male price o velikom svijetu

Zbog nemogućnosti odlaska na prirodnu stijenu, posjetili smo onu umjetnu na velesajmu. Nekima od nas to je bio prvi susret sa penjanjem ikad, a nekima je to bio uobičajeni trening.

Fotke su proizašle iz Slavičinog i Orlynog fotića, poneke i iz mojeg. Iskreno, više ne znam tko je autor pojedine fotke

mojoj goroj polovici umjetna stijena nije predstavljala ništa novo


moja malenkost nije penjala od jeseni, a na umjetnoj stijeni sam prvi put


ovako to izgleda u tandemu


neki se na već na prvu zaljube u penjanje


ovaj prevjes je još uvijek prevelik zalogaj za mene


gora polovica na vrhu


bilo ih je još koji su uživali u penjači




no bilo je tu još majstorija


Iako je penjanje u prirodi neusporedivo bolje i ljepše, ovaj vid rekreacije mi se (moram priznati) svidio . A s ciljem dodatnog proširivanja horizonta, okušali smo se i u penjanju ledenih slapova. No o tome u jednom od slijedećih postova U slijedećem, penjemo se na Hahlić kroz Mudnu dol

... ovoga puta u Austriji

Ideja je bila uloviti vikend prije službenog otvaranja skijaške sezone, s ciljem izbjegavanja gužvi i high season cijena. Uspjeli smo otići točno na zadnji "predskijaški" vikend, čak je i vremenska prognoza bila na našoj strani .

Destinacija je bio Mallnitz, skijaški centar koji se nalazi u nacionalnom parku Hohe Tauern na 1200 metara nv. Smještaj smo pronašli u privatnom pansionu po povoljnoj cijeni. Svi pansioni koje smo vidjeli u prolazu su sređeni do najmanjeg detalja, tako da koji god odabrali, teško da se može pogriješiti.

već na autoputu prizori su bili i više nego obećavajući


pogled iz Mallnitza na okolicu


city by night


Jedna od probitnih ideja je bio uspon na Ankogel (3246mnv), no to smo odbacili još prije puta jer uspinjača nije radila još taj vikend. No to nas naravno nije spriječilo da odemo u izvidnicu kako to sve skupa izgleda izbliza

najlijevije je posljednja stanica žičare, odmah iznad je dom Hannoverhaus a krajnje desno je Ankogel


Ankogel će svakako biti jedna od destinacija sljedeće ljeto, pošto dom jedino tada i radi

Na prvoj stanici žičare usnimila sam i ovaj jako lijepi hotel.


Naš cilj je bio Schareck (3122 mnv), najviša točka Moelltaler Gletschera.



Ova dva zaokružena mjesta na slici predstavljaju prvu i srednju stanicu žičare, strelice su smjer našeg hodanja, više-manje . Inače, ova žičara ide skoro pa do vrha, no mi smo baš htjeli guštati u snijegu i predivnim krajolicima. Iznad srednje stanice dolazimo na Duisburger hutte (2573 mnv) i dalje krećemo udesno prema grebenu.



Zbog ovog znaka, nismo se upuštali u neke zahtijevnije ture


na vršnom grebenu


još malo




oko nas idila


na vrhu


Na vrhu se nismo predugo zadržavali i uživali u nestvarnoj panorami ispod nas, sve jači vjetar i temperatura od -14 su ipak pobijedili


Ovo je bio zadnji inozemni uspon u '07. Ostaje mi još da opišem što se dešavalo na domaćem terenu

U 2007. godini vikendi pred kraj nam nisu bili pretjerano naklonjeni kad je prognoza u pitanju. Tako je naravno bilo na naš vikend kojeg još možemo nazvati i ni vrit - ni mimo vikend .

U subotu smo se odlučiil pridružiti izletu planinarske škole PDS Velebit i otići s njima na Mojstrovku. Nije da sam pretjerano skakala od sreće u pogledu destinacije pošto sam na Mojstrovki bila već nekoliko puta, ali s druge strane, drago mi je što sam opet imala prigodu provesti dan s dragim i poznatim licima.

Za početak, a i za promjenu, vrijeme je bilo obećavajuće


... tako da se skupio poveći broj školaraca i "starih" Velebitaša


malo pejsaža s Vršiča


ovuda moramo proći....


