nedjelja, 28.12.2008.

Ispočetka



Kad sam lani pisala rezime za proteklu godinu usput sam pjevala onu sretna tebi dušo nova meni dobra je i ovapjeva Pa, lijepo je u svakom slučaju imati potrebu zapjevati tu pjesmu i pred ovu novu godinu. Dve dobre za redom – mora da će iduća bit brutalna! Ma šalim se, nećemo negativno.

Što očekujem od iduće godine?

> Kao i svi, na prvom mjestu zdravlje.
> Zatim nastavak uživanja u ljubavi, bez nekih većih kriza, preispitivanja i slično. Nikako ne postati još jedna mlada mama. Not yet! :ima fobije:
> Potpuno čišćenje druge i uspješno (kolko je moguće) čišćenje treće. Napokon odlučiti što će biti s magisterijem.
> Opet putovati. Opet na terensku u Slovačku i nadam se na ljeto u Rim. I još ponešto ako Bog da.
> Nastaviti zarađivati sitne pare. Po mogućnosti nedjeljnom posliću dodati instrukcije.

Još jedna velika stvar... Suočila sam se s tom nekom fakin fobijom od auta i vozačkog. I odlučila protiv toga. Ne ubrzo. Nego u devetom mjesecu, kada će počet akademska godina koja će se sastojati od čišćenja svih zaostataka pa ću imat dosta vremena. Nadam se da me ti silni mjeseci neće pokolebati u odluci.


Zdravlja je hvala Bogu bilo, osim ove prehlade koja me zadnjih dana uhvatila nisam imala nikakvih problema a nikakvih većih nisu imali ni moji dragi ljudi.

Image Hosted by ImageShack.us
U ljubavi kriza uvijek ima, al zadnjih mjeseci nismo imali nikakvu veću svađu i stvarno sam presretna, zaljubljena i nakon četiri godine veze (kolko god me ljuti zujo ). Proživjela sam prvi test na trudnoću, koji je srećom bio negativan (i time zaslužila svoju prvu naslovnicu).

Joj s faksom je bilo najviše problema. Zapravo banalni razlog koji me skoro koštao gubitka studija stvarno mi je zadao najveće muke u ovoj godini. To mi je najveći cilj u idućoj, već i veljači zapravo, riješit se tog zla od staroslavenskog. Niko onda sretniji od mene.

Italija me ove godine nije vidjela al zato je Slovačka čak dvaput. Ljeto u Bratislavi bilo je nezaboravno, donijelo mi nova prijateljstva od kojih će neka nadam se imati veze sa mojim putovanjima u idućoj godini.

Nedjeljni poslić i dalje funkcionira a umjesto instrukcija, ja sam odmah prešla na prijevode zujo thumbup No, o tom već sve znate pa neću ponovo.

Ne znam čini li mi se to zato što sam prvi već zaboravila, al drugi dio godine bio je puno intenzivniji, čak možda jedna prekretnica u mom životu. Počevši od cijele frke sa studijem. Prijevodom sa Luki. Nakon što sam lani bila pratnja dragom, ove godine sam dobila svoj prvi poziv za kumstvo – firmano. A dogodilo se i to – upisala sam taj famozni vozački. Propisi su položeni a sa novom godinom sjedam u auto. I iako sam još uvijek pod fobijom, šta je tu je, sad idemo.

Puno se još lijepih stvari dogodilo. Brat mi se zaručio (nadam se skoro nekom datumu svadbe). Družila sam se s dragim blogerima. Zakačila sam se na forum gdje sam isto našla drage ljude diljem Balkana. Obnovila sam neke stare kontakte – ljude koji stanuju daleko i one iz osnovne. I ono najvažnije, mali divni trenuci s dragim, puni stiskanja i tepanja cerek Uh, već dugo nisam gledala na svoj život s ovako vedre strane!

Bilo je i ne baš lijepih stvari, ali manje, i njih treba zaboraviti a ne zapisivati.
Jedina tužna stvar koju neću i ne želim zaboraviti je Tomislav.Image Hosted by ImageShack.us


Dragi moji prijatelji! Želim vam dobar provod na dočeku gdje god to bilo. Da vam 2009. bude puna ljubavi, zdravlja, sreće, veselija i uspješnija od svih do sada! Živjeli vi meni party kiss

Image Hosted by ImageShack.us



Ciao!

