Metamorfoza


Palim cigaretu... U zadnje vrijeme svaka moja misaona egzibicija počinje s "Palim cigaretu".
Pokušavam poništiti utjecaj lijekove na moj poprilično uništen sustav. Neka. Kosa mi je mokra i zamotana u modru maramu, ali osjećam sitne kapljice kako padaju ispod marame i tiho mi se slijevaju niz leđa. Osjećaj je dobar. Osjećam se pročišćena od teške prijašnje noći. Još jedna borba s vjetrenjačama. Ali neka.
Sasvim mirno prelazim prstima preko svojih ožiljaka. Moje tijelo je priča o boli i borbi. Znam da tu bitku još nisam dobila. Ali neka.
Kretnje su mi drhtave, ali ne osjećam se slabo. Osjećam se jače nego ikad prije.
Metamorfoza započinje.
Trenutak kad se polomljeno ljudsko biće preobražava u Silu Kreacije. I bit ću najjača. Znam.
Sve ove duge godine pišem o Ljubavi. Sve ove duge godine iskreno vjerujem u Ljubav. A sad... Imam osjećaj kao da volim prvi put.
Rado bih napisala da je jednostavno. Rado bih napisala da se radi o bajci. Ali ovaj put to neću.
Volim i teško je nekad to što volim. Ponekad, noću, znam osjećati svu težinu utjecaja Ljubavi na moj narušen sustav.
Ponekad se bojim toga što volim, iskreno. Ali zato, ponekad, na trenutak koji potraje cijelu malu vječnost osjećam cijelim svojim bićem.
Sila je to jača od straha, jača od terapije koja me održava na životu. Jača od boli. Sila koja stvara svjetove.
Ljubav.

Ponekad, na trenutke koji beskrajno traju, postajem nešto više od sebe. Postajem biće koje voli beskrajno i neopisivo. I postajem biće koje iz Ljubavi koju osjeća djeluje. Osoba kojoj je stalo i koja se brine za sva ljudska bića koja to u tom trenutku trebaju. Održavam svoje obećanje Nebu.
Moje srce i dalje ostaje otvoreno. Dom za sve izgubljene duše. I to je Kreativna Ljubav, ljubav koja stvara.
Dugo sam mislila da više ne mogu voljeti.
Da je sve u meni što je moglo voljeti izgorjelo. Pretvorilo se u prah i pepeo.
Sad shvaćam da to nije istina.
Mogu voljeti i mogu voljeti više nego ikad prije.
Po prvi puta u životu... Ljubav me preobražava, a ja širim svoja krila. Više nisu slomljena. Prozračna su i lagana i nose me u još neslućene visine.
Jednoj osobi, osobi koja me naučila kako opet voljeti, HVALA.
(Uvijek ćeš imati svu moju Ljubav.)

11.01.2014. u 09:08 | 0 Komentara | Print | # | ^
Image Hosted by ImageShack.us


Djeci Zvijezda.


Draga Djeco Zvijezda,
slučajno zalutalih na ovaj okrutan svijet.
Ostanite jaki, i veseli i svoji,
Uvijek sa smiješkom,
Prepoznajte ljepotu u Bezdanu.

Jednom davno... I ja sam bila
Dijete Zvijezda. I vidjela sam Boje,
One najljepše. Hvatala leptire
U dlan. Puštala ih da lete.

Jednom davno... I ja sam
Nosila osmijeh. Iskreni.
Bez mraka i tuge u očima.
Jednom davno, o, tako davno.

Draga Djeco Zvijezda, Život
je izrezbario mene, moj znak
Mjesec na moj dlan i prosuo
Kapljice tuge na moju Dušu.

Djeco Zvijezda, bit ću uvijek
Tu za Vas. I kad padnem
ostat ću jaka i vesela i svoja
Uvijek sa smiješkom,
Smijući se, smijući se Bezdanu.

03.01.2014. u 17:05 | 0 Komentara | Print | # | ^
Image Hosted by ImageShack.us


<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Dijeli pod istim uvjetima.

< siječanj, 2014 >
P U S Č P S N
    1 2 3 4 5
6 7 8 9 10 11 12
13 14 15 16 17 18 19
20 21 22 23 24 25 26
27 28 29 30 31    


Komentari da/ne?








U pohodu na Nespokoj: Dnevnici jedne Ljubavi i Utočište za Izgubljene Duše...

Image Hosted by ImageShack.us


Jednom Anđelu...
Jednoj Ljubavi...
Jednoj Nadi...
Svim Nemirima...
Svakoj borbi s vjetrenjačama...
I svim Izgubljenim Dušama...





Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se