astrosailor

subota, 27.09.2014.

Gradići južno od Pariza

Kao što sam već komentirao, bicikliranje gradićima i selima južno
od Pariza je primordijalni gušt. Počeo sam polako pronalaziti
staze uređene za to. Jedna od njih vodi od Gometz do Limours. Počinje
ovako:
gf

Kao što piše, to je bivša linija vlaka do Chartres. Dobro da su napravili
taj put, jer je glavna cesta dosta neugodna i nije mi se baš išlo njom. Ovo
je sasvim ugodnih 5 km:
gf

Pogled na Limours sa starog pružnog mosta iznad grada:
gf

Nakon lagane, ugodne vožnje, dođe se do ronda sa spomenikom palima u Velikom Ratu
(1. Svjetski rat). Pošto je 100 godina od početka tog velikog klanja,
obratit ću pažnju na te spomenike u okolici, zanimljivi su.
gf

Centar grada s lijepom crkvom i vijećnicom:
gf

Vijećnica:
gf

U nekim ulicama naiđe se na bijedne kućerke, khm:
gf

Jedna od prilaznih ulica prema centru:
gf

Zanimljivo mjesto za sjedenje ima ovaj tip desno u centru slike:
gf

Lijepa zgrada pošte:
gf

Na rubu grada je i ova zanimljiva crkvica. Ortodoksna, ali neke
roman-orthodox orijentacije:
gf

Krenuo sam prema Les Molieres, jedan im očito nije bio dosta:
gf

Jednostavna seoska crkva, baš kako treba:
gf

I još jednostavnija vijećnica. Skromni neki ljudi, mislim da bi mi se
svidjeli.
gf

Tipično raskršće, počela su mi se miješati, koliko su slična, i često stanem
i mislim si "čekaj, tu sam već bil!":
gf

Idući spomenik poginulima "pour la Patrie" u Saint Remy:
gf

Centar gradića:
gf

Krenou sam prema Platou (to je stotinjak metara iznad nivoa doline rijeke
Yvette), također spomenik, na rubu šume, ovaj puta iz 2. Svj. rata:
gf

Ovjekovječena Francusko-Ruska comraderie:
gf

Neki drugi gradić na Platou, stara župa nasuprot groblja:
gf

Jaki zidovi, nema što:
gf

Na groblju zanimljiv spomenik:
gf

Spomenik spaja 1. i 2. Svj. rat, zanimljivo je da je samo jedan, i to afrikanac,
poginuo u 2. svj. ratu?? Također, zanimljivo je spominjanje i "ostalih konflikata
u Sjevernoj Africi", nisam to još vidio, a ginuli su Francuzi i tamo, još kako!
gf

Možda su seljani izabrali pogrešnu stranu u 2. Svj. ratu pa nemaju spomenike?
Stvarno čudno, obično se iza takvih stvari kriju zapetljane i ne baš lijepe
priče. Pobjednici pišu ... ne samo povijest, nego i postavljaju spomenike. Tako
je vjerojatno i ispravno. Mislim, nije lijepo kad netko pogine za ružnu stvar, bilo
dobrovoljno ili kao prisilni regrut, ali onda to i slaviti, bilo bi malo previše. Zapali
svijeću i šuti. To me čudi kod nas, da moramo voditi rasprave s gubitnicima, ili
njihovim (pra)unucima. Mislim, čemu to? Što bi oni sad htjeli? Ti ljudi su bili,
ginuli za neke ideje koje su otišle na smetlište povijesti s njima, i nema ih. Na
sreću. Nije da su oni koji su pobijedili bili baš zlato, bili su prokleti psi rata i
najčešće bagra najniže vrste, kakva obično ispliva na vrh na tuđoj nesreći. Ali
mislim da mi je ipak draže živjeti u svijetu u kojem je fašizam, zajedno sa
nacizmom i prirepcima im, izgubio rat.