- 21:25 - Komentari (31) - Isprintaj - #

četvrtak, 25.12.2008.

Jedna čestitka više za vas

Dok sam jučer u sedam trljala oči pomislila sam da je to valjda značenje one rečenice: Za ljubav se svašta radi. Ja mrzim rano ustajanje a ustala sam da bih išla sa dragim u Metro po neke stvari koje su se mogle kupit u neko normalnije vrijeme u nekom drugom dućanu. Još me više iznenadilo kad sam vidla kolko ljudi ima u to doba u Metrou – ili su svi jako zaljubljeni ili nam nacija pati od nesanice. Ili je stvar u meni Smileys

Image Hosted by ImageShack.us
Božić je doletio puuuno prebrzo… Potrošila sam praktički sve što sam zaradila posljednjih mjeseci, uključujući lovu od prijevoda, ponešto na sebe i na poklone najdražima – mama, tata i baka dobili su kalendare na kojima su nećakinjice, dragi vestu i košulju, nećakinje nekakve peseke iz uvijek aktualnog Limacha, frendice šal, papuče, maskaru… ode lova nut Dočekala sam Božić u zagrljaju svog dragog, bili smo malo s njegovima, malo s mojima, pa pili kavu s Brbelom i Naj, sve je onako kako treba i dok on drijema navratila sam da zaželim najdražim blogerima

SRETAN BOŽIĆ! kiss
Ciao!

- 18:58 - Komentari (12) - Isprintaj - #

subota, 13.12.2008.

Moja premijera



Ja uvijek mogu spavat. Ali moj mozak nije znao više šta bi s opterećenjem. Naizmjence sam sanjala i razmišljala – dvorana, Luki, prevoditeljica engleskog, striček iz Nitre, pa večera koju su im organizirali (taj dio sam očito sanjala jer me tamo nije bilo)….

Dok me dragi vozio prema džamiji bila sam zapiljena u jednu točku, uz srce koje je htjelo iskočiti i film u glavi sa svim mogućim scenarijima. Opametila sam se pa sam kavu popila u kafiću u blizini i negdje u 9.45 ušla u Sheraton.
Za razliku od prva dva dana, ovaj put smo bili u dvorani C jer je u prve dvije bio sastanak 1. i 2. HNL, ako se ne varam, o sezoni koja slijedi.
Dočekao me dragi gospodin iz tehnike, pobrinuo se da se smjestim i uputio par ohrabrujućih riječi.

Strategijski sam pripremila prostor: u kutu rječnikImage Hosted by ImageShack.us
(iako sam znala da ga neću imat vremena upotrijebit), ispred mene bilježnica i kemijska (uglavnom za brojeve koji jako brzo izađu iz glave), lijevo njihov današnji raspored i riječi koje sam si zapisala ova dva dana slušajući Luki. Mobitel isključen, Jana otvorena, mikrofon okrenut prema meni, slušalice na ušima. Teta za engleski u kabini lijevo od mene bezbrižno pijucka Janu i stavlja naočale na oči. A ja drhtim i pozorno promatram kad će se upalit crveno svjetlo na mikrofonu govornika.

I počelo je – Važene damy a pani… Daleko od toga da sam rasturila… Snalazila sam se kako sam znala. Bilo je tu hrvatskih izraza, preskočenih rečenica, nedovršenih misli. Hvalila sam Boga što su mi okrenuti leđima jer mislim da bi pozelenila da sam morala gledati u njihova lica. Znala sam da sam daleko od prijevoda koji im je radila Luki, ali ja sam bila sve što imaju i radila sam najbolje što sam znala. U jednom trenu sam čak i stala: Ajme majko moja – al bilo je guraj dalje, kako ide da ide. Jedan od Slovaka išao je van u jednom trenutku i simpatično mi namignuo sa smiješkom, a i dragi gospodin iz tehnike dok se pričao engleski navirio se da me pohvali. I vrijeme je prolazilo, kad su pustili filmić prvi put sam uspjela uzeti vode i pogledati na sat – bilo je 10.45. Tada su iz sale do došli Marković i Srebrić, pozdravili sudionike sa nadom da će se ponovo sresti u njihovim zemljama.

