astrosailor

srijeda, 31.05.2017.

Recenzija unaprijed

Obično se recenzija piše nakon pročitane knjige. Ovaj puta me dolazak
pošiljke s naručenim "Čekanje na barbare" (u originalu "Waiting for the barbarians")
J.M. Coetzee-a, već na sam pogled na naslovnicu nagnalo na hrpu
zanimljivih asocijacija. Ne bi bilo lijepo da ih nabacim na
pročitano djelo, osjećao bih se kao da neku svoju mazariju nabacujem na
djelo nekog majstora, pa ih radije odvajam na posebnu hrpu.

Dakle, prva misao mi je bila "baš ih moramo čekati, ma daj, već su tu,
rade nam o glavi!", i nije mi uopće bila ISIS na misli ili neki slični
teroristički idiotizam, nego, o tempora o mores, izborna trakavica u Lijepoj
Njihovoj. Kerum. Bandić. Božo! Joj i naopako!

Očito sam previše čitao naslove u HR online novinama-dalje je rijetko
moguće bez ubrzane posjete WC-u...evo baš danas se Žele opet iskazao, majka
mu visoko čelo ljubi...

U proširenju misli, pomislio sam o Trumpu i o imbecilima poljske ili tajvanske političke
scene, od onih koje donekle znam iz vlastitog iskustva. Nisu "naši" usamljeni,
ne, samo slijede trendove. Sudeći po nacionalnom nam biću, koje je od
stoljeća sedmog do danas uspjelo proizvesti uglavnom tipove klase Ante,
Thompson i slični, i nas ostale, koji ili uživamo u valjanju se u tom
sranju ili pak bježimo uspaničeno što dalje od toga da nam se ne bi
prilijepilo za pete, dobro je da nam se to nacionalno biće smanjuje.

Ne uzimajte me ozbiljno, samo sam proletio pogledom kroz HR novine pa su mi
se probudile najniže strasti, genetika radi, što ćeš.

Iduća, kulturnija asocijacija mi je bio Buzatti i njegova "Tatarska
pustinja", genijalno djelce u kojem glavni lik, vojnik a kasnije
zapovjednik utvrde na granici, proćerda cijeli život čekajući na napad
barbara, koji će zaprijetiti državi koju brane. Buzatti je tamo zapravo
pisao o onom što je vidio među novinarima koji su čekali na katastrofe i
"velike" događaje, da bi imali o čemu pisati, i da bi ljudi mogli pasti
svoje lijene mozgove na tome. Što bi tek gospodin Buzatti mogao napisati na
temu današnjih novinara i sitne kvazinovinarske stoke koja je uglavnom
polupismena i juri za guzicom neke Nives ili Kim namazane Niveom? Vjerojatno
ništa, jer bi ga prije zagušila vlastita utroba u bijegu od takvog "užitka".

Još kulturnija mi je bila poveznica na Kavafisa, grčkog pjesnika s kraja XIX
i prve polovice XX stoljeća, koji je napisao jako lijepe stihove na temu
barbara i njihovog (ne)dolaska.

Zapravo sam pomislio kako je vrlo hrabro napisati knjigu tog naslova.
Prevelika je konkurencija ...barbara.

Evo mog prijevoda Kavafisa:

Čekajući barbare - Konstantin Kavafis

Zašto danas čekamo, okupljeni na trgu?
-Jer danas trebaju stići barbari.

Zašto je stao sav posao u vijeću?
Zašto vijećnici sjede i ne donose zakone?
-Zato što će danas stići barbari.
Kakve bi zakone vijećnici sada mogli donositi?
Donosit će ih barbari, kad dođu.

Zašto je car ustao tako rano,
i sjedi pred glavnim vratima grada
na prijestolju, u grimizu i sa krunom na glavi?
-Zato što će danas stići barbari.
Car čeka na njihovog vođu
da ga dostojno primi. Spremio je za njega
čak i povelju. U njoj mu poklanja
mnoge titule i naslove.

Zašto su dva naša konzula i pretori danas
izašli u skrletnim, zlatom vezenim togama?
Zašto nose narukvice s mnogo ametista
i prstenje s mnogo blisatvih smaragda?
Zašto nose dragocjena žezla
sa sjajnim intarzijama od srebra i zlata?
-Zato što će danas stići barbari,
a takve stvari zabljeskuju barbare.

Zašto vješti govornici ne dolaze kao obično
držati govore, reći što su pripremili?
-Zato što će danas stići barbari,
A takve stvari njih zabljeskuju.
Njih gnjave retorika i javni govori.

