astrosailor

ponedjeljak, 30.10.2017.

Vrijeme i AI

Sjećate se kad se baka bojala dotaknuti televizor, jer da ne zna
upalit/ugasit, pa ste morali bit u 18:30 kod nje da bi mogla gledat Santa
Barbaru? Jeste li se tada pitali što će se morati desiti, kakav napredak
doći, da bi vi sami bili u sličnom položaju?

Nije stvar samo u tehnici, nego u nezainteresiranosti da se shvati-kad
dođete do tog nivoa znate da vas je vrijeme pregazilo.

Do nedavnog objavljivanja zadnjih napredaka u umjetnoj inteligenciji, AI,
nisam si baš mogao zamisliti da bi me nešto takvog moglo snaći, ipak kao
fizičar dolazim stalno u aktivni kontakt s novom tehnikom. Ali AI ima
potencijal da nema ništa s "našom" tehnikom vrlo brzo, nego da bude "njihova"
tehnika. Gdje će "oni" biti izaslanstvo Vanzemaljaca... Hm! A možda je baš u
tome štos? Ne da se putovati kroz Svemir brže od svjetlosti, ali postoji
način za širenje svoje civilizacije bez da radiš generacijske svemirske
brodove: Uradi sam svog Vanzemaljca!

To bi onda bilo ovo što sada radimo sa AI. Radimo AI a zapravo proizvodimo
Njih!

Ups. Vidi se da sam teorijski fizičar, zanijelo me odmah i iza SF. Mea
culpa. Usput, na kineskom "Ai" znači ljubav, ne čudi da upravo oni grabe
prema tome tako brzo, Zapad je već par stepenica iza, a da nismo ni
svijesni toga. Uskoro ćemo svi od njih kupovati internet i elektronske
usluge, ako se brzo i još brže ne opametimo i sami ne uložimo više novaca u
ta istraživanja.

Jedan lijep primjer kako nas vrijeme doslovno gazi je jučerašnje
pomicanje sata: pred (dva)desetak godina je to bilo popriličan davež, jer je
trebalo pomaknuti ručno svaki sat i uređaj u kući. Koliko ste ih pomaknuli
jučer? Na štednjaku ili nekom sličnom još neumreženom uređaju, a sve ostalo
se samo sinhroniziralo, niste ni primijetili, jelda? A sat ako i imate više ne nosite,
kome bi trebao pored smartphone-a. Pregazilo ga vrijeme. Tika-taka.

- 11:39 - Komentari (3) - Isprintaj - #

nedjelja, 29.10.2017.

Pojeftinila čokolada?

Vijesti na BBC jučer, dan nakon proglašenja neovisnosti Katalonije.
Na BBC, a ne El Pais.
gf

Primjećujete nešto? U Madridu odluče "otpustiti" Puidgemonta, kao oni ga
zaposlili, a nije demokratski izabran od strane naroda u Kataloniji, a BBC
odma to papa? Pišu ga odmah kao "ex-leader". Katalonija kao kolonija
Madrida, autocenzura BBC, pritisak sa strane, political corectness ili?

Mene je to podsjetilo na početak rata u Hrvatskoj, kad na Zapadu nisu baš
puno pisali o tome što se kod nas događa. Kad im nešto ne paše, ne vide.
Koliko toga u Aziji, Africi ili Južnoj Americi se "nije vidjelo" nakon 2.
Svj.rata, kad nije odgovaralo interesima onih koji gledaju.

Danas su kakti druga vremena, vijest dođe i iz mišje guzice, ali vidimo da
stare navike novinarskih kuća ostaju. Nije slučajno ona "čokolada" tamo u
donjem desnom kutu, vjerojatno je pojeftinila... U Madridu, a bit će i u Londonu,
kao i toliko puta do sada.

- 14:28 - Komentari (2) - Isprintaj - #

četvrtak, 26.10.2017.

Jergovićev Marlboro

Poznata knjiga i poznati pisac, ali ja sam "Sarajevski Marlboro" uspješno
izbjegavao eto skoro pa četvrt stoljeća. PTSP na te teme me ipak drži i nije
da mogu samo tako uzeti s police i pročitati štivo koje se tiče terena
rahmetli nam države s početka 1990-tih. Mislim da je taj efekt još jači za
nas koji smo nakon tog perioda otišli iz Lijepih Njihovih u koje se
pretvorio YU komadić balkanskih šuma i svježih (i ponekad svježe pognojenih
ljudskim mesom i kostima) pustopoljina.

Jergovića sam čitao u feljtonima po novinama, pa sam znao da dobro piše. I
da nije neka sitna novinarska ribica, koju politika papa za doručak. Utoliko
sam više otezao čitanje nečeg cjelovitijeg iz njegova pera.

