astrosailor

petak, 27.06.2014.

Ljeto i muzika

Već par desetljeća u Parizu-a kasnije pretvoreno u Evropski i svjetski događaj događa se "Fęte de la Musique". Ideja je da ljudi izađu na ulice sa svojim instrumentima, i sviraju, pjevaju...
Pošto sam još novi ovdje, nisam bio jako ambiciozan oko praćenja događaja, iscrpniji izvještaj možda za godinu dana, kad ću biti malo više lokalac. Vidio sam da je i Zagreb uključen, uz Fažanu i Split, prema we stranici Fete , možda mi vi spomenete još koji grad koji nije dospio na listu.

Dakle, ideja je bila prošetati gradom i pratiti muziku uhom, ništa više. Vidio sam negdje plan događanja, ali toga je bilo toliko da mi se nije niti htjelo početi čitati. Napustio sam svoju zelenu dolinu načičkanu Galskim kolibama:
gf

Ovdje Asterix na ulici ne bi bio iznenađenje, stvarno.

Ovaj puta sam odlučio pogledati druge stranu Seine, pa sam nakon Rue Saint-Michel i pogleda prema fontani na istoimenom trgu (koja stoji tamo od 1860)
gf

prešao most, s pogledom na susjedni koji je ljepši:
gf

Malo podsjećanje na Berlinski Siegessaule:
gf

i slijedeća lijepa fontana, najstarija u gradu, broji pola tisućljeća:
gf

Na istom trgu je i ovaj toranj, St. Jacques:
gf

također me podsjeća na Berlin, jer je ostatak crkve, kao što je tamo Gedankenkirche, samo što je ovo ostatak iz 1797, a Gedankenkirche je uništena u bombardiranjima tokom Drugog Svj. rata. Povijest se, zaista, ponavlja. Ovi na biciklima mašu zastavom i viču "oslobodite palestinske..." i dalje nisam čuo, ali očito su imali nešto za vikati.

St. Eustache je smatrana drugom najljepšom crkvom u gradu nakon N. Dame. Stvarno je upečatljivo:
gf


Obišao sam uličice simo-tamo, i nakon kojih pola sata prolazim terenom Louvrea. Svi se naslikavaju, mjesto zove za uslikati se; atmosfera je opuštena, mjesto za odmor:
gf

Krenuo sam natrag na lijevu obalu Seine, prema Latinskoj četvrti. Usput sam sretao razne muzikante, ali ništa posebnog. Najbolji je bio dedica koji je šetao s trubom u ruci i svako malo zastao i odsvirao, sasvim dobro, neku veselu melodiju. Od bendova, ovi su mi se svidjeli
gf

pa evo i filmića:
mjuza

Negdje prema Porte Royal, ovi muzikanti su, mislim, bili plaćeni od obližnjeg kafića. Profi kafić mjuza, Čarli-style.
gf


Nakon par sati šetnje, sjedam na vlak i evo me opet u vlaku prema mojoj zelenoj dolini:
gf

sa ponešto ruralnih elemenata:
gf

Odgovarajući oldtimer:
gf

A evo i Ljeta:
gf

Uživajte u svojem ljetu!

- 08:56 - Komentari (5) - Isprintaj - #

utorak, 10.06.2014.

Brzi prolaz nebom

Narušavajući neke simetrije
došli smo do geometrije
naših života.

Konstrukcija je prerasla
sad nepotrebne mitove
oko kojih je narasla.

U vrtu leži glava Minotaura,
vile oko jezera ljube se i grle
i bez nas; Pitija svoja proročanstva
piše u privatni dnevnik.

Atomsku fiziku zamijenila je
čista magija, zvijezde su pale u
zrnca prašine, a tamne planete
jure kroz prostor, urlajući
sasvim nove jednadžbe.

Moj crni mačak gleda svoje šape
i zaključuje da je danas četvrtak.
Ribe su pobjegle od petka i ulov
je nikakav.