Image Hosted by ImageShack.us
Hahaha kad se prolomio završni pljesak poželjela sam da kabinica ima rolete i da pričekam da svi izađu Ashamed Smileys Odmah sam se javila Luki a u striček iz Nitre u prolazu mi je rekao da je bilo dobro, da sam se na kraju ufurala i da je bilo još pola sata bilo bi super. Ne mogu vam opisati koliko mi je značilo što sam imala toliku vojsku podrške iza sebe. Nisam ni sanjala toliku bujicu dragih riječi. HVALA IM SVIMA – puno su mi olakšali ovo probijanje leda kiss Vjerujem da ih neću tako skoro zaboraviti jer ipak je ovo bio značajan dan u mom životu, i nadam se da ću se ja jednog dana odužiti pomažući nekom ko će biti u toj situaciji.

Drago mi je reći mojoj Kenyji zločkastoj da nisam saznala što ako zablokiraš. Ono skroz zablokiraš. Bila je ovo diiivna škola za koju će mi još i platiti. Nisam dobila krila i ne želim se zaletavat – imam još puuuuno za učiti dok ne postanem prava simultanka, nije to šala. Nadam se da ću uskoro imat novih prilika da budem uz Luki, jer to je praxa koja se ne nalazi samo tako. Moram ti, draga, još jednom zahvaliti djshdj Nisam vam ispričala kako me prekjučer tražeći neku riječ zazvala: Daj, Assilletta! – umjesto imenom. Slovaci naravno nisu skužili, al meni je bilo presmiješno smijeh.

Obje smo dobile poklončić od HNS-a i Turističke zajednice, kemijsku, privjesak, promotivni DVD Hrvatske, licitarsko srce, miris lavande i zastavicu. Slika je preuzeta sa Lukinog bloga, vjerujem da neće zamjeriti:

Image Hosted by ImageShack.us



Već sam obavila zasluženi odmor. A u ponedjeljak po novčiće sretan
Puse svima kiss
Ciao!

- 16:33 - Komentari (31) - Isprintaj - #

četvrtak, 11.12.2008.

Luki i ja u biznisu

Predavanja iz propisa su završila, ostali su nam testovi pa na ispit! U utorak sam rješavala križanja i rasturila sam – samo jedna pogreška (od četrdesetak raskrižja) i to jer se znak nije dobro vidio (al stvarno), a tek smo ih dan prije učili naughty
Hvalim se bezveze…
A popodne sam opet bila na našem okićenom trgiću, vodila sam svoje dvije princeze, bratove kćeri, na Božićni tramvaj. Hahah bilo je veselo! Mislila sam da će bit lakše, ipak su one sad već 4 i 6 godina.
Free Image Hosting at www.ImageShack.us


Free Image Hosting at www.ImageShack.us


Kad je tramvaj došao Mala (4) se prvi put splašila – valjda ju je uznemirila cijela ta buka, dernjava, glasni radio, puno ljudi… Nije ju zanimao ni Medo, ni Djed i dok sam ja nju skulirala krenemo u tramvaj a ono već kreće! I tako smo doslovno uletile, što je opet izazvalo rub suza. Nismo uspjele uhvatit dva slobodna stolca (a kretanje po tramvaju u pokretu nije dolazilo u obzir) pa je Velika morala sjediti posebno a M meni na krilu. Cijelo vrijeme je imala polu kiselu facu a kad je Djed došao do nas dala mu je pet ali mu nije htjela reć ime pa je cijela priča završila tako da su svi pogađali – od Djeda, do Dobre vile i ostalih putnika yes Uz sve to morala sam vodit računa je i ovoj "Velikoj" jer i ona je dijete....
Dobro je sve završilo, uspjeli smo na kraju savladat strah, slikat se sa Medom Ledom, Djedom. Otišle smo do McDonaldsa, poslušale djecu koja su pjevala na trgu i prošetale po štandovima gdje smo kupile gumene bombone (da, ni teta Assilletta nije mogla odoljeti).

