ponedjeljak, 26.05.2008.

Još jedan dugi vikend

Evo ima već dva tjedna kako se ja i moja Vero moda shopping bag sa punom opremom selimo od vrata do vrata od tuš kabine do tuš kabine. Snalazim se iskorištavajući ljudsku dobru volju. Kako moja mama kaže – nije odrasla s tuš kabinom pa joj je jedna kanta vode dosta a meni jedva dosta samo za tuširanje nut Nadam se samo da će završiti za tjedan dana, kako je planirano, da se neće još i odužiti!

U srijedu sam spavala kod dragog nakon dugo vremena. Tako da sam se malo družila sa njegovima doma, posjetili smo i drugu baku i dedu koji žive u blizini i tako. kao, navikavanje na moj budući potencijalni kraj U četvrtak popodne smo otišli na streljanu na već spominjanu lovačku kuću tam kod njega. Ja sa definitivnom odlukom da probam pucati te njihove golubove. Naravno, nije to ispalo baš tak lako kak sam si ja zamislila. Dragi mi je stavio praznu kutiju od metaka na livadu da počnemo od nepokretne mete. I namjesti ovak simo tamo, naciljaj i BUM! Kad me steplo, jedino što sam uspjela izustit bilo je U, jebote! …blago sam se iznenadila.
Ali budući da nisam pogodila nije dolazilo u obzir da odustanem, pa sam iz trećeg pokušaja pogodila, i iz četvrtog, a onda sam krenula na golubove. He he od tog sam brzo odustala, jer ne stignem ja s onom pušketinom ulovit nekaj kaj izleti ko metak u pitaj Boga kojem smjeru. Imam se vremena i to naučit zubo šta ljubav radi od čovjeka…
Faca mi je ubrzo natekla i dragi se već pripremio da ću sutra imati plavu šljivu a ja sam se pripremila kako ću pričat da me dečko tuče laze Ali to se brzo povuklo a ostao je ponos mog dragog na moju rasturenu kutiju.
Sve je završilo sa roštiljem, prefinim punjenim pljeskavicama, a kako sam tamo bila jedino žensko pa sam stalno po nekaj skakutala, dragi je u više navrata dobio primjedbu da šta čeka sa ženidbom cool Pala je i koja pjesma uz harmoniku i tamburicu ali na vrijeme smo se povukli doma.

Prekjučer sam bila na roštilju u Gračanima, kod kolegice Samanthe sa slovačkog. Nakon kaj smo se dobro napapali preselili smo se pred TV gledati onu strahotu od Eurosonga. Baš sam taj dan navratila kod Ribafisha i umirala od smijeha kad sam pročitala komentar na Ruse, čiji sam nastup vidjela u polufinalu:

Ali scena godine - Rusi donijeli tri metra leda, frajera koji izgleda kao hrvatski menadžer s violinom i nekog nikakvog Deenastog pederka da urla, pa ih stavili usred te šačice jada/leda dok oko njih cijelo vrijeme kao muha bez uha cirkulira i maše ručicama onaj vječni klizač-plavuša koji i dalje izgleda kao ugnjeteni afganistanski hrt.

I jedan gudi, drugi cvili a treći se ko debil vrti u krug, a ja sve čekam da potonu u vodu ko u Alan Fordu ili kroz stejdž u Tom i Džeriju!!!!!


…kad tamo, oni pobijede rofl (reže si vrat!)
Na roštilju su bile dvije ekipe (mi i frendovi od njenog dečka), koje nekako nisu baš kliknule tak da je zabava bila prilično blijeda. Znate već kak to ide, svako u svom filmu. Al Bože moj, družili smo se i kaj sad. Glavna faca je definitivno bio lijepi Neo

Image Hosted by ImageShack.us


Googlarije su pokazale da je do mene doveo izraz: hrvatska pjesma Udaje se ove noći mezimica tvoja. Otkud to eek

Sutra počinje pržiona. Navodno je i sad već koma, ali meni ne pada na pamet da prismrdim van kad ne trebam. Tako da možda mi topla voda i neće trebati. A i vi, bočicu u ruke, šeširiće na glavu i pazite preko ceste wink
Voli vas Assi
Ciao!

- 13:06 - Komentari (16) - Isprintaj - #

subota, 17.05.2008.