Drvo Života je palo u močvaru i
počelo trajati. Možda jednom
netko od njega napravi stol.
Ili gitaru, i na njoj zasvira baladu
u stilu davnih trubadura.

gf

Slika je iz okolice Orsaya, "Živa priroda s konjem"

- 23:42 - Komentari (0) - Isprintaj - #

subota, 07.06.2014.

Grad

Naravno, nije astrosailor doplovio do Grada a da neće iskoristiti prvi vikend da ga započne upoznavati, sada kao lokalac, a ne više kao turist (davno je to bilo, u neka mnogo siromašnija vremena, ali ostalo je lijepo sjećanje, Grad je ipak... Grad).

Iz RER B vlaka sam izašao na St. Michel i odmah sam sišao nad Seinu, baciti pogled na Damu:
gf

Naravno, nisam zbog Nje došao tamo, nego me vukla druga vrsta kušnje:
gf

Trebalo se opskrbiti literaturom, a ta knjižara je jedna od boljih u ovom dijelu Svemira.

Izmjerio sam metar na jednom od mjesta gdje stoji dvjesto i kusur godina:
gf

i nastavio prema mom drugom cilju danas: St. Sulpice, moj stari prijatelj u ovom gradu, za mene jedna
od zanimljivijih građevina u Parizu i šire.
gf

Mislim da je to zbog toga što sam uvijek imao slabost prema Ruđi Boškoviću, koji je bio iz ovog reda.
Koliko god da su zla nanijeli-a jesu-Isusovci su bili i među prvim znanstvenicima Evrope. Emotivno su
bliski monasima Zen-a, ali koristili su um u praktične svrhe, ne samo spiritualne. Dakle, ja se ovdje
nisam došao pokloniti pred ovim (nesumnjivo bogatim i lijepim) oltarom:
gf

nego pred ovim djelom praktične astronomije, koje već par stoljeća mjeri godišnja doba:
gf

Naime, u prozoru sa suprotne strane je ostavljena rupa, tako da kad sunce u određene dane upada
kroz nju, svjetlo padne na mjesta označena na ovom stupu. Danas vam to vele u Dnevniku,
da je došlo Proljeće, a ovdje ste mogli sami doći vidjeti njegov dolazak.

Zanimljiv detalj s poda...mogu si zamisliti kako se u nekom Eccovskom djelu ovo otvara i
netko nestaje u katakombama ispod:
gf

Malo Banxyja:
gf

Tokom šetnje prema trećem cilju, do Osi Grada, trebalo se malo okrijepiti.... u "ulovu" iz knjižare
prvo poglavlje govori upravo o dijelu grada gdje sam sjedio, a nakon šetnje kroz
Luksemburški park sam se osjećao kao da pisac sjedi sa mnom, a kasnije sam pročitao
i da bi tada Simone de B. mogla proći u šetnji sa svojim psićem:
gf

Knjige omogućavaju vanvremenski dijalog među ljudima. Našlo me na ponovno
iščitavanje Hemingwaya, jer sam otkrio da je u originalu stvarno ...originalan,
njegovo pisanje je stvarno drugačije, neposrednije od ostalih autora iz njegovog
vremena.

U nastavku šetnje evo i cara nad građevinama:
gf

Uvijek fascinantan, čak i nakon što se vidjelo i mnogo više konstrukcije.
Taman je završavao Roland Garros, pa je uobičajena slika dobila dodatak:
gf

Ljudi i dalje hrle pogledati čudo nekog davnog vremena:
gf

Konstrukcija je i danas fascinantna:
gf

Pozdrav u odlasku:
gf

Novije građevine, poput tornja Montparnasse nemaju taj sex-appeal:
gf

To ne bi došli gledati iz, recimo, Japana... A mislim i da neće stajati 100 godina.

Nakon teškog dana trebalo se okrijepiti i trećim iz kompleta lokalnih piva. Dobre su.
U Parizu je, mislim, prigodno snimiti "Mrtvu prirodu s pivom":
gf

Mirna šetnja Gradom. Lijepo je znati da si ga ovaj puta mogu zguštati iznutra. Nakon
Taipeija čini mi se miran, tih i ugodan gradić.

- 23:10 - Komentari (1) - Isprintaj - #

petak, 06.06.2014.

