subota, 25.10.2008.

Be aware



Cijeli život sam prilično okružena autima. Tata se već tridesetak godina bavi poslom vezanim uz automobile. Jedan brat je neko vrijeme držao autosalon, a obojica su jedva čekali osamnaestu da mogu voziti auto. Od njih sam pokupila neke „muške“ stvari, kao na primjer ljubav prema nogometu, al ovu prema autima ne. Čak je i mama vozila dok nije ostala trudna sa mnom pa nekad kad razmišljam pomislim – jel možda u tome caka?

Drugi potencijalni krivac je moj tata. Oduvijek je bio jedan od onih živčanih vozača koje nitko ne voli. Koji daje gas pa naglo koči, koji se gura na početak reda, pretječe kolonu i tako to. Možda mi je nesvjesno to stavilo bubu u glavu jer kao klinka tog nisam bila svjesna, a danas znam poludit kad se vozim s njim. Svako malo smo nekome na dupetu a njemu je sve: Ma nismo ni blizu…

Budući da ne znam kad je ta averzija zapravo nastala, mogući krivac je i jedna nezgoda koju sam imala sa deset godina. Autorica bloga strogo zabranjuje smijanje situaciji kako-ti-je-to-uspjelo i činjenici da pomišlja da bi to mogao bit razlog što baš i ne vidi sebe za volanom. U lunaparku sam, dakle, razbila dva zuba na onim fakin električnim autićima. Obzirom da je to za mene stvarno bilo jedno poprilično traumatično iskustvo možda sam ga reflektirala i na one malo veće autiće.

I dugo sam ja odbijala opće pomisao o vozačkom ispitu. Dok mi ZET nije počeo sve više ispijat živce (živčane stanice se ne obnavljaju, znate, i zašto bi ih ja na jedan ZET trošila kad ih može trošit MOJ VLASTITI limeni ljubimac). I dok nisam sama počela uviđat (uz razne ljudske priče, naravno) sve prednosti vlastitog prijevoznog sredstva. Osim toga, dragi živi u Pripizdini, ako se udam za njega i ako ću morat ovisit o njemu, nebu dobro.

Tako ja pred nešto manje od godinu dana donijela odluku (čak i stavila u novogodišnje ak se neko sjeća). Jesen je vrijeme za nove početke. I došla ta jesen, prolazi dan po dan, imam ja to na pameti, budem…

Idem prekjučer s faxa. Pet minuta zakasnim na bus u 17.30. Za pet minuta, spušta se moj bus koji odlazi u garažu. Ovaj koji treba krenut u 17.50 dolazi u 17.49. I stoji na okretištu!
Nakon pet minuta napokon dolazi – pokvaren je. A na stanici već milijun ljudi. I onda dođe onaj idući i još ne otvori zadnja vrata da se tih milijun i dvjesto rasporedi kako treba. Tako im malo treba da me dovedu do ludila.

Šta sam ono htjela reći… Vozački! As Soon As Possible!
A vi - pazite preko ceste pjeva

Image Hosted by ImageShack.us



Hvala svima na komentarima i mišljenjima u prošlom postu a anonimcu Andy - kakve veze studenti u OT imaju s tim kako je nama bilo za vrijeme rata?? lud

Ciao!

- 13:20 - Komentari (27) - Isprintaj - #

subota, 18.10.2008.

