male price o velikom svijetu

četvrtak, 31.07.2008.

Biciklom na Svetu Geru

Proljeće mi je najdraže doba za biciklističke izlete. Još uvijek nije pretoplo a svuda okolo se priroda budi uz nevjerovatne mirise i zvukove cerek. Kako sam već u nekoliko navrata spomenula da nam je Žumberak postao jako draga destinacija, kad želimo nešto nedaleko od Zagreba, tako je izbor i ovaj put pao na njega.

Dindijev Kangoo prekrcan bajkovima


Na stranicama PP Žumberak pronašli smo sve potrebne informacije i uz manju modifikaciju ture bacili se na posao.

Preporučena tura počinje u Ozlju, a mi smo početak prebacili u Sošice, gdje smo se i kružno vratili.



Staze koje preporučuje PP Žumberak su jednosmjerne, a ne kružne, pa je povratak moguć ili istim putem ili si možete iskrojiti nešto po volji. Kao i svaki put dosad, mi se odlučujemo za kružnu turu.

sastavljanje bolida u Sošicama


sve je super označeno


Park prirode Žumberak - Samoborsko gorje obuhvaća oko 350 km2, a zakonom je proglašen parkom prirode 28. svibnja 1999. Osnovni mu je cilj zaštititi i promovirati prirodne ljepote toga kraja. Prema zakonu o zaštiti prirode Park prirode je prostrano prirodno ili dijelom kultivirano područje s naglašenim estetskim, ekološkim, odgojno-obrazovnim, kulturno-povijesnim i turističko-rekreacijskim vrijednostima, a u njemu su dopuštene djelatnosti kojima se ne ugrožavaju njegove bitne značajke i uloge. Svojom prirodnom ljepotom i tradicijom ovaj kraj svakako zaslužuje "titulu" Parka prirode. Predstavlja izdvojeno brdsko područje koje se nalazi jugozapadno od Zagreba, a visinski se proteže od 180 do 1178 m s najvišim vrhom Svetom Gerom. Istočni je dio niži i vrlo raščlanjen, a obuhvaća područje Samoborske gore sa vrhovima Japetić (871 m) i Plešivica (780 m) te dolinama brojnih rječica. U svom sastavu nema niti jednog gradskog naselja, te predstavlja isključivo ruralno područje.


nedugo nakon polaska pala je prva pauza zubo


Do vrha vodi makadamska cesta s konstantnim usponom (ne prestrašnim smokin)


Planinarski je u Žumberačkoj gori (Slovenci je zovu Gorjanci) najprivlačnija Sveta Gera (1178 m.n.m.), najviši vrh u Panonskoj Hrvatskoj.


još jedna pauza cool


Izgradnjom novih cesta, pogotovo na sam vrh Sv. Gere (1995.), Žumberačka je gora postala vrlo pristupačnom, tako da su danas mogući laki jednodnevni izleti svakome tko ima vozilo. Od cestovnih prilaza najvažnija je glavna žumberačka cesta Krašić - Kostanjevac - Gornja Vas - Stojdraga - Bregana i dva njezina odvojka za Sošice, jedan bliži Karlovcu i drugi, bliži Zagrebu.




Sošice (559 m.n.m.) su seosko naselje od pet zaselaka koje je, za razliku od tipičnih žumberačkih sela, smještenih po hrptovima i pristrancima gorskih kosa, smješteno na omanjoj visoravni (udolini). Stanovnici su većinom potomci Uskoka koji su se doselili tijekom 16. stoljeća (od 1530. godine). Od tuda je rodom pjesnik Jovan Hranilović (1855. - 1924.), a iz zaseoka Reštovo povjesničar i političar Tadija Smičiklas (1843. - 1914.).




Na Keserskim blatima, na podnožju Sv. Gere, odvaja se desno krak ceste od oko 1,5 kilometra koji u zavojima vodi na sam najviši vrh (11 kilometara od Sošica).


ovo je jedan od tih zavoja smokin


Sveta Gera je valovit proplanak dugačak oko 300 metara koji se proteže smjerom istok - zapad. Na tom su proplanku tri vrščića. Prvi je na jugoistočnoj strani (1175 m.n.m.), drugi na zapadnoj (1171 m.n.m.), a treći, najvši, u sredini. Na njemu geodetski stup označava visinu od 1178 metara.