Što znači ova nagla nelagoda i ovo
komešanje? (Kako su se samo lica uozbiljila!)
Zašto se ulice i trgovi iznenada prazne,
zašto se svi vraćaju kućama, zadubljeni u misli?
-Zato što je stigla noć, a barbari nisu došli.
Došli su samo neki ljudi s granica
i vele da barbara više nema.

I sada, što će sada biti s nama, bez barbara?
Oni su bili bar neko rješenje.

- 23:05 - Komentari (2) - Isprintaj - #

četvrtak, 25.05.2017.

Dan ručnika i ispravan put

Ako ne znate što je Dan ručnika onda definitivno nešto u životu radite krivo!

Osim ako znate gdje vam je ručnik i boli vas briga za neke autoritete na tu temu.
To znači da ste na pravom, svom putu. Makar završili u provaliji. Koga briga!

Drži da poklonici Douglasa Adamsa slave današnji dan kao podsjećanje na to da će Zarkon
ponovno doći i da se treba paziti poezije Zemljana, ali meni je to uvijek prilika da se
podsjetim koliko su Dani nečega poprilično besmislena stvar. Ovaj s kupaoničkim elementom
je sasvim sigurno pametniji od onog što smo na isti datum obilježavali za rahmetli države, i
rado sam ga objenožno zajašio. Za onaj prethodni me nisu pitali, rekli su "slavi!" i raja je slavila,
a Drugovi su jahali na nama, hio! konjiću, hiooo!

Ovi danas nas jašu malce i jače, ali nešto rjeđe se usude nabaciti Dan jahanja, znaju da je to
demode. Dok u kolu Povijesti, opet ne dođemo do sličnog momenta.

Ja sam trenutno isto tamo gdje baš i ne bi trebao biti, i nemam ručnik na ili pod sobom, ali uskoro
će ova sličica mog vjernog četverorožnog pratioca na međunožnom guralu opet postati stvarnost,
a ne samo dio Marvinove memorije, već brojim dane! Ovo je slikica onog što trenutno radim na kompjuteru
pred sobom, a dodano je ono što ću uskoro raditi:
gf

Druga, mnogo zemaljskija dobra stvar oko Dana ručnika je da je proljeće!
gf

Sretan vam Dan ručnika!

- 09:08 - Komentari (4) - Isprintaj - #

srijeda, 17.05.2017.

Prekriženo nebo

Kad vas nebo prekriži, onda ste ciao za na vijeki vijekov. Nebo je također prekriženo, za vas.
gf


Ako ste bili u redu, onda vas se tu i tamo poneko sjeti po dobrom.

Danas je 25 godina od kako je izvjesnog Wilija našla njegova granata,
jedna od zadnjih na HR u ratu 1992, ispaljena desetak km od Osijeka. Napisao
sam o njemu na Wili , a nakon posla ću na tradicionalno pivo za Wilija.

Pogađa me ipak, dodatno, činjenica da je prošlo 25 godina. Wili bi imao 50-ak godina, porodicu... ovako, ostaje nam samo da popijemo jednu u njegovo
ime i nabacimo lament na sudbu kletu.

Wili, hvala za mjesto.

- 09:24 - Komentari (2) - Isprintaj - #

subota, 13.05.2017.

Šetnja

Subotnja šetnja gradom u ranoproljetni sunčani dan pruža neke, zbog duge
zime već gotovo zaboravljene užitke.

gf

S druge strane rijeke, gdje sam živio prošle godine, nađe se isto
zanimljivih kutaka. Ovo je bivša Istočna stanica, pretvorena u naselje.
Arhitekt je pokušao očuvati nešto od starog ugođaja:
gf

Zgrade su premoderne...ne čini mi se da bih želio tu živjeti, iako
projektanta ne treba na banderu, dobar posao, okuugodno.
gf

U okolici ne fali i malo drugačije umjetnosti, ovo mi se svidjelo iako je ponešto tmurno:
gf

Proljeće je konačno došlo i do Varšave!

- 11:30 - Komentari (2) - Isprintaj - #

srijeda, 03.05.2017.

Praznici rada

Ove godine proljeće je i dalje stidljivo, već smo ušli u svibanj a još se na
kapljice da sjesti na bicikl. Srećom, za produženi Prvi maj (u Poljskoj
praznik je i 3 maja, "Dan Ustava", pa su ih majstori spojili "Praznikom
zastave") se malo popravilo.