OT vs BB

Operacija trijumf jer…

…je novi koncept, za razliku od već isfuranog BB-aImage Hosted by ImageShack.us


…je ekipa puno bolja, opuštenija, više za zajebanciju i ne skrivaju svoje karakteristike kao ovi u BB-u

…studenti pjevaju, što je ekšli zanimljivo za razliku od jednako isfuranih zadataka kao plesanje na skliskom najlonu trudeći se da ne padneš

…se mladi iz bivše države opet druže, bez razlika i ne razmišljajući o ratu i o tome ko govori ekavicom a ko ijekavicom

…je najveći skandal bila trudna djevojka koja je rekla: da, jesam; za razliku od BBa di se još uvijek špekulira jel Ornela biseksualka, tko se sve seksao u Kući i tko će bit sljedeći

…voditelji, kolko god malo previše igraju na kartu spontanosti, ni u jednom trenutku ne ostaju u situaciji: Šta ono sad treba da kažem? Kao što se to događa kod Korane Gvozdić

…imaju na stranici forum, koji je na BB stranici ukinut pred dvije godine i tamo visim previše zadnjih dana

…na live streamu ne gledaš kao u BB-u dvije minute prazno dvorište, dvije minute kamera u boravku prikazuje njih dok pričaju u kuhinji a onda u kupaoni čujemo kaj pričaju al ne vidimo tko već kamera prati sudionike

…jer… jer je tamo jedan mali Nikola iz Beograda koji je jedno preslatko neodoljivo dijete koje me totalno osvojilo svojom izvedbom pjesme Zažmuri od Bajage, šarmom, okama… Evo pa prosudite sami:



Da. Nemam život i svi me prijatelji pitaju što je sa mnom.
Ciao!

- 16:53 - Komentari (31) - Isprintaj - #

utorak, 14.10.2008.

Rapska bajka - dio drugi

Nakon još jednog extra ručka koji je uključivao pržene jadranske lignje i crni rižot (za dragog mesina na naglo) krenuli smo u razgled starog dijela grada Raba. Prošli smo kroz davni južni ulaz u grad, tamo di su počinjale zidine. Hodajući po Gornjoj ulici (stari grad sačinjavaju tri ulice: Gornja, Srednja i Donja) razgledavali smo četiri zvonika po kojima je Rab poznat.

Najupečatljiviji mi je bio onaj sv. Ivana Evanđeliste. On je bio poprište one tragedije kad su dvije četrnaestogodišnjakinje skočile u smrt. To sam skroz smetnula s uma da se uopće dogodilo na Rabu i moram priznat da mi je bilo prilično potresno stajat na mjestu gdje su prije nepunih godinu dana našli njihova beživotna tijela.

Crkva i zvonik Sv. Ivana
Image Hosted by ImageShack.us


Stari grad svijet je za sebe. Bio je užitak prošetati njime bez prisutnosti bezbrojnih turista a ipak okupan suncem i lijepim vremenom. Do Gornje ulice vode tek uske kalete, koje usto imaju i stepenice. Iznimka je Liša uličica (lisci=gladak na talijanskom), koju su izgladili da bi se moglo do gore nekakvim tačkama ili tako nečim. Ali uglavnom, mir starog grada ne remete nikakvi motori.

S lijeve strane Gornje ulice svako malo pružao nam se divan pogled na pučinu i šetnicu. Iznad šetnice završavala su ta stara dvorišta, crkve, čije stare fasade, grilje (rolete), kamen isto stvaraju mediteransku sliku za sebe. Bili su kasni popodnevni sati pa smo imali priliku i pratiti kako sunce pada u more iza Raba.

Image Hosted by ImageShack.us


Slijedio je obilazak već spomenute udruge samostreličara. Bilo je interesantno vidjet te njihove „spravice“, uspomene koje su donijeli iz drugih gradova, slike sa natjecanja…. Ako sam dobro zapamtila, oni natjecanje u Rabu imaju četiri puta u godini. A najvažniji dani za njih su tri dana u sedmom mjesecu kada pada Rapska fjera. Naime zadnju večer održavaju se tradicionalne viteške igre na Trgu sv. Kristofora, gdje samostreličare dočekuju mnogobrojni posjetitelji, očekujući nadmetanje u strijeljanju samostrelom. Bilo bi lijepo iskoristiti neku priliku i vratiti se na Rab prisustvovati Rapskoj fjeri.