"Sarajevski Marlboro" je izdan 1994. Riječ je o zbirci kratkih priča, pa
sam-ispravno, pokazalo se-znao da će se dati pročitati u autobusu,
dio po dio, kad me nakon dolaska na posao preuzmu tekući dnevni problemi i
neće biti vremena za pretjerano razmišljanje o onom što se pročitalo. Znam,
kratka priča zna biti još ubojitija, ali ajde, nisam ni ja od šećera.

Počinje s pričom iz djetinjstva s izleta u Jajce. Autobus, on dijete,
povraća i sve je toplo i smrdljivo, kratki ulet fiće u fokus i
ruka koja izvire iz njegove olupine, konsternacija izletnika, slapovi. Za
glupost ne treba rata.

Slijede ratne priče, one sarajevske, koje imaju dodatnu težinu jer sudionici
nisu šljam koji je otišao u rat sa kamom u čizmi, vješati si uši protivnika
oko vrata ili klati sve bre "ustaško" na što naiđe, nego raja, bukvalno,
koja je živjela svoj život i šljam joj je upao u dvorište, stan, zračni
prostor nad glavom.

Strašne su te priče, i strašno je kako lako se zaboravlja njihova
istinitost. Prošlo je dvadesetak godina, bezbrojni životi su uništeni.
Premnogo je slučajeva kad čovjek zaključi da su sretni oni koji su dobili
taj metak u čelo odmah, oni što su ostali živi su dobili na satanskoj
lutriji.

Jasno, ima nekoliko priča o poslovično "dobrom čovjeku", Bosna je idealna za
takve. Dubrovčanin koji je za mira sadio ruže sada sadi mrkvu i salatu i
daruje sve oko sebe. Šteke cigareta koje su došle s nekog sretnijeg mjesta,
bivaju podijeljene po cijelo susjedstvu. Čak i za mira ludo agresivni
srbin koji u ratu postaje ludi bradati četnik, pošteđuje grad ispod sebe svog
ludila i predaje ga bez bombardiranja-ubija samo sebe.

Ludo živopisna psovka "da ti ženu i djecu ispile i poslažu kao drva za
ogrijev" se ostvaruje i neki jadnik gleda kako upravo to rade s njegovim
kćerima i ženom i na žalost preživljava i biva smješten u neki izbjeglički
logor u Švedskoj. Tamo ga proučavaju kao živi primjerak nekog kome se
dogodilo nešto strašnog, a on samo jede grožđe i gleda televiziju. Kad nakon
terapije na pitanje što bi učinio da sretne one koji su mu to napravili s
porodicom odgovori da bi ih poubijao (jer, eto, nešto im mora odgovoriti,
ovi u bijelim ogrtačima to očekuju od njega), sretno zaključuju da nije
normalan i konačno mogu zatvoriti njegov slučaj.

Nitko nije normalan nakon užasa rata, to je ono što mislim da su svi oni
koji su bili normalni prije, mogli i sami zaključiti. Jergović i predobro
opisuje tu pomaknutu stvarnost, zato mi je i trebalo toliko godina da ga
mogu čitati.

- 13:09 - Komentari (5) - Isprintaj - #

ponedjeljak, 16.10.2017.

Neutronske zvijezde kaboooong!

Konačno! Četiri posta unatrag, pred 10 dana, sam pisao o Nobelici za
gravitacijske valove iz sudara dvije crne rupe. Napisao sam tada i da
se u nedavnoj objavi o četvrtom promatranju gravitacijskih valova zapravo
očekivalo da bude objavljeno promatranje gravitacijskih valova iz
sudara dvije neutronske zvijezde, ali to se nije dogodilo. Nagađao sam da
se vjerojatno čeka zbog dodatnih provjera rezultata.

Vidio sam da su moji kolege iz LIGO/VIRGO kolaboracije prezauzeti, imali
su hrpe video-konferencija, dakle, spremalo se nešto veliko. Pravila kolaboracije
su stroga i nitko ne smije ni pisnuti dok ne dođe do službene objave, tako da je
ta njihova grozničava aktivnost bila jedini pokazatelj.

Danas je konačno objavljeno: 17.08. ove godine je promatrano spajanje dvije
neutronske zvijezde, kroz njihove gravitacijske valove, a ujedno i mnogo
promatranja iz elektromagnetskog dijela spektra.

Riječ je o stvarno epohalnom događaju u svijetu znanosti.

Uz važan uspjeh za fiziku gravitacijskih valova, u elektromagnetskom
dijelu spektra potvrđena je teorija po kojoj se u takvom sudaru stvaraju
zlato i platina. U modelima stvaranja materijala u zvijezdama do sada nam
je uvijek falilo isproducirati ih dovoljno za zadovoljiti gnjide koje se
nikada ne mogu dovoljno nakupiti tih metala, gazeći sve oko sebe.

