Ateh plese

nedjelja, 30.07.2006.

pismo generala noriege

kako ja, za razliku od drage mi xiole, nisam u mogucnosti koristiti javni prevoz (usranog li grada), a ajpod sam ostavila u hrvatskoj, slusam radio. ujutro, navecer, preko dana.

tako da sam jutros, nakon uspjesne kupovine 16-L posude za hranjenje konja, u odvratnoj guzvi na 5, slusala npr. i to je pocela prica. o Sari, sada djevojci, majci ali u prici djevojcici koja se dopisivala sa generalom manuelom noriegom.

prica se zbila negdje krajem osamdasetih, kad je sara, tada 10 godisnjakinja sa svojim roditeljima gledala na televiziji interview sa noriegom. on je tada bio jako ozloglasen u ovim krajevima, nesto ala sadam osamdesetih. ali njezinom tati, koji je bio sakupljac kapa, se jako svidjela njegova kapa, tako da je sara uz pomoc svog oca i majke napisala noriegi pismo.

mjesec dana iza toga doila je odgovor. od noriege, koji joj se zahvaljuje na komplimentima o njegovoj kapi (???!!!!!!) i pita je da mu malo vise pise o sebi i o svom gradu. sara zivi u hladnoj ruralnoj pustopoljini michigena, i pise mu odgovor na pismo. pise mu o sebi, o svojoj skoli, o svemu sto zna o centralnoj americi itd. pisma su se redovno razmjenjivala. negdje u toku prve godine dopisivanja noriega jej je poslao hrpu knjiga o panami, i kapu koja se svidjela njenom tati. sara je i dalje pisala dugacke odgovore na njegova pisma, koja su bila nekako, kako bi ona rekla, nepersonalna. on je pricao o panami, o ljepoti svoje drzave, svog naroda.

negdje nakon godine dana dobila je poziv od noriege da ga dode posjetiti u panamu. ona i njezina mama.
sto one nisu znale je da je to bio jedan vrhunski marketinski trik, jer odnos noriege i americke vlade je postajao sve gori i gori svakog dana. ali sigurna pljuska americkoj administraciji bi bila posjeta nevine mlade djevojcice iz amerike svom prijatelju generalu noriegi.
iako su dobile telefonski poziv od kongresa (ne idite tamo!!!) vecer prije putovanja u panamu, spakirale su svoju najbolju odjecu i uputile se u panamu. tamo je sara docekana kao velika zvijezda, gdje god je isla, pratili su je mediji, ljudi s poklonima, djeca, cijela panama. iako je provela dosta vremena s noriegom, nije uspijela upoznati onog sakrivenog pravog noriegu, jedino onog noriegu koji prica o panami.
donijela mu je poklon, onu glupu narukvicu koju smo svi pleli od konca za goblene kad smo bili tih godina. samo sto je njegova narukvica za bila u maskirnim bojama. za vrijeme njezinog boravka u panami, udarne vijesti na americkoj televiziji su bile o zlima generala noriege, krijumcarenju drogom, njegovom mucenju panamskog naroda, dok u panami, svaki dan, prva vijest nacionalnog dnevnika je bila sta je sara danas radila i koga je upoznala.
nakon povratka u ameriku bila je heroj u skoli. pokazivala je slike i drzala predavanje u okolnim skolama starackim domovima i sl. ali nakon sto je njena prica bila pokrivena u nacionalnim medijima, bila je proglasena za neprijatelja svoje drzave.

tu najbitniji dio price zavrsava.... sara sada zivi sa svojim muzem daleko od svih, na samoodrzivoj farmi na sjeveru michigena.

http://query.nytimes.com/gst/fullpage.html?res=9C0CEFDE133AF936A35752C0A966958260

30.07.2006. u 04:14 • 2 Komentara • Print • #

četvrtak, 27.07.2006.

tjedan

htjela sam pisati o svom razocaranju ovim svijetom, o glupom ratu i sranjima na istoku mediterana....