Prošli smo kroz divni gradski park, pun borova starih i po nekoliko stotina godina. Prošavši kroz njega (dišući punim plućima, što zbog divnog mirisa, što zbog laganog uspona dead) izašli smo na šetnicu sa te druge, morske strane. Čista milina. Popili smo piće u kafiću na šetnici, pod samim borovima, dva metra od mora, ispraćajući zadnje trake sunca na počinak

Image Hosted by ImageShack.us


Kako smo sve obavili u jednom danu, iskoristivši ga maksimalno, idući dan bio je prepušten individualnim zamislima. Počeo je kao i prošli, uplatili smo listić koji nije bio dobitni, popili kavu i odlučili se vratiti na šetnicu. Uživajući u kratkim rukavima, prepustili smo se zajebanciji, naslikavanju i sunčanju.
Image Hosted by ImageShack.us


Image Hosted by ImageShack.us


S mamom i tatom otišli smo na još jedan ručak, koji je nažalost bio (bar za mene) najlošiji od četiri koja smo pojeli. Tata je jeo lignje koje su bile OK, dragi meso kojeg se najeo. Mama i ja odlučile smo podijeliti porciju dagnji na buzaru, koje su bile upropaštene umakom od paradajza – dagnje su skroz izgubile svoj čar i prvi put nisam počistila tacnu i polizala prste tuzan Svaka je naručila špagete, ona sa plodovima mora, koje su bile donekle OK, a ja bolonjez koji je bio skroz čudno začinjen i nije baš pasao. Bolje da se nisam prebacivala na „kontinentalnu“ hranu.

Popodne smo odmorili i prošetali još jednom ali prema drugoj strani, uvalama Padova II i III (naš hotel je bio u Padovi I). Navečer sam napokon dobila dragog na neki izlazak na cugu. Otišli smo u preporučeni San Antonio, lijepo uređen birc ali bez čovjeka unutra osim konobara. Pa smo ga pitali gdje su mladi. „Probajte otići u Forum, na kraju Donje ulice, ali vam se sve više-manje ovdje svodi na subotu.“ U Forumu smo našli nešto mladih, domaću ekipu koja je eto izašla na cugu da ne bude doma (curke čak i zrihtane) al sve u svemu niš posebno. Meni je srce bilo na mjestu (morala sam se uvjerit da se ništa ne događa smijeh) pa smo se oko ponoći lagano prošetali do hotela.

Tako je došla i subota. Oprostili smo se od mora, mira i lijepog Raba. Posjetili smo još Nehaj u Senju, pojeli odojak na staroj cesti kao u ona stara vremena i zapjevali onu staru: Vraćam se Zagrebe tebi….

Za kraj, zanimljiva konoba u koju se nismo odvažili ući. Tko zna šta ima tamo, u Kini ipak jedu pse wink

Image Hosted by ImageShack.us


Ciao!

- 11:42 - Komentari (18) - Isprintaj - #

nedjelja, 12.10.2008.

Rapska bajka - dio prvi

Boomp3.com

Bio je potreban jedan izlazak na balkon hotelske sobe i grad Rab je pokupio moje simpatije.

Image Hosted by ImageShack.us



Doduše, i nije toliko teško pokupiti moje simpatije kad ispred sebe imaš more a iznad vedro nebo ali ovaj grad sa svojih desetak tisuća stanovnika nije podbacio u danima koji su slijedili.