...da bi stigli tu gore


sanjivi pogled unazad


ovo se zove uživancija


markantni Triglav preko puta


Na vrh (2332 mnv) stižemo malo prije sumraka i snijeg se već lagano počinje smrzavati, pa se natrag vraćamo s derezama na nogama.



Po povratku u dom, nalazimo se s prijateljima forumašima. Opraštamo se s Velebitašima, i u proširenom izdanju produžujemo put Koče na Gozdu. For the record, klopa je tamo odlična


Prvobitni plan dana 2 bio je uspon na Košutu, na Veliki vrh (2088 mnv). Meni je ovo bio prvi (i definitivno ne zadnji) odlazak na Karavanke. Prvi susret s masivom Košute je kod skretanja s autoceste u smjeru Tržiča. Autom odlazimo do Matizovca, i krećemo uzbrdo.



jako lijepa priroda oko nas


Eto nam i magle za leđima


Nakon cca sat, sat i po uspona dolazimo do doma na Kofcah ...


... a dom nas je skroz oduševio


I dom i okoliš uređeni su u hacijenda stilu ... prva liga



Kako je magla bivala sve gušća, odlučujemo da uspon na Veliki vrh baš i nema nekog pretjeranog smisla kad nemamo nikakve vidike.



Još nešto, u domu na Kofcah pojeli smo valjda najveću porciju jote u Sloveniji ever i to za manje od 3 eura

Košuta je definitivno mjesto gdje se vraćamo čim vidici budu bolji. Do slijedećeg susreta!

Za Martinje smo odlučili otići do Bijelih stijena. Prognoza je bila izvrsna i lako smo skupili poveliku ekipicu. Povedeni time, odlučili smo napraviti kružnu turu: Klanac kostura, Vihoraški put pa nazad Ačkovom dolinom.

u teoriji, trebalo je ovako nekako izgledati


Kako je jedan tim stizao iz Zagreba, a drugi iz Rijeke, dogovor je bio da se jedan auto ostavlja na 13. km a drugi na 17.km Begove staze. Susret je trebao biti negdje između pozicije A i pozicije B . Za divno čudo, pronašli smo se bez problema. Ono što se pokazalo kao najveći problem je bilo definitivno vrijeme. Iako je bilo prognozirano sunce u najjačem izdanju, ono što nas je dočekalo bila je sušta suprotnost .
No, u nadi da će možda Vihoraški put biti prohodan, hrabro smo se uputili u Klanac kostura.

Ono što smo najmanje očekivali, bio je snijeg...


...kojega je bilo u izobilju


Na prijevoju Boce (na karti označeno kvadratićem) i dalje smo odlučni da možemo proći Vihoraškim putem.


počinje pentranje...


... i čišćenje markacija


te konzultiranje karte


a vrijeme sve bolje i bolje


Srećom, nismo još dugo glumili guske u magli, pošto dolazimo do zaleđene stijene po kojoj se samo moja gora polovica uz pomoć užeta uspjela popesti. Svi mi ostali, nismo se uspjeli odvojiti od tla .


Nakon ovog detalja, odlučujemo da dalje nema smisla jer će nam umjesto 4, trebati plus beskonačno sati te da idemo natrag prema vrhu Bijelih stijena i skloništu.


vijećanje se (opet) održalo na prijevoju Boce


Naravno, nije ni do skloništa sve proteklo glatko . No za promjenu, slijedilo je i jedno ugodno iznenađenje u vidu susreta s forumašem koji se zaputio na Bijele stijene u obiteljskom okruženju. Nismo bili jedini koje je zavarala prognoza taj dan

Svi zajedno dolazimo do (još jedne) smrznute stijene, po kojoj je spuštanje bez užeta bilo vrlo rizično pa nije bilo druge nego je gora polovica opet razvlačila svoje uže

pix by Slave

... po tom užetu smo se svi više-manje uspješno spustili

pix by Slave

Uskoro (ili napokon ) stižemo do doma ...

pix by Slave

... i odmah nakon toga do skloništa, taman na vrijeme za klopicu

pix by Slave

Na povratku sklapamo još neka nova poznanstva tako da se naša grupica lagano pretvara u poveću grupu

pix by Slave


Nama nije bilo dosta druženja za taj dan, pa u početnoj postavi odlazimo do Delnica na zajednički ručak . Iako nas je vrijeme spriječilo, ovaj izlet je, zbog super ekipe, ocijenjen kao odličan 5 . Ponovilo se!