Ljubav zaslužuje to

boomp3.com

Zaposlenje moje drage kolegice u Bircu rezultiralo je da sada još više visimo tamo, i po tri puta na dan, i po nekoliko sati. Prijava za Bratislavu je poslana. Sad se samo čeka konačan odgovor. Planira se ljeto. Zapravo, radi Bratislave već je uglavnom isplanirano. Rokovi, desetak dana na moru pa koji dan u Zg i to je to. Da. Rokovi. Još malo.

Sinoć sam s dragim prošetala Tkalčom. Popili smo točenu Krušovice (češko pivo) i razgovarali, razgovarali. Definitivno ću morat inicirati češće da večer provedemo tako umjesto buljenja u telku. Image Hosted by ImageShack.us
Ponovo su se vodile priče o funkcioniranju jednog i drugog i o našoj različitosti. To je vječni zaključak. Drukčiji. Razmišljanje. Stvari koje nas okupiraju. Znam da ima puno više problema nego ja. Ali to ne znači da je moja tolerancija beskrajna. Glavno da razgovaramo. Dok razgovaramo, dobro je. Tako ćemo na kraju krajeva najbolje i shvatiti ako stvarno nismo jedno za drugo.

Image Hosted by ImageShack.us
Jeste gledali Gray ovaj tjedan? Onaj kraj… Izzie i George. Kad su zaključili da za njih nije pravi trenutak. Ali da se vole. Može li to biti tako? Da se neko uistinu iskreno voli ali da je jednostavno krivi trenutak jači od toga? Ili je nemoguće da prava ljubav bude u krivo vrijeme? Tisuću puta pomislim da će me godine u kojima sam ušla u vezu koštati te veze jednog dana u budućnosti. Sedam–osam godina je puno za vezu. A ja se prije 25. te ne namjeravam udati. A nije da možeš stisnuti pauzu pa nastaviti gdje si stao tamo negdje za dvije godine. Ali na ljubavi je da sve pobijedi, ne? eek

Kako jedna stvar povlači drugu tako sam ja nakon manje od tjedan dana imala drugi blog susret. Našla sam se na kavi s dragom Luki. Ona je podrijetlom Slovakinja i jedna jako draga osoba koja mi jako želi pomoći sa mojim slovačkim. Razmijenile smo čak i darove. Dobila sam fine jagodice, majicu i blok sa motivima Bratislave i knjigu Ludwiga Bauera Kratka kronika porodice Weber, gdje me najviše oduševila posveta: Ne možemo činiti ništa veliko – samo male stvari s velikom ljubavlju, citat Majke Tereze. Nekako smo obje bile u žurbi ali već smo dogovorile ponovni susret na Bundeku gdje će nam se pridružiti i njena mezimica španielka Goldie, a ja ću uživati u prisustvu psa, koje mi stalno fali otkako nema mog Alfija no

Već vam dugo nisam pisala o onom mom posliću. Nije da imam nešto puno, al eto da znate da je sve u redu. Odluka je definitivno bila prava. Lijepi novci za malo posla. Osim toga, nagledam se stvarno svakakvih ljudi. Ipak je to neki poseban svijet gdje dolaze svakakvi ljudi od svuda. A vrijeme leti, ne mogu vjerovat da je prošlo već osam mjeseci kako sam se preispitivala bih – ne bih.

Razočarali ste me s onim da se smajlić valja od smijeha. Ja već godinu dana živim u drugom uvjerenju. I mislim da će to za mene ostat taj smajlić. Kao reže si vrat, ono, nekaj mu je prekoma, kužite, ne? Pa ako vam bude na nekom ne baš logičnom mjestu (ili vam je možda već bio), nemojte se čuditi smijeh

A tko hoće s nama drugi put, nek se javi. Everyone is invited party
Ciao!

- 16:30 - Komentari (23) - Isprintaj - #

utorak, 13.05.2008.

Kad s blogekipom krenem ja

Moje razbuđivanje jučer pratio je najgori zvuk. Zvuk šljakerske buke. I daleko od toga da su bili nepodnošljivi, nije u tome problem. Problem je u tome što je ta buka označavala današnje isključivanje plina. Na dvadeset dana. Dvadeset dana bez tople vode puknucu

A budući da ću posjediti dok čekam da neko od mojih blog-LIVE! frendića napiše nešto – predajem se i prva pišem svoje dojmove.