Potvrđeno je nešto još važnije, što je mučilo astrofizičare podosta vremena:
takvi događaji uzrokuju bar neke od kratkih erupcija gama zraka.

Činjenica da je obavljeno orkestrirano promatranje u gravitacijskom i
elektromagnetskom dijelu spektra dati će mnogo, mnogo materijala za
astrofizičare idućih godina. Ne zlata i platine, to ostaje višespomenutim
gnjidama, nego rješenja jednadžbi i gušta da se riješilo neke poprilično
zamršene probleme koje je priroda postavila pred nas.

Dakle, što se zapravo događa u takvom slučaju? Dvije neutronske zvijezde, koje su
radijusa 10 km a mase Sunca (dakle, jako, jako su guste, Sunce je radijusa pola miliona km!),
spiralno se približavaju jedna drugoj, zračeći mnogo energije pri tome. Nakon kratkog
(mjeri se u sekundama i kasnije danima, a ne milionima godina kao oblično u astronomiji) i
vrlo energetskog sudara, ostaje jedan objekt, kilonova - nije u potpunosti isključen niti neki
egzotičniji objekt, to ćemo još vidjeti, ovisi o mnogo parametara, ali poprilično dobro je već
isteoretizirano. Falile su samo opservacije da se provjere modeli. Sad ih imamo poprilično.

Kao nadobudni mladac, pred 20 godina sam predložio, kao projekt za svoj PhD, rad na
kombinaciji elektromagnetskog i gravitacijskog modela neutronske zvijezde. Moj mentor, vrlo
preučeni mladi profesor, je to odbio, uz komentar "to ti se neće moći mjeriti nikad pa ni onda".
Bio je prepametan za mene balavog, pa sam tada otišao raditi doktorat negdje drugdje, na
nešto mjerljiviju temu.

Ironijom sudbine, "nemjerljivo" je izmjereno prije nego smo dobili provjerljiv model onog drugog,
kakti "mjerljivijeg": taj dio posla nas još čeka, znojim se nad njim tih 20 godina. Za gravitacijske
valove bilo je potrebno 40 godina kolaboracije. Znanost ide puževim tempom, ali lijepo je vidjeti
da i stiže na cilj. Kao i obično, gušt je i ono uz put, ono što naučiš i shvatiš, a ne samo krajnji
rezultat.

- 18:44 - Komentari (2) - Isprintaj - #

EU lova

U Varšavi jesen je poprilično uznapredovala:
gf

Nije ni čudo, 1500 km sjeverno od Zagreba sam.

Kao što ste vjerojatno čuli, Poljaci dobro iskorištavaju fondove EU, pa su
ovdje odlučili za tu lovu obnoviti prigradske željezničke linije.
gf

Ide im dobro, ovdje su do nedavna bile tračnice, ali sada miču sve od temelja...a
i ono što su imali do sada je bilo za generaciju-dvije bolje od onog što ćete vidjeti
u Zagrebu, možda, jednog lijepog dana kad Bandić prestane graditi fontane. I ode
biti konj na nekom konjskom nebu, jer čini se da naš puk voli doživotne precednike,
bre. Zašto mijenjati konja ako ore, kaj ne? Čak i ako je vrijeme za traktore, ma kome
to treba. A fontane pršte li pršte... A o ostalim gradovima neću ni pričati,
oni očito ni do Bandić-grada nisu dorasli. Nije mi, do nedavne blještave predstave našeg
pravosuđa, bilo jasno zašto se u HR više ne iskoristi EU lova. Sad mi je jasno:
čak i ako si ludo nadobudan i za neke političke garniture skupiš sve papire,
što je nemoguće, jer zašto bi ti netko omogućio da nešto napraviš ako ona/on
od toga nema koristi, novu vikendicu, auto, sise, usta, onda će te iduća
garnitura, kad dođe na vlast, s.ebat pošteno. Jer će i njima trebat vikendice,
auti, sise, usta... Dakle, najbolje je sjedit na svom uhljebničkom mjestu i
niti ne probat.