Moja draga Luki, koja stalno misli na mene nazvala me u ponedjeljak i rekla da ima poslić neki za mene. Prijevod, seminar traje tri dana pa bi ju zamijenila zadnji dan sat vremena – ona ne može zbog posla.
Kad sam saznala da se radi o simultanom prijevodu i da ću tamo biti osuđena sama na sebe moja prva reakcija bila je: ne Luki, ja to ne mogu, mene je strah. Šta ako blokiram, šta ako neću znat, šta, šta, šta…. zujo Ona mi je vratila tako uvjereno – da me ne bi zvala da misli da ja to ne mogu, da ne budem blesava, da se moram baciti u vatru. I moji su slično reagirali pa sam zaključila – what the hell, ako oni toliko vjeruju u mene, valjda ja to mogu, ha? Dogovorila sam s Luki da ću joj pravit društvo prva dva dana da bi se malo ufurala u sve to. Kad sam ljetos bila u Bratislavi ni slutila nisam da ću se tako skoro nać ponovo u kabini kao ova:

Image Hosted by ImageShack.us

(radi opreza, po uzoru na Kengyja ne ostavljam lice, a neki će možda i shvatiti zašto je upravo ova slika preko njega wink )

I tako sam se jučer ujutro nacrtala u Sheratonu, prerano jer me tata pofuro. Rekoh neka, bar ću u miru kavu popit. Kavu koja je fala Bogu koštala 22kn. Neću to tako skoro ponovit zubo
Nisu mi trebale nikakve novine jer je bilo zanimljivo promatrat unutrašnjost, ljude, slušat strance i tako. Iza mene je sjeo neki gospon koji je prvo pričao na mobitel a onda do njega došao Ladić. Spominju oni UEFA, predavanje, počinje u 9… Ma neće mi valjda te neke face bit tamo! Kad cijela svita – Marković, Srebrić, Ladić i Jurčević
Luki i ja smjestile smo se u našoj kabinici, prekoputa nas kolegice za engleski. Bila sam sretna što će ova četvorica obavit samo pozdrav, i što ih nema na dan kad ja prevodim.
Tema trodnevnog seminara je grassroots, koga zanima šta je to ukratko OVDJE.

Posao uopće nije lagan. Mislim, ja sam to znala i prije al da znate i vi. Potrebna je strašna koncentracija prije svega, trebaš u isto vrijeme pričat na stranom jeziku i slušat što govori čovjek na tvojem. Upoznale smo par Slovaka, od kojih mi je jedan ljubazni gospon iz Nitre pružio punu podršku za sutra, nek se ne bojim, oni i tako nešto i razumiju a i ako kažem koju hrvatsku riječ nema veze smijeh Hvala dragom stričeku kiss, i Luki kiss koja me stalno skulirava iako se ja neću prestat trest dok to ne završi.
Uglavnom, fige sutra! Svi!
PS: kopam ja po boomp3 da nađem pjesmu kad ono naletim da je Ruby to probala postavit. Al joj nije baš uspjelo nut A baš sam si Male stvari pikirala. Pa nisam stavila niš.
Ciao!

- 16:51 - Komentari (16) - Isprintaj - #

subota, 06.12.2008.

Za moju dragu Malu Sanju



Imala sam najbolju namjeru.
Vrijeme me nije poslužilo nikako. A fotić nije moj pa sam s funkcijama još više na VI.
Iako nije ispalo kako sam zamišljala... znam da će te veseliti

... because it means so much to you

Voli te Assilletta

Image Hosted by ImageShack.us


Image Hosted by ImageShack.us


Image Hosted by ImageShack.us


Image Hosted by ImageShack.us


Image Hosted by ImageShack.us


Image Hosted by ImageShack.us


Image Hosted by ImageShack.us


Image Hosted by ImageShack.us



Slika iz zraka preuzeta sa www.net.hr
Free Image Hosting at www.ImageShack.us


A budući da lica ne objavljujemo, upoznajte čaše vaših dragih blogera smijeh

Zelena boca Pan je Jinx pa je desno Gladden, do nje Kenya, moja malenkost i Junac
Image Hosted by ImageShack.us


Bilo mi je super jučer ljudi kiss
Ciao!

- 11:07 - Komentari (19) - Isprintaj - #

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se

design by Lanna