na vrhu, nakon propedaliranih zavoja smijeh


Sredinom proplanka prolazi uzdužni kolni put koji je već desetljećima prirodna hrvatsko-slovenska granica. S jedne je strane puta, na hrvatskoj strani, kapela Sv. Ilije, geodetski stup i zgrada vojarne. Na suprotnoj, slovenskoj strani, stoje kapela Sv. Gere (Slovenci je nazivaju i Sv. Jera), telekomunikacijski toranj i baraka Smučarskog društva Gorjanci. Montažne kućice radio-amatera na zapadnom dijelu proplanka (vidikovac!) također su na slovenskoj strani.

kapela Sv. Ilije


stražnji dio kapele može se koristiti kao sklonište


Na prijedlog predsjednika SPD Novo Mesto Ferdinanda Seidla 1923. su Novomeščani Sv. Geru preimenovali u spomen književnika Janeza Trdine (1830. - 1905., "Bajke in povesti o Gorjancih", 1904.) u Trdinov vrh. Tako je predio najvišega vrha Žumberačke gore i Gorjanaca dobio dvojaki naziv jer je za žumberačko područje i dalje ostao naziv Sv. Gera. Prvi "vidikovac" na tom vrhu uredio je još u 19. stoljeću šumar Kupečka tako što je na jednoj razgranatoj bukvi posjekao grane poput stepenica. Nekadašnju drvenu piramidu, visoku 21 metar, postavio je 1934. VGI iz Beograda oko zidanoga triangulacijskog stupa.


pogled s vrha


Sadašnji 15 metara visoki geodetski stup postavila je 1960. slovenska geodetska uprava. Bio je obložen drvenom skelom i služio ujedno kao vidikovac. Poslije 10-ak godina ostao je samo stup u koji su naknadno ubetonirane klinaste stepenice. Tu je u blizini, izdaleka vidljiv, 80 metara visok telekomunikacijski toranj iz 1984., a na jugoistočnom vršiću je ograđena vojarna. Zgrada bi u budućnosti dobro mogla poslužiti kao planinarski ili skijaški dom. U neposrednoj blizini tornja, a na međusobnom razmaku od 15 metara, nalaze se rimokatolička kapela Sv. Gere i grkokatolička kapela Sv. Ilije.




Kod kapele Sv. Ilija su se nekoć održavala proštenja, na koja je dolazilo stanovništvo s obje strane, ali je tu bilo i borbi zbog pasišta na okolnim livadama. Jednu staru priču o borbama kod Krvavog kamena obradio je pjesnik J. Hranilović u "Žumberačkim elegijama" (1885.). Godine 1993. je kapela Sv. Ilije, nakon arheoloških istraživanja i konzerviranja ostataka zidova, pokrivena devenim krovom i opet osposobljena za liturgijske svrhe. Svečano ju je posvetio 18. srpnja 1993. kardinal dr. Franjo Kuharić i od tada je sve češće posjećuju vjernici. Proštenje s misom održava se prve nedjelje poslije blagdana Sv. Iluje (20. srpnja).




Od 1994. održava se svake posljednje nedjelje u siječnju hodočasničko-planinarski zimski pohod na vrh Sv. Gere iz Sošica, preko šume Boljare. Začetnici pohoda su Ekološko društvo "Žumberak" i HPD "Kapela" iz Zagreba. Pohodu u pravilu prisustvuje više stotina planinara iz čitave Hrvatske.




Nakon chillanja, slikavanja i obavezne meze pri vrhu, napokon krećemo put Sekulića. Ja sam nekako bila uvjerena da će nam put biti konsantno nizbrdi i već sam se s veseljem uživila u šibanje vjetra po licu dok jurim niz cestu fino. No nije baš sve bilo kako sam ja zamislila. Od otprilike Radatovića pa skroz nazad do Sošica cesta ide konstantno gore dole nutnutnut

Za svaku pohvalu je planinarski dom "Boris Farkaš" u Sekulićima, stvarno je prekrasno uređen. thumbup


Pl. domom "Boris Farkaš" upravlja HPD "Trešnjevka-Monter" iz Zagreba. Dom je prije bio vikendica koju je HPS-u poklonio profesor Medicinskog fakulteta u Zagrebu dr. Daniel Derežić, a HPS je prepustio vođenje doma HPD-u "Trešnjevka-Monter". Dom je uređen 1993. i postao je važna točka na uzdužnom putu kroz Žumberačko gorje. Svake godine u lipnju se održava tradicionalni Proljetni pohod od Sošica do doma. Dom je otvoren vikendom od 1. svibnja do 1. listopada. Djelomično je opskrbljen i ima 30 ležajeva. Mogući su prilazi cestom iz Zagreba preko Sošica i iz Karlovca preko Vivodine.




