četvrtak, 28.08.2008.

Kako sad bit sam



Ne znam biti sam, ne znam biti sam,
U gradu sam živjeti ne želim,
Ne znam biti sam
Ne znam biti sam, ne znam biti sam,
U gradu ljubavi, gdje ste, ne znam biti sam…



(Umjesto ne znam bolje bi pasalo nisam sposobna ili – ne baš po naški - ne umijem)

Image Hosted by ImageShack.us



Već sam jednom post nazvala „E la vita continua…“, prema meni dragoj pjesmi Laure Pausini. Ali trenutno se osjećam prilično tako. Život se nastavlja a meni je stao negdje između 3. i 23. kolovoza 2008. godine, nisam sigurna točno gdje. Sve moje misli uperene su u te dane, u te prostore, u te ljude, slovačku glazbu, pivu, Bratislavu… I zato moje učenje opet stagnira, a staroslavenski tako opasno kuca na vrata da mi se želudac odmah stisne. Ja stojim, kako se onda datumi pomiču??

Free Image Hosting at www.ImageShack.us
I vi i ja smo znali kad sam odlazila da me čeka jedno predivno iskustvo. Doživjela sam to već lani u Firenzi i nisam ni sumnjala da će mi biti barem jednako dobro. Kolko god mi je bilo teško otići iz mog malog ljetnog utočišta i odvojiti se od Njega. Inštitút pre verejnú spravu u kojem smo bili smješteni pretvorio nam se u obiteljski dom, u mjesto školovanja, mjesto za zabavu, u odmaralište, utočište, sve što nam je bilo potrebno. Nas sto četrdeset i jedan (od toga sto cura smijeh) iz dvadeset devet zemalja plus profesori, asistenti, vratari, kuharice i tako dalje postalo je jedna obitelj koja se budila, išla spavat i disala zajedno. Studia academica slovaca (SAS) postao je sinonim za obitelj. Tu je bila ta razlika od Firenze – kad su završila predavanja nije svatko išao u svoj stan nego su naša druženja tek počinjala.

Iako je velika većina nas bila tamo pomoću stipendije, oni koji su platili vjerujem da nisu požalili novaca. Jedino smještaj nije bio nešto, sobe su tek za nijansu bolje od naših studentskih domova. Svaka soba (trokrevetne su) ima svoju kupaonu ali se događalo da bi cijeli institut ostalo bez tople vode. Hrana je mogla bit i gora aliFree Image Hosting at www.ImageShack.us

1) porcije su za naše pojmove bile premale
2) kruh jedu jedino za doručak eventualno, a u tom kruhu često ima luka
3) luka ima u svemu, od kruha, pizze, i kao začin na svemu
4) vole ljutu salatu. Ili slatku. Kiselu ne.
5) Baš ta salata je jedino čega ima u izobilju

I da sad ne nastavljam, nije bilo loše. Na kraju krajeva, pizzeria je uvijek bila prekoputa. I sendviči na benzinskoj, al oni su bili koma. Suhi, s lukom i to rolleyes
Prvi i zadnji dan smo imali švedski stol, da vas ne zavara ova slika s puno hrane.

Free Image Hosting at www.ImageShack.us
Tri dana bili smo na izletu. Napravljene su četiri trase na koje smo se rasporedili kako smo stigli. Mi smo izabrali onu koja je između ostalog uključivala Vysoké Tatry i bilo je stvarno predivno. Dve noći proveli smo svi u istom hotelu, ispod Tatry, koji je djelovao kao iz bajke. Usporedila bih to možda s našim Gorskim kotarom, potok, šuma, mir, zvijezde i samo čekaš da ti medo iz nekog grma iskoči zujo Tamo smo napravili party uz vatru, najbolja tajnica na svijetu svirala je gitaru a mi smo uz pivice pjevuckali popularne i narodne slovačke pjesme. Ah… Slovačka je stvarno puna prirodnih ljepota, što sam vidla na svoje oči, ali i na slikama SASista koji su išli po drugim trasama. Mislim da ćemo svi najviše pamtiti ta tri dana. Oduševila me odlična organizacija, puno smo toga vidjeli a nismo nigdje žurili kako to obično biva kad odeš negdje na izlet thumbup

Free Image Hosting at www.ImageShack.us
Da vam pričam o ljudima s kojima sam bila tamo ne bi mi tri posta bila dovoljna. Od prvog dana jezik je ipak napravio svoje i skompali smo se sa Srbima s kojima smo do zadnjeg dana postali jedna država, jedna grupa, i kako sami tako su nas i svi drugi doživljavali kao cjelinu. Gdje jedni, tu i drugi. Pogotovo sa troje iz Beograda – Ilijanom, Vesnom i Duškom. Voljela bih da ovo mogu pročitati da znaju koliko sam uživala u njihovom društvu. Stvarno mi nedostaju i nadam se da ću vrlo skoro imati priliku posjetiti ih u Beogradu.