Dnevnik 1953-1956

Negdje iz zakutaka uma, kad sam prevrtao stare papire, našao me zapis nekog davnog
mene, kad mi je Witold Gombrowicz bio novina, i "Dnevnik 1953-1956" me oduševljavao
svojom nekonvencionalnosti. I još me oduševljava, jer što drugo može Dnevnik
koji započinje sa

"Ponedjeljak: Ja
Utorak: Ja
Srijeda: Ja
Četvrtak: Ja"

Nakon odlomka u kom inzistira (u odgovoru na kritički komentar) na svojoj
neovisnosti, svojosti i originalnosti u odnosu na Sartrea i Pirandella,
Gombrowicz na panovski način pita:

"Čitajući moj dnevnik, kakav utisak dobivate? Zar ne takav kao da je seljak
iz Sandomierza ušao u vibrirajuću, drmajuću se tvornicu i šeće po njoj kao
da hoda po svom vrtu? Ovdje je ražarena peć u kojoj se proizvode
egzistencijalizmi, tu Sartre iz rastaljenog olova priređuje svoju
slobodu-odgovornost. Tamo je radionica poezije, gdje tisuću radnika sedmim
znojem oznojenih u jurnjavi pokretnih traka, načina, operira sve oštrijim
superelektromagnetskim nožem u sve tvrđem materijalu; tamo stoje kotli bez
dna u kojima se kuhaju ideologije, svjetopogledi i vjere. Eto provalije
katolicizma. Tamo dalje je željezara marksizma, tu psihoanalitički čekić, to
su arteški bunari Hegela u fanomenološki obrađivači; tamo dalje su galvanske
i hidraulične hrpe surrealizma u pragmatizma. I tvornica žurno u tresku i
viru stvara i stvara sve savršenije instrumente koji služe poboljšanju i
ubrzanju proizvodnje, dakle sve skupa postije moćnije, silovitije,
preciznije.

Ali ja prolazim među svim tim strojevima u proizvodima s zamišljenim licem i
bez većeg interesa, potpuno kao da hodam vrtom kod sebe, na selu. I svaki
čas, probajući taj ili onaj prozvod (kao krušku ili šljivu) govorim: -Hm...
hm..., to je za mene malce pretvrdo. Ili: -To je, za moj ukus, prebogato.
Ili: -K vragu s tim, to je neprijatno, pretvrdo. Ili također: -Ha, ne bi to
bilo loše kad ne bi bilo tako uspaljeno!

Dakle, radnici mi dobacuju ispod oka neprijazne poglede. Eto, među
proizvođačima pojavio se potrošač!"

Ovaj komad paše uz Pariz. Da li se uopće još može naići na takvu "kovačnicu"
danas u Evropi? Ili bilo gdje na svijetu? Ili je sve utonulo u ispraznost? Ja sam
i dalje optimist, ljudi su dobri, pametni, žele dobro ljudima oko sebe. Ima zlih, ali
su u manjini. Ali, Gombrowicz se pozabavio jednostavnijim pitanjima.

Eh, on je tada mogao upotrijebiti riječ "potrošač" u pozitivnom smislu, a danas???
Kad čujemo tu riječ pomislimo na praznoglave punoglavce kojima uvaljuju muda pod
bubrege (ponekad i bukvalno). Neću sad razvijati temu, ali mislim da znate na što mislim.
Osjećate i sami ta muda pod bubrezima.

Došetao sam s posla šumicom,
gf

ispod sinhrotrona,
gf

pored jednostavnih hižica kao ova
gf

ili nešto manje jednostavnih
gf

Prošetao sam vrtom iza kuće, nahranio mačka i sebe. Slijedi dugi vikend... Nisam ni
tjedan dana u Francuskoj a prošao sam tjedni štrajk (vozači autobusa), a evo ga i praznika.
Viva la France!

- 20:12 - Komentari (2) - Isprintaj - #

utorak, 03.06.2014.

