četvrtak, 11.09.2008.

Sedam godina poslije

Boomp3.com

Image Hosted by ImageShack.us



Assi: Ja još uvijek ne vjerujem da smo stvarno upale u isti razred. I to na talijanski! Jedini talijanski razred kraj pet njemačkih.
Naj: Fakat smo imale sreće. A ekipa se čini OK. Malo je glupo kaj imamo samo sedam dečki.
Assi: J. je sladkički. A si vidla kak se M. odmah počela vrtit oko njega? Ne bi ona bila ona…

….
(lagano stižemo kod mene doma)
….


Roditelji: Cure, odite vidjet kaj se dogodilo! Velika nesreća u Americi!


Tako je to nekako izgledalo na ovaj dan prije sedam godina. Naj i ja smo se bezbrižno vraćale doma nakon drugog dana u srednjoj školi. Pune dojmova o novim ljudima s kojima ćemo provesti iduće četiri godine. Bili smo jutarnji turnus i nismo imale pojma što se dogodilo. Još uvijek se jako dobro sjećam tog našeg ulaska u kuću. Sam prizor je govorio da nešto nije dobro, moji, njeni i Brbelini starci sjede okupljeni pred televizorom. Kao u doba rata kad su se pomno pratile vijesti. Na televiziji su već satima stizale vijesti o tragediji koja je zadesila New York. Snimka rušenja Blizanaca puštala se ponovo i ponovo. Panika na ulicama….

Danas kad razmislim o tome imam dojam da totalno nisam shvaćala veličinu tog događaja. Je li to bilo zato što je Amerika tako daleko, tamo nemam nikog pa mi se to sve činilo kao neki film? Ne znam. Definitivno nisam bila premlada da to shvatim. Ali nisam doživjela da je pod tim materijalima, u tom dimu, skačući kroz prozor i na razne druge načine poginulo 3000 ljudi. Nečije djece, očeva, braće…

Je li se svijet zaista promijenio od onda? Sigurno. Rat u Iraku utjecao je na svijet, na nekog više nekog manje. Ali inače, iz godine u godinu njujorškoj tragediji posvećuje se nekako sve manje pažnje. Ostali su samo filmovi i priče o raznim urotama koje su mogle dovesti do toga. Velika vijest je prošla. Svake godine sve se manje ljudi sjeti da se to na današnji dan uopće dogodilo. Osim onih koji se 11. rujna sjećaju najmilijih koje su izgubili. Oni datum te tragedije nikad neće zaboraviti.

Znam da se život nastavlja i da druge stvari pogađaju svijet. Ali 11. rujna 2001. godine izgubljeno je tri tisuće nevinih života. Ljudi koji obavljali svakodnevne dužnosti i oni koji su umrli da ih spase. Njihove obitelji ne bi smjele biti jedine koje će na njih danas misliti. Svako od nas barem jednu misao, jednu poruku iz srca večeras neka pošalje Njima.
Nije vrijeme da ih se zaboravi!

Ciao!

- 15:18 - Komentari (5) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se

design by Lanna