Moja cimerica bila Maja sa prve godine, koja je od prvog dana koristila svaku priliku da izbjegne Hrvate al neka joj, ona je tako htjela. Druga je bila divna cura iz Litve, Dana, koja živi u Italiji tako da ni moj talijanski nije patio, štoviše, opet mi se dogodilo da sam istovremeno pričala sva četiri jezika što mi je moram priznati predstavljalo prilične probleme.
Po mišljenju mnogih glavni šarmer SASa bio je Finac Mika. Dečko prosječnog izgleda, koji ne bi svakome na prvu zapeo za oko, zavodljivih očiju, ostao je tajanstven do kraja. Ni jedna ga nije uspjela osvojiti. Je li on ikoju želio, vjerojatno nikad nećemo saznati.

Free Image Hosting at www.ImageShack.us
Čovjek koji je vjerojatno pokupio najviše pljeska na dodjeli diploma bio je Marco iz Milana, već iskusni SASist, 36ogodišnjak koji se ove godine na SASu i zaljubio u Njemicu. Pravi mali Talijan isijava dobrotom i lako osvoji svakoga.

Katka, mađarica slovačkog podrijetla imala je hrpu energije, uvijek vesela, s osmijehom i uvijek za akciju. Budući da slovački zahvaljujući roditeljima već dobro zna, trudila se naučiti ponešto iz svakog jezika tako je iz hrvatskog znala volim te, trgovački centar, dobrodošli i jebote rofl Možete si mislit smijeha kad doleti i to vam sve izreferira!

Također jedan od pozitivaca koji će mi uvijek izmamit smiješak je Amer Matt from Ohio, Cleveland. S njim sam se nažalost skompala tek zadnjih dana a tri tjedna s njim ne bi bilo dovoljno. Samo da slušam njegov naglasak i njegove zbunjene spike kako njemu lektorica stalno nešto melje na slovačkom a on ju ne razumije i ona njega ne shvaća jer se ljuti kad priča na engleskom cerek

Free Image Hosting at www.ImageShack.us
Lenka je Japanka, isto slovačkog podrijetla, koja se trudila upoznat nas sa japanskom kulturom pa smo jednu večer imali priliku isprobat yukatu, nešto slično kimonu, i njihove japanke, koje imaju dvije poprečne daske na đonu i prilično je zanimljivo isprobati hodati u njima.

Šećer na kraju moji su Hrvati. Kolko god sam mislila da bi moglo bit problema, jedino Maja se pokazala hm... osobom ne toliko spremnom za druženje s nama. Da sad ne kompliciram. Ines, Barbara, Marko i ja uspjeli smo nać zajedničke točke i stalno se držali zajedno. I kad se na faxu svako vrati na svoju godinu veza će bit neizbrisiva - SAS je nezaboravan.

Image Hosted by ImageShack.us


Free Image Hosting at www.ImageShack.us
Kolko sam znanje slovačkog dobila, tek trebam vidjeti. Ali dobila sam još jedno iskustvo koje će mi zauvijek ostati u srcu. I neka nova prijateljstva koja ću nadam se održati. Prikazala sam vam tek dijelić. Ostalo ostaje u meni.
Hvala vam za divna 22 dana SASisti

Slike (redom):
Svi SASisti zajedno na otvorenju
Moj razred 3.c - prevoditelji
Švedski stol prvi dan
Vesna (iz Srbije), Ines, Marko i ja u Tatrama
Hrvati i Beograđani
Na izletu sa slovačkom zastavom - u plavom Barbara (HR), Mark (USA), Marco (Talijan), Ines (HR), ja i Veronika (Marcova draga iz Njemačke)
Lenka i ja na isprobavanju yukate
Hrvati su dobili diplome - Marko, ja, Barbara i Ines
Četiri mušketira i ja - s desna na lijevo: Mika (Finac, sve sam već rekla), Matt, Luca (Talijan koji me stalno forso da vježbam talijanski - grazie Luca kiss) i Alessandro (ITA)

Ciao!


- 17:16 - Komentari (17) - Isprintaj - #

nedjelja, 24.08.2008.

Day the music died

Tek pristiglu, docekala me tužna vijest.
Jedna izgubljena borba.
Dragi Tomislave, s osmijehom cemo te se sjecati.
Onakvim osmijehom kakav si samo ti imao.
Počivao u miru prijatelju!

- 12:18 - Komentari (15) - Isprintaj - #

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.

design by Lanna