subota, 29.11.2008.

Vama, brižni moji

Dushe moje drage!
Ma što vi za mene brinete! Čak se i Sanjica nakon dugo vremena javila. A ja… ja se kurvam okolo. Ja sam vas potpuno zapostavila jer živim na adresi foruma o Operaciji trijumf i navukla sam se do ludila – to je prvi sajt koji otvorim i zadnji koji zatvorim. A otvoren je cijelo vrijeme Smileys

Tako da ne brinete, moja depresivna faza je donekle prošla. Samo sam sama sebi nezanimljiva za pisanje jer jedino ono bi vam mogla pisati je kako je tko otpjevao na probi i šta je izvalio koji forumaš – a ne zanima vas to. Prošli post nije znak moje depresije – o toj bilježnici sam htjela već pisati, to je tek jedna moja uspomena a sad je eto bila prilika da to podijelim s vama. Al hvala vam što ste tako divni kiss

Glavna novost je – službeno sam upisana u autoškolu djashja Došao je i taj dan. Predavanja su počela u srijedu a negdje oko nove počet će i vožnja. MAMAAA! Mogu ja to, jel tako?
Predavanja na faxu idu normalnim ritmom, prošla sam jedan kolokvij i tako.

Sa dragim sve OK, razmišljamo o dočeku a jedna od opcija je pansion na Sljemenu sa noćenjem.

Ovo stavljam u kategoriju najgluplji post do sada.
Željela sam samo da znate da je sve OK. Sve ću vas obić ovih dana. I vratit ću se ja stara već. Najkasnije tamo početkom siječnja, kad operacija završi Smileys I ako me nema, to je zato što nemam niš pametno za reći. Ako me trebate, dođite na forum smijeh

Još uvijek vas voli jako vaša Assi. Nadam se da i vi mene, bar malo
Ciao!

UPDATE 3.12. 10:48
Da informiram sve vas koji ponekad bacite oko - gala je otkazana zbog smrti sina (24) članice žirija Marine Tucaković. Uzrok smrti se još ne zna.

- 20:24 - Komentari (26) - Isprintaj - #

utorak, 25.11.2008.

Stare pričice

Image Hosted by ImageShack.us



16 godina – 16 uvelih ruža

Ne plači majko, ne plači oče,
Ne oplakujte što nisam više s vama.
Moj život je bio loše sreće
Zato me zauvijek pokriva tama.

Ne žali majko, ne žali oče,
Ne proklinjite sudbinu – ona nije ništa kriva!
Ja sam htjela da nestanem sa ovoga svijeta
I da odem tamo gdje se vječno sniva.

Život je bio samo bolna igra,
Mladost je samo ljubav, jad, bol i tuga
Što lomiše srca.

Zato sam umrla tako mlada.

Kad me budu polako nosili k grobu
Nemojte jecati glasno ni plakati
Jer suzama me nećete vratiti.

Ja ću od sada vječno spavati.

Moja zadnja želja i molba je:
Neka me polako i tiho spuste u grob,
Bez ijednog bolnog krika,
Bez izgovorena imena mog.

Na zelenoj travi pokraj groba mog
Posadite mi 16 divnih ruža
A na ploči napišite:
Voljeti se mora a živjeti se ne mora

A vi drugovi moji
Ako vidite njega
Recite mu:
Zašto 16 cvjetova vene?

Zamolite ga da voli i živi umjesto mene.



Sigurno su mnoge djevojke imale neku bilježnicu sa pjesmama/pričama di su lijepile slike parova iz časopisa. Moja je bila grozno depresivna, ova gore priča mi je bila najdraža. Danas kad ju čitam, čudim se da sama nisam samoubojstvo napravila. Hvala Bogu.

Mala
Pokucala sam kao nekad na vrata tvoga stana. Otvorila mi tužna žena, draga i uplakana. Prepoznala me istog trena: A ti si, Mala. Sada ga tražiš, a njega nema. Zašto si otišla Mala? Kad volio te kao nikad prije, ti si bez riječi otišla, ni živjeti nije htio. Nestao je kao i ti, bez riječi i bez traga. Našli su ga mrtvog s porukom:
Gdje si sada, moja Mala?


Ciao!

- 15:27 - Komentari (18) - Isprintaj - #

utorak, 18.11.2008.

Ubili su mi kuću



Godina izdanja 1991., naklada 2000 primjeraka. Ja sam bila tek djevojčica pred osnovnom školom, koja je bila hvala Bogu dovoljno daleko od ratnih zbivanja kad sam na poklon dobila knjigu Ubili su mi kuću. Nisam mogla ni približno shvatiti značenje tog naslova. Gledala sam crteže ali si nisam baš mogla predočiti što to predstavlja.

