astrosailor

petak, 29.07.2016.

"Igrači" E. Popovića

Djeluje mi da se naslovom Edo Popović pripremio za prijevod na strane jezike.
Dobro, jer se nadam da će do toga i doći.

Čitao sam nešto njegovih ranijih djelca i vidim da je ovaj pisac uspio u onom
što je Arsen lijepo ustvrdio da je potrebno za umjetnika: postao je dobar
zanatlija.

Klasična forma krimića, plus "politika sport i nogomet" mješavina iz hrvatske
svakodnevice, omogućili su mu do mile volje razmahivati se slikama koje vidi
s prozora svog stana, ili sjedala u tramvaju.

Na početku prvog dijela ove trilogije, kad detektiv izabire krivca
namještenom lutrijom, djelovalo je kao da će krenuti u stranu holističkog detektiva
Douglasa Adamsa, ali brzo je postalo jasno da ćemo imati posla sa nešto manje
fantastičnom, prozaičnijom verzijom. Iako, i takva verzija sasvim uspješno konkurira
Lynchovim likovima. Sasvim sigurno manje prozaičnom nego što bi bila do u liniju
precizna biografija stvarnog službenika odgovarajućeg ureda za uredskim
stolom u Zagrebu-za to bi već trebalo posegnuti za potpuno nedozvoljenim
psihotropskim sredstvima, u to sam siguran. Pogledajte samo nadavni slučaj
izvjesnog inspektora D., za kog se još pouzdano ne zna pristaje li mu novi
nadimak "Zlatko".

Mislim da E.P. nema težak posao kad piše nešto ovakvog, samo sjedne u bilo
koju posjećeniju zagrebačku kavanu i popriča s vlasnikom ili nekim češćim
posjetiocem o likovima koji ulaze, u kavanu ili zgradu nasuprot nje. I ponekad
izlaze. Ponekad i s nogama naprijed.

Upravo tu dolazi do izražaja njegova zanatlijska umješnost-od svakodnevnog
prizora tvori on nešto što nam se hoće čitati i par godina kasnije. To je
kao s dobrim cipelama koje ste prvi put obuli nakon par godina pauze: mogu
djelovati malo iznošene, ali nakon par koraka prisjetite se zašto ih niste
bacili u smeće, kao sve ostalo u međuvremenu: ženu, punicu, auto. Ženine
grudnjake. I da, da ne zaboravim, psa... odvratno zanovijetalo od pekinezera.

Preporučam za na plažu!

- 23:13 - Komentari (1) - Isprintaj - #

nedjelja, 17.07.2016.

Stara putanja

U svojoj prethodnoj inkarnaciji, kad blog još nije postojao, a i Internet je bio mlad,
sam često preplovljavao Panonsko more. Zahvaljujući cijenama avionskih karata,
ponovio sam to opet-nisam htio dati Croatia Airkradexu lovu koju traže za let do
Zagreba, radije sam dao Wizzairu mnogo kulturniju cifru i došao do Budimpešte.

Dalo mi je to priliku da se opet divim ljepotama bivše nam prijestolnice.

Kao prvo, mjesto za koje sam uvijek smatrao da bi u eventualnom nuklearnom
hladnoratovskom ludilu moralo prvo biti razoreno nuklearnim bombama, Keleti
Pu:

Naravno, stanovništvo bi trebalo skloniti na sigurno.
Zašto i dalje smatram da bi u ratnim igricama Putin-Neki Zapadni Šonjo to
mjesto moralo biti prvo na udaru... najbolje najtežim oružjima obje strane, za
svaki slučaj? Ova zgrada je u obnavljanju otkad sam ju vidio prvi puta,
daleke 1991. Neprestanom.

Djeluje mi da zapošljavaju majstore iz Hrvatske, ovo je bilo u skelama dok
sam pred par godina bio ovdje:

Znam, zvuči brutalno, i jest. Ali govorim iz iskustva. Ako imate sumnje u
moje riječi, probajte sami provesti par sati ili, ne do vam te sreće lokalni
idol na oltaru, cijelu noć, u blizini tog svetišta putovanja u Mađara:

Kao i obično, međunarodna blagajna nije radila (da, bila je u renovaciji kao i pred
5 i 10 i 15 i 20 godina) i trebalo mi je 2 sata-ne pretjerujem-da kupim karte.
Bilo je 20 ljudi prije mene (ako ništa drugog, bar su postavili mašinu s brojevima da ljudi i
stvarno ne moraju stajati u redu), i to je trajalo 2 sata. Bravo i opet bravo, to treba uspjeti!

