astrosailor

petak, 15.05.2015.

Ljepota govedine. I konjetine. I jagoda.

Da se razumijemo, ja sam vegetarijanac-ili preciznije, peskatarijanac, jer uz ono što kulinarski osviješteniji nazivaju "trava", jedem ribu i plodove mora. U Francuskoj kolege mi stalno ponosno govore, kad komentiram kako izbor jela za nekoga kao ja baš i nije velik (koliko puta tjedno čovjek može jesti ribu u kantini, makar i bila izvrsna?), kako su Francuzi mesojedi, grrrr. Gotovo da se hvale svojom zaljubljenosti u krvave odreske.

Meni je ipak žao ovih hippie ljepotana na koje sam naišao u vožnji biciklom prema kraju svoje zelene doline:

I ovih, koji su kao iz mita o Evropi, mlado i jurno:

Ovi možda i završe u školi jahanja, ali nakon toga... odu u kobasice i cipele i torbice i remene i tko zna što ne:

Dok sam ja putovao svijetom, proljeće se razmahalo i kad sam, nakon povratka, opet zajahao svoje međunožno guralo u zapadnom smjeru, imao sam što uživati:

Vrt iza kuće se isto zazelenio, orgija boja:

kao i jezerce u blizini, iz kojeg svakog jutra, kad prolazim na putu prema poslu, očekujem neku vilu da mi da pusu za lijepi dan:

Moja ulica isto učestvuje u natječaju zelenjenja:

U okolnim selima se naiđe na grijeha vrijedne prizore:

Bogatiji gazda, vidi se da ima ukusa, nije nakinđurio svoju kuću:

Volim se vozikati ovakvim gradićima:

Pitoreskno:

Oku ugodna klasika koju ste već dobro upoznali u mojim postovima odavde:

Naravno, zna to izgledati i lošije, događa se i najboljima:

Elementi kao ova pumpa uljepšavaju stvari:

Inače, ako vozite iz smjera Orsaya, kod te pumpe skrenite desno, doći ćete kroz lijepi uspon u šumi do Romainville, gdje ova stanica čeka Asterixa i Obelixa:

Nakon vožnje sam se počastio jagodama u svježem bijelom siru, ili onim što ovdje tako nazivaju. Suza mi je krenula kad sam se sjetio kako je to izgledalo i kojeg je okusa bilo nekad pradavno, u Kameno doba, kod bake na selu. Eh. Davno bilo, sad se, sa suzom u oku, spominjalo, i baka i sir s vrhnjem. U većini zemalja u kojima sam bio to se pretvorilo u nešto kremastog i neprepoznatljivog za mene koji kad pomislim "sir i vrhnje", pomislim ono kaj kumice na placu (moja baka je bila jedna od njih) prodaju. Šmrc.

Uživajte u zelenilu. Pošto mi je ovo prvi puta nakon više od deset godina da provodim proljeće u kontinentalnoj klimi, ovakvi prizori su mi paša za oči i više nego "obično". U ljepoti nema i ne može biti ništa "običnog", osim ako nismo te sreće da nam je... "obična".

- 02:54 - Komentari (2) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

<	svibanj, 2015					>
P	U	S	Č	P	S	N
				1	2	3
4	5	6	7	8	9	10
11	12	13	14	15	16	17
18	19	20	21	22	23	24
25	26	27	28	29	30	31

Lipanj 2023 (4)
Svibanj 2023 (2)
Travanj 2023 (7)
Ožujak 2023 (6)
Veljača 2023 (2)
Siječanj 2023 (4)
Prosinac 2022 (4)
Studeni 2022 (6)
Listopad 2022 (6)
Rujan 2022 (5)
Kolovoz 2022 (5)
Srpanj 2022 (3)
Lipanj 2022 (4)
Svibanj 2022 (5)
Travanj 2022 (4)
Ožujak 2022 (9)
Veljača 2022 (5)
Siječanj 2022 (9)
Prosinac 2021 (7)
Studeni 2021 (6)
Listopad 2021 (9)
Rujan 2021 (4)
Kolovoz 2021 (2)
Srpanj 2021 (5)
Lipanj 2021 (3)
Svibanj 2021 (6)
Travanj 2021 (6)
Ožujak 2021 (4)
Veljača 2021 (4)
Siječanj 2021 (4)
Prosinac 2020 (1)
Studeni 2020 (4)
Listopad 2020 (8)
Rujan 2020 (2)
Kolovoz 2020 (3)
Srpanj 2020 (6)
Lipanj 2020 (6)
Svibanj 2020 (8)
Travanj 2020 (6)
Ožujak 2020 (4)
Veljača 2020 (5)
Siječanj 2020 (2)
Prosinac 2019 (4)
Studeni 2019 (3)
Listopad 2019 (5)
Rujan 2019 (2)
Kolovoz 2019 (1)
Srpanj 2019 (5)

Opis bloga
zafrkancija oko svijeta i tri sela okolo

stat-counter.org

personal pages