Dok sam palila Kenguurovu virtualnu svijeću za Vukovar sjetila sam se te knjige. Danas, nažalost, znam što znače ti crteži. I suze mi teku gledajući njih i čitajući tekstove mojih vršnjaka, i onih nešto starijih.


Image Hosted by ImageShack.us



Pa evo nešto od onog što je sabrao Mladen Kušec u izdanju Ratne vjeverice:

Moje selo je meni najdraže ali se polako raspada. Izlazim iz kuće prema vratima od dvorišta teroristi se polako povlače prema selu. Ulazim u automobil još uvijek nosim u srcu ljubav prema mome selu. Na putu nas zaustavlja policija i govori bježite što prije. Voljela bih da se što prije vratim u selo da ne bude više mržnje da se svi volimo.
Marina, osmi razred, selo Prović



Image Hosted by ImageShack.us



Ujutro rano umjesto pjeva ptica probudila me je pucnjava. Ustala sam oko šest ujutro, morali smo napustiti selo, pri odlasku iz njega moje srce kao da je s jedne strane ranjeno.
Marina, sedmi razred, Dobra Voda



Image Hosted by ImageShack.us



Moj je otac na ratištu. Majka je u bolnici. Jučer mi je sestra rekla: Ma što da se dogodi, uvijek će uz tebe biti netko tko će se o tebi brinuti. Htio bih kući.
Ratko, deset godina, Vukovar


Kušecova završna riječ:
Završavam knjigu. Osmi je listopada godine 1991. Jučer je bombardiran glavni grad Hrvatske, Zagreb. Danas je na tajnom mjestu u Zagrebu održan Sabor na kojem je Hrvatska nakon osamsto godina proglašena neovisnom, suverenom, demokratskom državom. U slavlju pitam se koliko će još u mojoj domovini zločinci uništiti sela i prelijepih gradova pretvoriti u Dubravice, Lišane Ostrovičke, Lukšiće, Prović, Dobru Vodu… Rat još traje…


….i trajao je još dugo. Predugo.

Image Hosted by ImageShack.us



Kategorija?
Ciao!

- 08:30 - Komentari (19) - Isprintaj - #

subota, 15.11.2008.

Ništa specijalno

Još uvijek sam vjerni fan Operacije trijumf pa evo vam nastupa mog ženskog favorita u duetu sa pjevačicom Kaliope sa prošle gale:



Eto me malo da vam se javim.
Već nekoliko dana mislim na blog, ima nekih stvari koje bi napisala ali krenem pa ne znam kako bi razvila misao, pa shvatim da mi se ne da pisat o tome pa odustanem.

Kod mene još uvijek vlada beživotnost, koju ovaj tjedan pokušavam riješiti (d)ruženjem party U srijedu sam bila vani sa valjda najdražom prijateljicom s mora koja je malo navratila u metropolu. Moram priznat da mi je taj izlazak dosta dobro došao – barem psihički, o fizičkom nećemo… A danas K1 i K2, moje škorpionke, slave zajedno rođendan. Napokon ću se okupiti sa mojim dragim kolegama s kojima se u zadnje vrijeme slabo vidim – tek su četiri cure uspjele upisati diplomski, a mi ostali čistimo, neki čak idući semestar odoše i na razmjenu cry
Nismo bili svi zajedno valjda otprije ljeta, i ko zna koja će nas prilika opet okupiti. Njih sedmero stvarno su mi dragi a posebno ove dvije slavljenice tako da se nadam dobrom provodu.

Danas sam bila na Interliberu. U startu sam znala da je odlazak u subotu pogreška, ali tako je ispalo. Moja profa N. iz škole stranih jezika imala je prezentaciju sa klincima. Autorica je knjige pomoću koje predaje u osnovnoj školi pa smo došle vidjet kak im ide. Ribice male cerek Super su mi, iznenadilo me koliko toga znaju a pogotovo razumiju. Pjevali su, igrali igre i bili su baš slatkički. Evo nešto slikica:

Image Hosted by ImageShack.us

Image Hosted by ImageShack.us

Image Hosted by ImageShack.us

Nakon što sam ih pogledala, brže bolje sam obavila što sam morala jer je gužva bila abnormalna. Najgora je bila hrpa roditelja sa malom djecom – kolicima koja začas naprave gužvu ili malim nepažljvcima koje taj čas možeš zgaziti u onoj gužvi. Ne kužim poantu, jer ne vjerujem da oni isto na taj način uspiju išta obaviti. Al novce sam potrošila, na talijansko hrvatski rječnik i obrnuto:

Free Image Hosting at www.ImageShack.us

I na treću knjigicu L.Weisberger, autorice Vrag nosi Pradu

Free Image Hosting at www.ImageShack.us

Imam i prve dvije, dobila sam ih na poklon, i priznajem volim takve lagane pričice čitat.