Trbuhom za zvijezdama

Pošto za mene nije pitanje "ostati ili otići", jer ja sam već odavno otišao iz Lijepe Njihove, nakon par tjedana uživanja u mom privatnom raju u kamenoj ne-baš-pustinji, došlo je vrijeme za otići u nove radne i životne pobjede. Ilitiga, trbuhom za zvijezdama, kako to već astro-mornari rade.

Dolazak u Pariz na Gare du Nord
gf

je zanimljiv, kad ga izvedete skokom sa svog golog otoka bacanjem kamena s ramena preko Zadra u Bruxelles (ne, nisam dobil mjesto u EU parlamentu na izborima, zakej pitate?) i sjednete na brzi vlak do Pariza. Dodajem novu vrstu brzog vlaka na svoju listu (na kojoj vodi, po brzini, Maglev u Shanghaju i slijede ostali kineski vlakići od Suzhou do Shanghaja i Shenzhen do Guangzhou, zatim tajvanski HSR, Deutsche Bahn brzi Berlin-Koeln-Bonn, nedavno isprobani Ferrovie dello stato Frecciarossa u Italiji): ovo je Thalys, jedan od francuskih brzih vlakova:
gf

gf

Sasvim ugodan i nepretenciozan iznutra, ne preskup.
gf

Let Ryanairom do Bruxellesa traje dva sata i košta 58 eura, vlakom dalje do Pariza je 1h22min i 91 eur. Mislim da bi našim vlakovima trebalo četverostruko toliko vremena-evo provjeravam, to je oko 270 km zračne udaljenosti, isto koliko i Zagreb-Split. Dalji komentari nisu potrebni. Naravno, nije jeftino, ali ako kupite kartu jako unaprijed ili imate neku od kartica redovnog korisnika, može to i za trećinu te cijene. Ali kako bi naši splitski lizači saborskih oltara nabijali putne troškove svojim (vašim dragi moji, vašim...) novim Audijima i BMW-ima, da naprave takvu brzu prugu?

Da ne zaboravim, s busa od aerodroma do grada, negdje prije Bruxelessa, zanimljiv način rješavanja problema sa suncem:
gf

Na ulazu u Pariz, vlakovi idu u par nivoa:
gf

U Parizu me na podzemnoj dočekuje uobičajeni mix,
gf

takav da bi najradije naručil jednu ljutu, ali u Bruxellesu sam popil Hoegaarden uz dobru salatu a la macedoine, pa preskačem ljutu i sjedam na gradsko-prigradski vlak, RER, i vozim se 40-ak minuta južnije.
gf

Dakle, dolazim negdje a la Konjščina, Zlatar Bistrica, Budinščina, Golubovec:
gf

Dobro, imaju i malo većih građevina:
gf

Glavna ulica:
gf

Sporedne ulice:
gf

gf

U brdima, lijepo, ruralno
gf

gotovo pastoralno, što vjerojatno i reklamira ova slikica na ulazu u park:
gf

Sve okruženo šumama, uz dolinu manje rijeke i hrpe potoka. Ovo je Yvette, prema kojoj je dolina dobila ime. Nekaj ko Plitvica, ili čak malo manjeg:
gf

Za sad živim među jednim od onih krovova s druge strane potoka, a na onom brdu iznad je institut u kojem ću raditi, jedna od tvornica Hrabrog Novog Svijeta, sa sinhrotronima i sličnim čudesima fizike.
gf

Francuskoj ide sasvim dobro. Zašto Francuzi mogu, a mi ne možemo? Zašto ja goljo de balcanicus moram dolaziti raditi kod šminkera de francuzikus, umjesto da sjednem na brzi vlak Zagreb-Varaždin, iskočim negdje oko Budinščine i odšećem do Croatincrotrona, u kojem delamo male slatke zvjezdice?

Probat ću to razumjeti u vrijeme koje ću ovdje provesti. Naime, za Nijemce sam još i mogao pojednostaviti da su solidni i puno rade, i da su jednom (dvaput) htjeli pojesti sve sacher-torte na svijete i skoro da su uspjeli, ali svi mi gastarbajteri znamo da to sve što se priča baš i nije popunjeno ispravnim atributima. Za Francuze "znamo" da baš i nisu solidni i da nije da se baš ubijaju od posla, poznato je da im je glavna zabava jesti, piti i (za)xxxavati sve oko sebe.