ma idem spat radije.. ukratko tjedan mi je bio jeko naporan. dosta mi je ovog vozikanja tamo amo. u prosjeku sam doma (ako mi se posreci) 2 dana na tjedan.

upravo saznala da mi bivsi otisao raditi za CIA. obradu satelitskih podataka. nije bas bivsi, nesto smo kao muljali.. ali opet. CIA. aiiiiiii, s kim se ja to druzim.

odo spat saznanju da privlacim samo manijake, ludake i prodane duse. i mog dragog. mislim da je zalutao.

procitala treci dio song of ice and fire, george rr martin. obrijala noge. oprala kosu, frizider i spaher. pokusala zavrtiti model za Kd(444nm) u 500 m vode za 30% pokrivenosti oblacima, i bez scm, ali nije islo. treba mi novi komp. gledala sex u gradu. htjela kupit cipele. surfala po netu u potrazi za gumenom posudom za hranjenje konja od 20 litara, crnom. treba mi za experiment. nis. htjela poljubiti dragoga ali je predaleko. pojela malo lubenice, napisala jos jedan glupi blog i osla lec.

ja ne zelim biti znanstvenik. ja samo zelim kupovati cipele. i gledati munje kako udaraju u more.

27.07.2006. u 09:18 • 3 Komentara • Print • #

nedjelja, 16.07.2006.

idem u ludi provod u jedini bar u ovom dijelu svijeta....... jeeeeeeeeeeeeeeee....

jebote kako sam ja jadna..

16.07.2006. u 07:48 • 4 Komentara • Print • #

četvrtak, 13.07.2006.

dosada

moji su blogovi jako nezanimljivi sto proizlazi iz cinjenice da sam ja nezanimljiva.

dakle izvjestaj dana,

mAcka od cimerove cure koja je u negdje na istoku a cimer je jelte na cruisu, me probudila u 5. sutnula sam je. pa u 5 15, pa sam je opet sutnula. i tako do 7 kad sam se definitivno digla.

dosla na posao i zapela oko neke krivulje koju mi nitko ne moze objasniti. a strah me ju je poslati nekim ljudima jer je mogu ukrasti. tako da sam blejala u krivulju negdje do podne. onda sma glupij bivsoj cimerici objasnjaval neki protokol u matlabu. onda sam isla ponovo poceti kulturu jer moram ponoviti experimente da vidim dali je ta krivulja prava ili kriva. onda sam otisla u teretanu, ispustila dusu na turbokickboxingu koju vodi vince, pederko sa earth science zavoda. i onda sam otisla do zida, di se penjao onaj preslatko tip kojeg gledam vec godinu i pol dana. i napokon smo pricali. mislim da je peder. mislim da su svi ovdje pederi. onda sam stala na vagu i usprkos mojim razmisljanjima da sam debela ko krava imam 56 kila. onda sam cekala kod vage da se jos neko dode izmjeriti jer nisam vjerovala vagi i cura koja se mjerila mi je rekla da joj je vaga pokazala istu tezinu kao i kod doktora. hm.. moj znanstveni um i dalje sumlja ali eto.
sad idem prebaciti moje alge u novu kulturu i doma.

sutirati macku.

zar nije ovo predivan dan. hm.

ivana kovacev, dosada

13.07.2006. u 03:29 • 1 Komentara • Print • #

utorak, 11.07.2006.

u troumici

zivot mi je jako zanimljiv. trenutno se nalazim na raskrscu, tocno u 5 i pol popodne, u ovaj kao is svi bolesni ponedjeljak.

varijanta a

nastaviti raditi na kompu, procesirati vsf podatke, i otkriti nova cuda

varijanta b

otusirati se i skuhati nesto za veceru

varijanta c

otici do second hand ducana dolje u ulici i pokusat im uvaliti vrecu robe koju sam u prosli cetvrtak abortirala iz svog ormara

idem zapaliti cigaru,,,

11.07.2006. u 02:28 • 0 Komentara • Print • #

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>