Ateizam

nedjelja, 18.12.2005.

Budite čestiti za Božić!

Kako ne bi kvario blagdansko raspoloženje, neću pisati ništa do poslije Božića. Znam da postoje ljudi koji zbog vlastite nesigurnosti u ono što vjeruju, redovito dolaze na ovaj blog kako bi se samokažnjavali. Najčešći posjetitelji ovog bloga su upravo vjerski fanatici. Kako razumijem da oni ne mogu apscinirati u svom mazohizmu, ja ću kontrolirati svoje prste na tipkovnici, i doprinijeti toplijem Božiću u njihovim srcima. Njih bih samo zamolio da poštuju Božić kao blagdan svih ljudi na Zemlji, pa da stoga doniraju (direktno, a ne preko crkve) siromašnima bar onu vrijednost koliko će stajati purica na njihovom stolu. Omogućite sreću drugome i više ćete uživati u vlastitom blagostanju.
Za kraj ću staviti pjesmu jednog od naših najvećih pjesnika, a koja je možda najtoplija besjeda o nepostojanju Boga:


KAD BUDEM TRAVA

Možda će onda bolje da bude
Kada se jednog dana preselim
U crve i zemne grude

Ljuljat ću se travama veselim,
Mjesečinom i suncem poliven,
Rasitnjen i dobro sakriven.

Ništa mi neće ostat od uma,
Nijedna misao mrtvoga duha;
Ja neću imat ni uha ni sluha
Da slušam tišinu svojega šuma.

Ako me kada stanu i kosit,
neće mi bola nanijeti kosa-
Jedini teret koji ću nosit
U novom životu biti će rosa.

Dobriša Cesarić

- 20:19 - Komentari (21) - Isprintaj - #

utorak, 06.12.2005.

Reinkarnacija by Ateizam

Eto, ponukan komentarom na prošli post, zavirio sam u «Tibetansku knjigu mrtvih». Uglavnom radi se o opisu mađijanja prilikom davanja «posljednje pomasti» na budistički način. Dakle: Ćiri-bu, ćiri-ba. Ipak, tamo se spominje, kao i u ostalim spisima gdje se spominje reinkarnacija, način kako se osloboditi zemaljskog i oteti se ljudskom. Radi se naime o tome da je cilj svakoga ne roditi se više u ljudskom obliku, već postići jedinstvo sa «univerzalnom inteligencijom» U knjiizi stoji:

»Tada, ponesen svojim egoizmom, podleći ćeš strahu od zasljepljujućeg žutog svjetla i pobjeći. Zavest će te privlačnost prigušenog plavo-žutog svjetla iz ljudskog svijeta........ ....To je staza tvoje nagomilane sklonosti prema nasilnom egoizmu, koja dolazi potebe. Ako te privuče bit ćeš rođen u svijetu ljudi, i morat ćeš propatiti rođenje, vremešnost, bolest i smrt, i nećeš imati izlaza iz kaljuže ljudskog postojanja. To je prepreka na tvom putu oslobođenja. Stoga je ne gledaj i napusti egoizam, odbaci sklonosti, ne dozvoli da te zavede

Ako razmislimo o reinkarnaciji, ona doista postoji, ali u onom obliku sa kojim naš ego nije zadovoljan. Nitko se od nas ne pita previše o svom početku, ali na svaki način je voljan odbaciti pretpostavku o eventualnom kraju. Mi zaista predstavljamo dio žive tvari planete Zemlje koja se neprestano mijenja, ali ne umire. Naše tijelo nakon smrti ostavlja trag u prirodi i na taj način vraća se u kruženje života (tvari i energije). Ipak, baš iz vlastitog egoizma, mi imamo potrebu sačuvati svoje ja zauvijek. Tu se nalazimo u «reinkarnacijskoj klopki», jer svatko tko je s time nezadovoljan pre veliki je egoista za oslobađsnje od zemaljskg. Tek oni koji se pomire sa gubljenjem svoga Ja spremni su na reinkarnaciju i na nirvanu. Oslobađanje od vlastitog Ja nije ništa drugo nego spremnost na «razgradnju osobnosti» na mikroorganizme. Takav čovjek postiže nirvanu, jer nirvana je slaganje sa zakonima Boga (prirode) i zahvalnost za dobivenu ulogu u ciklusu, a ne sebično traženje još. Nirvana je zadovoljstvo sa situacijom, a ne traženje izlaza iz nje. Dakle, za najskromnije reinkarnacija je tu. Za one druge nigdje nećete naći potvrdu o vječnosti.. Dio smo kruženja energije i materije u prirodi, a naš ego bi to kruženje htio zaustaviti kako bi održao sebe. Tko to shvati spašen je laži i obmanjivanja. Naš je karmički dug umrijeti zato što smo se rodili. Ipak, umrijeti će samo ono što smo nazivali sobom - naša afirmacija unutar svoje vrste - naš ego.

- 17:33 - Komentari (18) - Isprintaj - #

nedjelja, 04.12.2005.

Zatvara se čistilište - kuda ćemo sad?

Vatikanska teološka komisija koju sačinjavaju crkveni dužnosnici diljem svijeta predložit će Papi da iz katoličkog vjeronauka izbaci čistilište. Inicijativa je krenula još od Pape Ivana Pavla II, jer je dotični smattrao da bi trebalo naći neki prosvjetljaniji način za opisivanje sudbine djece koja umru nekrštena. Prema dosadašnjoj tezi o čistilištu djeca koja umru prije nego li su krštena, nisu očišćena od istočnog grijeha i odlaze na pola puta između raja i pakla.
Moram malo proanalizirati čistilište.
Ako te djeca ostaju razmjeran dio života u čistilištu, tada je jedino razmjerno vječnosti – opet vječnost. Dakle u tom slučaju ta su djeca vječno kažnjena sa čistilištem. Ako ostaju tek konačno vrijeme, onda ne vidim svrhu čistilišta, jer je to u odnosu na vječnost upravo nula – dakle tamo niti nisu u zagrobnom životu. No, što su svećenici znali o matematici u vrijeme donošenja takve teze. Njih je oduvijek zanimala samo financijska matematika.
Druga stvar je prevelika milostivost Boga. Djeca koja su rođena i umrla od gladi u Sudanu, a da se pritom nisu krstila, za isto vrijeme dok se Papa navaža u Papamobilu, trebala bi zapravo gorjeti u paklu. Ipak, zbog prevelike milostivosti Boga, on im djelomice oprašta grijeh Adama i Eve (za koje ovi nisu niti čuli) i nudi im priliku za iskupljenje na umjerenijoj vatri – u čistilištu.
Ja sam ateist i «idem u pakao», ali što je sa muslimanima, hinduima, budistima i sličnima? Idu li oni u raj kada nisu kršteni? Nisu li ipak križarski ratovi i kolonijalizam bili u korist napadnutih, a da oni to niti ne znaju. Nije li svrha ekumenizma u tome sa s vremenom svi postanu spašeni katolici?
I još nešto. Kada donese odluku o ukidanju teze o čistilištu, što će crkva reći: «Lagali smo vas prije ili Lažemo vas sad»?
Zaista je smiješno, i u isti tren prežalosno, da ljudi slijede tako glupu i amoralnu crkvenu ideologiju.

- 11:44 - Komentari (24) - Isprintaj - #