Iskoristili su EU lovu i za novu željezničku. Nekad joj je po ogavnosti mogla
konkurirati samo Keleti Pu (Istočni kolodvor) u Pešti, danas bi se neke njemačke
stanice morale dobrano potruditi. Sad sam bio tamo kasno navečer, i iznenadilo me,
čisto, uredno...pred desetak godina ne bi tamo ušao navečer ni u ludilu.
gf

Gle iznenađenja, aerodrom su isto obnovili, a i prilazne ceste pa sad ja mogu
lijepo biciklirat u miru oko aerodroma, s pogledom na aviončeke. Evo jedne vedute
centra grada, napravili su ga u Manhattan stilu, i još rade, grade...
gf

Mislim, kad već uplaćuju za EU, neka im se i vrati...a oni pametno zapravo
povuku i puno više nego su dali. Prodali su dio neovisnosti, pa ajde, bar neka
korist od toga. Nas guze di stignu, a korist od toga poprilično rijetka.

Nemojte me krivo shvatiti, nije sve idealno, to je ipak Poljska, i ovdje neke
investicije kao da su s Marsa pale:
gf

Ovo djeluje kao potopljeni stari bedem, uz ogradu aerodroma, očito je
trebalo neke ustupke novoj infrastrukturi napraviti:
gf

Jesen, da, ali i ovdje se još nađe cveteka u cvatu, samo treba potražiti:
gf

- 11:10 - Komentari (0) - Isprintaj - #

petak, 13.10.2017.

Blog i Horvati

Znate li što je ovo?
gf

Smrdi.

Stvarno smrdi. Zasmrdilo mi na 1500 km!

Da, to je pravosuđe u Hrvata danas.

Ne treba biti Einstein da se skuži na kaj mislim.

Hrvatska se potvrđuje ne kao banana država, ne, čak ni tamo se
razbojnici-uključujući i sudstvo, ne bi usudili ovako se ponašati, jer bi ih
rulja rastrgla. Radije jednostavno pobjegnu, nestanu, ubiju sebe ili još
nekoga. Ali ne glume pravednike. Lijepa Njihova se potvrđuje kao država oteta od naroda,
zločinci su njome zavladali.

U Lijepoj Njihovoj je sve moguće. Horvatinčić, Mamić, Bandić, Sanader,...
treba li vam još? Ima ih, konkurencija je ogromna.

Ludnica je vani, na ulicama, kad takvi mogu slobodno
šetati. Ma što šetati, još prodaju maglu i dobrano na njoj zarađuju.

"Neću politiku u svoju butigu" ovdje ne radi, jer vam ta politika ovdje
ulazi straga, nimalo nježno.

Čak i s ovih tisuću km smrdi, smrdilo bi i na 10 tisuća, do neba. Ljudi, zar je to
stvarno moguće, i proći će bez posljedica za "pravni aparat" i dotične? Očito je
pokvaren, popravljajte ga! A ljudi, Horvati? Očito su oguglali na to. Neki "nčići"
čine da su mići, mići...

Sramotno.

- 23:31 - Komentari (5) - Isprintaj - #

ponedjeljak, 09.10.2017.

Salomonke za Istok Euuurope?

Tko me prati, zna da volim "Salomon" cipele, planinarske i za hodanje.
Na Tajvanu sam ih obično kupovao u dućanu/magazinu sportske opreme u
blizini svog stana, i bio sam zadovoljan.

Dakle, logično je da odem u njihov dućan i ovdje u Varšavi, i opremim se za
malo hladnije uvjete. Iskustvo je ipak malo drugačije, jer Istočna Evropa
je očito nešto drugog.

Kad sam ih našao u "XY" dućanima sportskom opremom, nisu mi baš djelovale kao
dobri komadi obuće, i trebalo mi je par posjeta da ih nađem, u "Go Sport".

Kalup Salomonki mi je uvijek pasao, pa sam kupio ove, ugodne su:
gf

Malo preplastičan ugođaj, ali nije bilo ništa boljeg. Made in Cambodia,
cijena oko 120 EUR, za istu cifru bi u Taipeiju kupio njihove dobre
planinarske cipele, ali ajde, ovo je Evropa.

Istočna.

Ugodne su, ali materijal je sranje, ne propušta zrak i dulje hodanje je neugodno.
Navodno imaju "Contagrip" uložak, ali malo morgen, malo dulja šetnja gradom
dala mi je izmučenu kožu na stopalima.

Poprilično sam nezadovoljan njima, pa sam otišao u njihov službeni dućan, i pitao
da mi objasne u čemu je stvar, da li je moguće da je riječ o krivotvorinama.
Prodavač mi je rekao da teško, jer da je riječ o prejakoj firmi. Pogledao sam
što je on imao u dućanu, i nije djelovalo ništa bolje od onog što sam imao
na nogama.

Dakle, bit će da je i opet riječ o dvostrukom mjerilu, koje je nedavno ona naša
jedina europarlamentarka koja nešto korisnog radi, istakla: jedno za razvijeni
svijet, drugo za nas u "developing countries", drugoklasne ljude. Vjerojatno
treće za "trećeklasne" u Africi, tamo je vjerojatno "Made in China" ili Somalija.