Odmah nakon dolaska posada, koju smo činili mama, tata, dragi i ja, otišla je na kavu sa frendicom od tatinog frenda (kako to već ide nut). Mama nije mogla odoljeti pa smo odmah isprobali rapsku tortu. Čak i oni koji nisu neki sladokusci bili su zadovoljni okusom tako da ga preporučam, ako nekog zanima radi se OVAKO. Donijeli smo torte i „svekrvi“ koja je maher za kolače, da to malo prouči smijeh Valjda nas Rabljani nebuju tužili

Kako svi volimo finu papicu zaputili smo se na svježu ribicu i tako su nadrapale jedna škarpina i jedna orada. Slika govori tisuću riječi njami

Image Hosted by ImageShack.us


Kad smo odlučili prihvatiti poziv mojih roditelja da odemo s njima na Rab, ja sam se odmah bacila na biranje hotela po netu. Kako ja volim namakanje izabrala sam onaj koji je (osim što je izgledao pristojno) imao welness. Odluka je pala na Padovu. I tako ja dragog poslije odmora odvukla na kupanje kad tamo – jad i bijeda. Bazen, koji na slici izgleda sasvim pristojno ispao je prilično nepraktičan – gotovo do pola bazena mogao si dotaknuti rukom dno. Inače je sve bilo OK, švedski stol, pristojno osoblje, al ako idete zbog bazena – ne idite. Još se ja čudila kak s bazenom nemaju četiri zvjezdice. Eto mi odgovora.

Navečer smo napravili tek kratku šetnju, našli Supersport kladionicu i mogli mirno ić spavat rolleyes

Očekivano, nakon doručka, kava i:

Image Hosted by ImageShack.us


Mama i tata su večer prije preko one prijateljice upoznali jednog gospona Uga, koji se ljubazno ponudio da nam pokaže otok Rab. Iako sam se plašila nekog starog čiče koji u glavi više nema ništa osim starih rapskih štorija, gospon Ugo je bio sve samo ne to. O svemu smo doznali taman kolko smo trebali, a vodio nas je i po hotelima, plažama, u društvo samostreličara i tako dalje. Dobila sam dojam da je jedan od onih koje mnogi znaju i svugdje je dobrodošao. Imali smo prvo tour od jedno dva i pol sata gdje smo vidli psihijatrijsku bolnicu, prošli kroz mjesto iz kojeg je Salome i vidjeli rezervat šuma Dundo i Rajsku plažu koju smo od milja prozvali Sahara. Pitate se zašto?

Image Hosted by ImageShack.us


Dok smo ga tako obilazili, zgrozilo me megalomanstvo koje vlada na Rabu. Sve je podređeno turistima, na estetiku više nitko ne gleda već samo na iskoristivost. Kućerina do kućerine, apartmani i samo apartmani. Ružno tuzan

Drugi dio slijedi…. kiss
I da, hvala na komplimentima cool Ja sam uvijek mislila da izgledam ko neki dječačić sretan

Ciao!


- 16:12 - Komentari (16) - Isprintaj - #

utorak, 07.10.2008.

Piccolina Assi

Otac je nedavno kupio novo čudo tehnologije, skener. Pa je napokon došao u moje ruke, a prvo što sam napravila bilo je skeniranje nekih slika iz mog prvog albuma. Bilo mi je žao odljepljivat foliju pa nisu baš najčistije, al to je manje bitno. Uživajte!

Naj i njena mama, Brbela i njena a ja kod moje u trbuhu sretan
Image Hosted by ImageShack.us



Stigla sam! party
Image Hosted by ImageShack.us


Mama i ja cerek
Image Hosted by ImageShack.us


Naj i Brbela
Image Hosted by ImageShack.us


Ubojiti pogled cool
Image Hosted by ImageShack.us


Velika braća i ja na kupanju zubo
Image Hosted by ImageShack.us



PS: ja odoh na Rab pa me nema nekoliko dana. Čuvajte se za to vrijeme :)
Ciao!

- 16:03 - Komentari (22) - Isprintaj - #

nedjelja, 05.10.2008.

Idealna četvorka

Junac (i svi ostali muški namjernici), ne radi se o broju grudnjaka belj

Kao jedan par sa već popriličnim stažem, dragi i ja imamo isto tako neke ljude sa više ili manje popriličnim stažem s kojima se povremeno družimo. Kako smo se baš s jednim jučer družili, dobila sam inspiraciju da vam pišem o tome.

