Ateizam

utorak, 29.11.2005.

Kršćanskim rockom do ubojstva

18-godišnji David Ludwig I njegova 14-godišnja djevojka pohađali su koncerte kršćanskih rock sastava I bili su “normalna djeca”. Iako kažu da muzika nadahnjuje, mišljenja sam da je ova muzika obično smeće, no Davida je ipak nešto uspjelo nadahnutu da ubije oba roditelja svoje djevojke. Tako je jedan uzoruti mladić iz kršćanske obitelji pomješao stari I novi zavjet pa je počinio dvostrtuko hladnokrvno ubojstvo. Da je dotični bio fan metal, pank ili rave muzike, već bi crkva našla objašnjenje da je kriva muzika, društvo, odgoj I slično. Kako se radi o uzoritom katoliku, crkva se o tome neće očitovati – ne smeta me što crkva sad šuti, već što inače uvijek laje o svemu I lijepi etikete. Iako na ovom blogu ne gajim tradiciju etiketitanja, morat ću analizirati brojne komentatore koji su prošli blogom, a ima I fanova kršćanske rock glazbe. ( Upravo to što sam rekao da nisam sklon etiketiranju poslužiti će nekim ljudima da komentiraju kako stalno etiketiram vjernike, no nema veze, jer kad nemaju ideju – moraš im je dati. Spreman sam na to!)
Na ovome imam svakakvih komentara, a upravo takvi komentari najčešće argumentiraju ideju bloga. Mnogo je agresivnih komentatora prošlo ovim blogom I htjeli sun a bilo koji način diskreditirati svaku misao. U daljnjem razvoju komentara su argumente počeli shvaćati osobno I bezobzirno vrijeđali I prijetili “božjom silom”. Takvi su zbog šuplje ideologije koju zastupaju I zbog slabo razvijenog mozga uglavnom podvijali repove. Ipak, podvijali su repove tek nakon što su jasno pokazali da vjeruju u svoj ego, a ne u Boga. Boga svojataju i htjeli bi da on služi njih, a ne oni njega. To su zapravo mali “inkvizitori”. Moram napomenuti I to da je na mail koji sam ostavio za sugestije došlo samo dva maila, a obe su istog sadržaja I sadrže isti virus. Mailovi su poslani od osobe koja radi na “Radio Zaboku”, što nije niti čudno, jer pravi su križari uvijek bili iz ruralnih sredina.
Posebno mjesto u ovom postu moram pokloniti (kriva riječ, jer je to mjesto zaradio) blogeru “rat protiv sotone” On je istinski štovatelj Krista I fan kršćanskog rocka, pa je tome I posvetio blog.
Teza koju u obliku citata bloger ima izloženu na blogu uvelike objašnjava genezu svih ludosti I devijacija unutar pripadnika I žešćih sljedbenika crkve, a ona glasi: “Tko ne osjeća kako je mračno neće se dati u potragu za svjetlim”. Upravo je to ideja crkve. Crkva treba sotonu kako bi “štitila ljude” I tako unovčila Boga. Komentari su još tu, jer ih ne brišem I oni su najbolji pokazatelj kako je svaka opsjednutost jednako loša. Droga, kocka, crkva i sve drugo što kontrolira nama.

- 07:09 - Komentari (13) - Isprintaj - #

ponedjeljak, 28.11.2005.

