Sve ove godine pišem o Ljubavi. Srce mi je već bilo i puno i prazno i slomljeno... Puno ožiljaka. Obnovljeno.
Sve ove godine volim. Neka lica koja znam iz nekih drugih vječnosti, neka sasvim nova u mom svijetu.
Ljubav me vodila posvuda. Tjerala me da prelazim granice. Da rušim zidove. A onda da palim mostove za sobom.
Odlazim i zaboravljam. Ja sam tako prokleto dobra u zaboravljanju.
Umjesto zidova oko mene su labirinti.
Da slučajno ne bi naišao Netko.
Netko stvaran, za promjenu. Nesavršen. Ali potpun.

Shvaćam da sam do sad voljela iluzije.
Isto kao što su svi koji su voljeli mene voljeli san.
Nikoga nisam pustila dovoljno blizu da me vidi.
Da me vidi i zavoli ono što vidi.
Jer, vidiš, ja sam prokleta. Na rubu sam ništavila i mraka.
Ponekad i prijeđem i tu granicu.
Kako voljeti Ništa???

Možda idući puta neću biti kukavica.
Možda ću izgraditi Nešto što bi bilo vrijedno Ljubavi.
Dotad se smatram ljudskim bićem u nastajanju.
Ipak, malo sam više od Sjene koja sam nekad bila.
I prije svega, još uvijek vjerujem u Ljubav.

21.03.2015. u 18:40 | 0 Komentara | Print | # | ^
Image Hosted by ImageShack.us


<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Dijeli pod istim uvjetima.

< ožujak, 2015 >
P U S Č P S N
            1
2 3 4 5 6 7 8
9 10 11 12 13 14 15
16 17 18 19 20 21 22
23 24 25 26 27 28 29
30 31          


Komentari da/ne?








U pohodu na Nespokoj: Dnevnici jedne Ljubavi i Utočište za Izgubljene Duše...

Image Hosted by ImageShack.us


Jednom Anđelu...
Jednoj Ljubavi...
Jednoj Nadi...
Svim Nemirima...
Svakoj borbi s vjetrenjačama...
I svim Izgubljenim Dušama...





Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se