Image Hosted by ImageShack.us


... ljudi se požalili, skinuto, pa ko je vidio - vidio je....

Napokon se dogodila toliko planirana - željena – sanjana blogpiva sretan
I uspjelo nas doć pet! Kenya, Aibreann (više ne piše, bar ne di je prije pisala), Junac, Vrag s licem anđela i ja.
Dok smo mi žene sve došle relativno na vrijeme, Junac nam je kao pravi gospodin kasnio oko 45 minuta. Da ga se zamijeti, ne zubo

Važna pitanja naših razgovora bili su faxovi, škole, izlasci, i naravno, drugi blogeri (nema kaj i koga – da ste bili znali bi, a kaj vam ja mogu belj ). U jednom trenu neki alternativko čupavi doleti do stola, primi stolac i pita jel slobodno. Ja sam još ono dvoumila jer sam mislila da možda Amber još dođe, al rekoh Ma slobodno! Kad ono frajer dovuče još jednog frenda i uvaljaju se oni nama za stol! I oni bi se s nama družili! Ma debilčeki neki. Sva sreća za razliku od nekih imala sam više autoriteta pa su našli vrata dead
Idući posjetitelj bio je mnogo ugodniji. Mexikanac, koji je došao do nas nažicat pljugu. Bio je sa starim, koji je profesor na mom faxu i zbog njega nije mogao s nama van. Ali Aibreann i ja smo se i tamo dovoljno s njim napričale, a ostavile smo mu i podatke pa tko zna, možda se frajer još i javi.

Oko 23h Vrag s licem anđela nas je iznevjerila i otišla doma, a mi smo nastavili put Thalije, o kojoj sam se toliko naslušala u Kenyjinim postovima. Kad smo došli bila je gotovo potpuno prazna, ali dok smo mi popili pivo i malo počagali došli su ljudi, a među njima moji slovakisti. Došli su Dario i Nina, poznati već iz neke druge priče, s tim da je Dario ovaj put bio s curom. A došla su i dva Darijeva frenda. Pomutnja je ubrzo nastala, nekakve zavrzlame sa svih strana ovaj bi ovog, ova ovog…i za čas dva „para“ se stvorila: Kenya i jedan Darijev frend i moja Nina i drugi Darijev frend. Poduzetni mladi ljudi, nema šta smijeh

Juncu, Aibreann i meni je preostala čagica u troje, uz povremena Kenyjijina priključivanja. Obično smo u tim trenucima Junac i ja imali neke solo točke koje su vjerojatno izgledale ko veliki blam umjesto plesa dok sam se ja zabijala u ljude i stajala im na prste fino

Petra je otišla nešto prije 4 na tramvaj a nismo ni mi puno duže ostali. Dario i njegova cura, te Ninin brijač su već ranije otišli, draga Kenya i njen golub su nastavili na svoju stranu, a Nina, Junac i ja na klopu u McPicek. Nina je odmah zbrisala, a Junac i ja smo doručkovali i čavrljali neam pojma o čemu (Junac?).

Taman kad su nas naše mlade nogice dovukle do Draškovićeve stizala je jedanaestica tako da je meni preostalo da nabicim lagani šprint, koji mi se činio najlakši u životu – ko da bi mogla tako do doma. Drukčije se pokazalo na busu u 5.10 na koji sam stigla. Zadrijemala sam, a da se dragi ZETovac nije vozio tako bijesno kako se vozio, možda bi i prespavala stanicu.

Šetala sam prema kući dok je svitalo a ja sam se prisjećala davnih ranih dolazaka doma i razmišljala kad sam se opće u Zg zadnji put vratila ovako rano. Ono, bez ikakvih rođendana, dočeka i to? Da, bilo je fenomenalno. Nadam se da do idućeg puta nećemo toliko čekati. I da će nam se pridružiti više njih koji su ovaj puta nedostajali (Gladden cerek)

E za kraj imam anketicu, moja draga Kenya i ja se nešto raspravljale.
Svima dobro poznati smajlić rofl
si a) reže vrat
b) valja se od smijeha

Hvala na sudjelovanju! sretan
Pusa od Assi
Ciao!