Kakva su vaša iskustva?

- 23:30 - Komentari (6) - Isprintaj - #

nedjelja, 08.10.2017.

S. Drakulić i Teorija tuge

Dobro pogođen naslov, "Mileva Einstein, teorija tuge", tako da me knjiga
odmah zainteresirala kao fizičara. Na žalost, ono što je slijedilo, nije u potpunosti
opravdalo (moje) očekivanje.

Pišem ovo 2 dana nakon što je Einsteinova teorija relativnosti konačno
dobila priznanje Nobelove nagrade-zapravo, kako sam opisao u prethodnom
postu, njena posljednja provjera. Einstein sam bio je nagrađen Nobelicom za
svoje druge doprinose, iako je najvažniji test njegove teorije gravitacije bio već
napravljen. Jednostavno, u to vrijeme Relativnost nije kotirala visoko, nisu
mu vjerovali i nisu ga baš voljeli. Opravdano, jer kako je opisano i u ovoj knjizi,
nije ga bilo lako voljeti.

Danas mu vjeruju bespogovorno, jer se sve što je taj čovječuljak predvidio
u jednadžbama obistinilo. Zapravo ovu zadnju potvrdu, gravitacijskih valova,
i on sam bi teško progutao, jer je smatrao da gravitacijski valovi ne nose
energiju, pa ne bi imali efekta u materiji kroz koju prolaze. Još za života mu je
A. Trautman, poljski fizičar, pokazao da je u krivu, da gravitacijski valovi
nose energiju i da su, sljedno tome, mjerljivi, ali tvrdoglav kako je bio,
Einstein to nikad nije prihvatio, i time je zakočio rani razvoj tog dijela
fizike.

Slična tvrdoglavost je i njegovu porodicu koštala dosta toga. Ali, to se od
genija i očekuje, ne?

Biografije Einsteina su prošle puni krug koji biografije sličnih velikana
prolaze, od svetačke idealizacije do totalnog blata privatnog života, tako
da sam se nadao de će S. Drakulić na sebi svojstven način, koji mi se svidio
u np. djelcu o Dori Maar, predstaviti Albertovu sjenu/ženu, Milevu Marić.

Dobro je krenula, živo predstavila početak zajedničkog života, pomalo slično
biografijama Marie Curie. U nastavku, trodimenzionalnost lika postaje sve
plića, gubi se. Na kraju ostajemo samo sa slikom s omota, dvodimenzionalnom.
gf

Možda je problem u dostupnom materijalu, pismima? To bi mi bilo čudno,
ostavština iza Einsteina bi morala biti velika i dovoljna za skupiti više
podataka nego ovo što je iznijeto u knjizi. Ili je nešto bilo uništeno? To
je onda možda trebalo opisati u knjizi, da se doda razloge ne-plastičnosti
materijala.

Ono što mi je sada jasnije, je kako su nastale početne Einsteinove
teorije, u diskusijama s Milevom i ostalim prijateljima iz njihovog
studentskog kruga. On sam je bio prenezreo da bi ikako drugačije nego u
plodnim diskusijama došao do toga, a i za napisati sređene članke-tu mu je
Mileva uvelike pomogla i ne mislim da je taj dio priče previše "romansiran".

Porodični život s Milevom je Einstein potpuno pogrešno izveo, to što je
napravio ni u teoriji mu ne bi držalo vodu, a u praksi je imalo tragične
posljedice. Morao je, ipak, misliti o tome koga ima s druge strane,
depresivnu i nestabilnu osobu, i mnogo ranije podržati Milevu da stane na
svoje noge, a ne ju gurnuti dolje, u vešeraj.

Tada bi i za sebe zaradio slobodu djelovanja, koja mu je očito
bila potrebna. Dobro je Milevin otac komentirao, kad je konačno došlo i do
službenog razvoda, da poštuje Alberta kao znanstvenika i oca svojih unuka,
ali da je u početku uočio da nikako nije materijal za dobrog muža. Kao što
niti nije bio, nije pokazao dovoljan stupanj brige ni poštovanja za Milevu, a
ni za djecu.

Mileva je imala bezrezervnu podršku svog oca u plaćanju studija, što (ni) u ono
vrijeme nije bio mali iskorak za balkanca. Ni Albert ju nije zanemarivao u
ranim danima, zapravo ju je pokopala vlastita psiha i sklonost depresiji. I
nedovoljna sigurnost sebe.

I nedostatak sreće, kronični nedostatak sreće.