Dom se nalazi na 710 m n/v a od Radatovića vam treba pola sata pješke do njega. Inače, pristup autom je moguć skroz do njega.

odatle smo došli


Sošice, snimljene trenuta prije nego što smo se sjurili dole


Do sljedećeg čitanja wavewavewave


Next: bajkom oko Grožnjana

P.S. Fotografije na blogu su više manje skoro sve by Orly pošto je moj Oly pohlepno odlučio proždrijeti sve podatke s memorijske kartice.















- 23:59 - Komentari (8) - Isprintaj - #

ponedjeljak, 28.07.2008.

Snježnik (1506 m n/v)

Pošto je ipak ljeto, ovo će biti moj zadnji snježni post cool. Nakon Snježnika prelazimo na toplije i cvjetnije krajeve, obećajem wink.

Ovaj snježni val nije mogao proći bez posjeta jednom dragom vrhu nadomak Platka. Još i više nas je zanimalo u kakvom je stanju nekad predivni dom na vrhu.

Za promjenu, vrijeme je napokon bilo na našoj strani cool


Iako je snijega bilo još uvijek dosta, šuma i njezini stanovnici već su se počeli buditi cerek


Sva sreća da je netko prije nas već isprtio put smijeh


Odlučujemo se za varijantu preko grebena




Na žalost, dom izgleda puno gore nego što smo mogli zamisliti.


Krov je u sve lošijem stanju, a počeo se odronjavati i kameni zidić ispod doma. Vjerovatno nije daleko ni dan kad će netko propasti kroz terasu cry
Snježnik je jedna ružna i tužna priča. O njemu se pisalo, obećavalo, apeliralo ali do danas se ama baš ništa nije pomaklo na bolje. Hrvatski planinarski savez očito ima puno više ciljeve (više od 8 tisuća metara :naughty) :od očuvanja jednog doma na bijednih 1506 m.



Poučena pričama u prazno i lažnim obećanjima glede Snježnika, moram priznati da sam vrlo skeptična kad čujem priče o obnovi ex vojarne na Guslici.



Mislim da je ovo treće ljeto kako je dom zatvoren, a na Internetu sve i dalje vrvi informacijama kako je ondje moguće prespavati. Za svaku "pohvalu" je Hrvatska turistička zajednica koja nas informira da:

PLANINARSKI DOM NA SNJEŽNIKU (1490 m) nalazi se neposredno ispod vrha, podno vršne stijene, a povrh strme travnate padine. Izgleda kao da je srastao sa stijenom. Ima malu kuhinju i predvorje i veliku blagovaonicu, u kojoj se nalaze stolovi, peć i 20 ležaja.




NP Risnjak, u čijem sastavu je i Snježnik, također nam donosi svježe informacije na svojim stranicama zubo
Planinski masiv Snježnika, smješten sjeverozapadno od nešto višeg vrha Risnjaka, odlikuje se bogatstvom vegetacijskog pokrova. Vrh Snježnika (1506 m) je kamenit okružen cvjetnim planinskim livadama, sa kojeg se otvara prekrasan pogled na sve četiri strane svijeta. Planinarski dom Snježnik, kapaciteta 20 ležaja) smješten je svega nekoliko minuta podno vrha. Najkraći i najjednostavniji prilaz je Rimskom cestom koja polazi od strane Platka.




Na službenim stranicama Gorskog kotara informacija je identična onoj sa stranica NP Risnjak.

Very good thumbup


Informacija o stvarnom stanju doma nije nikakva tajna, i lako je doći do nje preko stranica HPS-a

Vjerujem da među ovim recima nije bilo teško isčitati gorčinu. Na žalost, ona me pratila tijekom čitavog tog izleta. Obećala sam sebi da će moj sljedeći izlet na Snježnik biti tek kada me u domu bude čekao prefini biljni čaj kojim je domar nudio sve posjetitelje.

Next: Sveta gera by bike wave


- 12:19 - Komentari (5) - Isprintaj - #

srijeda, 23.07.2008.

Istra u bijelom i Žbevnica (1014 m n/v)

Ovoga proljeća imali smo čast i sreću vidjeti Istru u jednom drugom izdanju i to bijelom cerek. Koliko god puta da sam bila tamo, nikada mi nije palo na pamet da iza Učke, mogu postojati još neke boje, osim onih lijepih živahnih.