I IGROM SLUČAJA.... sjetih se da baš danas, kad pišem o ovom mom prvom blog susretu, obilježavam i prvi rođendan mog bloga cerek Točno se sjećam da je bio jednako sunčan dan kao danas. Nekako se ipak čini tako daleko... Kao da sam tu bar tri

- 10:39 - Komentari (23) - Isprintaj - #

četvrtak, 08.05.2008.

Prosvjed i neki drugi neredi

Ne znam dal postoji itko ko ne zna da je jučer bio stanoviti studentski prosvjed. Normalno da sam išla. Iz tisuću i jednog razloga. Osim toga, prosvjed nikad ne škodi. Čak i da je dobro, uvijek može bit bolje zubo

Umjesto ispred faxa di su se svi nalazili, moji slovakisti i ja okupili smo se u Bircu (već sam spominjala, tam di je kolegica počela raditi). Jedan predstavnik otišao je u boj za transparent i nakon toga nije viđen, osim danas u novinama u prvim redovima.

P.Z. (21)
Free Image Hosting at www.ImageShack.us


Mi smo popili kavicu i krenuli paralelno s masom, jedino po drugoj strani, zaustavljajući se po Dionama, Unionima, Narodnim Novinama, Tiskovima i ostalom u potrazi za fućkaljkom. Mi i još milijun ljudi u filmu pod naslovom Mission Impossible. Svaka čast PMF-ovcima koji su sve organizirali ali prava gužva pred Mimarom nastala je tek kad smo mi došli. Stajali smo skroz na travi gdje sam uspjela čut jedino dvije rečenice: Dosta je! i Jel prosvjedujemo?!? Pa se sve svelo na fućkanje (ko je imao s čim, jel), pljeskanje i vikanje kad smo vidjeli da ostali kolege čine isto.
U kompletu smo svi zaboravili fotiće, pa ih imam tek par s mobača:

Free Image Hosting at www.ImageShack.us


Kod HNK sam igrom slučaja stajala točno iza curke koja je „držala govor“ i moram priznati da joj skidam kapu što je tako čvrsto i odlučno stala pred masu i držala govor. Iako je čitala s papira. Javno govorenje – ne bih baš… Tako smo krenuli prema Ministarstvu

Free Image Hosting at www.ImageShack.us


Zadnja nada da ispustimo neke zvukove bio je Turbo limach. Nažalost i tamo smo ostali relativno kratkih rukava, to jest preostalo nam je da kupimo trubice za dječje rođendane. Da baš ne bude Barbie, uzeli smo Winnieja Pooha nut

Free Image Hosting at www.ImageShack.us


Pred Ministarstvom naši povici nisu imali odaziv. Tek poneko lice provirivalo je iza zavjese ali nitko nije izašao van. Čula sam danas da je Primorac danas navodno izjavio da je on bio u Rektoratu i čekao da se neko dođe s njim razgovarat. Mo'š si mislit…. Da se htio on razgovarat, izašao bi van. Kišica je počela, a mi smo se lagano razišli.
Free Image Hosting at www.ImageShack.us


Na moju inicijativu otišli smo u jednu od mojih najdražih birtija (moji blogeri Faceri će znati o čemu pričam, ne želim ovako otkrivati o čemu se radi). Trebalo je poduže vremena da naručimo. Bilo nas je desetak i proveli smo ugodnih kojih dva sata. Neki su otišli i ranije. I tako došlo vrijeme za naplatu. Mi se zbrojimo, na stolu ima nešto više od 110 kn, s tim da ja trebam dobiti 20kn nazad. Dolazi konobar: 124kn! Ja ga pitam kak. Kaže on jedino je dečko platio svoju pivu. I ostalo je to to to i to, i sok od brusnice.
Ja i konobar:

-Sok od brusnice je plaćen.

-Nije plaćen.

-Plaćen je, ja sam bila kod šanka kad ti je cura pred mojim očima platila.

-Ajde dobro, plaćen je.

Tako mi je drago da sam baš u tom trenutku išla po još jednu rundu i vidla točno dok je cura plaćala.

-I još jedna piva je plaćena.

-Dobro, to je tebi na dušu.

…kaže on meni.
-Neću ja ništa na svoju dušu, nek ide na tvoju, evo tebi 120kn, u redu je.

…već mi je bio pun kufer.