Još jedno raskršće, hm, tu sam stvarno već bio...
gf

Ovaj se preziva(l) Tahi? Gazda sam i to bum pokazaf!
gf

Kmetovi su valjda tu živeli:
gf

Davno bilo:
gf

Malo se zaraslo u šumu od tog vremena:
gf

Malo jače se zaraslo u šumu:
gf

Čudno je vidjeti crkvu koju je preuzela šuma, mislim da sam prethodnu vidio
na samom jugu Tajvana, ne u šumi nego pretvorenu u rasadnik...ali da se to ovdje
desi...mora da je posjed ostao prazan. Sigurno isto neka teška priča.
gf

Idem dalje. Idući gradić, ovaj na brdovitom terenu:
gf

Da, tu sam već bio, Chartreuse, ovaj puta sam ušao odozdo, evo pogleda unatrag:
gf

Još jedna centralna točka iz nekog od okolnih gradića, već mi se stvarno miješaju:
gf

Ovo što sam pokazao su tipična mjesta južno od Pariza, nadam se da ste dobili ideju
kako to izgleda.

- 20:19 - Komentari (1) - Isprintaj - #

nedjelja, 21.09.2014.

Put kroz Sunčev sustav

Francuska je zemlja u kojoj vas vožnja biciklom može odvesti van Sunčevog sustava...koji je,
svako lokalno dijete zna, tamo negdje od Gif-sur-Yvette prema Chevreuse! "Sine, pazi da ne
odeš predaleko od Sunca", vjerojatno neka brižna francuska majka veli svome sinčiću, nakon
što popapa svoj komad baguette sa sirom za doručak i krene na vožnju biiklom.

Ali, 'omo po redu. Ja sam, poznato je, vanzemaljac, dakle krećemo onako kako je prirodno.
Dvije minute šetnje od moje kuće, nad lijepim jezercem, je Pluton. On je nedavno skinut s
liste planeta, ali međuplanetske udaljenosti su velike i trebat će neko vrijeme dok ta novost
ne dođe do lokalne administracije na Plutonu...ili do gradskih otaca gradića u dolini rijeke Yvette.
gf

Pored slapova koje sam pokazao u prethodnom postu je Neptun:
gf

Zapravo, udaljenost do Plutona je poprilično proizvoljna, uzeta je srednja vrijednost, jer putanja Plutona
je jako eliptična i ponekad se približi Suncu više nego Neptun. Inače, na modelu s lijeve strane
je dana još jedna korisna informacija: u skali u kojoj je napravljen model, 1m:milion km, promjer
Neptuna je oko 5 cm, kao što se u ovom slučaju vidi u zaštitnom plastičnom "omotu" u koji su modeli
na okviru smješteni. One manje, kao Pluton ili Zemlja, se jedva i vidi u tom poklopcu. Pomaže da se
dobije osjećaj sićušnosti planeta samih u usporedbi sa udaljenostima među njima. Stvarno je velika
većina onog između planeta jedno veliko...ništa.

Oko kilometar dalje je Uran:
gf

Do Saturna mi obično treba oko 8 minuta trčanja, kilometar i pol dalje:
gf

Do Jupitera treba proći kroz cijelu širinu gradića Gif-sur-Yvette:
gf

Jupiter je, sa svojih skoro 15cm promjera u ovoj skali, stvarno div.

Koji kilometar dalje se počinje nazirati Sunce, ona svjetla točka malo lijevo od sredine slike, sa ostalim
planetima usput:
gf


Prvo nailazimo na Mars:
gf


Evo i male plave točke:
gf

Promjer joj je, u ovoj skali, cijelih 1.2cm. Unutar zaštitnog omota je pribodena u okvir
kao neki insekt u entomološkom muzeju. Dodali su i Mjesec.

