nedjelja, 06.07.2008.

Letargija

boomp3.com

Ne mogu više. Moram pobjeći. Podhitno.
Treba mi promjena. Već gotovo mogu čuti kako trulim, fizički i psihički. Propadam. Zagreb me guši. Ne trudim se oko ničeg. Oko faxa. Posla. Sebe. Niti oko Njega.

Image Hosted by ImageShack.us
Završio je četvrti tjedan ispita. Ja sam ih položila dva. I svakim danom ih sve više ignoriram. Samo mi fali da još roknem jezične iz talijanskog i da mi to ostane za jesen. To bi stvarno bilo divno. Mislite da me to ekšli zabrinjava? Samo u teoriji
Odradila sam zadnju nedjelju za neko duže vrijeme. Samo ta činjenica spasila me od totalnog depresivnog raspoloženja. Ovako sam izgurala.
I zapravo dok i ovo pišem ne da mi se. Mislim da pokušavam taj osjećaj izbaciti iz sebe i jedino zato ovo sad trkeljam. Sve mi ide na živce.
Logično rješenje svakog bilo bi da se počne nečim bavit al naravno da se neću pokrenut.
Ne usudim se ni odbrojavat dane. Bojim se da ih ne ispadne previše. Samo čekam taj dan X. Da me dočeka Ona. Draga moja. Moj oporavak. Moj odmor. Da ju udahnem punim plućima i da mi se oči zapilje u njene dubine. Da njih zagrlim. Da me obuzme fjaka. Da me zaboli briga za cijeli svijet. Kukljica….

Bila sam jučer na pivi sa Gladden i London sky. Najupečatljivije mi je bilo kad mi je Gladden rekla da je morala pogledati na karti di je to moje mjestašce kad je pročitala kako pišem o njemu smijeh Onda sam pomislila da možda stvarno shvaćate koliko i što mi znači. Ako niste, nakon ovog posta valjda hoćete.
A za dragu Gladden – nadam se da si se dobro provela na Rokaju kiss

I s dragim je tako. Kako koji dan. Prekjučer je bio na momačkoj. Pa sam ja šizila. I nemojte mi sad tu pametovat, vjerujem mu ali sam takva da mi to smeta i da ne mogu bit na miru. I točka. Ugl, došao je oko pol 4 i ujutro je bio jako drag, i pažljiv i pričao mi kak je bilo i… A onda sam navečer otišla sa spomenutim curkama na pivu i nakon toga naletila na frenda koji je riješio zadnji ispit pa smo otišli u Naš birc nazdravit. I dragi je skužio te tri i pol pive (da, čak sam ostavila pola pive jer je on stigao) i nadurio se. I onda me totalno ignorira. Ja sam otišla spavat, ujutro me vozio na posao, rekao da se više ne duri al je bila tišina. I tako to. Naravno, ide sa mnom dolje. Smiješno je da nam ljetovanja uvijek ispadnu najkritičnija razdoblja u vezi. Već tri ljeta sam ja imala takvih večeri da sam mislila da ću puknut više od suza. Nadam se da je gotovo s tim.

Mislim da ću reducirat alkohol ovih desetak dana do mora. Barem to. Zbog dragog. Zbog sebe. Zbog mira. Zbog jetre. Zbog psihe. Zato kaj sam umorna. I ne da mi se. I ne želim si tako popunjavat vrijeme. Mislim da bi me to stvarno podiglo.

Posebno pozdravljam mog dragog Junca, koji uopće ne spomene da bi došao na cugu (koja je dogovorena u sedam) da bi me nazvao u ponoć i pitao di smo mi zujo Hani, pa ne zalomimo mi baš svaki put zubo

Ispričavam se svima koje je ovaj post bacio u depru, proizveo suicidalne primisli i slično. Drugi put pazite kog čitate
Kissach pozzach belj

Napomene: Uvela sam mali vodič u boxu (sa šiframa), nadam se da vam se sviđa. Znam da to imaju mnogi al eto da si pojednostavnim život.
Dobila sam ukupno jedan savjet što se tiče problema s blogom iz Ba. Pa ako me želite čitati tada, better think of something fino

Ciao!

- 15:08 - Komentari (27) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se

design by Lanna