Totalno svjesna da mu računica nikako ne valja. I ta birtija je mjesto u koje zalazim već godinama, vlasnici su dečki s kvarta, a prije koji mjesec sam doživjela gotovo identičnu situaciju, samo što me posluživao njegov kolega. Osramoćena što mi se to tamo dogodilo (po drugi put, ljuta zbog njegovog bahatog stava i čisto zato kaj mi je bio pun kurac svega odlučila sam ne šutjeti. Jedan od dečki je bio tu, i već smo se prije pozdravili. Na izlasku pozvala sam ga da izađe malo sa mnom van.

-P., dobri smo si i ovo ti govorim radi tebe. Znaš da sam tu ko doma, ali već drugi put mi se dogodilo da se računica ne poklapa s onim što smo mi popili, već da ispada više.

Istina je da je njegova pogreška kao vlasnika da već godinama ne daje račune.

-Daj nemoj me zezat. Odi unutra, odmah ćemo to sad riješit.


Kolko god mi se možda nije išlo, nije mi palo ni na kraj pameti da neodlaskom pokažem ko da ne stojim iza svoje riječi ili tako nešto. Mladi gospodin je prvo morao nekoga poslužiti a onda došao do mene.

-Da čujem.

-Šta da čuješ?

-Da čujem šta ste pili.

-Kak da ja znam šta smo pili, ti si konobar, ti meni reci šta smo pili!


I tako on računa valjda nekako kao i prvi put s tim da je ovaj put došao do brojke 112kn. I kaže on:

-I ti si meni dala 120 i rekla u redu je. Ak hoćeš ja ti dam tih osam kuna.

-Gle, uopće nije stvar u tih osam kuna.


Budući da nisam imala dokaza jer nisam mogla točno znat tko je šta i koliko popio od 10 ljudi, nisam se željela više raspravljat s njim.
Vlasnik je izašao sa mnom van.

-Gle P., ja sam to napravila radi tebe, jer se znamo i jer sigurno nisam jedina koja je to primijetila i jer će ti tak ljudi otić.

-Ma ne, dobro si napravila, sve je OK, pa nemre to radit…

-Evo fakat, ono, bilo je u najboljoj namjeri.


Tako je to nekako išlo i onda on kaže mrtvo hladno:
-On će sad dobit otkaz.

-Moooolim? Ne P., gledaj, fakat nisam htjela da se to dogodi, nemoj molim te da ga imam na duši, ja sam ti to fakat rekla zbog tebe, gle pliz nemoj mi to radit.

-Ma ne ne, niš se ti ne brini, dobro je da si mi rekla. Ja sam njemu rekao treći put zezneš, letiš, ovo je treći put i to je to. Nije to zbog tebe, nemoj se brinut, ispričaj se curama i nemoj niš zamjerit.


Ja sam jedva uspjela zadržat suze toliko da se okrenem prema curama. Noge su mi se odsjekle. Osjećaj…za koji do tad nisam znala. Biti kriv što je netko izgubio posao. Cure su me gledale na trgu dok sam se tresla i uvjeravale da sam napravila pravu stvar. Dragi kaže da sam se bezveze nekome zamjerila, da tako mogu nadrapat. Ne znam kaj da mislim. Sutra opet idem tamo. Ne znam jel gore što ga neće bit, il što će ga bit pa će mi negdje masno hračnut u pivu. Prvi put u životu valjda da sam se ja nekog vraga žalila. I eto ti ga na. Kaže ekipa da će odsad uvijek mene slat ak neš ne bu valjalo rofl
Al eto, tak je ispalo. Da ja nisam znala P., ne bi ništa rekla, a da on mene ne zna već godinama, i buraze i sve, možda mi ne bi povjerovao. Izgleda da je frajer stvarno imao loš horoskop. Nadam se da ga neću srest negdje…

Pusa od vaše opasne Assi
Ciao!

UPDATE 8.5. (22:16)
SMS frendice primljen u 21:58

Konobar ti i dalje radi!!


Now what??


- 18:52 - Komentari (16) - Isprintaj - #

nedjelja, 04.05.2008.