Stotinjak metara dalje, Venera je slične veličine:
gf


Merkur je malecki:
gf


Sa njega se Sunce vidi stvarno kao velika kugla. Mora da ga dobrano grije!
gf

Pogled od Sunca prema najbližim planetima:
gf

Svjetlo od Sunca putuje do Zemlje oko 8 minuta. Do prve iduće zvijezde putuje 4.3 godine, dakle, u
istoj skali, trebali bi ići...6300 radijusa Zemlje, onih pravih, ne ovih centimetarskih. Da, sto udaljenosti
od vašeg oka do Mjeseca! Ako nisam fulal koju nulu, provjerite, astronomi su poznati po fulavanju za
red veličine pola promjera Svemira. Ali nije bitno, kao što sam vam, nadam se, uz pomoć korisnog
modela uz rijeku Yvette pokazao, Svemir je stvarno veeeeeliki!

- 23:07 - Komentari (3) - Isprintaj - #

četvrtak, 18.09.2014.

Hotel za insekte

Uz moju stazu za trčanje, koja sada ide uz 2.5 m usku rijeku, koja ima i
slapove
gf

naišao sam na ovaj objekt:
gf

Gleda čovjek u nevjerici, a onda se nasmije. Pa pročita info:
gf

Da, ima smisla...posebno ako je riječ o terenu gdje se šumu čisti i uređuje,
tako da nema trulih stabala i sl.
gf

Tokom trčanja na licu mi je bio petodimenzionalni osmijeh, kao da
sam negdje u Japanu a ne u Francuskoj, to mi se čini japanska fora, ne
znam zašto. Kućanice, ti si autoritet za Japan, ima tamo nečeg ovakvog? Ja
nisam videl, ali nisam baš niti šetao puno prirodom tamo.

Već vidim naše iznajmljivače u mekim talijanskim cipelama kako sanjare:
"tisuće gostiju u jednoj sobi"...

- 20:34 - Komentari (8) - Isprintaj - #

ponedjeljak, 15.09.2014.

Galska sela i gradići

Chevres i Chateaufort...vožnja biciklom po okolici Pariza završi kao da čitate
Francuski meni u restoranu, "tartine du beurre" koje zvuče ko ne znam kaj a
zapravo je riječ o kruhu s maslacem. Ali za razliku od realnosti (nekih) menija,
vožnja je stvarno paša za oči.

Teren je kao vožnja Zagorjem, negdje prema Beli. Malo Galsko selo, sad će
iskočit Asterix i Obelix...
gf

Farma? Da, Ferme De Coubertin. Tako to izgleda kad ste stara i bogata
familija.
gf

Na prilazu, u šumi, je paslo stado bikova:
gf

Snažne životinje. Gledali su me s desetak metara i osjećao sam njihovu snagu
kroz zrak među nama. Bila je tu i žica, ali mislim da je ne bi ni
primijetili da su bili agresivni. Ne bih htio biti pred nečim takvim u
Pamploni ili bilo gdje!

Ima i nešto mirnijih životinja: koze.
gf

Na brdu iznad doline se nazire tvrđava, upućujem se prema njoj:
gf

Dočekuje me Chevreuse, koji je tu bio vjerojatno i kad je Bela bila sličan
posjed. Tipičan Francuski gradić:
gf

Klasika bar, u svakom gradiću vidim takav, copy-paste bi mogel delati, ko
naše krčme po zabačenijim selima:
gf

Crkva na dnu ulice:
gf

Što je Francuska bez Spačeka?
gf

Popeo sam se biciklom par desetaka metara visine do tvrđe nad gradom:
Madeleine.
gf

Čini se da je Racine tu operirao...djeluje da je ta tvrđava bila jedan od
prvih zaštićenih objekata kulture, pred oko pola tisućljeća...Hm. Ima i
zašto, lijepa je:
gf

Još sam se malo muvao mjestom, uživajući u lijepom vremenu i miru, a onda
sam nastavio dalje prema Versaju (tako se zove cesta). Asterix se sigurno
pozabavio Rimljanima koji su živjeli u Romainvilleu:
gf

Kuće u selu su lijepe, stare i naseljene. Malo dalje je novija verzija istog, sa
modernim kućama:
gf

One stare su bolje.

