Ateizam

četvrtak, 27.10.2011.

Nobelova nagrada za prevaru




Nije prošlo dvije-tri godine otkako je američki predsjednik Obama dobio Nobelovu nagradu za mir. Bila je to u najmanju ruku kontroverzna (izraz koji se izlizao do besmisla) odluka koju je u djelo sproveo švedski kralj. Kontroverzna je utoliko što se ovoga puta, po prvi puta, dana a priori za doprinos čovječanstvu koji još nije učinjen. Kontroverzna je i utoliko što je ta nagrada u početku bila zamišljena kao nepolitička nagrada za izuzetni doptinos iz područja fizike, kemije, medicine i književnosti, a ne iz ekonomije i ne za mir. Dakle, samo proširenje na neegzaktne i nemjerljive "doprinose" koji se procjenjuju subjektivno u odnosu na dominantne društvene ideologije, u samoj je suprotnosti sa idejom nagrade. Ipak, unatoč tome djelomično bih mogao još prožvakati Nobela za mir do onog trenutka kada ga je dobio Mihail Gorbačov za rušenje komunizma, sustava u kojem ne možeš baš sve reći (kao ja sada, ali samo zato što nisam opasan), ali u kojem nema gladnih, a svi imaju pravo na besplatno školovanje i zdravstvenu njegu. Za one koji ne vjeruju u u ovu tezu, predlažem neka pogledaju neku statistiku o oboljelima od HIV-a, broju liječnika po stanovniku, broju nepismenih itd.
Dakle, Nobelova nagrada koju je on dobio je u suprotnosti sa temeljnim načelom dodjele koje glasi "iznimni doprinos čovječanstvu".
Što se pak tiče Nobela za ekonomiju, to je pljuska koju društvo daje Alfredu Nobelu, te se ovaj od davne 1969. nije prestao vrtjeti u grobu. Naime, ekonomija je "znanost" koja se bavi pronalaženjem učinkovitih modela eksploatacije svekolikih resursa u korist stvaranja "viška vrijednosti" bez ikakvih kriterija. Sama ta postavka pretpostavlja štetu za čovječanstvo, a i za život uopće, pa se teško može uklopiti u prvobitno zamišljeni kriterij dodjele Nobelove nagrade. Sve više je postajalo jasno da je s vremenom i ta društvena vertikala izmanipulirana kako bi vladajuća i bogata svjetska manjina obmanjivala većinu korištenjem autoriteta zvanog Nobelova nagrada. Tim više što su ove dvije nagrade (ekonomija i mir) dodane protivno prvobitnoj ideji (baš kao što je 7 crkvenih zapovjedi za one glupe vjernike dodano na 10 Božjih).
Na taj način se opet u društvu potvrdila priča da se narod divi svome tiraninu, a to povlači za sobom da obično razapinje svoje spasitelje.
Ipak, najapsurdnije stvar od svega je to što je Obama dobio Nobela za mir. Moram priznati da sam i ja bio glup što sam to u početku podržao, ali samo zato što sam se nadao da je to omča oko njegovog vrata koja će ga sputavati od agresija na druge države različitih ustrojstava. Vjerovao sam da je to etiketa čija vrijednost svakog obvezuje da bude njezin sluga. Želio sam vjerovati da on to zaslužuje, možda zato što je crnac. Nasjeo sam na etiketu njegove boje kože. Jednostavno sam nasjeo.
Danas čitam da taj isti čovjek kaže da je Gadafijeva sudbina poruka svim diktatorima, pa se pitam nije li i Isusova sudbina isto tako poruka svim filantropima, socijalistima, anarhistima?
Zar je smrt od ruke divljaka poruka da se tim divljacima trebamo pokloniti?

I to kaže jedan dobitnik Nobelove nagrade za mir, na koju se BTW serem!

- 20:43 - Komentari (10) - Isprintaj - #

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se