Dakle, pojavilo se sunce i međunožno guralo je isto provirilo iz tamnog
podruma. Slijedi upoznavanje okolice zapadno i jugozapadno od grada-prošle
godine sam uglavnom obilazio istok, jugoistok i sjever.
gf

Traktore "Ursus" ste sigurno vidjeli, tako se zove i dio grada gdje se
proizvode. Ružni beton socrealizma izranja iz polja. Stanovništvo se
promijenilo, radnička klasa je otišla u raj, ali stare zgrade i njihova
ružnoća su ostali:
gf

Potražio sam ostatke šume zapadno od grada, koji su sve više izjedani
kućama boljestojećih građana. Infrastruktura polako prati potrebe, za one
koji ne žele upregnuti svoje hiperekološke SUV-vidio sam ih poprilično
ovdje, jer je stanovništvo ...bogato i očito...primitivno. Uvijek me čudilo
kako je moguća glupost da se to (SUV) uopće prodaje u tolikom broju. Sjedne
debela pozadina u prenapuhanu makinu i vozi svako jutro svoje jadno ego na
posao do grada, zajedno sa tisućama prenapuhanih ega. Ko da je šumar ili ruski
poljoprivrednik pa mu treba auto za oranje. Kao astrosailoru, zanimljivo mi je
koliko su ljudi primitivni i ne misle o planeti na kojoj žive kao o vrlo
osjetljivom ekosistemu. Kao da smo svi postali Kinezi-mislim na onaj dio
njihove kulture gdje ide tip i njegova guzica, onda guzice njegove porodice,
pa dugo, duuuugo ništa, pa onda nešto trećeg. Tko je živio među njima, znat
će o čemu pričam.

Dakle, pošto naftni lobby mora zaraditi, infrastruktura ide polako:
gf

Druga strana izgleda bolje:
gf

Proljeće donosi zelenilo, ali i paljenje stare trave i grmlja...visoko
ekološki čin, naravno. Ali što očekivati tamo gdje je ovo sa idućih slika
moguće: na 300m od crkvetine koju sam već spominjao par postova unatrag, oko
koje je potrošnja alkohola očito poprimila gigantske razmjere. Mora da su
veliki grešnici. Odvratno:
gf

gf

Mi ljudi smo stvarno...ljudi. Mislio sam upotrijebiti ime životinje koju
obično uzgajamo za klanje i proizvodnju šunki i kobasica od njenog trupla,
ali bila bi to uvreda za tu životinju. Ponekad mi se stvarno čini da ne
zaslužujemo planetu na kojoj živimo.

- 13:46 - Komentari (6) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

< svibanj, 2017  
P U S Č P S N
1 2 3 4 5 6 7
8 9 10 11 12 13 14
15 16 17 18 19 20 21
22 23 24 25 26 27 28
29 30 31        

Svibanj 2017 (5)
Travanj 2017 (4)
Ožujak 2017 (3)
Veljača 2017 (2)
Siječanj 2017 (1)
Prosinac 2016 (3)
Studeni 2016 (2)
Listopad 2016 (2)
Rujan 2016 (5)
Kolovoz 2016 (2)
Srpanj 2016 (4)
Lipanj 2016 (7)
Svibanj 2016 (4)
Travanj 2016 (5)
Ožujak 2016 (7)
Veljača 2016 (2)
Siječanj 2016 (3)
Prosinac 2015 (3)
Studeni 2015 (5)
Listopad 2015 (4)
Rujan 2015 (1)
Kolovoz 2015 (2)
Srpanj 2015 (5)
Lipanj 2015 (4)
Svibanj 2015 (7)
Travanj 2015 (4)
Ožujak 2015 (3)
Veljača 2015 (8)
Siječanj 2015 (6)
Prosinac 2014 (1)
Studeni 2014 (7)
Listopad 2014 (3)
Rujan 2014 (5)
Kolovoz 2014 (3)
Srpanj 2014 (4)
Lipanj 2014 (5)
Svibanj 2014 (2)
Travanj 2014 (3)
Ožujak 2014 (4)
Veljača 2014 (5)
Siječanj 2014 (2)
Prosinac 2013 (4)
Studeni 2013 (4)
Listopad 2013 (5)
Rujan 2013 (2)
Kolovoz 2013 (2)
Srpanj 2013 (1)
Lipanj 2013 (1)


Opis bloga
zafrkancija oko svijeta i tri sela okolo








Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se