Image Hosted by ImageShack.us



Već ste sigurno gledali te „u četvero“ situacije u milijun serija. Jedna od meni zanimljivijih je kad u seriji Kralj Queensa Carrie i Doug ne znaju koga bi vodili na utakmice – prvo pokušaju povesti Carrienu frendicu sa gimnastike, Elly, i njenog muža i žensko tračanje zgodnih frajera na terenu ispadne super. Ali Ellyn muž je neki stariji fini gospodin čije se gledanje utakmice svodi na: „U moje vrijeme…“ Pa pokušaju sa Eddijem, Dougovim prijateljem s posla. Ovaj put muška posla naravno ispadnu pun pogodak, ali njegova cura ispadne neka dosadnjakovićka bez samopouzdanja koja priča o svom lošem seksualnom životu.
Carrie i Doug zaključe da bi Elly i Eddie bili idealan par, i čak im uspije spojiti ih. I kad slože svoj idealan par, dolazi scena u kojoj vidimo da Elly i Eddie misle da Carrie i Doug nisu baš jedno za drugo. I opet ne cvjetaju ruže nut Idealna četvorka dakle ne postoji.
Ko me nije razumio ili želi pogledat tu epizodu evo link na You tube
Prvi dio, Drugi dio

Mi baš ovakvih situacija nismo imali (bar zasad wink). Četvero ljudi je praktički nemoguće poklopiti ali svako se složi u nečemu pa evo kako to funkcionira kod nas.

Par Jedan – Radi se o rodbinskoj vezi, bratiću od dragog i njegovoj curi. Sve je počelo na rođendanima, firmama i kako to već ide. Pa smo pogledali utakmicu kod nje. Slavili smo Novu zajedno. A kad su dečki bili na momačkoj prije tri mjeseca, išle smo u kino i družile se još poslije (zajedno sa sestrom od njenog dečka) sasvim ugodno. Svi četvero inače imamo drukčiju briju i svako je fan drukčije muzike. A onda smo jučer odlučili izać van zajedno. Išli bi, al ne znamo kam bi išli. Pa bi tam, pa i ne bi. Pa odemo u jedan pub. Nemamo di za sjest. Nabavimo mjesta. Ipak ne bi tu ostali. Mogli bi ić jest nešto. Ili kam? Uglavnom, kao da su sve ulice bile slijepe. Prije jedan smo završili doma (a još smo njih vozili). Možda je to bila takva večer. Svejedno teško da će se dogovor za izlazak uskoro ponoviti.

Image Hosted by ImageShack.us
Par Dva – To su naši već spomenuti kumovi. Vidli smo se s njima svega par puta prije vjenčanja (u četvero), ali nam druženja skroz u redu prolaze. Oni rade puno i inače su baš „bračni ljudi“ tako da kod njih odemo doma i načavrljamo se uz neku emisiju. Ili uživamo uz neku klopicu. Nisu baš nešto za akciju ali uvijek dobre volje pa zajedno uživamo u laganim, opuštajućim večerima.

Par Tri – Par s kojim nas veže jedino prijateljstvo. Radi se o Brbeloj i njenom dragom. Ona nas je i upoznala, dragi je išao s njom u srednju tako da se uglavnom zna tko kako diše. Glavni problem je što se s njima uvijek dogovaramo sto godina. Svi sve zovu i svako ima svoju zamisao i prođe ti volja dok se dogovorimo. Al kad se uspijemo dogovorit druženje je skroz OK. S njima smo se družili intenzivnije na ljetovanju 2006. i na dočeku 2007. godine, kada smo došli do te razine da smo si svi međusobno govorili „ljubavi“ smijeh

Neki će primjetiti da nemamo neki par za izlaske. Zapravo, istina je, ni nama se nešto ne da. Pa kad nešto uleti – uleti. Ponekad je i najbolje kad ide svako sam van. Muški izlazak, ženski izlazak. Paše i kad se malo družiš sa starim društvom.
I kad je loš izlazak, ostajemo nas dvoje. Dok to štima, sve drugo je manje bitno.

