Prije nego što nekoga počnete kritizirati, trebali biste prohodati koji kilometar u njihovim cipelama....

......eto dugo nisam pisala.... tražila sam inspiraciju..... i kada sam opet po neznam koji put pomislila da nemam teme..... sinulo mi je nešto....

....često mi moji najbliži kažu: ma šta te briga za tuđe mišljenje..... neželim lagati i reči da sam osoba koju nezanima tuđe mišljenje.... no možete li mi vi zbilja reči da to nije ni najmanje bitno? nikad nisam smatrala da trebaš ovisiti o drugima... ne.... ali svi mi živimo u jednoj velikoj zajednici, i svi smo mi na neki način ipak ovisni jedni o drugima.... i mislim da bi se trebali ipak obazirati na tuđe mišljenje.... jer što bi bilo kada bi se svi mi ponašali samo onako kako nama odgovara kad bi nas bolila ona stvar za sve što drugi misle.... pa nastao bi kaos.... jer mi ne živimo sami.... mi trebamo druge i oni trebaju nas..... i ne kažem da se sve ovo odnosi samo na neka negativna mišljenja, ne tu su uključeni i komplimenti.... jer hajde nebudimo licimjerni.... kada nam neko da kompliment naravno da čemo se obazirati, kako da ne :-) a kada nam neko kaže nešto loše mi na to kažemo: pa ko da je bitno tuđe mišljenje.... e pa nije tako..... činjenica je da večina naših postupaka u životu utječe i na druge ljude, i kada bi nam bilo potpuno svjedno što drugi kažu na to..... pa gdje bismo mi stigli? da ne treba nikada ovisiti o drugima ni u kojem smislu.... al ipak trebamo shvatiti da i drugi ljudi imaju utjecaj na nas i mi na njih...... stoga nikad neču shvatiti ljude koji kažu da im se živo jebe za tuđe mišljenje..... neznam dali da kažem da je to nemoguće...... jer možda je i moguće ali recite mi iskreno pa zar nikad niste pomislili na tuđe mišljenje?

......nadam se da če te me shvatiti i znam da nismo svi isti.... pa stoga ne brinite ja volim čuti različita mišljenja uključujući i one čiji autori se ipak ni najmanje ne slažu samnom.... ali ipak ljudi pristojnost :-) eto hvala na komentarima.... čitamo se :-)
....pusica......

by: atea

naše živote obilježavaju brojni trenutci...... trenutci uspona i padova, sreće i tuge.... a neki od njih izgradili su nas kao osobe...... no naši životi su samo jedno prolazno razdoblje.... svi smo mi različiti i svima je životni cilj različit...... no svaki čovjek u svojem životu teži k višem.... teži svojem snu...... no ponekad je to jednostavno toliko nemoguće..... jer život je igra, koju igra svaki čovjek..... a kao i u svakoj pravoj igri netko mora ostati gubitnik, a netko če stajati ponosno kao pobjednik...... no zar su uvijek pobjednici oni zaista najbolji? moje osobno mišljenje je da nisu uvijek..... jer ponekad je samo taj maleni djelić naših života, taj pravi trenutak, dovoljan da presudi.... no za mene je pravi pobjednik onaj koji kada padne zna se dići, onaj ko ne gubi želju ni nakon što dotakne dno..... onaj koji zna prihvatit poraz...... i zapravo cijeli život mi igramo.... natječemo se jedni s drugima...... ponekad jednostavno sebično želječi biti iznad nekih...... no rekli su mi ko visoko leti, nisko pada........ a uostalom čemu da gazimo jedni druge kad čemo jednom svi ipak biti isti......

by:atea

.... hvala svima na komentarima.... eto velika puuuusa svima, čitam vas..... i oprostite što filozofiram :-)

.....gledajuči danas onaj prilog sa s dnevnika, osjetila sam toliku gorčinu i bijes..... ili pak razočaranje...... osječala sam se toliko jadno što nas blogere spuštaju toliko nisko....... što nam nedaju pravo glasa...... i kada sam se napokon smirila shvatila sam....... ALO LJUDI! mi živimo u demokraciji.....imamo pravo glasa, pravo reči svoje mišljenje! pravo pokazati da mi nismo toliko primitivni i neupučeni kao oni..... pa ko meni kaže da ja nemogu napisati što želim, tko?! TKO MI MOŽE REČI DA NEMAM ŽIVOT JER SAM BLOGER?! ja živim, ja uživam, koristim svaki trenutak svoga života na ono što volim! ili pak trebam otići sada i razbijati grad i sve oko sebe, jer nam ne dopuštaju da razvijemo svoju kreativnost na ovaj način! blog je javna stvar! i žao mi je što su se oni našli uvrijeđeni, al kritika je kritika i svaki čovjek koji želi opstati u ovom svijetu mora se s njom naučiti nosit.....

......i zato cijenim vas, moji blogeri.... i vama posvečujem ovaj post...... jer znam da stojite iza onoga što napišete, i da izražavete sebe na ovaj način..... i nadam se da čete me podržati i da čemo pokazati da smo mi blogeri jači..

.....i ponosno kažem da sam bloger! DA JA SAM BLOGER! i hodam uzdignute glave, jer sam okružena jednostavno divnim ljudima.....

by:atea

svi bi mi rekli da nam svi naši prijatelji puno znače..... da znače nam svi dok se ne nadješ u situaciji u kojoj zapravo shvatiš ko je onaj pravi..... onaj pravi je onaj koji mi u svakoj situaciji stavlja osmijeh na lice, onaj koji me razumije i koji me prihvača i iskreno poštuje i voli...... onaj koji zna što ja želim čuti onaj koji če me u mojem padu držati..... onaj koji če me iskreno zagrliti kada meni to treba...... i jedostavno biti tu kraj mene.....takvih je malo, al oni kao pojednici čine moj život ljepšim...... a ja iskreno se trudim biti sve ono što su oni meni, njima...... inspiraciju u ovom postu našla sam iz vlastitog iskustva......i neizmjerno zahvaljujem bogu što mi je podario takve prijatelje.....

da eto ja sam već jednom napisala prvi post no zahvaljujući blogu.hr otišao je i moj prvi post nažalost :-) eto htjedoh vam reći da sam odlučila napraviti ovaj blog zato jer smtram da ovo za mene može bit jedno novo iskustvo i da kroz sve ovo i mogu upoznati razne ljude čuti kako oni razmišljaju i komentirati ih..... i eto ovaj blog nije napravljen za vrijeđanje nikoga nego jenostavno kao mjesto gdje ču ja moči reči tj. napisati sve što želim, pa eto....... čitamo se.......