A stvarno šteta, uz malo više upravo te prevrtljivice, sreće, mogla je biti
nešto kao Marie Curie, imala je sposobnosti za to. Tužno je vidjeti kad
nečiji potencijal poklekne pod pritiskom svakodnevice. Njena priča na žalost
potvrđuje i da evolucija preferira bezobzirnije jedinke.

Što se tiče knjige, kao što rekoh, djeluje mi da malo više informacija iz
dokumentacije ne bi škodilo. Ili nekako u tekst upletenih opisa razloga
zbog kojih autorica nije mogla doći do njih. Ovako, ostaje nam slika s
razbijenim staklom s omotnice.

A možda je tako jedino i moguće? Mileva Marić/Einstein je bila upravo
to, razbijena egzistencija.

- 05:18 - Komentari (2) - Isprintaj - #

četvrtak, 05.10.2017.

Nobelica za promatranje gravitacijskih valova

Igrom slučaja, našao sam se u neposrednoj blizini ljudi koji su kao
suradnici u istraživanju pisali članke za koje je upravo pala Nobelica iz
fizike. Pružit ću vam zato nešto od "pogleda iznutra" u cijelu priču.

Nobelova nagrada iz fizike 2017 je dodijeljena "za laserski intereferometar
LIGO i prvo promatranje gravitacijskih valova".

Kao i obično, postoji određena doza kontroverzije oko toga tko je zapravo
zaslužio nagradu. Treba uočiti da su afilijacije svih trojice znanstvenika
koji su ju dobili, dane kao "LIGO/VIRGO Collaboration". Time je posredno
odano priznanje timu od više od 1000 znanstvenika, među kojima su i
višespomenuti suradnici s poljske strane priče.

Uz trojku Weiss (1/2 nagrade) i Barish & Thorne (koji dijele drugu
polovicu), najizgledniji kandidati bi još bili evropski znanstvenici oko VIRGO dijela
priče, jer su oni od početka imali naprednije, tj. osjetljivije detektore.
Ali i manje novaca da ih ugrade u instrumente-zato je prva detekcija
gravitacijskih valova bila u SAD, sa slabijim detektorima, a ne u EU.

Prema jednom od istraživača koje sam pitao, najsmislenije bi, po njemu, bilo
podijeliti po 1/3 nagrade instrumentalcu, teoretičaru i nekome iz
kolaboracije zaslužnom za proračun prvih modela koji zapravo pokazuju što
uopće možemo izmjeriti.

Koji teoretičar? Einstein je dobio Nobelicu, ali NE za Teoriju relativnosti,
namjerno su ignorirali taj dio njegovog doprinosa-ali kako vidimo, najslađe
se smije tko se posljednji smije. Otkriće gravitacijskih valova je
bila posljednja eksperimentalno neprovjerena tvrdnja Einsteinove teorije
gravitacije, Opće relativnosti. Ali on je postavio točne jednadžbe, dakle,
zašto bi netko drugi dobio nagradu za teoriju?

Evo zašto: Zanimljivo je da ni Einstein sam nije vjerovao u to da se gravitacijske
valove može mjeriti, mislio je da je riječ samo o matematičkoj posljedici
njegovih jednadžbi, a ne o fizičkoj realnosti. Kad je A. Trautman,
poljski fizičar, napisao doktorat na temu gravitacijskih valova (kasnije je
objavio članak sa Ivorom Robinsonom, engleskim fizičarom) gdje je pokazao
da to nije točno, da gravitacijski valovi nose energiju i da su, prema tome,
mjerljivi, Einstein se nije složio i svojim autoritetom je zaustavio diskusije na tu
temu. Tek nakon njegove smrti znanstvenici su se usudili ponovo pozabaviti tim
problemom. Možda je tu i odgovor na pitanje zašto je trebalo toliko
godina (100!) od postavljanja jednadžbi do otkrića gravitacijskih valova.
Iako, mislim da je riječ i o potrebnom nivou tehnologije, osjetljivost potrebnih
detektora je stvarno fantastična!-zbog tog postignuća je definitivno trebalo
dati Nobelicu nekom eksperimentalcu.

Ali i teoretičaru koji je prvi pokazao sadržaj jednadžbi koji je Einstein
negirao. Dakle, Andrzej Trautman je zaslužio teorijski dio nagrade za ovo
konkretno otkriće. Robinson je umro prošle godine, ali Trautman je još živ,
umirovljeni je profesor fizike, i znanstvenici u Poljskoj su lobirali za to da
dobije priznanje za svoj rad. Šteta što nisu uspjeli, jer mi se, gledano čisto
znanstvenim mjerilom, čini da je zaslužio. Ali, nije Nobelica mjerilo znanosti,
za par stoljeća ona će izblijediti, a Trautmanovo dostignuće će ostati.