Crkva sudi pederima umjesto pedofilima

Ovim postom želio bih podsjetiti na to kako je počeo progon ljudi homoseksualnih sklonosti iz katoličke crkve. Šturo objašnjenje koje se moglo dobiti iz Vatikana upućivalo je na to kako se ovim koracima žele riješiti pedofilije iz svojih redova. Osobno sam mišljenja da spolna orijentacija nema veze sa pedofilijom, pa će ovo biti pucanj u prazno, ako ne i prikrivanje prave istine. Ono što svakako dovodi do devijacija osobnosti (a jedna od najgorih je pedofilija) je sigurno neprirodno okruženje izraženo kroz tlačenje nagona – I to ne bilo kakvih nagona, već nagona za samoodržanjem. Svećenici žive u celibatu, a to je definitivno neprirodno stanje. Na taj način njima se ne dozvoljava da odrastu u muškarce, već jednim dijelom ostaju “nevina djeca”, te se na taj način može objasniti posezanje za nevinim kod onih labilnijih. Ako dodamo k tome njihovo neiskustvo u ljubavi I životu, jasno je da nekoma od njih djeca izgledaju kao idealni partneri.
Neću dalje dužiti o tome, jer već sam pisao o tim mjerama dok su još bile na nivou ideje, u postu “Pederima ulaz zabranjen”, a bilo bi glupo ponavljati se.
- 06:25 - Komentari (6) - Isprintaj - #

nedjelja, 20.11.2005.

Da li je Hrvatska uistinu laička država?

Danas sam pročitao u Glasu Istre da Država župnicima daje tri puta više nego nezbrinutoj djeci. Ovim bi putem htio pohvaliti Glas Istre i posebice riječki Novi List, koji zapravo predstavljaju rijetko dobre i objektivne novine na ovim prostorima. Više mi je zlo od bogobojaznih novinara Večernjeg Lista koji «Loču k'o pesi» i odriču se tema gdje je crkva glavni krivac. To je vjerovatno zato što računaju na posljednju pomast u trenutku kad im zakaže jetra.
Država će u sljedećoj godini Katoličkoj crkvi iz proračuna transferirati 297 milijuna kuna, od čega će se gotovo cijeli iznos potrošiti na plaće župnika, koje je Hrvatska obvezna isplaćivati prema ugovoru sa Svetom Stolicom. Obveza isplate plaća župnicima odavno je ugovorena sa Svetom Stolicom i Hrvatska je ne može izbjeći pa župnici dobivaju prosječnu mjesečnu plaću. Kao primjer ćemo navesti i da će se se za djecu bez roditelja izdvojiti 81 miliun kuna, a da će od toga 50 miliuna otići na plaće zaposlenika dok će dječicu zapasti tek jadnih 30 miliuna kuna. Od tih preostalih 30 miliuna trebaju se sanirati i izgraditi domovi, zbrinuti djeca, plaćati komunalni troškovi, kupiti knjige i odjeća, te osigurati školovanje. Nije niti čudo da su domovi za nezbrinutu djecu rijetkost, a crkve niču kao gljive poslije kiše privatizacijskog kriminala. U isto vrijeme kad crkvu tresu pedofilski skandali zbog nekompetennosti osoba kojima je povjerena skrb o nezbrinutoj djeci unutar crkvenih organizacija, država zanemaruje mjerodavne službe na uštrp te iste crkve. Obveza isplate plaća župnicima odavno je ugovorena sa Svetom Stolicom i Hrvatska je ne može izbjeći pa župnici dobivaju prosječnu mjesečnu plaću. Ja ovdje vidim jasan razlog brojnih posjeta bivšeg Pape Hrvatskoj, a ako još dodamo i povrat crkvene imovine, koju je narod dao – narod uzeo, tada su razlozi još jasniji.
Doista mi nije jasno kako u jednoj laičkoj državi katolički svećenici dobivaju plaće iz državnog proračuna. Uopće me ne zanima kakva je praksa u Njemačkoj ili kojoj drugoj Europskoj državi, već tvrdim da to u laičkoj državi ne bi trebalo biti tako. Ili te stvari treba mijenjati ili trebano postati Katolička republika Hrvatska, baš kao Iran, Sirija ili druge. S obzirom da se kod nas svećenici povlače po novinama zbog izazivanja nereda, pucanja iz vatrenog oružja i teških pijanstava (prethodni post), usporedba sa navedenim državama mogla bi nam biti i kompliment.
Vi, dragi vjernici, kad budete jeli puricu za Božić, nakon što ste na misi ubacili koju Kunu za potrebe crkve, sjetite se djece bez roditelja kojima je crkva preotela ono malo kruha iz usta. Pitajte se tada: «Da li je doista Bog sa mnom?»
- 13:07 - Komentari (22) - Isprintaj - #

nedjelja, 13.11.2005.