...a ako to skončilo

Nakon još jednog ne baš oduševljavajućeg obroka, zavukli smo se u naš izviđački dom. Mi s godine (nas osam) skupili smo se u jednu sobu, blagoslivljajući činjenicu da sam ponijela CD player. Vaša Assi pod utjecajem umora, koje pive i par čašica jegera izgubila je bitku sa snom. Tu sliku ipak neću podijeliti s vama, jedino ću reć da nije bilo te galame koja me mogla probuditi. Haha, moje spavanje svake godine na novi način ostavi kolege bez riječi nut

Novi dan (broj četiri) je opet bio ispunjen. Posjetili smo Stary zamok, koji se nalazio nedaleko od našeg doma. Nakon njega, išli smo u rudnik gdje smo dobili kacige, lampe i kabanice. To je izazvalo opću euforiju i navalu naslikavanja iako u dubokom, hladnom i vlažnom rudniku i nije bilo tako ugodno.

Free Image Hosting at www.ImageShack.us


Neki su nakon toga otišli u veranje, na vrh Sitno (ironije li) dok smo se mi nešto pametniji držali nizine i prošetali uz umjetna jezera. Na povratku je jednoj curi pozlilo, od napora, zavoja i svega, posvadili smo se s lektorima i svi su totalno popizdili. Umorni i razdraženi, nervozni i nabrijani tu smo večer popili pivicu, malo pročavrljali i oko jedan već zavukli u krevete.

Peti dan slijedio je dvorac sveti Anton. Zanimljiv je po mnogo čemu, meni najviše po tome što ima 4 krila kao godišnjih doba, 12 kamina (mjeseci), 52 sobe (tjedni) i 365 prozora (dani u godini). Jedan od vladara je bio neki okinuti lovac tako da ima cijelo jedno krilo sa prepariranim životinjama. Uključujući pse. Al tog ću vas poštedit.

Free Image Hosting at www.ImageShack.us


Bansku Bystricu pamtiti ću po tri stvari. Prva je najdosadniji čiča ikad, koji je ne samo nas već čak i naše lektore zapilao nepotrebnom povijesti, zahvaljujući kojoj vam ne znam reć čak ni ono bitno vezano uz stvari koje smo vidjeli. Druga stvar da je uz to tamo bilo najhladnije, što nas je još više izluđivalo dok smo po 40 min stajali na jednom mjestu. Treća stvar je bio prvi pravi ručak! Skroz smo pogodile restoran i pošteno se najele. Predstavit ću vam tipično slovačko jelo, bryndzove halušky. Halušky se rade od krumpira a bryndza je ovčji sir.

Image Hosted by ImageShack.us

Tako je došla i zadnja večer. Nije nam se pružalo pregršt opcija, pa smo obnovili zalihe i skupili se u tzv. salonu. Večer je prošla uz Cro trash, cugicu, čagicu i na kraju čavrljanje do nekih četiri. Ako ništa malo smo se bolje upoznali s mladim nasljednicima. May the force be with them!

Free Image Hosting at www.ImageShack.us


Free Image Hosting at www.ImageShack.us


Pred nama je bio zadnji dan turneje. Oko pola 9 koferi su bili u autobusima i zagrebački studenti su krenuli u Bojnice. Budući da smo u dvorcu bili lani ove godine napravili smo đir po zološkom. Neki nešto duži, dok smo frendica i ja prilično brzo odustale i sjele na kavu ispod dvorca.

Free Image Hosting at www.ImageShack.us


Otišli smo u Trenčin, gdje smo ručali pa trebali ići na razgledavanje još jedne utvrde, ali smo očito predugo ručali i zakasnili. Preostalo nam je malo švrljanja pa polazak prema mjestu gdje je sve počelo – Bratislavi.
Iskipali su nas ispred onog shopping centra i imali smo pet sati slobodno. Rijetki su se čak zaputili do centra. Iako bi inače bili oduševljeni tolikim slobodnim vremenom, već nam je bio pun kufer. Većina je potrošila sve novce, nikom se više nije dalo hodati – pa makar i po dućanima. Tako da smo ubrzo zasjeli na kavu, pobrojali novce za večeru u Mekaču i otišli u Terno potrošiti ostatak kruna na obećane pive, borovičke, sireve, čokolade i slično. S punim vrećicama preostalo nam je da zasjednemo i čekamo povratak za Zagreb zijev

Free Image Hosting at www.ImageShack.us

Tako sam se pozdravila s dragom Bratislavom do kolovoza. Poruka je samo jedna

Image Hosted by ImageShack.us

Ciao!

- 16:06 - Komentari (19) - Isprintaj - #

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.

design by Lanna