Naravno, kolodvor ne čini grad, to je samo ulaz u grad. Prava slika stare
dame je, kao i obično, najbolja noću, ne vide joj se toliko mane:

Budim, citadela, se isto trudi:

Židovska kultura postojano zarađuje na ulaznicama-ima i čime: evo poznatog
parka u kojem su ploče u spomen osnivačima Izraela i žrtvama Holokausta:

Prednja fasada sinagoge:

Ono što me oduševilo je da sam na mjestima gdje se priprema gradnja nove
zgrade ili neka rekonstrukcija, naišao na par zanimljivih grafita. Ovaj je o
izbjeglicama:

Ovaj je u slavu stare garde nogometaša:

Projekt:

Ovo nije u pravom smislu grafit, ali je zanimljivo:

Kad smo idućeg dana krenuli južnije (bi li Mađari rekli: "tužnije"? Teško, s
obzirom na njihovu statistiku samoubojstava, koja je oopasna konkurencija
japanskoj!), skuhali su nas u brodu preko Đoletovog mora koje se prostiralo
svuda oko nas:

Ne znam zašto, ali u obje strane klimatizacija u vlaku je radila u hrvatskom
dijelu puta, a unutar mađarskih granica magično je prestajala raditi. Vani,
a i unutra, je bilo ž stupnjeva. Naravno da im nije palo na pamet bar vodu
podijeliti ljudima (to bi npr. bila obavezna reakcija prijevoznika u
"primitivnim" južnoazijskim krajevima ako se desi da im crkne klimatizacija),
nisu ni trepnuli. Mađari, sjedite, jedan! Dabogda starili u domovima bez
klimatizacije, kad se Panonija počne pretvarati u pješčanu pustinju.

Ušli smo u Lijepu Njihovu i idućih dana smo dali priliku Varaždinu. Više me
zabavio onaj iz prošlih vremena koji sam vidio očima duha, današnji mi je
stran. Ljudi su valjda na moru, pa je grad bio poprilično prazan. Dućanska:

Korzo:

Rekli su mi da su ljudi valjda u trgovačkim centrima na rubu grada, gdje ima
klimatizacija...

U Zagrebu se isto osjećalo da su ljudi negdje otišli, ali bilo je sasvim
ugodno prošetati ulicama jednu večer, baciti pogled na stare krovove:

Idućeg dana smo se spustili još južnije, do svog pravog cilja, doma, na Otok:

Gdje smo uživali u suncu, prekrasnom moru i zalascima sunca:

i Mjeseca:

Ajde da zaslužim svoj nick: obratite pažnju tokom ljeta, na južnom nebu
imate Jupiter, najbliže Suncu nakon zalaska, velika bijela "zvijezda", zatim
Mars, velika crvena, nešto dalje prema Istoku, i Saturn još dalje lijevo,
iznad Antaresa u Škorpionu, za one koji prepoznaju to zviježđe. Jupiter je
najbolje vidljiv odmah nakon zalaska sunca, a Mars i Saturn su vidljivi
tokom prve polovice noći nad južnim horizontom.

Od sredine srpnja, moguće je, odmah nakon zalaska sunca, pronaći i Veneru i
Merkur-za ovaj drugi već ćete trebati bar dalekozor. Oprez, obavezno
pričekajte da Sunce zađe, i tek onda izvadite dalekozor! Dovoljan je i
slučajan pogled u Sunce (makar i slabo, zalazeće!) kroz dalekozor za trajno
(i bolno!) oštećenje vida.

- 01:16 - Komentari (2) - Isprintaj - #

petak, 15.07.2016.

Nica

Pred u dan točno 6 godina sam napisao post o Nici pun doskočica i veselja:
Nica
a danas ...

Kad se ovakve stvari mogu događati, onda je stvarno svašta moguće. Svijet je ludnica.
Možete vi sad relativizirati koliko hoćete, izvlačiti križeve ili zakrivljene mačeve iz rukava, ali što da si misle roditelji djeteta koje je ovdje... iščezlo iz njihovog svijeta?

Mir svima.

- 19:44 - Komentari (3) - Isprintaj - #

četvrtak, 14.07.2016.

Nešto će se dogoditi, vidjet ćeš

Iako je Christos Ikonomou započeo pisanje priča koje su sakupljene
pod gornjim naslovom još 2004 godine, prije grčke krize, u svima je bijeda
postmodernističke radničke klase u prvom planu.