Velečasni kauboji

Čitajući novine, gdje se nerijetko kao vijest provuče «avantura» nekog svećenika, zamislim se. Jesu li ljudi uopće svjesni koja bi trebala biti funkcija crkve i da li ih je uopće briga. Ako ih nije briga, zašto idu u crkvu i plaćaju «blagoslov»? Jesu li glupi pa ne vide ili ne žele vidjeti. Ovaj post odlučio sam napisati potaknut n+prvim napisom o ludovanjima nekog svećenika. Naslov u Jutarnjem od neki dan glasi: «Policajci razoružali župnika». Fra Ante Šilović sa otoka Murtera repetiranim je pištoljem (za koji nema dozvolu) prijetio maslinaru iz svoje župe. Pitam se, zapravo i ne pitam se već konstatiram, da čovjek koji nosi pištolj i ne poštuje zemaljske zakone – taj ne poštuje niti božje. Ipak, vjerovatno će ovdje na zemlji dobro proći, jer zakoni se na svećenicima ne primjenjuju u realnoj mjeri. To je vjerovatno zbog pokojnog Alojzija Stepinca koji je u prošloj državi otkupio grijehe svećenstva od sustava. Zbog toga što smo bili članovi države koja se zamjerila crkvi, sada trebamo jesti govna idućih sto godina, ne bi li to ispravili. Kao što se svi rađamo sa istočnim grijehom, tako u ovoj državi svaki sudac počinje raditi sa «Stepinčevim grijehom» koji postepeno otkupljuje radeći za interese crkve.
Fra Ante Šilović, naravno nije usamljen slučaj. Nedavno je Crnom Kronikom prošetao i tzv. «Večasni Kauboj» iz Slunja. Taj je pak jednom župljanu razbio nos, potom je malo pucao iz puške na seoskoj zabavi, da bi nakon toga pijan autom sletio sa ceste i zaspao, te ga je policija našla pijanog u jarku. Župljani su odreagirali na zaštitnički način. Rekli su da je velečasni dobar, ali da malo previše pije, no tko to danas nema poroka.
Iz glave mi ne izlazi i možda najapsurdniji slučaj svećenika koji je na sexyphone potrošio 200 000 Kuna novca od milodara. Na taj je slučaj crkva odreagirala maknuvši ga u drugo župu. Međutim, njegovi su župljani rekli da će bojkotirati crkvu ako im ne vrate njihovog velečasnog. Na pitanje što misle o njegovom činu izjavikli su da je on dobar čovjek i da ima pravo na «greške». Što se pak novca tiče, rekli su da će ako treba skupiti još 200 000 kuna da i to potroši.
Postavlja se pitanje nije li crkva takva zato što su i ljudi takvi. Ljudi toleriraju crkvene propuste, jer se duboko u sebi nadaju da će «dragi Bog» isto to tolerirati i njima. Ljudima nije bitno kako crkva troši novac od milodara, jer oni nisu dali da nekog spase, već za svoje otkupljenje. Oni tako ne hrane gladne, već svoj ego. Takvim vjernicima, koji sačinjavaju većinu vjerničke populacije, uzor nije Krist, već velečasni. Moram primijetiti da takve uzore nije teško slijediti.
- 18:48 - Komentari (14) - Isprintaj - #

četvrtak, 10.11.2005.

Jehovini svjedoci su siledžije!