Robinson i Trautman:
gf


Prošli tjedan je objavljena četvrta detekcija gravitacijskih valova iz
sudara dvije crne rupe. Ta objava je zapravo došla kao mali anti-klimaks,
jer smo svi očekivali da se objavi da je prvi puta promatrano gravitacijske
valove iz sudara sa udjelom neutronske zvijezde. Kolaju glasine da je to već
izmjereno, ali potrebno je više vremena da se obave proračuni, da rezultati
budu pouzdaniji-zato se izašlo "samo" sa crnim rupama i prvim mjerenjem
polarizacije gravitacijskih valova.

Iz sudara neutronskih zvijezda moguće je izvući mnogo više fizikalnih
podataka nego iz sudara crnih rupa, i napeto iščekujemo da i to bude mjereno.
Potrebna osjetljivost je ipak za red veličine veća, pa je utoliko i
promatranje teže. VIRGO detektor, evropska strana priče, upravo to
omogućuje.

Kako god bilo, činjenica je da smo ušli u eru gravitacijskih "teleskopa".
Pošto gravitacija prodire kroz svu materiju, ništa ju ne zaustavlja, i ne
gubi se na putu do nas kroz cijeli svemir, ne vidi se ni kraja informacijama
koje na taj način možemo dobiti o onom što nedavno nismo ni sanjali da bismo
mogli mjeriti.

- 12:47 - Komentari (4) - Isprintaj - #

utorak, 03.10.2017.

Arkadija s par felera

Treba iskoristiti svaku kap ljeta, pa sam početkom rujna još ugrijao kosti
na svom otoku. Dolaaazim!
gf

Dočekale su me, kao i obično, mačke, nakon ljeta zdrave i dobro
uhranjene:
gf

Nesvakidašnji pogled na zvona, jer su u selu konačno odlučili popraviti zvonik.
Prijetilo je da zvona padnu ljudima na glavu. Svađa sa župnikom oko
izvođenja radova je odužila stvar. Navodno, ljudi mu nisu htjeli dati novac u
ruke...ah, neću u koprive, tuđ problem!
gf

Nagovještaj jeseni u zraku:
gf

Moja privatna opservatorija je isto imala prilike poraditi:
gf

Gušt je čisto po amatersku proći nebom. Kao što je gušt proći i pod njim.
Ovakvi prizori smiruju:
gf

Malo sjevernije malo divlji, ali i dalje miran pogled:
gf

Putić samo za upućene.
gf

Radili su ga moji pradjedovi, još i danas se vidi gdje su uklesali
inicijale.
gf

Pogled na selo i polje...Arkadija!
gf

Ironično je da je nekad, kad su bili siromašni, tu ovako u kasno ljeto sve
bilo puno težaka i plodova. Danas, kad su bogati od turizma, na polju ništa.
Nema vinograda, kupuju grožđe u Zadru na tržnici. Ni vrtove im se ne da, ili
nemaju vremena, raditi. Prošao sam poljem i nikoga nisam sreo, a zemlja stoji
odlogom. Dobro, neka stoji, oporavit će se za neku novu epizodu u povijesti
kad će biti potrebna.
gf

Pred letom natrag na Sjever, šetnja Zadrom. Dva dana kasnije je plivao pod
vodom. Pogled na noviji dio grada:
gf
Jedan od vjerojatno najčešće snimanih objekata na moru u Zadru,
siguran sam:
gf

Dio grada na poluotoku se polako pretvara u maketu i umire, kao i u svim
turističkim gradovima, ali ponegdje se još vidi nešto života, uglavnom tamo
gdje nije ulickan. Ovdje kao da je sjedište Grupe TNT:
gf

Kupite:
gf

Ima i smeća:
gf

Ali to sam ovaj puta nekako shvatio pozitivno, Zadar je tu bio i biti će:
gf

Na zadarskom aerodromu, opet susret sa selom: Gligorin paški sir...cijena
paprena, sve te medalje su ga poprilično udaljile od domaće publike:
gf

Ali, bez obzira na cijenu, prodaju sve: kad sam htio kupiti 2 godine star
kod njih u dućanu kraj sirane, rekli su mi da više nemaju, sve kupljeno!
Dakle, mogu dizat cijenu, što da ne, kvaliteta je prepoznata, poziciju na
tržištu očito imaju dobru, dovoze im autobusima turiste da vide, probaju i
kupe. Drago mi je da im ide, očito su dobro iskoristili formulu uspjeha koju
im je nudilo selo.

- 23:28 - Komentari (5) - Isprintaj - #

nedjelja, 01.10.2017.