"Postmodernističke" jer je riječ o radničkoj klasi s kreditnim karticama i
dugovima koji idu uz to, autima i aspiracijama. Opće obrazovanje, po kojem
se razlikuju od neuke mase stotinjak godina unatrag, im nije od pomoći:
donijelo im je samo nesreću još dubljeg poimanja vlastite bijede, ali ne i
način, recept za izvući se iz nje.

Iz pogovora se da naslutiti da C.I. cijeni M. Gorkog i stvarno su mu
tekstovi pomalo Gorka-sti, a skice iz društva nimalo laskave po to društvo.

Živio sam u Grčkoj do godine kad je kriza počela i to je uglavnom bila sretna
zemlja sretnih ljudi. Tragično je vidjeti u ovim tekstovima da se to
pretvorilo u tužnu zemlju očajnih ljudi. Beznađe, ne samo za sebe, nego i
iduće generacije. Nije da Grci nisu tome kumovali, dozvoljavajući kurupciju
i krađe na veliko i malo-to je čar demokracije, narod ima vlast kakvu
zaslužuje. Primjenjivo, naravno, i na Lijepu Njihovu... Ne bih želio da
netko uskoro izda zbirku ovakvih priča temeljenu na skicama iz hrvatskog
društva, ali bojim se da nismo daleko.

Nema goreg od beznađa. C.I. pokazuje potpuni gubitak samopoštovanja u
bijednika kojima ne preostaje ništa. Na dnu su i to se vidi, čuje i miriše.

Reakcije likova koje opisuje su ponekad tragikomične, kao u starca koji
uskakuje u kantu za reciklažno smeće s tekstom "neka i mene recikliraju,
čovjek koji ne može platiti liječenje vlastite žene ne zaslužuje da živi, možda
će neki reciklirani ja biti bolji!" Ili kad drugi starac, vidjevši da mu
hapse sina, proguta 5 velikih građevinskih čavala.

Neki likovi koje stvara C.I. su metamorfoza mitskih likova, ne toliko u
doslovnom smislu, koliko po dojmu koji ostavljaju-ponikli su iz istog
kamena.

U pričama je također riječ o raspadanju porodice kao institucije koja
određuje pripadnost, daje sigurnost. Kao i drugdje u razvijajućem se
svijetu, modernizacija rastače tvorivo života do neprepoznatljivosti.
Glad, beznađe, očaj-a prije svega otuđenje čovjeka od svega oko njega, a na
kraju i od samog sebe, kao u najordinarnijem marksističko-lenjinističkom
pamfletu iz nekih drugih vremena-postali su stvarnost, svakodnevica Grčke.

Da li će postati i naša? Smjelo koračamo u tom smjeru. A mislili smo da smo
se riješili bar tih duhova iz prošlosti.

- 02:38 - Komentari (2) - Isprintaj - #

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

<	srpanj, 2016					>
P	U	S	Č	P	S	N
				1	2	3
4	5	6	7	8	9	10
11	12	13	14	15	16	17
18	19	20	21	22	23	24
25	26	27	28	29	30	31

Lipanj 2023 (4)
Svibanj 2023 (2)
Travanj 2023 (7)
Ožujak 2023 (6)
Veljača 2023 (2)
Siječanj 2023 (4)
Prosinac 2022 (4)
Studeni 2022 (6)
Listopad 2022 (6)
Rujan 2022 (5)
Kolovoz 2022 (5)
Srpanj 2022 (3)
Lipanj 2022 (4)
Svibanj 2022 (5)
Travanj 2022 (4)
Ožujak 2022 (9)
Veljača 2022 (5)
Siječanj 2022 (9)
Prosinac 2021 (7)
Studeni 2021 (6)
Listopad 2021 (9)
Rujan 2021 (4)
Kolovoz 2021 (2)
Srpanj 2021 (5)
Lipanj 2021 (3)
Svibanj 2021 (6)
Travanj 2021 (6)
Ožujak 2021 (4)
Veljača 2021 (4)
Siječanj 2021 (4)
Prosinac 2020 (1)
Studeni 2020 (4)
Listopad 2020 (8)
Rujan 2020 (2)
Kolovoz 2020 (3)
Srpanj 2020 (6)
Lipanj 2020 (6)
Svibanj 2020 (8)
Travanj 2020 (6)
Ožujak 2020 (4)
Veljača 2020 (5)
Siječanj 2020 (2)
Prosinac 2019 (4)
Studeni 2019 (3)
Listopad 2019 (5)
Rujan 2019 (2)
Kolovoz 2019 (1)
Srpanj 2019 (5)

Opis bloga
zafrkancija oko svijeta i tri sela okolo

stat-counter.org

personal pages