Nego, kako ste mi vi?
Ciao!

- 15:00 - Komentari (18) - Isprintaj - #

petak, 07.11.2008.

Pik pak za mene!

Boomp3.com

Danas par minuta prije podneva, napokon je zasjao taj redni broj sedam u mom indeksu. Agonija se završila. Šest tjedana živciranja. Nevjerice. Svega.

Prazna ploča. Feniks koji se izdigao iz pepela. Tako se nekako osjećam. Ne mogu reći da sam skačem od radosti. Čak niti da mi se kamen pao sa srca. Niti jedna emocija u meni trenutno nema mjesta.

Čovjek kojem sam 26.9. ispričala svoju situaciju o gubitku studija i koji mi je rekao otprilike Napišite molbu, nemate šanse al tko zna možda se dogodi čudo, danas je promijenio ploču. Danas je bio borac za studentska prava, moralist koji uvijek ide u korist studenata i koji se sažalio nada mnom jadnom. Kao, ne bi oni nikad takvu studenticu lišili prava studiranja zbog jednog izbornog predmeta. Samo ti dalje, u boj u boj i ostali bojni poklici podrške.

Što reći na kraju….


Vivat et res publica,
Et qui illam regit,
vivat nostra civitas,
maecenatum caritas,
quae nos hic protegit!

Živila nam država
i naš vladar blagi,
uz to neka još zaori:
Živili nam dobrotvori
ljubljeni i dragi!






- 14:52 - Komentari (28) - Isprintaj - #

subota, 01.11.2008.

Sve je kriv Helovin

Trenutno sam… prilično u banani.

Brijem da me ovaj život s premalo rasporeda vodi u propast.
Slušam trenutno samo talijanski, i to pitanje do kada. Cijela situacija još nije riješena. I samo čekam da cijela ta moja cooliranost pukne i da napravim neki shit koji je i tako trenutno normalan u ovoj našoj metropoli pa valjda više nikog ne bi ni začudio. Ili možda bi.

Užasno uviđam kolko sam letargična dok mi se ne nametnu obaveze, imam osjećaj da bi godinu dana mogla potratiti na gluposti, kolko god se zbog toga loše osjećala, kolko god bi me ubila ta praznina, monotonija, i sve ostalo što ide s takvim ponašanjem. Kao neki go with the flow.. pa se ti prepusti u to neko stanje statusa quo.

Image Hosted by ImageShack.us
Kao sve mi je lijepo i ništa mi nije lijepo. Vraga mi je lijepo! Karijera mi je trenutno u banani al u tom mi se ne da ni pisat kolko je komplicirano već tjednima i neizvjesno i sve. S Njim je lijepo. Stvarno. Ali i o tom sam u zadnje vrijeme razmišljala. Kako se to mijenja. Oni koji su imali duge veze (da ne govorim o brakovima) vjerojatno će me shvatit. Razmišljala sam kakva sam bila do prije četiri godine kad sam njega upoznala. Da, jučer je bilo točno četiri godine. Razmišljala sam o zaljubljenosti. Onoj čistoj leptirići-u-trbuhu zaljubljenosti. Kako sam se voljela ljubakati. Kako sam ludila kad se po nekoliko sati ne bi čuli makar porukom. Kako je odvojenost od njega bila grozna žrtva. On je danas ljubav mog života. Al kad skužim da sam se pomirila s tim da nema stalnih ljubakanja, da se jednom čujemo za cijeli dan i da po četiri dana ekšli mogu preživjet bez njega bez da radim dramu… ono. Ide mi na kurac što to tak kao ide. I u biti ja sam zajedno s njim složila takvu vezu, uz uzajamnu toleranciju, prilagodbu i ne znam šta sve ne. Al mi opet nije OK nekad.

I živcira me što se jedva prisilim da dignem guzicu i krenem nekamo i onda dobijem želju za izlazak a shvatim da je ekipa zaružila jučer jer je bio kao taj neki helovin i da nemrem svaki dan nać ekipu za izlazak ko nekad. I onda odem doma i u subotu navečer na Sisvete, nakon kojeg gemišta, napišem ovako pametan post.

Sve pet.
Ciao!

- 23:19 - Komentari (21) - Isprintaj - #

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se

design by Lanna