Dan nakon mećave na Guslici, izabiremo Ćićariju i njen najviši vrh kao destinaciju za ovaj izlet i to baš s razlogom jer nismo očekivali da bi i tamo moglo zabijeliti. zubo. Odabir pristupa trebao je biti na licu mjesta, a i čim smo prešli Učku i ugledali bijele tragove na horizontu, odlučujemo se za najkraći, iz Bresta cool.

Pritom smo posjetili ŽP Buzet. Od prilaza Buzetu, visoko pod stjenovitim rubom, prema Ćićariji nakon 4,3 km uspona u oštrom zavoju odvaja se desno cesta prema željezničkoj postaji. Ne znam da li kod nas ima još koja željeznička stanica koja je toliko daleka (i visoka od centra grada). Za one ambiciozne, može se krenuti i sa žp wink.






Iako nam prognoza (kao i obično) nije išla u korist, u početku baš i nismo vjerovali prognostičarima.



Ova visoravan na slici je Raspadalica, inače uzletište paraglajdera i penjalište. Na žalost, nismo imali vremena posjetiti to mjesto, ako ništa više, zbog dobrog pogleda na buzetsku kotlinu.

Prvi kontakt sa Brestom više je ličio posjeti nekom goranskom nego istarskom selu zubo


To lijepo malo mjesto danas na žalost obitavaju u najvećem broju prazne kuće pošto je "trbuhom za kruhom" niz stanovnika otišlo živjeti i raditi u okolne veće gradove. Ovakva slika česta je na području cijele Ćićarije. Težak život, škrta zemlja i oštra klima uzeli su s vremenom svoj danak.



Uspon započinje na kraju sela, kraj slavine za vodu. Ondje je moguće ostaviti i auto. Odatle započinje uspon stazom kroz šumu, trasom starog vodovoda. Unatoč laganom proklizavanju, za 20ak minuta hoda stižemo do planinarske kuće, smještene na maloj visoravni okruženoj borovom šumom. Mjesto i kuća su super cerek.
Uz kuću je uređeno odmorište s klupama, odakle se pruža fantastičan pogled. Kuća je vikendom otvorena, ali naravno ne u dane kad je mi posjećujemo zubo.

Postavljena je i mini ferrata neposredno uz kuću cerek



Od kuće do vrha ima još jako malo.


Nakon izlaska iz šume otvara se wow pogled na Istru. cerek



I wow pogled na kijamet koji nam se spremao s druge strane smokin.



Naravno, nas to nije nimalo omelo u namjeri da dođemo do vrha. rofl



Kako je izgledalo, a izgledalo je stvarno grdo, još smo dobro i prošli. Na vrhu je samo počeo padati snijeg popraćem dosta jakim vjetrom. Gromovi su, srećom, izostali. Ali feeling da se nalazite usred tog meteo kaosa je predobar thumbup

Na vrhu se nismo predugo zadržavali, a ionako čim smo ušli u šumu, nevrijeme je poprimilo jednu puno blažu notu.



Moram li napomenuti da taj dan nismo nikoga sreli nut belj?


Ako se slučajno zateknete u ovim krajevima, nemojte ni slučajno propustiti posjet obližnjem Slumu. Dovoljno je samo nekih 1,5 km skrenuti sa glavne ceste i eto nas tamo. Na prvi dojam, Slum mi se čini manjim od Bresta (možda se i varam), no u svakom slučaju je življi.



Slum je slikovito ćićarijsko selo na 502 m visine. Ima župnu crkvu sv. Mateja koja je sagrađena 1870. god. na mjestu starije, koja se spominje 1580. i iz koje potječu u apsidi sačuvane freske i glagoljski natpis iz 1555. god. Želite li posjetiti crkvu i razgledati freske, obratite se obitelji u kući nasuprot crkve.



Prema zapisima koji govore da je crkva sv. Mateja bila podignuta uz veliku lipu, može se zaključiti da je postojeća razgranata lipa šupljeg debla u Slumu jedno od najstarijih stabala u Istri.

Što jest, jest, lipa je stvarno oooogromna, a i fascinira činjenica da, iako je potpuno šuplja, i dalje je živa.


Danas u Slumu živi svega tridesetak pretežito starijih stanovnika, dok ih je u prošlosti bilo i desetak puta više, primjerice 1890. god. u selu je bilo 390 žitelja. U selu djeluje servis za automobile i poštanski ured za široko područje gotovo cijele Ćićarije, do Trstenika i Jelovica.