Pisat ću sada o onome što je, kao i sve ostalo o čemu obično pišem, jasno k'o dan.
U novinama, a i na radiju pojavljuje se vijest u obliku «Jehovin svjedok istukao učitelja».
Nije mi jasna ta vijest, jer ne znam kakve veze ima vjeroispovijest sa tim činom. Netko je istukao učitelje, kao što se već ranije dešavalo, i to je za svaku osudu. Međutim, nikada do sada se uz osobu nije isticalo koje je vjere, jer su većinom katolici. Crna kronika je prepuna katolika, ali to se ne spominje, s punim pravom. Ono što nas jasno ocrtava kao primitivnu i ksenofobičnu sredinu, a i naše novinare oslikava kao jeftine i amoralne i senzacije gladne plaćenike, je forsiranje teze da je dotični Jehovin svjedok i pokušaj degradacije kompletne vjerske zajednice na osnovi jednog primjera. Mi smo društvo koje je izuzetno sklono etiketiranju, što se dade vrlo lako vidjeti i iz komentara koje vjernici ostavljaju na ovom blogu, a crkva je oduvijek bila faktor potenciranja vjerske ksenofobije (i vjerske okupacije: križarski ratovi, pokrštavanje Novoga svijeta uz pomoć imperijalističkih sila, i sl.). Eto, ja sam bio svjedokom okupljanja Jehovinih svjedoka u Domu Športova (jer sam tamo radio) i zaista nisam primijetio niti najmanji incident, već iritantno pristojne ljude. Osobno mislim da je ta vjera još gora od katoličke iz razloga što Jehovini svjedoci odbijaju transfuziju, pozivajući se pritom na neke dvosmislene citate iz Biblije. Ipak, smatram da se agresivnost nikako ne može povezati sa tom vjerom, jer su dotični mnogo stroži u pridržavanju «Božjih zakona», pa mi je ovo isticanje apsurdno. Iz svega ovoga nedvojbeno se može zaključiti da je crkva (a nju čine vjernici) jedva dočekala povod da može pljuvati po drugoj vjeri. Dakle, pokazalo se još jednom da religije i crkve ne spajaju ljude, već koriste svaku priliku da ih razdvoje. Zavadi pa vladaj! I to ti je ekumenizam.
- 14:40 - Komentari (24) - Isprintaj - #

subota, 05.11.2005.

Pet crkvenih zapovjedi

Ovoga ću se puta osvrnuti na kontradikcije između napisa u Bibliji i Katoličkog prakticiranja vjere. Bit ću vrlo kratak i jasan. Naime, Bog je Mojsiju dao 10 zapovjedi kako bi ih ovaj prenio narodu. To su zapovjedi kojih bi se svaki vjernik trebao pridržavati (i nevjernik zadnjih 7). Sveti Ivan kaže da će biti proklet tko što doda ili oduzme knjizi (misli se na Otkrivenje po Ivanu, a može se slobodno implicirati na cijeli Novi Zavjet, pa i Bibliju), što bi trebalo značiti da se božji zakoni ne smiju mijenjati. Onaj tko je sebi dao čast da prenosi riječi Božje u ljudske uši, a to je crkva, trebao bi to činiti u slavu Boga i korist onih koji vjeruju, a njih najviše voli Bog.
Da li je Biblija u mnoštvu prijepisa izgubila smisao, vječno je i po meni obično senzacionalističko pitanje, jer i u sadašnjem je obliku ona daleka stvarnom životu kršćana. Držim da se Biblija (kao sveta knjiga) nije mijenjala, ali si je crkva dala za pravo pisati svoje svete knjige. Danas možemo sa sigurnošću reći da je više Katolika pročitalo koje kakve Molitvenike, Danice i svjedočanstva «sveteca današnjice» nego Novi Zavjet.
Kao iliustraciju za okretanje vode na svoj mlin, napisati ću 5 crkvenih zapovjedi Katoličke crkve.
1. Svetkuj zapovijedane blagdane i slušaj pobožno svetu misu u nedjelju i za zapovijedane blagdane.
2. Posti zapovijedane poste i u određene dane ne mrsi.
3. Svake se godine najmanje jedanput ispovijedi i o Uskrs pričesti.
4. Drži se ženidbenih zakona svete Crkve.
5. Doprinosi za crkvene potrebe.
Dakle, crkva si daje pravo igrati se Boga i ona donositi svoje zapovjedi, baš kao i Bog. Crkva si je u prošlosti davala za pravo ubijati ljude, baš kao starozavjetni Jahve, ali u ime Isusa spasitelja.
Ako slučajno postoji Sud Božji, najgore će na njemu proći upravo crkveni ljudi. Ja u Boga ne vjerujem pa ga ne mogu niti sramotiti, a ne znam kako će mu neki objasniti ubojstva i degradiranja ljudi u ime njega, Boga svih siromaha. Kako će mu crkva objasniti bogatstvo, zlato i ovozemaljski sjaj, s jedne strane i tisuće koje umiru svaki dan od gladi, s druge strane?
Crkvene se zapovjedi nisu dotakle teme – nahrani gladnog, već – donesi u crkvu.
- 19:30 - Komentari (23) - Isprintaj - #

