ponedjeljak, 09.06.2008.

Nove priče iz Moje sudbine

PRIČA PRVA
U utorak sam zmokla ko nikad u životu. Pred nosom mi je otišao bus u pola 6 i tako dok sam ja čekala idući nakupili se oblaci. U busu mi je bilo čist OK i nisam imala ni približno vjernu sliku o tome kako je vani. A kad sam izašla… Sodoma i Gomora! I ja odmah trk do doma. Vidla sam da moje balerinke i noge barem do koljena neće bit pošteđene u blatnoj bujici koja je tekla još uvijek raskopanom ulicom punom rupa. I tako sam se odlučila za verziju Samo ravno, spasi što se spasiti može. Putem sam još umrla od straha od gromova, par puta obrisala oči jer mi se potočić cijedio iz kose i nekoliko puta pomislila kako negdje izgledam ko debil ovima u autu dok ovako pomahnitalo bježim po toj kišurini. Ispalo je da se spasiti ne može ništa. Bila sam mokra do kože. Na kraju je to izgledalo ovako:

Free Image Hosting at www.ImageShack.us


I SVE TO SAMO U KOJE TRI MINUTE!
Poantu dana donio je moj dragi otac: Svaki dan bežiš u tu birtiju (koja je prekoputa autobusne stanice op.a.), a kad je najveći pljusak ti bežiš doma umjesto da se tam skloniš.
Moram priznat, priča mu drži vodu. Totalno.


PRIČA DRUGA
Tekma, nego kaj! Ispalo je tak da nisam jučer otišla s dragim, on je gledao u svom selu a ja sam s frendicom, Ribicom mojom, njenim dečkom i nekom njegovom ekipom otišla na trg. Pive se pilo… puno smijeh Upoznali smo u Ožujskom šatoru neke australce, stari ko ja, koji su na razmjeni studenata u Poljskoj. Kyle i Liz. Iznenadila sam se koliko su oduševljeni Zagrebom (barem onim što su uspjeli vidjet), opće ne doživljavam našu metropolu baš kao neki grad koji bi nekog tako oduševio. Kad je tekma završila (jedan ali vrijedan party) izašli smo van i čagali uz Juru Stublića. Australci su bili super društveni, jako simpa i totalno ugodno društvo. Bilo je veselo. I valjda bi to potrajalo nekako kako i ona naša blog pijanka da se moj dragi nije javio. Trebao je ić van s dečkima al je to otpalo i kaže on da dolazi k meni. A ja mislila da mi neće bit kraja! I tako se oprostili sa ovo dvoje, otišli nekaj pojest i doma.
Dragi me u ponoć zove, sad je krenuo jer su počeli belu kartat i kaže da mu ostavim ključ vani. Ja lijepo spremila sebe za krevet, upalila telku i rekoh budem ja njemu otvorila. Sljedeća scena:
Budim se, pet je sati.
Dragi leži kraj mene. WTF?? Očito su cuga i činjenica da sam se ustala u šest za posao napravili svoje i poslali me u zemlju snova, al jel moguće da sam bila tak janpi da se ne sjećam da sam dragog pustila u kuću? A ak nije tak, kak je onda ušao. Vidim na mobu propuštene pozive… Ups…
Bio je prilično bijesan jutros. Pol sata me zvao na mob i telefon a ja sam, očito, spavala ko tuka. Da bi onda valjda otišao do vrata i shvatio… joooj…. da ja baš i nisam vrata zatvorila kad sam došla doma : crveni se :
Tako da se bar nije morao vraćat. Joooj…

Više slika je na Faceu:
Image Hosted by ImageShack.us



OSTALE VIJESTI
Slovakisti posjetili svoju lektoricu u njenom domu u Zagrebu, gdje ih je počastila bryndzovym haluškama
Nakon nepoloženog prvog, Assilletta položila drugi kolokvij iz talijanskog
Napetost se zahuktava – prvi ispit u srijedu

I za kraj
Image Hosted by ImageShack.us


Ciao!

- 10:29 - Komentari (15) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se

design by Lanna