Odbrojavam zadnje trenutke jasnoće u ovom danu.
Uskoro će me lijekovi uzeti i nestat ću.
Jutro će biti mutno... Kao nebrojena prije.
Ali zato se ova večer čini stvarnom.
Ja se činim stvarnom, za promjenu.

Možda sam odustala od vječnog bježanja.
Oluja u meni se smirila na tren.
Pogled je veličanstven, nosi me u zvijezde.
Nije bitno što će skoro nestati.
Puštam da prolazi i ne žalim.

Sad mi nije bitno što me sve čeka.
Tko me sve čeka i pod kojim nebom.
Usporavam dah. Isijavam toplinu.
Nije mi bitno koga ću voljeti...
Sve je to u sutra, a sad sutra ne postoji.

Znam koje sam greške radila.
Znam koje sam zablude nosila.
I znam da ću opet... Iznova.
Puštam da prođe. Ne osvrćem se.
S novim jutrom opet će doći, ali sad...

Osjećam kako iskra u meni trne.
Jednog ću dana opet gorjeti.
No sad... U ovom kratkom Sad...
Osjećam mir. Postajem tišina.
Puštam da prođe i ne žalim.

11.04.2015. u 13:01 | 1 Komentara | Print | # | ^
Image Hosted by ImageShack.us


<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Dijeli pod istim uvjetima.

< travanj, 2015  
P U S Č P S N
    1 2 3 4 5
6 7 8 9 10 11 12
13 14 15 16 17 18 19
20 21 22 23 24 25 26
27 28 29 30      


Komentari da/ne?








U pohodu na Nespokoj: Dnevnici jedne Ljubavi i Utočište za Izgubljene Duše...

Image Hosted by ImageShack.us


Jednom Anđelu...
Jednoj Ljubavi...
Jednoj Nadi...
Svim Nemirima...
Svakoj borbi s vjetrenjačama...
I svim Izgubljenim Dušama...





Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se