Primijetili smo i fast food odmah do servisa, ali po onom vremenu sumnjam da bi imao za koga raditi. njami

Sve u svemu, ovaj izlet svrstavam u one jako drage. Fasciniraju me ta mala nostalgična sela, u koje teško da bih slučajno naišla. Tko god da se odluči na ovaj izlet, neće požaliti thumbup

Next: Snježnik wave




- 16:29 - Komentari (5) - Isprintaj - #

utorak, 15.07.2008.

Guslica (1490 mnv)

U danima kad mi se čelo orosi pri samoj pomisli o bilo kakvom naporu na 30 celzijevaca i više, nerijetko se sjetim izleta po zimi. cool Sugestijom pokušavam dozvati osjećaj hladnoće koji me tada prati, ali nešto mi baš i ne ide od ruke smokin. Izlet koji ću danas opisati odradili smo negdje početkom ožujka, taman kad nas je posjetio zadnji ovogodišnji snježni val.

Prvobitni dogovor je bio da idemo na Planinu (1426 mnv) i onda s nje na Guslicu. Znali smo da na Platku i brdima okolo ima snijega, no ono što smo zatekli ipak nas je (ugodno) iznenadilo zubo.



Nedugo nakon polaska primijećujemo da se markacije za Planinu više ne vide od snijega, nema nikakvih tragova a lagano poćinje i mećava pa zaključujemo da je bolje otići do Guslice po makadamskom putu jer je to bilo još jedino što se naziralo u onoj bjelini cerek



Za one koji još nisu bili, Guslica je planina blizu Snježnika, poznata po napuštenom vojnom objektu na vrhu.
Ovdje je do 1990. godine bila baza za vezu JNA. Nakon odlaska vojske kompleks ostaje bez namjene te je prepušten propadanju.

Zadnje što sam načula je prijedlog vojnih veterana da se uredi spomen dom koji bi imao i funkciju planinarskog doma. Nadajmo se da će netko znati pretvoriti taj prijedlog konkretno djelo, za razliku Snježnika, o kojem se jako puno pričalo ali se godinama ništa ne radi osim što se gleda kako propada sve više.



Evo i ponešto informacija s Mreže:

Za vrijeme bivšeg sistema Guslica je bila vojna baza čuvana u najvećoj tajnosti. Uvijek smo samo nagađali čemu služe sve te silne antene koje smo mogli vidjeti na vrhu. Kružile su razne priče kako je cijela planina prekopana i kako su gore napravili bazu za slučaj atomskog rata. Nakon što je bivša vojska napustila bazu, skinut je veo tajni. Planina je stvarno doslovce prekopana mrežom tunela i prostorija na četiri etaže. Koliko sam uspio shvatiti po silnim relejima koji su tamo ostali, to je trebala biti komunikacijska centrala za slučaj atomskog rata. Pod zemljom su napravljeni uvjeti za život 50-tak ljudi. Jednostavno je nevjerojatno kako su to uspjeli napraviti. Ne znam zašto, ali hrvatska vojska to nije preuzela i pušteno je na milost i nemilost vandalima. Sve je demolirano i pokradeno.




Kako sam Guslicu i njene podzemne hodnike još odavno posjetila, moje fotografije služe samo za dočaravanje mećave i sablasnog dojma kojeg je ovaj objekt ostavio na nas, ovako uvijen u bijelo.




Jedino što se ne sjećam su četiri podzemne etaže, ja sam bila samo u jednoj. Hm, čula sam i varijantu o šest etaža, ali za sad vjerujem da postoji jedna mouthwash

Na Jubitou postoji i 3D animacija objekta, pa mi nekako sve više pada u vodu teorija o silnim podzemnim etažama


Za one koje zanima više, ovdje je jedna zgodna reportaža popraćena fotografijama iz podzemlja. Sve što je ova ekipa slikala, nalazi se na etaži -1. Na netu nisam ništa našla o ostale 3 pjeva

Pri odlasku JNA objekt je ovako izgledao:


Nakon što smo se na kratko sklonili od mećave, odlučujemo se na povratak po planinarskoj stazi prema Platku. Livada ispod Guslice je markirana visokim štapovima, tako da nemamo problema sa orijentacijom i ubrzo stižemo do šume.



Jaka bura i hladnoća natjerale su nas da idemo vrlo brzim korakom zubo


Taj dan, Platak je imao najveću visinu snijega u RH smokin


Next, najzapadniji hrvatski tisućnjak u bijelom wave



- 13:55 - Komentari (4) - Isprintaj - #

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se