Idem prema Port Royal, slijedeće lijepo mjesto:
gf

Malo je veće, pa ima i veći bar, zapravo restoran, ali stil je isti:
gf

Ulaz u slijedeći gradić, Chateaufort:
gf

La Belle Epoque je tu zastala i ostala...
gf

Lijepa mala parohija:
gf

Dobra ideja s drvenim križem na zidu...pogledajte gospodo Kaptolska, nije
potreban mramor i zlato.

Srednjovječne, zakrivljene ulice:
gf

Nakon par kilometara vožnje po Platou do Saclay dolazim do svoje firme, evo
jednog od reaktora:
gf

Staro i novo postoje u simbiozi, Francuzima to ide sasvim lijepo. Kad sam došao kući
s guštom sam pojeo užinu od par vrsta sira, koji je uz dobri Bordeaux sasvim
lijepo sjeo i osjećao sam se tako...Francuski.

- 22:10 - Komentari (2) - Isprintaj - #

utorak, 09.09.2014.

Muzej nad muzejima

Prvu nedjelju u mjesecu je besplatni ulaz u mnoge pariške muzeje. Dobra motivacija za sići sa drveta,
izaći iz šume u civilizaciju, malo se pripojiti na izvore kulture. Prolazeći od St. Michela naišao sam na Voltairea.
gf

Valjda me htio podsjetiti, ovako usran od golubova, da je kultura spala na niske grane. Ili možda da nije bitno što
drugi misle, bitno je da onaj koji osjeća potrebu za tim, stvara. Baš Voltairea briga za ovu usranu statuu.

Krenuo sam iz Orsaya i došao pred Muzej d'Orsay. Pozdravlja me slonić koji je nekako postao zaštitni znak
ovog muzeja:
gf

A tu je i nosorog:
gf


On me podsjetio na kampanje za očuvanje nosoroga pred par desetljeća... već dugo nisam ništa
čuo o tome, Afrika ima nekih drugih problema ovih dana. Na žalost, njeni trenutni osvajači, Kinezi,
imaju neke ideje u Kineskoj medicini o svojstvima tog nesretnog roga, i bojim se da im se
(nosorozima, ne Kinezima) ne piše dobro.

Ali vratimo se kulturi. Musee d`Orsay sasvim sigurno jest jedan od izvora kulture,
nešto što svako imalo osjećajno biće mora izvući iz čahure svakodnevice. Nekadašnja
željeznička stanica, izgrađena početkom XX st. za liniju Paris-Orleans, pred 2.
Svj. rat je bila napuštena i prijetilo joj je rušenje. Na sreću, spasio ju je predsjednik (gle, i oni
mogu biti korisni, ponekad!) Pompidou, koji ju 1973 dekretom odredio za
muzej. Na sreću, jer ovu zgradu, tipične željezne konstrukcije pokrivene pločama
štukature, Ms. Gae Aulenti je pretvorila u pravi hram umjetnosti:
gf

Svaka joj čast, evo da se i ja jednom poklonim jednoj arhitektici-zapravo dvije, jer je,
zajedno s Ms. Anne Pingeot pretvorila središnju halu u prelijep prostor. Ovo je sasvim sigurno
jedan od najljepših muzejskih prostora na svijetu. Naklon do poda.
gf

Neću vam raditi sline opisujući djelca na koja se naiđe kad se prođe izložbenim sobama...
tu su Gauguin, Ingres, Renoir, Matisse, Cezanne, Monet, Manet, Van Gogh, Toulouse-Latrec...
dobar dio udžbenika Likovne kulture je tu. Ono što mi se sviđa je da je humano uređen, nije
previše toga nagurano i čovjek ne kolabira u želji da sve obiđe. Istina, uzelo mi je par sati da
prođem kroz sve sobe, ali nisam žurio, guštao sam si i dao sam si vremena neka djela pogledati
i više puta.