srijeda, 02.11.2005.

Veliki Bog i mali ljudi

"On mi se sviđa." - Zašto? -"Nisam mu dorastao" -Je li ikad neki čovijek tako odgovorio? (Friedrich Neitzsche)
Naravno da nije, ali je zato čovijek postavio Boga koji je bolji od sviju nas. Taj je Bog toliko velik da smo svi spram njega podjednako (čitaj jednako) mali. Svi priznajemo Bogu da je veći, a drugima ne moramo jer je to tek sitnica u odnosu na veličinu Božju.
Dodajmo još k tome da smo pred Bogom svi isti tada je obrok naše taštine, uobličen u ograničenu šablonu vjerske filozofije, potpun. Bog je zaista korisna pojava za većinu, jer baš poput demokracije negira postojeće u korist nepostojećeg. Ta se većina može zavaravati da nije na inelektualnom, materijalnom i emotivnom dnu.
Ipak vjera, moram biti ironičan, ima dobru stranu, a ta je da spriječava nastanak mržnje u čovjeku (naravno prema pripadnicima iste vjere), jer kako filozof kaže:
"Ne mrzi se tako dugo dok se još potcjenjuje, nego tek tada kad se cijeni jednako ili više." (F.N.)
Ipak, ima kršćana koji su u ateističkim napisima prepoznali prijetnju za svoj način razmišljanja. To su možda oni kojima je suđeno da razmišljaju, ali zbog toga što se nalaze u mraku dogmi, oni to ne smiju. Što činiti? Da li ostati u toplom zagrljaju vjere koja, iako naivno, ipak puža kakvu takvu utjehu, ili krenuti surovim i hladnim putem realne spoznaje? To je teško pitanje i zbog tradicije, jer zašto baš ja moram biti taj koji će shvatiti nešto što u mojoj obitelji još nije shvaćeno? – Ne moraš, ali ti možeš za razliku od njih. Naravno, takvi nas kršćani mrze jer hladimo njihovu toplinu i rušimo iluzije u kojima oni kukavički životare – jer ne govorimo sada o onoj većinskoj marvi koja nema potencijala da sama vodi sebe, već im je sudbina da budu vođeni. Rođenje spoznaje boli, jer svaki je porod bolan. Prvo napuštamo jedan svijet da bismo mogli ući u drugi, ali pritom ne znamo što nas čeka, a povratka nema, jer u suprotnom znači da niste ništa niti shvatili. Oni koji to uspiju biti će kažnjeni od svoje preplašene kršćanske zajednice, jer :"Najviše se biva kažnjen za svoje vrline"(F.N.). Pritom smo svjesni da nas progone gori i slabiji od nas jer: "Ne njihova ljubav spram čovjeka, već nemoć njihove ljubavi spram čovjeka priječi današnje kršćane da nas - spale." (F.N.)
- 13:52 - Komentari (3) - Isprintaj - #