male price o velikom svijetu

Dan I: Zavizan - Rossijeva koliba

Velebit, moja velika ljubav. Bila sam vec dosta puta na Velebitu, no najvise 2-3 dana u komadu. Oduvijek me zanimalo prijeci ga u komadu, polako, dio po dio.
Problem numero uno je bio pronaci ekipu koja je voljna zrtvovati veliki dio svog godisnjeg odmora za boravak na planini, a ne na moru, kao sto to vecina radi i preferira u ovo doba godine. Ustvari, dovoljna je jos jedna osoba uz mene, posto sama, osim na Sljeme, ne idem u brda. Imala sam tu srecu da sam uspjela zainteresirati jednog prijatelja a u jeku priprema sam nasla svoju drugu polovicu , koja na svu srecu isto voli planinarenje, pa daljnja nagovaranja nisu bila potrebna .
Bilo je sa strane jos kandidata, no obicno kad mi netko odgovori u stilu: "vidjet cu", "razmislit cu", "dogovorit cemo se" i sl, vec znam gdje to vodi. Uzgred, nije mi nikad bilo jasno zasto je ljudima tesko dati konkretan odgovor, pa makar i negativan .
No, sad je to nebitno .

Vrijeme polaska smo odavna definirali, krecemo 16/06. Tura: Zavizan - Paklenica. Trajanje: 9 dana. Opskrba hranom je nemoguca a ruksaci preteski pa smo hranu za prva 4 dana nosili sa sobom, a za preostalih 5, stvari su nas cekale u Baskim Ostarijama. Trasa puta je bila zacrtana uglavnom po VPP-u. Najvaznije nam je bilo da svaku noc provedemo u sklonistu i da se imamo gdje opskrbiti vodom svaki dan. U medjuvremenu smo nasli i osobu koja je bila voljna prevesti nas do Zavizana, sto nam je bilo od neizmjerne koristi.

Prvobitni nacrt ture je bio: Zavizan - Alan - Kugina Kuca - Ravni dabar itd ... no dva tjedna prije polaska moj dragi (u nastavku: A ) saznaje da mu je subota radna . Htjeli smo u svakom slucaju krenuti na isti dan pa odlucujemo da krecemo nakon njegova posla, pa zatim odradjujemo 2 lagana sata nocne ture do Rossijeve kolibe, gdje bi i prespavali.


Napokon je i dosao taj dan . Vazemo ruksake prije polaska. Decki nose 20 kg a ja "skromnijih" 19 . Prestrasno . Prije nego sto napustimo civilizaciju, stajemo na pivce u Sv. Jurju. Usput uzivamo u prekrasnom zalasku sunca.



Na Zavizan stizemo oko 21 sat. Kao i uvijek, docekuje nas prijateljska atmosfera i neka poznata lica. Na zalost, nije bilo Velebitske taj dan. Ekipa s biciklijade je sve popila . Oko 22 sata napokon krecemo prema Premuzicki i nasem domu za tu noc.



Nakon 2 sata hodanja kroz grobnu tisinu, stizemo do Rossijeve kolibe. Tu vecer smo jedini gosti u njoj . Nakon krace vecere lijezemo na tvrde lezajeve u iscekivanju slijedeceg dana i pocetka prave ture