Dakle, čista ekonomska snaga koja valjda ide iz veličine zemlje i broja ljudi, prošlog kapitala iz starih dobrih kolonijalnih vremena i još
koječega? Možda.

Mi s brdovitog ili manje brdovitog Balkana se u najboljem slučaju možemo pozvati na ekonomski najbolja vremena u Jugi, kad su Ameri dali lovu Titu da bude pozitivni komunjara, a ovaj ju je podelil raji, da bude tiho, punih usta, zauzeta žvakanjem i vožnjom svojih Fića kupljenih na budzašto kredit. Sve ostalo u povijesti nam je jad i bijeda, ili feudalni glad pod ovim ili onom gazdama u tisućljetnoj, blatnoj kmetskoj prošlosti, ili pak tiho cviljuckanje pod ovih par stotinjaka bogatih od Tahijevih, ovaj Tuđmanovih vremena. Krleža je to sasvim lijepo uobličio, ne treba ići nikud dalje, nije Meštar svih hulja uzalud bio... Meštar.

Počinjem svoju šetnju Galskom nahijom, gradićem koji je kao glavni u dolini i za sad zijevam u čudu. Pa ovo je... mislim, tako se (re)vitalizira vukoxebina. Napravi se prigradski vlak, lijepe stare kuće se obnovi, lijepo se na tome usput zaradi, ljudi dobiju svoje mjesto pod suncem.
gf

gf

Ove slike pokazuju manje-više cijeli gradić:
gf

gf

Stil mi se sviđa:
gf

Izgleda jednostavno. Ali očito baš i nije, jer bi ja onda to radil negdi pod Strahinščicom, a ne pod brdom kojem za sad ne znam ni ime, i koje me dijeli od Versaja.

Jedno je sigurno gušt ovdje, kad se dođe nakon desetljeća u Aziji: pred ovim sam stajal neko vreme, ko pred Madonnom:
gf

Naišel sam i na divovovsku blitvu, caricu svih blitvi:
gf

Na blagajnu sam donesel košaru punu jagoda, malina, trešnji, sireva, jogurta... i naravno, rukole! Mljac!

Au revoir!

- 23:35 - Komentari (1) - Isprintaj - #

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

< lipanj, 2014 >
P U S Č P S N
            1
2 3 4 5 6 7 8
9 10 11 12 13 14 15
16 17 18 19 20 21 22
23 24 25 26 27 28 29
30            

Kolovoz 2017 (2)
Srpanj 2017 (4)
Lipanj 2017 (2)
Svibanj 2017 (5)
Travanj 2017 (4)
Ožujak 2017 (3)
Veljača 2017 (2)
Siječanj 2017 (1)
Prosinac 2016 (3)
Studeni 2016 (2)
Listopad 2016 (2)
Rujan 2016 (5)
Kolovoz 2016 (2)
Srpanj 2016 (4)
Lipanj 2016 (7)
Svibanj 2016 (4)
Travanj 2016 (5)
Ožujak 2016 (7)
Veljača 2016 (2)
Siječanj 2016 (3)
Prosinac 2015 (3)
Studeni 2015 (5)
Listopad 2015 (4)
Rujan 2015 (1)
Kolovoz 2015 (2)
Srpanj 2015 (5)
Lipanj 2015 (4)
Svibanj 2015 (7)
Travanj 2015 (4)
Ožujak 2015 (3)
Veljača 2015 (8)
Siječanj 2015 (6)
Prosinac 2014 (1)
Studeni 2014 (7)
Listopad 2014 (3)
Rujan 2014 (5)
Kolovoz 2014 (3)
Srpanj 2014 (4)
Lipanj 2014 (5)
Svibanj 2014 (2)
Travanj 2014 (3)
Ožujak 2014 (4)
Veljača 2014 (5)
Siječanj 2014 (2)
Prosinac 2013 (4)
Studeni 2013 (4)
Listopad 2013 (5)
Rujan 2013 (2)


Opis bloga
zafrkancija oko svijeta i tri sela okolo








Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se