Image Hosted by ImageShack.us



Volite se i vi... pusa od Assi
Ciao!

- 17:03 - Komentari (16) - Isprintaj - #

srijeda, 01.10.2008.

Rujanfest-zadnji dan

Boomp3.com

Image Hosted by ImageShack.us



Dragi je u subotu generalno zaribao stvar.
Bundeka nismo vidjeli, niti smo uživali u Crvenoj jabuci koju oboje volimo, niti smo se uopće vidjeli. Ne da mi se o tome poanta je da je za pokoru dobio odlazak na Balašević tribute (iako Djoleta ne sluša).

Vanjska temperatura bila je pristojna pa smo (više ili manje veselo) išli vidjeti što tamo ima. Od parkinga smo se vozili simpatičnim turističkim vlakićem, koji je pun pogodak uopće me čudi da su se toga dosjetili. Čim smo prošli kroz „ulaz“ (iako se spominjanih deset kuna nije naplaćivalo), ostala sam iznenađena. Pa to je pravi sajam! Podsjetilo me na ona seoska proštenja ili tako nešto i dopalo mi se na prvi pogled. Došli smo do Obrtničkog šatora i pročavrljali s kolegicom koja je tamo radila svih ovih dana. Kaže da ne zna još kolko će para dobit, al da joj je bilo super, dobila je hrpu poklončića, jela i pila za džabe i tako to. Pokupila i prehladu doduše al Bože moj…

Sljedeća na redu bila je Slavonska kuća. Tamo smo uočili zanimljivu gastronomsku ponudu, uzeli Osječko pivo i krenuli dalje da vidimo di je što. Našli smo šator koji se zvao Rock pivnica, gdje je u neko doba trebao svirat Balašević tribute. Kraj njega je bila neka nova fora Dancing heads. Oni imaju različite uzorke, npr. lambadu, i onda na ta smiješna tijela montiraju tvoju glavu. Nije loše za smijat se drugim ljudima smijeh

Produžili smo u lunapark gdje dragi nije odolio pucanju pa ga je razljutila neispravna puška zubo Navlakuša totalna, al ako ništa drugo ostao mi je garfield privjesak za uspomenu. Našli smo i glavni šator gdje je na programu bio Merlin a onda se vratili u Slavonsku kuću. Tamo smo popili pivo uz tamburaše koji su svirali slavonske, ali i zagorske (meni drage Suze za zagorske brege) i dalmatinske. Dragi se fino napapao kulena, dok sam ga ja samo degustirala, nisam fan ljutog. Navratila nam je i Kenya sa svojim dragim. Dala sam joj poklon od Nine s kojom sam bila dan prije na kavi i koja je u Zagreb došla ko Deda mraz, sa poklončićem za svakoga pa joj i ovdje kažem Tnx draga kiss

Uzeli smo si kestene, pridružio nam se moj kolega s frendicom i otišli smo do Rock pivnice. Načavrljali smo se a oni su se i najeli i oko 23.45 napokon su počeli svirati. Sat vremena sam uživala u Vasi Ladačkom, Svirajte mi jesen stiže, Mirka, Ne lomite mi bagrenje i u činjenici da mogu Njega zagrlit uz te pjesme. Onda smo se zaputili doma jer ga je čekao novi radni dan.

Dojmovi su mi super. Prava veselica, sa puno ljudi a svugdje se nešto događa tako da zapravo ne znaš gdje bi bio. Iduće godine se definitivno neću najest doma, a i neću ga posjetiti samo jedan dan. Već se veselim. Šteta što je fotić još na popravku pa nikakvu digitalnu dokumentaciju nemam.

Ciao!

- 15:54 - Komentari (21) - Isprintaj - #

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se

design by Lanna