Zapelo mi je za oko "Ljeto", jer pokazuje kako su ljudi ne tako davno doživljavali ljeto...
isto su uživali, kad su imali što jesti i nitko ih nije davio nametima ili pokušavao poubijati ili
porobiti. Idila? Možda, ali morali su i oni imati idilično vrijeme u životu, ne samo niz gladi i nesreća
kako bi nam to moglo izgledati kad učimo povijest.
gf

Gušt je bio gledati i publiku, svih boja i vrsta. Naravno, najviše Azije, to je nevjerojatno
koliko se vidi da ih je stvarno... puno. Lijepo mi je bilo vidjeti da su, kao i ja, bili opijeni
viđenim, uglavnom su prolazili prostorijama u transu.

Vratimo se malo samoj zgradi. Genijalno je bilo (p)ostaviti ovaj sat:
gf

Negdje prema vrhu zgrade je i drugi sat, kroz koji se vidi Sacre Coeur na vrhu Montmartrea,
s druge strane Seine:
gf

Kad sam izašao, pošao sam prema Latinskoj četvrti i Sorboni:
gf

Comte i dalje nosi svoju magareću kapu, vidio sam negdje u novinama da mu ju netko stalno stavlja:
gf

Instinktivno sam krenuo prema Luksemburškom parku. Sjeo sam i ja ovako na stolicu i odmarao, dok
je sunce polako tonulo prema Montparnasu.
gf

Park je uvijek pun, jako šaroliko mnoštvo:
gf

Klasična scena iz podzemlja, kad sam se uputio natrag:
gf

Louvre i Musee d'Orsay su definitivno dva muzeja koja treba vidjeti prije nego odete s ovog svijeta.

Sad sam tek primijetio da mi je ovo 200-ti post ovdje. Bogmeš, nije loše. Grafomanija? Možda.
Ali nadam se da su vam moji postovi bar ponekad informativni i korisni. Meni su dobro sredstvo za
ne zaboraviti pisati na našem jeziku, a i dobra referenca su mi kad se želim nečeg prisjetiti.
Zapravo im se vraćam češće nego fotografijama koje su negdje na tko zna kom disku nekog tamo
kompjutera pola svijeta lijevo ili desno.

- 18:42 - Komentari (4) - Isprintaj - #

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

< rujan, 2014 >
P U S Č P S N
1 2 3 4 5 6 7
8 9 10 11 12 13 14
15 16 17 18 19 20 21
22 23 24 25 26 27 28
29 30          

Prosinac 2017 (4)
Studeni 2017 (1)
Listopad 2017 (11)
Kolovoz 2017 (3)
Srpanj 2017 (4)
Lipanj 2017 (2)
Svibanj 2017 (5)
Travanj 2017 (4)
Ožujak 2017 (3)
Veljača 2017 (2)
Siječanj 2017 (1)
Prosinac 2016 (3)
Studeni 2016 (2)
Listopad 2016 (2)
Rujan 2016 (5)
Kolovoz 2016 (2)
Srpanj 2016 (4)
Lipanj 2016 (7)
Svibanj 2016 (4)
Travanj 2016 (5)
Ožujak 2016 (7)
Veljača 2016 (2)
Siječanj 2016 (3)
Prosinac 2015 (3)
Studeni 2015 (5)
Listopad 2015 (4)
Rujan 2015 (1)
Kolovoz 2015 (2)
Srpanj 2015 (5)
Lipanj 2015 (4)
Svibanj 2015 (7)
Travanj 2015 (4)
Ožujak 2015 (3)
Veljača 2015 (8)
Siječanj 2015 (6)
Prosinac 2014 (1)
Studeni 2014 (7)
Listopad 2014 (3)
Rujan 2014 (5)
Kolovoz 2014 (3)
Srpanj 2014 (4)
Lipanj 2014 (5)
Svibanj 2014 (2)
Travanj 2014 (3)
Ožujak 2014 (4)
Veljača 2014 (5)
Siječanj 2014 (2)
Prosinac 2013 (4)


Opis bloga
zafrkancija oko svijeta i tri sela okolo








Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se