog vas a ona to učinila nije, onda niste dužni više da joj se pokoravate jer ona nije u stanju kao takva da stvara a kao takva nije vjerodostojna vaše želje za stvaranjem... Ona zapravo nije dostojna vas u tom trenutku,u trenutku stvaranja, ne poklanja vam vjeru u stvaranje, odnosno vrijeme... Ne možete postojati u vremenu u kojem niste priznati, a kamoli u tom prostoru, i ako ste več pokušali onda nemojte osjećati grižnju savjest, tugu ili krivnju... Naprotiv osjetite slobodu koju vam daje... Daje vam na znanje da vam želi sreću, blagoslov negdje na drugom mjestu isto kao i na znanje da vi njoj date blagoslov.. Idite tamo puninom svog bića jer niste priznati tu, tu samo gubite vrijeme, vašu pažnju da stvarate... Ostajete poniženi od nečega čega niste priznati... Ne dozvolite si to nego volite i stvarajte...