Ateizam

Religije su izvorište stereotipa!

Dosta sam se puta priupitao koji su mogući razlozi nezainteresiranosti modernog čovjeka za samoga sebe?. Prosječni građanin današnjice prati neke zatupljujuće i realno nebitne trendove i pritom dozvoljava da mu život prođe bez da spozna išta o sebi. Ljudi brinu o modi, nogometu, životima estradnih zvijezda, čak o životima zvijezda reality-showova. Naprosto je nevjerovatno da ljude do te mjere mogu zanimati neke dosadne pojave, a da je pritom indiferentan na spoznavanje prirode, znanosti, svemira, principa rada tehničkih dostignuća, istinske umjetnosti i graničnih dosega pojedinih virtuoza svih fahova. Posve je jasno da su ti zatupljujući trendovi nekim čudom nametnuti. Ljudi ne slijede vlastiti interes i ukus, već ih podređuju opće prihvaćenom "dobrom ukusu" ! Tako imamo apsurdnu situaciju da Neven Ciganović kritizira izgled i stil javnih osoba – što je zaista ironično. Razlog zašto je društvo evoluiralo na taj način nalazimo u crkvi. Od ustanovljenja crkva je sputavala individualni doživljaj i podređivala ga svojim dogmama. Svi oni koji su stvari doživljavali na različit način od crkve bivali su javno ismijavani, osuđivani, a neki čak i pogubljivani. Na taj način se većina ljudi odvikla "vlastitog ukusa" i doživljaja. Mogli bi čak konstatirati da se tijekom dva tisućljeća dogodila i svojevrsna selekcija (iako u neznatnoj mjeri), jer je dosta različitih bilo "ušutkano" prije nego što su uspijeli imati potomke. Kao bitan element za takav razvoj društva poslužilo je nametnuto uvjerenje da je ovaj život ionako "kazna", a nagrada slijedi poslije smrti. Religijom zatupljivani ljudi iz ne tako davne prošlosti smatrali su da je grijeh čak i nešto željeti, maštati – imati vlastiti ukus. Ukus bi trebala biti individualna korekcija nagona, a protiv nagona se crkva bespoštedno borila tisućljećima. Upravo je to razlog zašto je u vremanu današnjice, kada je crkva izgubila utjecaj, mnoštvo ljudi iz njenog stada krenulo putem žutog tiska i «žutih emisija». Reklame su novi pastir modernog čovjeka, jer on nije naučio slijediti sebe – nije razvio vlastiti ukus, već zna samo prihvatiti tuđi!