"Moj nepravilni ti" S. Hramove

Moj ruski, naučen u vremenima kad se nije imalo novaca za udžbenike
matematike i fizike sa Zapada, s vremenom se širi i na literaturu.
Pri posjeti St. Petersburgu o kojoj sam pisao pred nekoliko postova, kupio
sam knjigu trenutno popularne autorice u Rusiji, Svetlane Hramove. I u
Rusiji su nova vremena, pa se treba upustiti i u novu literaturu, odmaknuti
se od Cvetajeve, Ahmatove, Dostojevskog i sličnih duša Vaseljene.

Knjiga "Moj nepravilni ti" (točniji prijevod bi bio "Moj pogrešni Ti", ali to ostavljam
nekom prevodiocu, ovako sam napisao da budem bliže originalu) bila bi dobra
za scenarij krimića. "Life coach", mlada žena s ponešto osobne povijesti na
temu ljubavi i života, sreće čovjeka s kojim prema vlastitim definicijama ne bi
smjela provesti ni minute, i događa se Ljubav u baš tu minutu. Knjiga je +18,
ali naglasak je na emocionalnom, ne tjelesnom.

Ne bi ovo djelce bilo mnogo više od ljubavnog romana, da autorica nije
ispreplela tekst sa mnogim komentarima i citatima iz Simone de Beauvoir. Bila je
ikona feminizma, ali tokom života poklekla je samo pred jednim
muškarcem: američkim piscem Nelsonom Algrenom, koji joj je podario prvi
orgazam u životu, negdje u kasnijim 30-im i ostao doživotno velika ljubav.
Ali nije mogla/htjela živjeti s njim, jer ju je J.P. Sartre trebao.

Hramova je ocijenila životnu priču (i) svoje ikone kao fijasko, nedostatak
odvažnosti.

Žena u romanu ne čini takvu grešku: predaje se u potpunosti, odmah.

Ne znam gotovo ništa o Simone de Beauvoir, ali ovo mi se čini dobar način da
se o njoj dozna ono bitno, kroz manje ulomke njenih pisama. Već u tome je
ova knjižica ispunila svoju ulogu.

Dodatno, dala mi je uvid i u to da se i u Rusiji događa post-feminizam. Samo
po sebi to je zanimljivo, jer u socrealizmu žene su imale vrlo...realnu
ulogu, čak i u sovjetskom pravoslavnom okružju nisu bile učene da budu samo
ukras. Skok je bio prevelik samo za XX stoljeće, pa ima nastavak i danas.

Bilo se vrijedno malo pomučiti s ruskim, sad sam spreman za neku iduću
knjigu na tom jeziku. Kad god mogu, čitam u originalu, makar mi trebalo i 5
puta više vremena, to je jako dobra masaža mozga. Hm...donio sam prošli
mjesec od doma dvojezično izdanje Lu Xunovog "Ah Qu", pa da te sad vidimo,
majstore, kad ćeš TO uspjeti pročitati u originalu!

- 20:36 - Komentari (0) - Isprintaj - #

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

< listopad, 2017 >
P U S Č P S N
            1
2 3 4 5 6 7 8
9 10 11 12 13 14 15
16 17 18 19 20 21 22
23 24 25 26 27 28 29
30 31          

Prosinac 2017 (4)
Studeni 2017 (1)
Listopad 2017 (11)
Kolovoz 2017 (3)
Srpanj 2017 (4)
Lipanj 2017 (2)
Svibanj 2017 (5)
Travanj 2017 (4)
Ožujak 2017 (3)
Veljača 2017 (2)
Siječanj 2017 (1)
Prosinac 2016 (3)
Studeni 2016 (2)
Listopad 2016 (2)
Rujan 2016 (5)
Kolovoz 2016 (2)
Srpanj 2016 (4)
Lipanj 2016 (7)
Svibanj 2016 (4)
Travanj 2016 (5)
Ožujak 2016 (7)
Veljača 2016 (2)
Siječanj 2016 (3)
Prosinac 2015 (3)
Studeni 2015 (5)
Listopad 2015 (4)
Rujan 2015 (1)
Kolovoz 2015 (2)
Srpanj 2015 (5)
Lipanj 2015 (4)
Svibanj 2015 (7)
Travanj 2015 (4)
Ožujak 2015 (3)
Veljača 2015 (8)
Siječanj 2015 (6)
Prosinac 2014 (1)
Studeni 2014 (7)
Listopad 2014 (3)
Rujan 2014 (5)
Kolovoz 2014 (3)
Srpanj 2014 (4)
Lipanj 2014 (5)
Svibanj 2014 (2)
Travanj 2014 (3)
Ožujak 2014 (4)
Veljača 2014 (5)
Siječanj 2014 (2)
Prosinac 2013 (4)


Opis bloga
zafrkancija oko svijeta i tri sela okolo








Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se